Connect with us

Kolumne

Dolazak hrvatskih lovaca uznemirio jugoide

Objavljeno

-

Foto: HINA/Daniel Kasap

U trenutku kada su dugoočekivani hrvatski Rafalei ušli u hrvatski zračni prostor, u močvari zvanoj „hrvatski“ medijski prostor na površinu su isplivali samoprozvani inženjeri aeronautike i stručnjaci za vojne zrakoplove. Bavili su se tako veliki eksperti analizom tehničkih karakteristika novih hrvatskih lovaca, zapravo lamentirajući nad novcem koji je država izdvojila za njihovu kupnju.

Veliki je to trošak, zaključuju portalski stručnjaci i analitičari… Održavanje samo jednoga zrakoplova godišnje će državu stajati oko 6 milijuna eura, a da se i ne govori o tomu kako su nam ih Francuzi masno naplatili, kako navodi jedan od portala.

Do sada smo već jako dobro utvrdili, mogli bismo reći i doktorirali, yu-algoritam antihrvatski programiranih jugoida (iliti regionaša, da ne budemo anakroni) koji se, unatoč silnoj mržnji i otporu već godinama ne skidaju s hrvatske platne liste. Lete pare iz hrvatskog proračuna u njihove džepove istom onom brzinom kojom su Rafalei uletjeli u hrvatski zračni prostor.

Pitanje za idiote glasi: na što bi to hrvatska država trebala trošiti svoj novac ako ne na vlastitu sigurnost koja je najuže povezana upravo s jačanjem kapaciteta njezinih oružanih snaga?

Idioti, koji zapravo nisu idioti, zasigurno imaju drugih ideja gdje bi se taj novac mogao uložiti. Dotok novca u njihove džepove ne smiju spriječiti nikakve aždaje ekstremizma i nacionalizma! Još koji srpski kulturni centar ili knjiga poput Nikolićeve Krajine, ne bi bili zgorega. Otkud tim Hrvatima samo ideja da jednom ulože u sigurnost svoje zemlje, a ne u njeno rastakanje. Čudan neki narod…

Povijesni dan i zabrinuti stručnjaci

Iako je stanje u Oružanim snagama Republike Hrvatske daleko od idealnoga i bit će potrebno još mnogo rada i ulaganja (dvanaest lovaca nikako nije dovoljno za hrvatske potrebe, a tu je i ključno pitanje protuzračne obrane), nitko ne može osporiti činjenicu da dolazak prvih šest od ukupno dvanaest višenamjenskih borbenih zrakoplova Rafale, za Republiku Hrvatsku predstavlja povijesni dan.

Povijesni je to dan prije svega za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo koje je osnovao predsjednik Franjo Tuđman davnog 12. listopada 1991. godine. Vidjevši nove lovce na hrvatskome nebu, Hrvati su se mogli prisjetiti legendarnog preleta Rudolfa Perešina koji je u onim dramatičnim okolnostima odigrao ključnu ulogu u razvoju hrvatskog zrakoplovstva.

Veoma je dug i krvav put ova grana oružanih snaga prošla do ovoga svečanoga trenutka. Njezini početci sežu u izuzetno teške okolnosti s početka devedesetih godina kada Hrvatska još nije imala svoju borbeno zrakoplovstvo. Tada se našla skupina hrabrih ljudi koja je u gotovo nemogućim uvjetima udarila temelje razvoju hrvatskog zrakoplovstva. Tako je 8. listopada 1991. godine nastao Samostalni zrakoplovni vod Osijek, kao prva ozbiljno ustrojena hrvatska zrakoplovna postrojba.

Upravo nevjerojatno zvuče priče o akcijama osječkih pilota koji su poljoprivrednim zrakoplovima oružjem i sanitetskim materijalom opskrbljivali branitelje Vukovara, a u konačnici i sami borbeno djelovali bacanjem improviziranih bojler-bomba koje su izrađivali od industrijskih plinskih boca. O njihovoj važnosti za podizanje morala borcima na terenu, suvišno je i govoriti.

Bilo je uistinu dirljivo gledati slijetanje prvih šest višenamjenskih borbenih zrakoplova Rafale u Zračnu luku Franjo Tuđman u našem glavnom gradu, kao i čuti javljanje pilota iz kokpita jednog od zrakoplova prilikom ulaska u hrvatski zračni prostor.

Još je dirljivije bilo vidjeti i čuti njihov prelet nad Domovinom povodom svečanog obilježavanja 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak, u srijedu 1. svibnja. Posebno je dirljivo zasigurno bilo u Okučanima, ali i u ostalim, u velikosrpskoj agresiji nastradalim hrvatskim gradovima.

Taj je prelet ujedno bio i prva zadaća novih lovaca u znak zahvalnosti i poštovanja prema svim sudionicima vojno-redarstvene operacije Bljesak, a poglavito prema svim hrvatskim braniteljima koji su položili život za hrvatsku slobodu i samostalnost. Ministar obrane Ivan Anušić poručio je kako taj dan pripada svakom branitelju, vojniku i policajcu koji se borio za neovisnu i samostalnu Hrvatsku.

Sve navedeno bilo je i više nego dovoljno da yu-algoritam detektira previsoku koncentraciju domoljublja i hrvatstva i da se na noge dignu sva moguća piskarala u tzv. hrvatskim medijima. Odjednom su svi postali veliki vojni stručnjaci i procjenitelji isplativosti nabave ne samo zrakoplova, već i ostale vojne tehnike i naoružanja.

Glavni je argument zabrinutih stručnjaka da se radi o polovnim zrakoplovima i da su njihova nabava i održavanje preskupi. Pisalo se je i o nabavi famoznih borbenih vozila pješaštva Bradley i borbenim oklopnim vozilima Patria. Što reći nego da nema u Hrvatskoj zime uz ovakvu ekspertizu…

Općepoznati yu-algoritam

Prvi je korak yu-algoritma detektirati pojavu bilo čega što ima hrvatski predznak. Ako k tomu još postoji i potencijal za buđenjem domoljubnih osjećaja i ponosa u hrvatskom narodu, tu se odmah mora dejstovati i udariti iz svih pravaca.

Nakon toga slijedi orkestrirana paljba stilskih virtuoza i genija na raznoraznim portalima. Ključne su riječi uglavnom raznorazni prostački glagoli i pridjevi, a primijetila sam i stanovitu opsjednutost riječju govno.

Zatucani krkani u Hrvatskoj nikad neće razumjeti tu slobodu duha, to naprednjaštvo, kada lijeva portalska inteligencija u govnima kupa sve što postoji i što je hrvatsko. Kakvi avangardi! I Charles Baudelaire bi im pozavidio na stilskome izričaju…

Jedan od glavnih predstavnika toga naprednoga pravca svakako je svima dobro znani Boris Dežulović. U tome duhu valja podsjetiti na njegov članak koji je objavljen u Novostima još 2021. godine kada je ugovorena kupnja zrakoplova.

Počinje Boki svoj visoko stilizirani uradak (začudo ovaj put ne spominje govna i mokraću) jednom glavolomkom: „Što to Hrvati plate više od milijardu eura, ofarba se i opremi specijalno za Republiku Hrvatsku, zatim dopremi i čuva tamo dvadeset godina, pa na kraju neiskorišteno i neupotrijebljeno proda u staro željezo?“

Odgovor na Bokijevu glavolomku, naravno, naslućujemo. „Dvanaest polovnih francuskih višenamjenskih lovaca Dassault Rafale, vrijednih gotovo milijardu i dvjesto milijuna eura, koje Hrvatskoj trebaju zbog potpuno istog razloga zbog kojih organizatorima engleskog FA Kupa trebaju vrpce u dvije boje – za svaki slučaj.“, odgovara Boki sam sebi žurno.

Središnja misao Dežulovićeve kolumne temelji se na doista imbecilnoj usporedbi nabave ratnih zrakoplova i izrade vrpce gubitničke momčadi za pobjednički pehar u nogometu. Po njemu je nabava ratnih zrakoplova koji čuvaju zračni prostor neke zemlje istovjetna kupnji vrpce koja sama po sebi nema nikakvu funkciju, ali za svaki slučaj mora postojati. Tako je i sa zrakoplovima, inteligentno zaključuje kolumnist Novosti.

Ova je usporedba u tolikoj mjeri stupidna da svaki daljnji komentar jednostavno nije potreban. Pravo pitanje, koje kao Damoklov mač visi nad glavom glasi: je li moguće da je publicistika u Hrvatskoj spala na ovakve ignorantne grane. Bilo kako bilo, pokvarenost se sastala s gluposti, a rezultat tog spoja jest ovakav tekst.

Sigurnost je conditio sine qua non svake države

Svakome bi čovjeku, koji razmišlja svojom glavom, trebalo biti potpuno jasno da je sigurnost temeljna funkcija svake države. Ako država ne može jamčiti sigurnost svojim građanima, tada gubi i jednu od svojih temeljnih funkcija. Kako bismo došli do ovoga zaključka ne moramo proučavati političke teoretičare i pravne stručnjake koji se bave analizom države i njezinih sastavnica. Ovdje se radi o zdravoj i jednostavnoj logici.

No koliko god jednostavna ta logika bila, ona spomenutim falangama nikako ne ulazi u glavu. Dežulovića i slične koji pišu ovakve tekstove trebalo bi uputiti da barem pročitaju definiciju države prije nego što prosipaju ovakve bisere po medijskome prostoru.

Kupnja dvanaest višenamjenskih borbenih zrakoplova Rafale zasigurno je najveće ulaganje Republike Hrvatske u oružane snage još od Domovinskoga rata. Temeljna funkcija ovih zrakoplova, koji će biti u operativnoj uporabi u 191. eskadrili lovačkih aviona 91. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, čuvanje je sigurnosti hrvatskoga neba, kopna i mora.

Svakom je zdravorazumskome čovjeku valjda jasno da u trenutnim geopolitičkim okolnostima, u kojima je došlo do potpunog sloma liberalne paradigme u međunarodnim odnosima i povratka surovog realizma (a s njime i ratnoga narativa) na svjetsku pozornicu, ovakvo ulaganje ne može biti gubitnička vrpca za pobjednički pehar, kako tvrdi Dežulović, No dobro, moramo u obzir uzeti i činjenicu da je članak pisan još 2021. godine – prije početka ruske agresije na Ukrajinu i esklalacije sukoba na Bliskom istoku – i malo ipak ublažiti imbecilnost ove izjave, u nadi, iako ne prevelikoj, da i među ovom strujom postoji svijest o ozbiljnosti trenutne situacije u svijetu.

Mnogi će mudraci reći da se je taj novac mogao uložiti u izgradnju škola i vrtića, a mnogi su od takvih, nota bene, glavni zagovaratelji pobačaja i ostalih antiživotnih politika. U Ukrajini sada iz prve ruke možemo vidjeti kako se i škole i vrtići ruše kao kutije od šibica. Bez jake vojske koja je sposobna braniti svoj zračni i kopneni prostor, sve ostalo postaje nebitnim kao ona Dežulovićeva gubitnička vrpca. Sigurnost je conditio sine qua non svake države.

Kupnjom Rafalea Republika Hrvatska svoju je sigurnost podigla na jednu višu razinu i omogućila geopolitičko pozicioniranje u ovim kompleksnim i izazovnim okolnostima. Uzevši u obzir susjedstvo RH, koje se u studijama međunarodne sigurnosti tretira kao fragilna zona, kao i susjede s nikad ugašenim imperijalnim genom, naoružavanje je ključni čimbenik i jamac sigurnosti. U Srbiji se s velikom pozornošću pratio dolazak hrvatskih zrakoplova, a Vučić je još prije najavio kupnju novih Rafalea. O tomu su stručnjaci također pisali od jutra do mraka.

Ne bi bilo loše da Dežulović uz pojam države prouči i koncept teorije odvraćanja jer je svojim tekstom iz 2021. godine pokazao elementarno nepoznavanje toga pojma. No isto je tako lako moguće kako je Boki ipak upoznat s tim konceptom, ali mu je srcu ipak milije razdoblje embarga kada u Hrvatsku nije mogla ući ni jedna puška.

Barbara Dijanović
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas