Pratite nas

Kultura

DOM

Objavljeno

na

Nekako su mi najtužnije
priče ljudi koji su migrirali
poslije Drugog svjetskog rata,
u daleke zemlje poput Australije,
Argentine, Amerike itd.
U njima je gorila želja da još
jednom vide rodnu grudu,
prije nego zauvijek sklope oči.
Na žalost,mnogim se nije ostvarila!

DOM

Kad bi noćas im’o krila,
pola svijeta da preletim,
daleko mi ne bi bila,
u zagrljaj da ti sletim!

U zagrljaj da ti sletim,
nakon tako dugo ljeta,
djetinjstva da se sjetim
tu u tebi zemljo sveta!

Letio bi preko gora,
preko najvećih planina,
dočekala bi me zora
kao majka svoga sina.

Ali ne bi zaplakao,
suze uze mi tuđina,
samo bi se radovao
poput izgubljenog sina!

Poljubio bi kamen sivi,
svaki grumen zemlje svete,
gdje god da čovjek živi
rodnom kraju misli lete!

Al ću teško ispuniti
želju tužnom srcu svom,
u njemu ću vječno kriti
mjesto što se zove DOM!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari