Pratite nas

Kolumne

Domagoj Tolić: Radikalne vehabije na Zračnoj luci Sarajevo i u drugim institucijama BiH

Objavljeno

na

Vehabije u BiH

Kao jednu od glavnih tema bošnjački političari i mediiji u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci pokušavaju nametnuti odbijanje hrvatske strane i hrvatskog člana BiH Predsjedništva da prihvati ugovor države BiH s Islamskom zajednicom.

S obzirom da je sličan sporazum potpisan s katoličkom i pravoslavnom Crkvom, onda se postavlja logično pitanje što je u pozadini i zašto hrvatska, a kasnije i srpska strana osporavaju takav dokument, a zašto na njemu takvo snažno inzistira Stranka demokratska akcije Bakira Izetbegovića koja na svim pitanjima posljednjih mjeseci nastoji podići tenzije, plašeći vlastite, ali i birače hrvatskih stranaka, čak i ratom.

U temeljnome sporazumu s Islamskom zajednicom traži se da se u javnom i privatnom sektoru omogući pravo na slobodno vrijeme (stanku) ‘za obavljanje džuma-namaza’ što je zajednički tjedni obred u džamiji u podne u tijeku svetog mjeseca Ramazana.

Takvo pravo, čak niti nedjeljom nije regulirano katoličkim ili pravoslavnim vjernicima. Zatim se traži pravo na stanku za vrijeme iftara (vrijeme prekida posta nakon zalaska sunca) i sehura (vrijeme početka islamskog posta koji nastupa početkom zore) u istom mjesecu. Takvo što ne postoji uređeno za katolike i pravoslavce koji imaju također sličan mjesec Korizme, koji je priprava za svetkovinu Uskrsa.

Druga stavka u ovoj točki je da se državnim institucijama i kompanijama, ali i u privatnima omogući ‘pravo na odsustvo s posla u svrhu obavljanja hadža’, odnosno hodočašća u Meku i Medinu, sveta mjesta kod muslimana. Jedno od najvažnijih pitanja o kojeme se vode prijepori je i uporaba vjerskih i tradicijskih obilježja.

To se pitanje izbora prehrane, ali i odijevanja i izgleda ‘u skladu s njihovim vjerskim uvjerenjima’. To bi, u biti, moglo dovesti do toga da bi se ozakonilo nošenje burke, hidžaba i u javnim institucijama, jednako kao i hlača koje najčešće koriste pripadnici radikalno selefijsko-vehabijskog pokreta, koji su izveli sve dosadašnje terorističke napade u BiH. Ova odredba je također pokrenula i rasprave o nošenju brada.

Alibi da se vehabije uključi u Islamsku zajednicu u BiH

vehabije1

Ugovorom Islamska zajednica nastoji razriješiti i probleme koje ima s paradžematima, što su u katoličkome svijetu župe koje su nasilno preuzeli samoprozvani propovjednici te potražiti alibi prije svega za vehabije i uključiti ih kao normalnu pojavu u Islamskoj zajednici BiH, a što je dramatično promijenilo lice ‘europskih muslimana’ s Balkana.

To pokazuju i obavještajni podaci slovenskih mirovnih snaga angažiranih u okviru europskih mirovnih snaga u BiH (EUFOR) da primjerice vrlo kritična infrastruktura Međunarodna zračna luka Sarajevo na različita radna mjesta zapošljava najmanje 15 vehabija.

Po tim podacima, među njima su najvažniji Semir Pašanbegović, zapovjednik Granične policije na Sarajevskoj zračnoj luci, zatim Mirsad Hasić, granični inspektor u Zračnoj luci, Damir Grana, inspektor u Ministarstvu sigurnosti, zatim Hajrudin Ajanović, zaposlenik Granične policija u Zračnoj luci.

On naime nosi bradu i skraćene hlače od službene odore, njega se cijeni vrlo radikalnim i smatra se neformalnim vođom vehabija. Jedan od te skupine je i Hajrudin Zenunović policajac na Zračnoj luci, zatim Amabile Utica, čuvar zračne luke, nosi bradu, te izvjesni Mukerem (prezime nepoznato) koji je inspektor za sigurnost na Zračnoj luci. Za njih vojni objavještajci tvrde kako često razmjenjuju CD i literaturu vjerskoga sadržaja. Glavni “distributer” promotivnog materijala je Ajanović.

Dalje se precizira da osim deset određenih osoba koje su na zračnoj luci zaposleni na različitim funkcijama ove vehabije se druže s velikim brojem osoba vehabijskog miljea.

Također se precizira da su u pitanju određeni djelatnici koji rade na zaštiti zračne piste i zrakoplova, zatim putničkog screeninga prtljage, kontroli osoba, X-zraka i slično. Ti ljudi su uvijek zajedno u smjenama i uvijek imaju najvažnije dužnosti.

Drugim ‘niže rangiranim’ zaposlenicima (koji uključuju zaposlenike drugih nacionalnosti, uključujući i umjerene muslimane), dodjeljuju se manje važne zadaće čuvara na ulazu, policijskih službenika na parkiralištu i drugih poslova koje njihove “kolege” rade.

Za vrijeme službenoga obavljanja posla oni često prakticiraju i vjerske ceremonije, a to zapravo i traži Islamska zajednica. Oni, naime, svakog petka sa službenim vozilima usred radnog vremena (obično dva sata) otiđu na glavni vjerski obred (džuma namaz) u najradikalniju sarajevsku džamiju Kralja Fahda na Alipašinom polju, koju je osobno izgradi saudijski princ, a koji je simbol vehabizma.

Ponekad vjerske obrede obavljaju u novim džamijama u Dobrinji III, koja je u neposrednoj blizini zračne luke, navodi se u ovome izvještaju. Uz to, za obavljanje vjerskih obreda “klanjanje” koriste se i službene prostorije gdje su postavljeni tzv. posvećeni tepisi.

Nije bitno kakav drugi posao je u tijeku, čak i ako je zadatak najvišeg stupnja sigurnosti, važno je samo da se pravodobno obavljaju vjerski obredi, precizira slovenski EUFOR koji nadzire sarajevsku zračnu luku. To se dogodilo u nekoliko navrata čak i kada je trebalo zaštititi velike novčane iznose od nekoliko desetaka milijuna eura. Službenici vehabije su upravo u tim trenutcima išle zajedno u džamiju.

Vehabije u državnim institucijama

Osim Zračne luke u Sarajevu, veliki broj vehabija Izetbegovićeva SDA zaposlila je u brojne državne institucije, ali je i godinama štitila najveći teroristički ološ.

Te osobe su svoju djelatnost nastavile, a uz izravnu financijsku potporu određenih institucija, organizacija i pojedinaca iz inozemstva, naročito angažirali na formiranju “omladinskih”, “zabavnih” i drugih sličnih “centara” (udruženja, internet- klubovi, ugostiteljski objekti, sportski objekti, vrtići, ljetni kampovi i sl.), radijskih i televizijskih postaja, objekata grafičke djelatnosti i dr.

To umnogome otežava praćenje kretanja novčanih tokova, zbog čega nije isključena mogućnost da se dio sredstava koristi i za financiranje terorističkih aktivnosti, odnosno osoba iz terorističkog miljea. Jedna od najvažnijih osoba u tome smislu je propovjednik Muhamed Porča iz Sarajeva, koji dugi niz godina živi u Beču.

Dio ovih sredstava je namjenski poslan za kupovinu kuća i imanja od raseljenih osoba srpske nacionalnosti s područja općine Srebrenik koji se, zatim, ustupaju “svojim ljudima”. Tako su u naselju Gornja Maoča kupljene sve kuće u kojima su smješteni bivši pripadnici vehabističke zajednice u Bočinji, a iz “centrale u Beču” je stizala instrukcija da se nastavi sa kupovinom kuća i imanja na ovom prostoru za što će sredstva biti blagovremeno poslana.

U kupoprodaji, kao opunomoćenik, izravno je sudjelovao odvjetnik Osman Mulahalilović, koji je inače bio branitelj Sabahudina Fiuljanina, jednog od radikalnih vehabija. “Centrala iz Beča” je, nakon Fiuljaninovog uhićenja, poslala sredstva i za njegovu obranu, kao i za zbrinjavanje članova njegove obitelji.

No, do sada tek je mali broj aktivnosti radikalnih islamista u BiH otkriven, a za to su se ponajprije pobrinuli pripadnici Obavještajno-sigurnsone agencije (OSA) kojoj je na čelu Osman Mehmedagić Osmica koji je sudjelovao u dovođenju brojnih terorista. Zbog toga je prva sila svijeta, SAD, jako nezadovoljna s prvim sigurnjakom u BiH Osmicom.

Unatoč tome što je s ove pozicije prije više od dvije godine smijenjen Almir Džuvo, koji je i aktualni veleposlanik BiH pri NATO savezu, SAD ga pokušavaju vratiti u BiH zbog porasta opasnosti i koketiranja od radikala i ekstremista koje SDA sada brižljivo čuva.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Međugorje ne smije dijeliti Hrvate

Objavljeno

na

Objavio

Početkom lipnja imao sam uvodno predavanje na međunarodnoj konferenciji na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Doći u Hercegovinu, a ne otići u Međugorje jest “grijeh propusta”.

Tako odoh i ja s dva prijatelja, kolega. Uđoh u crkvu, mir, tišina kroz koju je milovala molitva krunice. I sam se pomolih Gospi. Ljudi sa svih strana svijeta, ugođaj uistinu sakralan, pučka pobožnost u svojem najčistijem obliku. Jako lijepo iskustvo.

Razgovarao sam s narodom, sve su to naši vrijedni hercegovački ljudi koje je oblikovao škrti krš i katolička vjera. Da, zahvaljujući Gospi ljudi žive puno bolje, kao u svakom hodočasničkom mjestu, jer gost mora negdje prespavati, mora nešto pojesti, kupiti uspomenu, krunicu ili bilo kakav suvenir.

Svugdje oko velikih Gospinih svetišta prirodno se razvijaju mnoge djelatnosti, posao, pa predbacivati Međugorcima “vjerski biznis” nije samo licemjerno, nego i glupo.

Biskupovi dokazi

Rekoh, hodočasnici moraju jesti, spavati…, pa naravno da morate izgraditi hotele, infrastrukturu, da morate ulagati. Ne treba smetnuti s uma da Međugorje, kada već govorimo o financijskom kontekstu, čini dvije trećine ukupnih prihoda od turizma u Bosni i Hercegovini.

Je li se Gospa uistinu ukazala u Međugorju? Meni kao katoliku to uopće nije bitno, kao svetište ono je de facto zaživjelo, kao i moj Aljmaš, kao Marija Bistrica, kao Sinj… Uostalom, privatne objave me ne obvezuju. No, ne bježim tu zauzeti stav, doktor teologije sam kad je autentičnost, vrhunaravnost ukazanja u pitanju.

Proučio sam mnoge dokumente, mnogih komisija, počevši od one prve još iz vremena Biskupske konferencije Jugoslavije, pa u potpunosti dijelim stav mjesnog biskupa Ratka Perića, koji je prošlog mjeseca ponovio papinskom izaslaniku Hoseru o nevjerodostojnosti ukazanja u Međugorju.

Biskup Ratko ne govori napamet, ima sve dokumentirano, a dio tih teško oborivih Ratkovih dokaza već sam nekoliko puta iznio javno pa ću samo podsjetiti na neka: od evidentnih utjecaja fratara na vidjeoce koji rabe riječi koje nisu znali objasniti što znače (da Gospu vide “trodimenzionalno”), do Gospinih poruka koje su se pokazale krivima, a da izdvojim samo najdrastičniju kada je “Gospa” rekla da u Bosni i Hercegovini neće biti rata, ili kada je vidjelac Ivica rekao da će na mjestu ukazanja niknuti crkva koja nikada nije nikla, do naknadno pisanog Vickina dnevnika, pa sve do ozdravljenja do kojih nije došlo, koja su izmišljena.

Podsjećam samo na ono što se dogodilo i u jednoj raspravi koja se vodila između pokojnog don Živka Kustića i dr. Mate Zovkića s jedne strane, te zagovornika Međugorja fra Ljudevita Rupčića s druge. Rupčić je na inzistiranje don Živka Kustića da predoči i medicinsku dokumentaciju o čudesima o kojima priča odgovorio: “Ja vjerujem ljudima koji su ozdravili, a tko ne vjeruje, neka traži dokaze!” No, potvrda je stigla uskoro.

Iziritirana sumnjama teologa u vjerodostojnost čudesa, jedna je katolkinja iz Sarajeva došla Zovkiću s izjavom o ozdravljenju od neke bolesti očiju koje joj se dogodilo u Međugorju.

Zovkić je zamolio da mu najprije donese potvrdu svog okulista o prijašnjem i sadašnjem zdravstvenom stanju. Nakon tjedan dana došla je bijesna na okulistkinju (koja je također praktična vjernica) jer joj to nije htjela učiniti.

No, problem ipak nije bio u liječnici, spomenuta osoba nikad nije bolovala ni od kakve bolesti očiju. Ovakvih, u najmanju ruku sumnjivih, slučajeva ozdravljenja ima poprilično.

Prijeteće pismo

Posebna priča je ona s prijetećim pismom koje je vidjelac Ivan poslao biskupu 21. lipnja 1983. Pozivajući se na svoje viđenje od 19. lipnja, Ivan opominje biskupa da ga čeka Isusova i Gospina kazna, jer je Gospa u ukazanjima stala na stranu fratara (!?), ako se ne obrati u slučaju Međugorja i ako ne prestane “progoniti” fratre.

Cijela ova sapunica vezana uz “Gospino” navijanje za fratarski neposluh razriješena je od strane samih zagovornika Međugorja kad je 1987. fra Rupčić napisao kako Gospa ipak nema ništa s porukama podrške fra Prusini i fra Vegi.

Ako su, dakle, cijelo vrijeme neki fratri krivo razumjeli i interpretirali “Gospu” tjerajući je na svoj mlin, logično je postaviti pitanje ozbiljnosti ostalih njenih poruka i ukazanja uopće. Uostalom, nevjerojatan je broj tih 40.000 Gospinih ukazanja, koje je papa Franjo prokomentirao da Gospa nije djelatnica poštanskog ureda pa da svaki dan šalje poruke.

Ako netko smatra da su ukazanja u Međugorju autentična, nemam ništa protiv, rekoh, meni je to sporedno. Ja ću opet s obitelji hodočastiti Gospi Međugorskoj, a pozivam i sve, tamo mogu doživjeti i čuti samo dobro.

Nadbiskup Hoser je tamo, vrijeme je da se ovo velebno svetište u svakom smislu, pa i u financijskom, stavi pod kontrolu, da se još bolje uredi infrastruktura za hodočasnike iz cijelog svijeta, da se narod moli i donosi plodove obraćenja.

Međugorski fratri to jako dobro rade. I, što god bio pravorijek Vatikana, jedino je bitno da Međugorje prestane dijeliti Hrvate, i tako malobrojne. (Međugorska) Gospa je Kraljica mira!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Nadbiskup Schoenborn: Imenovanjem Hosera Crkva je priznala dobre plodove Međugorja

 

 

Vise desetaka tisuća mladih iz 72 zemlje svijeta na Mladifestu u Međugorju

 

 

Blanka Vlašić podijelila svoju životnu priču s mnoštvom mladih na Mladifestu u Međugorju (AUDIO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Državni udar’ u zemlji koja ni po čemu nije država

Objavljeno

na

Objavio

Zločin veči od svih zločina počinjenih u građansko vjerskom beha sukobu za teritorij, i obranu vjerskog identiteta, je onaj koji danas čini Svjetska zajednica silom i oružjem održavanja neodržive zajedničke, muslimansko unitarne Bosne i Hercegovine. Njen zločin je tim veči što joj se pred očima nekadašnja, a danas ni u čemu postojeća, Bosna i Hercegovina sve više cijepa i komada, dijeli i razvaljuje, i to voljom i politikom onog, muslimansko bošnjačkog, naroda, kao lažnog zagovornika održivosti zajedničke zemlje.

Cijepanje i komadanje, dijeljenje i razvaljivanje nekadašnjeg svjetskog mozaika vjera i kultura, nacija i obićaja, te svakolike šarolikosti, provodi se oružjem etnickog čiščenja, iza kojeg ne ostaje ni korijen onog drugog i drugačijeg. U taj krvavi genocidni proces etničkog i vjerskog čiščenja najmanje kockice beha mozaika, one hrvatske autohtone koja je povijesnom miroljubivosti, snošljivosti i tolerancijom i bila, i jest, glavni projektant i graditelj šarolikosti zemlje, uz Svjetsku zajednicu i jućerašnje Muslimane a današnje Bošnjake, vrlo agresivno, isilovski se uključila, navodno ekonomska a zapravo okupatorska islamska emigracija.

Suvremeno vrlo razarajuče oružje muslimanskog svijeta koristi se na hrvatskom teritoriju u Bosni i Hercegovini u neograničenim količinama, i svaki dan ga je sve više i viče. Bošnjački uvoz islamista u odorama ekonomskih emigranata iz islamskih zemalja, koje Svjetska zajednica podupire, dakako i koristi, uz povike, već u autobusima kojima ih dovoze „Alah uekber”, hrvatski teritorij čini nagasakijsko hirošimski ruševnim, uništavajući svaki trag prognanog hrvatskog naroda.

Nikad u ljudskoj povijesti viđeno i zabilježeno, zabranjen je svaki vid obrane hrvatskom narodu. Naime, nakon planskog bošnjačko turskog dovođenja, danas „emigranata” a sutra brutalni terorista čija zlodjela zatvaraju europljane u domove, pred kojima je i Europa na čelu koje je suvremeni njemački diktator Angela Merkel digla bijelu zastavu, u iranizirano Sarajevo u kojem provedu vrijeme asimilacije i priprema, „emigranti” se odvoze na hrvatski teritorij.

Ne ni na bošnjački, ne ni na srpski, već na hrvatski, koji je tajnim muslimansko srpskim beogradskim dogovorima već izmedu se podijeljen, kasnije Holbruckovim daytonskim zločinom legaliziran, a engleskim salveta političarom, mirnodopskim zločincom, Ashdownom i realiziran.

Finaliziranje tog strašnog zločina etničkog čiščenja autohtonog europskog naroda na periferiji Starog kontinenta uspješno provodi čovjek iz Prnjavora. Zadužen za oćuvanje etnički čiste Republike Srpske, i jedanko takve bošnjačko gornjomaočke federacije, ministar bezbjednosti iz Prnjavora, šalje emigrantske ratnike na hrvatske obranjene prostore, čija su se braća pokazala brutalnim u ubijanju, silovanju i progonu Hrvata tijekom muslimanske agresije na hrvatski teritorij, da i Hercegovinu učine spaljenom zemljom, bez hrvatskog traga kao što su im braća po vjeri i terorizmu, zločinu i genocidu ucinila Srednju Bosnu.

Pored tako stradalničko strašne slike Hrvata Srednje Bosne ministar bezbjednosti, Srba i Bošnjaka, hrvatski pokušaj obrane od emigrantskih okupatora osvajača naziva „pokušajem državnog udara”. Pa ako je i od čovjeka iz Prnjavora čuvara bezbjednosti Srba i Bošnjaka, previše je.

Zar može biti obrana biološkog opstanka hrvatskog naroda koji je največa žrtva srpsko muslimanskih tajni pregovora diobe Bosne i Hercegovine biti „državni udar” u zemlji koja ni po čemu nije država, čak kojoj je i tenk pregovarač dokinuo atribut republika i dao ga genocidnom velikosrpskom entitetu.

Zasigurno da ni ministar bezbjednosti ne zna nabrojati niti jedan zajednički državnički znak koji ima Bosna i Hercegovina, a govori o hrvatskom pokušaju državnog udara. Takva agresorska retorika dotičnog ministra je, zapravo, u službi oćuvanja etnički cisti srpski i bošnjačkih prostora.

Ako je hrvatska obrana vitalnog nacionalnog i vjerskog, egzistencijalnog, interesa od emigrantskih osvajača koje šalje sultan Erdogan, i koji je zbog toga i dolazio u Bosnu i Hercegovinu da vidi kako napreduju u okupatorskom pohodu etničkog čiščenja Hrvata, „pokušaj državnog udara”, a zar onda emigrantska islamska bujica nije agresija na „državu“ Bosnu i Hercegovinu. Ne, za ministra bezbjednosti, to nije okupacija i agresija. Vjerojatno zbog toga što i sam ne prizna Bosnu i Hercegovinu državom, te na nepostojeću državu ne može se ni izvršiti bilo kakva agresija, pa ni ona emigrantska.

No, zato u nepostojećoj državi jedan narod koji se pokušava obraniti od agresije i okupacije, koja ima za cilj njegovo biološko istrijebljenje, ili prisilno islamiziranje, može izvršiti „drzavni udar”, a organizatora otpora agresiji i zatvorski kazniti, što i traži ministar iz Prnjavora.

Čije bezbjednosti je ministar, koji zatvara narod koji se brani od ponovnog osmanlijskog danka u krvi. Zasigurno ne ministar bezbjednosti hrvatskog naroda, već ministar bezbjednosti Srba, Bošnjaka i muslimanski emigranata, osvajačke vojske koja nadire iz Turske, zemlje u kojoj se skupljaju, obućavaju, snabdjevaju, poput svake vojske, najnovijim komunikacijskim aparatima. Iako dobro opremljena ipak koristi djecu kao štit, muslimanski način ratovanja kakav svijet desetljećima gleda na Bliskom istoku gdje ratuju protiv Izraela i prijete njegovu uništenju.

Vinko Đotlo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari