Pratite nas

Politika

Domazet Lošo: Što će se dogoditi ako Škoti izglasaju nezavisnost

Objavljeno

na

Hrvatski geostrateški analitičar za CroExpress analizira predstojeći referendum u Škotskoj.

Promatrajući geopolitička preslagivanja Europe, a time i svijeta, sadašnja vremena sliče vremenima pred Prvi svjetski rat. Dva svjetska rata bili su pakleni plan Anglosaksonaca u kojima su uspjeli ostvariti da Nijemci i Rusi iskrvare i na taj način Anglosaksonci ovladaju Europom, a time i svijetom. Posljedica Prvog svjetskog rata nije samo 17 milijuna izgubljenih života nego i razbijanje četiriju carstava – austrougarskog i njemačkog kao kršćanskih, ruskog kao pravoslavnog i turskog kao islamskog. Stvorene su nove tvorevine, među njima i Jugoslavija.

Engleska je bila imperij. Kao i svaki imperij, pred kraj se služi sve većim nasiljem da bi opstala, jer i nastaje na nasilju i otimačini. Englezi su se dosjetili da bi Prvim svjetskim ratom mogli svoju imperijalnu moć premjestiti u SAD. Njihov imperij, koji nema gotovo ništa od prirodnih izvora, bio je velika kolonija u kojoj, kako su sami sebi tepali, sunce nije zalazilo. Vladali su svijetom putem premoći na oceanima. Prvo su se obračunali s katolicizmom u vlastitom dvorištu i nastao je anglikanizam. Sjetimo se Henrika VIII.

davor_domazet-losoVelika Britanija se danas, iako ima parlament, ne može smatrati demokratskom zemljom. Iako izlazi na izbore u njoj je ‘demos’, odnosno narod, još uvijek podanik kraljice ili kralja. Naglašavam, podanik. Škotska je jedan od jakih povijesnih elemenata koje tvore Ujedinjeno Kraljevstvo. Sjetimo se vrlo zornog filmskog izričaja Hrabrog srca. Britanski imperij nastao je na nasilju, kao i svi drugi.

U ovim trenucima polako se oživljavaju četiri carstva koja su se raspala nakon Prvog svjetskog rata. Tu su ‘carica’ Angela Merkel, ‘car’ Vladimir Putin, ‘sultan’ Erdogan i ‘mali kralj’ Viktor Orban. Mnogi geostratezi, među njima i moja malenkot, u posljednjih 10-15 godina govorili smo da će doći do novog preslagivanja svijeta u smislu da će nastati nove države. Mnoge i jesu nakon pada Berlinskog zida. Nije začuđujuće, stoga, da je u ovim trenucima u tijeku obrnut proces. Škoti, a sutra i Sjevernoirci i Velšani, neće zaboraviti kakvu torturu su proživjeli pod britanskim kraljevima i kraljicama. Sjetimo se Olivera Cromwella.

Škoti su sačuvali svoj identitet; bilo da je riječ o glazbi, gajdama, odorama, škotskim bojama, andrijinom križu na zastavi… U Škotskoj ima i katolika. Škotska ima najveće izvore nafte u Ujedinjenom Kraljevstvu. Došlo je vrijeme buđenja samosvijesti pojedinih naroda i nacija i u tom kontekstu treba promatrati i Škotsku.

Engleska kraljica i londonski establišment znaju što znači gubitak Škotske. To je početak kraja onog što je ostalo od nekad moćnog imperija. I zato se svim silama trude da zaustave taj proces. Vidite koliko su uložili u to da uvjere Škote da ostanu, čak i nudeći povišen stupanj autonomije. Izlaskom Škotske, a sutra Walesa i Sjeverne Irske, britanski imperij svest će se na prostor od Manchestera do Londona.

Isti proces događa se i u španjolskom kraljevstvu, prije svega u Kataloniji. Ako se dogodi da Škotska proglasi neovisnost, bit će to početak nastanka novih država i državnih identiteta u Europi. Škotsku će sigurno slijediti Katalonija. Tu je i Baskija; Francuska neće ostati cjelovita, kao ni BiH niti mnoge druge zemlje. Recimo, Belgija.

Prije 100 godina Europa se prekrajala. Na stoljetnu obljetnicu početka Prvog svjetskog rata, sve se događa obrnutim slijedom. Englezi će učiniti sve da referendum ne uspije; bilo da je riječ o obećanjima, pritiscima, vidljim i nevidljivim, a ne bi me čudilo ni da dođe do ‘podzemnih’ aktivnosti.

Autor: Davor Domazet Lošo/croExpress


Davor Domazet Lošo je hrvatski geopolitički i geostrateški analitičar. Bivši je načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske. Umirovljeni admiral, autor je nekoliko knjiga iz područje geostrategije. Najpoznatija među njima su ‘Gospodari kaosa’. Domazet Lošo potpisuje i nekoliko knjiga o Domovinskom ratu, a trenutno radi na knjizi ‘Admiralovi zapisi’.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Geopolitika

Dijanović: Hrvatskoj treba suradnja s Kinom

Objavljeno

na

Objavio

Toby Melville/Reuters

Kinesko ekonomsko čudo“, jedna je od čestih sintagma koju posljednjih godina možemo čuti na medijskoj i političkoj međunarodnoj sceni. Pritom se nerijetko zaboravlja kako je kineska civilizacija starija od pet tisuća godina i da je do početka 19. st. Kina predstavljala najveću svjetsku ekonomiju s udjelom u globalnome BDP-u od oko 40 posto. Porazi u Opijumskim ratovima u 19. stoljeću, praćeni nametanjem niza neravnopravnih sporazuma od strane zapadnjaka, poglavito od Velike Britanije, kojima se pridružio i susjedni Japan, doveli su do „stoljeća poniženja“, u kojemu su Kinezi, nakon tisuća godina uvjerenosti u vlastitu premoć, postali marioneta u međunarodnim odnosima, što je dovelo do velikih trauma u kineskome narodu.

Nakon revolucije 1949. komunisti preuzimaju vlast u Kini, što je posljedično dovelo do uspostave bliskih odnosa s komunističkim SSSR-om. No djelovanjem američke politike i diplomacije, u čemu su ključnu ulogu imali Henry Kissinger (1971. uspostavlja diplomatske odnose s Kinom s ciljem izolacija SSSR-a) i Richard Nixon, koji je 1972. posjetio Kinu, došlo je 1978. do odvajanja Kine od SSSR-a. Uz američku pomoć Kina od tada započinje reforme u smjeru preorijentacije ekonomije na tržišne principe. Socijalno-tržišna ekonomija omogućila je Kini visoke stope gospodarskoga rasta, a snažno otvaranje prema svijetu nakon 2000. omogućilo joj je nastavak visokoga rasta koji traje sve do danas. Očito, Kina se vraća onamo gdje je bila do početka 19. st.

Pojas i put

Kineski predsjednik Xi Jinping 2013. predstavio je inicijativu „Pojas i Put“ (eng. Belt and Road), veliku kinesku razvojnu strategiju za 21. st. kojoj je cilj infrastrukturnim projektima (željeznice, autoceste, mostovi, plinovodi, luke, zračne luke, telekomunikacijske mreže) povezati Aziju, Afriku i Europu, a novi „Put svile“ uključuje i suradnju na planu industrije, financija, energetike i visokih tehnologija. Na „Pojas i Put“, kao globalnu projekciju kineske ekonomske i političke moći („globalizacija na kineski način“), američki establišment gleda kao na geopolitičku zavjeru i polugu koja će Kini osigurati globalnu hegemoniju.

Razvoj visokih tehnologija (zapad često Kinu optužuje za krađu intelektualnoga vlasništva) razrađen je u konceptu „Kina 2025.“, koji predstavlja državni prioritet broj 1. Kina želi postati svjetski predvodnik u razvoju visokih tehnologija i ne čudi stoga što su američkim taksama pogođeni upravo proizvodi iz koncepta „Made in China 2025.“ koji uključuju informacijsko-komunikacijske tehnologije, robotiku, svemirsku industriju, tzv. internet stvari itd. Svima je vjerojatno najpoznatiji slučaj Huaweia koji je najsnažnije na udaru američke konkurencije.

Ekonomsko jačanje dovelo je do i snažne modernizacije vojske, pa Kina već danas ima drugi najveći proračun na svijetu. To je osnažilo kineske ambicije u Istočnome i Južnome kineskom moru. Kineski predsjednik Xi Jinping početkom ove godine kineskoj je vojsci poručio da mora biti „spremna za borbu i rat.“ Uz Istočno i Južno kinesko more, potencijalni sigurnosni problem je i situacija s Tajvanom.

Američki „Pivot to Assia“ i kineski „16+1“

Postoje naznake da su SAD i Kina pred potpisivanjem trgovinskoga sporazuma, no dugoročno gledano, nema baš nikakve dvojbe da će Kina predstavljati najvažnijega američkog konkurenta za globalnu dominaciju (tzv. Tukididova zamka). Toga je bila svjesna još i Obamina administracija koja je proklamirala strateški zaokret prema azijsko-pacifičkoj regiji, regiji najvećega gospodarskog rasta, poznat kao „Pivot to Assia“. Pojedini protagonisti američke „duboke države“ zalažu se za trostruko „obuzdavanje“ Kine, Rusije i Irana, no svjesni su da će im ta politika najteže proći s Kinom jer SAD ovisi o kineskom financiranju njihova deficita.

Kineski utjecaj posljednjih godina sve više jača i u Europi, najviše Inicijativom „16+1“ koja okuplja 11 članica EU-a, 5 kandidata i potencijalnih kandidata za članstvo i Kinu s kojom sve više jačaju trgovinske veze. U posljednjem izvješću Münchenske sigurnosne konferencije ističe se kako Kina postaje sve snažniji igrač i na Balkanu. U investicijama na Balkanu svakako prednjači Srbija gdje je Kina u 23 projekta uložila preko deset milijarda dolara: od metaloprerađivačke industrije i industrije oružja do infrastrukturnih projekata. Visoke investicije Pekinga postoje i u Mađarskoj gdje je uloženo oko 4 milijarde dolara. Od država srednjoistočne Europe ističe se Poljska s 3 milijarde dolara, što je posebno zanimljivo jer je Varšava jedan od glavnih strateških partnera Washingtona u Europi.

Peking investicije ne uvjetuje mistikom ljudskih prava

Prošloga tjedna, u utorak, u Bruxellesu je održan sastanak na vrhu EU-Kina na kojemu se raspravljalo o spornim temama. Kineski premijer Li Keqiang nakon toga je stigao u posjet Hrvatskoj. Drugi najmoćniji čovjek kineske politike sastao se hrvatskim državnim vodstvom, a potpisano je i više bilateralnih sporazuma. U Dubrovniku je održan deveti summit Inicijative „16+1“. U pratnji kineskoga premijera bilo je 400 kineskih poduzetnika i partnera koji su sa 16 zemalja srednje i jugoistočne Europe dogovarali poslovne aranžmane.

Ono što upada u oči u posjetu kineskoga premijera Keqianga Hrvatskoj vrlo dobra je informiranost o našoj državi pa je uoči posjeta kineski premijer naveo brojne izume i dostignuća Hrvatske u povijesti. Analitičari ističu kako je to kineski način pridobivanja simpatija neke države i način iskazivanja poštovanja. Ono što kineske investicije razlikuje od zapadnih činjenica je da Peking svoja ulaganja ne uvjetuje mistikom ljudskih prava (logično za društveno komunističku državu), tj. ljudskopravaškim zahtjevima koji često služe kao najobičnije sredstvo ucjene.

Prilika za intenziviranje ekonomske suradnje s Kinom

Hrvatska je do sada zanemarivala izvozni potencijal kineskoga tržišta i općenito suradnju s Kinom (čijih je 250.000 turista prošle godine posjetilo Hrvatsku). Trgovina između dviju država iznosi tek jednu milijardu dolara. Od članica EU-a, jedino Cipar i Latvija ostvaruju manji izvoz u Kinu. Tek malo više od 1 posto izvoza Hrvatske otpada na Kinu, dok je uvoz gotovo 5 posto. Manja Slovenija izvozi nekoliko puta više u Kinu, i to uglavnom visokotehnološke proizvode. Projekt izgradnje Pelješkoga mosta (prvi projekt sufinanciran EU sredstvima koji realizira Kina) predstavlja dobru priliku za intenziviranje ekonomske suradnje s Kinom i za zauzimanje bolje pozicije na novome Putu svile koji će težiti najmanje 900 milijarda dolara.

Nakon posjeta kineskoga izaslanstva Hrvatskoj spominju se i novi mogući projekti kao što su luka Rijeka te izgradnja željezničke pruge Zagreb-Rijeka. Kineski je premijer Keqiang izjavio kako smo „iako geografski udaljeni, spremni zbližiti svoja srca i otvoriti dijamantno razdoblje u našim odnosima.“ Ako zanemarimo patetiku, potencijali za snažniju suradnju svakako postoje, a Hrvatska bi se pritom trebala fokusirati i na visokotehnološke proizvode jer narativ o „sirevima, tunama i mlijeku“ koji često dominira kad se govori o suradnji s Kinom, ne izgleda previše ozbiljno.
Suradnju s Kinom najviše kritiziraju države koje s njom najviše surađuju

Kad je u pitanju suradnja s Kinom, onda velike države poput SAD-a, Njemačke, Velike Britanije i Francuske često vole manje države srednjoistočne Europe i Balkana optuživati za sudjelovanje u kineskoj infiltraciji u Europu i za stvaranje ovisnosti od Kine. Nedavno se inicijativi „Pojas i put“ pridružila i Salvinijeva Italija, kao prva članica iz zemlja G-7, pa se tako i Rim našao pod optužbama Njemačke. Njemački ministar vanjskih poslova vrlo je oštro kritizirao talijanski potez: „Ako neke zemlje vjeruju da mogu sklapati unosne poslove s Kinezima, doživjet će čudo i jednoga dana se probuditi u ovisnosti.“

Pritom je zanimljivo da suradnju manjih država (ili čak i Italije) s Kinom ne kritiziraju one države koji bi se same grozile suradnje s Pekingom i koje svojim primjerom pokazuju da ne žele suradnju sa „zemljom koja krši ljudska prava“. Ne, najviše kritiziraju upravo one države koje imaju najveću suradnju s Kinom, tešku desetine ili stotine milijarda dolara! Komentirajući optužbe za prokinesku orijentaciju, češki predsjednik Miloš Zeman rekao je: „Njemačka kancelarica Angela Merkel bila je u Kini osam puta pa je ona onda bolji kineski agent od mene.“

Sinocentrizam

Jačanje kineske globalne moći kod mnogih zapadnih aktera stvara strah od kineskih imperijalističkih ambicija, a u tomu se kontekstu posebno govori o „kreditnome imperijalizmu“. No Kinezi imaju poseban način gledanja na svijet i povijest koji je bez osnovnoga poznavanja sinologije teško shvatljiv umu zapadnog čovjeka. Kina ne želi imperijalizam, nego sinocentrizam.

Ne želi svjetsku vlast, nego da ju svi priznaju kao glavnu osovinu i iskažu joj pripadajuće počasti. Kao što objašnjava dobar poznavatelj Kine dr. sc. Branimir Vidmarović: „U svijetu sinocentrizma, Centralno kraljevstvo rasprostire svoja bogatstva i blagoslove na sve one koji su voljni riječju i gestom priznati kinesku superiornost.“ Kineske elite smatraju da sinocentrični sustav predstavlja prirodni poredak, a okosnica današnjega sinocentričnog sustava politika je snažne suradnje s međunarodnim tržištima. Naravno, snažna koncentracija kineskoga kapitala u nekoj državi ne može ne imati posljedice i na političkoj razini. Teško će sutra biti moguće očekivati od određene države, snažnije kreditno i investicijski vezane uz Kinu, da, primjerice, u UN-u redovito glasuje za neke protukineske inicijative.

Svijet se neupitno kreće prema multipolarnosti, a brojni analitičari pritom ističu da će 21. stoljeće biti kinesko stoljeće (Pax sinica). Hrvatska kao članica euroatlantskih integracija svakako ne treba (SAD će još dosta godina biti vodeća sila koja se ne će tek tako odreći statusa globalnog hegemona), a teško i može biti jedan od snažnijih „partnera“ Kine u Europi (realno partnerstvo moguće je samo između ravnopravnih država), no ako njezini vladajući političari znaju što je mudra i pametna politika, učinit će sve da se suradnja Zagreba i Pekinga ojača. Naime, u situaciji dok brojne države profitiraju od suradnje s Kinom, jedino bi dudeki ili podanici mogli odbijati benefite koje ta suradnja nesumnjivo može donijeti, a samo zato da bi zadovoljili zahtjeve trećerazrednih zapadnih birokrata. Male države u međunarodnim odnosima trebaju inzistirati na jednakim načelima i pravilima za sve. Ako se odreknu tih načela, ne ostaje im više ništa osim okova i sluganstva.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Željko Glasnović: Prvomajski jajari – militantni ateisti će crtati srp, čekić i petokraku na jaja

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor, nakon stanke za uskrsne blagdanje, zasjedanje je započeo 12. sjednicom i aktualnim prijepodnevom u okviru kojega su predstavnici Vlade odgovarali na zastupnička pitanja.

Nakon završetka aktualnog sata sjednica se nastavila slobodnim govorima zastupnika, a predsjedanje je preuzeo Željko Reiner.

Prvi je govoro Željko Glasnović o izlasku Hrvata izvan RH na izbore.

“Što je sa zakonom o državljanstvu? Koliko dugo ćemo čekati? Svjedoci smo dugogodišnje sabotaže…”, pitao je Glasnović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari