Pratite nas

Dominika Andrijanić: Poštujmo tuđe, volimo i promičimo svoj hrvatski jezik

Objavljeno

na

Osvrt Dominike Andrijanić, profesorice hrvatskog jezika i književnosti, na ovdašnji položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini

dominikaŽivot hrvatskog jezika u današnjoj Bosni i Hercegovini osjetno je u zabludi. Hrvati se premalo osvrću na njegov, sve više, rasapni položaj.

Stanovnici su preokupirani osobnim poteškoćama, egzistencijom, pa rijetko posvećuju vrijeme materinskom jeziku; do njihovih misli skoro i ne dopire. Smatra se da je to “posao” jezikoslovaca ili pak političkih dužnosnika.

Nije se svjesno da je to problem svakog pojedinca, Hrvata koji živi u toj državi, pa i onoga koji je napustio majčinsko ognjište.
Svaki jezik je istovrijedan, stoga ga treba poštovati, ali svoj promicati, ne dopuštati nametanje tuđega. I boriti se, u tom duhu, umnim snaga za svoju djedovinu, baštinu. Ako čovjek izgubi svoj jezik, izgubit će i sebe.
Od vremena do vremena glumi se sljepoća pored zdravih očiju. To svojstvo nalik je hrvatskom jeziku i većini žitelja Bosne i Hercegovine.

Potraga za lektorima hrvatskog jezika u javnim ustanovama svedena je na zanemarivost. Uobičajena lektura je svake knjige, dok za administrativnu dokumentaciju se puno ne mari. Pogreška u knjizi odmah je uočljiva, a u dokumentaciji se ne osvrće kojim jezikom je što napisano. I tako svaka riječ prolazi.

Stariji naraštaji često spominju da su oni nekada govorili tim, danas, nehrvaticama te ih i dalje svakodnevno rabe. U čudu su, a ponekad i s podsmijehom, kada im se na njih ukazuje. Teško prihvaćaju promjene te ne shvaćaju njihovu težinu, prijenos mladima.

Iz prošlost se uči, u sadašnjosti živi, a o budućnosti razmišlja. Ako se to dubokoumno prouči, shvatit će se današnji položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini, odnosno ispravak riječi i u govoru, i u pisanju, kako mladih tako i starijih.
Na Međunarodnoj znanstvenoj konferenciji Identiteti – kulture – jezici, održanoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, 5. i 6. lipnja 2014., doktoranti i doktori znanosti Novinarstva i Odnosa s javnošću iznijeli su opažanja o premaloj, sekundnoj uporabi hrvatskog jezika na javnom RTV sustavu BiH. Također, pokazuje se slična situacija i u službenim glasilima i novinama.

Svaki jezik je istovrijedan, stoga ga treba poštovati, ali svoj promicati, ne dopuštati nametanje tuđega. I boriti se, u tom duhu, umnim snaga za svoju djedovinu, baštinu. Ako čovjek izgubi svoj jezik, izgubit će i sebe.

Pod hrvatskim jezikom se namjerno ili nenamjerno provlače riječi koje nisu hrvatice. Aktiviraju se lektori koji se u potpunosti ne koriste hrvatskim standardnim jezikom. Time se gubi svaki trag i podastiru noviteti, neodgovarajući i neprihvatljivi. Zaključuje se da ovdašnji korisnici hrvatskog jezika, osim nekolicine tiskovnih i elektroničkih medija, nemaju svoje medije, a posebice televiziju koja je, još uvijek, vodeći medij.

Svijet današnjice teško je zamisliv bez medija; uvučeni su u sve atome društva. Predstavljaju komunikacijske kanale preko kojih milijuni ljudi primaju poruke, čime je još više istaknuta važnost uporabe hrvatskog jezika. Manipulacija medija istovjetna je manipulaciji hrvatskog jezika.

Sve su te činjenice pozornijim razmišljanjem, rasuđivanjem shvatljive i prihvatljive, odnosno lako uočljive. Često je ravnopravnost hrvatskog jezika, u odnosu na ostala dva jezika u državi, vidljiva samo na zakonskom papiru.
Puževim koracima blago hrvatskog jezika se potiskuje. Ako se sadašnjim i budućim naraštajima ne ukazuje na njegovu jezičnu posebnost, a u istom trenutku prigušenost, odmicanjem vremena ti koraci će postajati zečji.

Vraćajući se unatrag nekoliko stoljeća, hrvatski jezik je često u poteškoćama. Razmišljajući o njima, prihvaća se i Beženovo stajalište iz članka “Lička ikavica – nesuđeni hrvatski književni jezik” 2009., usvajanja ikavice kao jezičnog standarda u 19. stoljeću. Navod Ante Bežena o ikavici je izgleda najpogodnija osnova hrvatskog književnog jezika “jer je to samo hrvatski oblik koji nemaju ni Srbi, ni Slovenci, ni Bugari te bi hrvatski jezik po njoj bio prepoznatljiv, samosvojan, ali i znatno zaštićeniji od pritisaka drugih nego što je to s ijekavskim izgovorom”,i ova promisao potiče svakog čovjeka na dublje razmišljanje. Tvrdi da ijekavskom “pobjedom”, iako je ikavica bila istovrijedna, Hrvati ulaze u probleme, odnosno raščlanjeno upućuje da “Srbi nikad ne bi pristali u ime zajedništva prihvatiti ikavicu, a njihovi udari na izjednačavanje hrvatskog i srpskog jezika bili bi znatno neučinkovitiji jer bi u tome upravo ikavica bila nepremostiva zapreka”. Dijele se njegove misli, posebice s današnjeg stajališta i s obzirom na položaj jezika u Bosni i Hercegovini. Beženov navod nije doslovan jezičnoj situaciji u BiH, ali ukazuje na pogreške iz prošlosti, koje bi nemalo nalikovale izražajnoj današnjici u državi. Iz tog primjera se može izvući pouka.

Lakše je razvezati čvoriće nego čvor. Prepreke prelaze u poteškoće, pa nadalje u teško razrješive probleme. Stoga je nužno što ranije posvetiti pažnju neispravnostima, poteškoćama koje široko obuhvaćaju hrvatski jezik. Na vrijeme reagirati, poduzeti određene korake da se čvorići i problemi ne zapletu u krug. Iz kolotečine se teško izvlači bez većih potresa.

Ne postoji nijedan san bez budnosti. Probudimo se, krenimo vlastitim stopama nabolje, u sutra, hrvatskim perom i za djedove, i za sinove.

Dominika Andrijanić, profesorice hrvatskog jezika i književnosti

izvor:Pogled.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Pater Ike Mandurić: Budi se jugonostalgičarski duh koji stvari iskrivljuje, unaprijed osuđuje…

Objavljeno

na

Objavio

“Već duže vrijeme se stvara nekakav naboj, odnosno polarizacija oko domovinskih vrijednosti, pitanja domoljublja… i nekako kao da se budi jugonostalgičarski duh koji stvari iskrivljuje, unaprijed osuđuje, nije spreman na kritiku, dijalog, na analizu, nego se bavi etiketiranjem.”, komentirao je pater Ivan Ike Mandurić, u razgovoru za Narod.hr, masovno blokiranje Facebook stranica i profila koje ne prestaje otkako je Haški sud presudio šestorici.

Pater Ike na svojem Facebook profilu podijelio je ove misli:

“Gospodine, molim te za one koji su jučer uklonili svijeće zapaljene za Praljka!” Tako je jutros molila jedna djevojka na Misi. Molim Te i ja Gospodine za njih. Morali su poslušati zapovijed, kako bi sačuvali posao. Molim te i za njihove šefove. I njima je netko naložio. Molim te i za naše vlasti. Znam da tako moraju. Molim i za one koji će ih i dalje paliti. I oni moraju tako činiti. Drugačije ne mogu. Molim te za sve njih, i za sve nas. Mir nam daj Gospodine, onaj koji Ti daješ…”

Na temelju te objave, Facebook profil mu je blokiran na sedam dana.

“Po nekoj teoriji se provodila nekakva manira partizanštine u kojoj je bilo važno nekoga etiketirati, a onda ga javno linčovati, strijeljati. Nekako se te skupine mladih ljudi oduševljavaju na tim partizantskim idejama i na neki način u virtualnom obliku mijenjaju te diverzije, sabotaže, atentate i jako su sretni da mogu sebi tako umišljati da se bore po šumama i gorama i u ime naroda vrše egzekucije nepodobnih. Činjenica je da to nije nestalo danas, da taj duh nažalost živi među mladima”, rekao je pater Ike.

Žrtve su svi oni koji su protiv takve ideologije, podsjeća pater Ike, a to su svećenici, domoljubi i svi oni koji brane stajališta vjere, Crkve, slobodne Hrvatske…

Lijek protiv takvih etiketiranja i sabotaža pojedinaca jest taj da se mora o tome govoriti, smatra pater Ike. “To se mora raskrinkati. Ne smije biti nekažnjivo i dopustivo da se nekoga tako linčuje, odbacuje, isključuje.

Ako se ne bude reagiralo institucionalno, onda se mogu pojaviti i druge skupine te nastati huliganstvo poput onog kod navijačkih skupina.

Koliko god je Facebook privatna tvrtka, mora imati mehanizme da se određeni govor isključuje ali ne da svatko može suditi, te da oni agresivniji pobjeđuju.”, zaključio je pater Ike Mandurić.

Narod.hr

Pater Ike Mandurić: Fuj Haagu i svim svjetskim izdajnicima, ma kako bili ušminkani i uljudbeni

 

Pater Ike Mandurić: Idemo dalje stvarati našu Hrvatsku, ZAJEDNO, s ovim mladima

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Održano natjecanje Viribus Unitis u vojarni “Tuškanac” (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Natjecanje pripadnica i pripadnika Oružanih snaga RH (OS RH) i Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) u crossfitu pod nazivom “Izazov tjelesne spremnosti – “Viribus unitis”, održano je u petak, 15. prosinca 2017. godine, u sportskoj dvorani vojarne “Tuškanac” u Zagrebu, priopćio je MORH

Prestižno natjecanje Viribus unitis, na latinskom “zajedničkim snagama” održava se pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske i vrhovne zapovjednice OS RH.

Na ovogodišnje treće natjecanje prijavilo se ukupno 76 pripadnica i pripadnika OS RH i MUP RH svih dobnih skupina.

Prvo mjesto u ženskoj kategoriji od 18 do 30 godina osvojila je kadetkinja Lucija Safundžić, pripadnica Kadetske bojne, u kategoriji od 30 do 40 godina poručnica Ana Marija Kovačić, pripadnica Počasno zaštitne bojne, a u kategoriji od 45 godina na više časnička namjesnica Darinka Kotarski, također pripadnica Počasno zaštitne bojne.

U muškoj kategoriji od 18 do 30 godina, prvo je mjesto pripalo vojniku Martinu Rončeviću, pripadniku Gardijske mehanizirane brigade, u kategoriji od 30 do 40 godina pobijedio je vojnik Hrvoje Kardum, pripadnik Gardijske mehanizirane brigade, a u kategoriji od 45 godina na više stožerni narednik Dalibor Delić, pripadnik Počasno zaštitne bojne.

U ekipnom natjecanju prvo je mjesto osvojila Počasno zaštitna bojna, drugo mjesto Gardijska mehanizirana brigada, a treće je pripalo Kadetskoj bojni.

Cilj natjecanja je promicanje zdravog načina života, podizanje borbene spremnosti, bavljenja sportskim aktivnostima, poticanje zdravog natjecateljskog duha i razvijanje osobina kao što su upornost, dosljednost, izdržljivost, motiviranost i posvećenost cilju.

Natjecanje je posvećeno sjećanju na časničkog namjesnika Antu Malića, poginulog pripadnika 1. hrvatskog gardijskog zdruga. Ante Malić bio je veliki poznavatelj i štovatelj borilačkih vještina, trenirao je boks, karate i jujutsu gdje je bio nositelj crnog pojasa. Vježbe snage, brzine, izdržljivosti i eksplozivnosti neumorno je trenirao, promovirao i uvodio u Oružane snage RH.

Ante Malić je izgubio život 26. lipnja 1995. u 22. godini života tijekom operacije “Skok-2”.

Foto: OSRH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari