Pratite nas

Reagiranja

Domoljubna koalicija i MOST trebaju zatražiti Radmanovu ostavku!

Objavljeno

na

Početkom devedesetih godina, u jeku velikosrpske agresije na Hrvatsku, često se događalo da su neki akteri s neprijateljske strane, iz vojnog, obavještajnog i političkog vrha davali intervjue u hrvatskim medijima.

[ad id=”93788″]

Kad napadnuta strana usred rata dopušta da joj neprijatelj ubacuje svoje dezinformacije u medijski prostor ili pak vlastite propagandne stavove i teorije, onda se radi o sustavnom specijalnom, psihološko-medijskom propagandom ratu kakav se vodio protiv Hrvatske i nije prestao do danas u različitim oblicima.

Prošlo je više od dvadeset godina od završetka Domovinskog rata, neshvatljiva nacionalna amnezija je učinila svoje, tako da mlađi naraštaji nisu dovoljno informirani o nekim ljudima i događajima iz tog vremena. Jedan od onih čija se medijsko-propagandna uloga u ratu protiv Hrvatske ne smije zaboraviti je 66-godišnji srpski novinar Miroslav Lazanski koji je svojim gostovanjem na HRT-u u emisiji „Otvoreno“ izazvao burne reakcije hrvatske javnosti. Propust vodstva i uredništva HRT-a nije samo u činjenici da je Lazanski pozvan kao gost u „Otvoreno“ iako je bilo jasno da tu može funkcionirati samo kao provokator, nego je zabrinjavajuće to što je pozvan bez da ga se stavi u jasan medijski i povijesni kontekst, i da nam negdašnji propagandist JNA i novinar Veljka Kadijevića, dijeli lekcije na javnoj televiziji, kao da se ništa nije dogodilo, kao da su godine od 1990. do danas pojeli skakavci!

Lazanski je tako dobio priliku da bi se razmetao na Hrvatskoj televiziji i da bi plasirao svoje teze i priče nakon 25 godina otkako je iz Zagreba preselio u Beograd. Do početka rata i tijekom osamdesetih kao vojni analitičar pisao je za tjednik „Danas“, „Vjesnik“ i „Start“, da bi kasnije prešao u beogradsku „Politiku“. Koncem devedesete napravio je intervju s tadašnjim Saveznim sekretarom za obranu generalom Veljkom Kadijevićem u kojemu je taj ratni zločinac prijetio hrvatskom vodstvu vojnim udarom. Lazanski se i sada hvali da je podržavao takvu opciju jer da bi ona značila sprječavanje krvoprolića!?

To je teza za maloumne koja krije u sebi implikaciju da je zapravo za krvavi rat krivo demokratski izabrano hrvatsko vodstvo!?

U normalnoj državi, čovjek s biografijom poput Lazanskog, trebao bi biti i hrvatski sigurnosni problem, odnosno, njegov nastup na HRT-u je klasična obavještajna i politička provokacija za koju bi netko trebao snositi političku i profesionalnu odgovornost a to je prije svega Goran Radman, direktor HRT-a, čiju bi ostavku nakon ovoga trebali zatražiti i MOST i Domoljubna koalicija ! Ovdje se ne radi ni o kakvom demokratskom medijskom načelu da se nekomu dade prilika javno govoriti jer hrvatskoj javnosti je poznata činjenica tko je Miroslav Lazanski.

Ovdje je riječ o tomu da pozivanje Lazanskog nije imalo nikakve uredničke i profesionalne logike, pogotovo bez konteksta i bez ograde uredništva i informacija kakvu je ulogu taj čovjek odigrao u ratu protiv Hrvatske. Ostaje sumnja da se u dijelu medija u Hrvatskoj i dalje vodi specijalni rat. Bilo bi dobro da je ipak samo riječ o uredničkoj gluposti ili nesmotrenosti, ili je pak riječ o nekim starim vezama s Kadijevićevim agitatorom koji se razmetao letovima u srpskim migovima, kojega pamtimo s konca osamdesetih u tadašnjoj eri Radmanova šefovanja na RTV Zagreb, kao urednika emisije „Dozvolite da vam se obratimo“ u kojoj je hvalio vojnu silu JNA da bi ona nekoliko godina kasnije trećinu Hrvatske pretvorila u oganj.

Zoran Vukman/narod.hr

>Davor Domazet-Lošo o spornom gostovanju ratnog huškača Miroslava Lazanskog na HTV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HRS prijavio Federalnu TV RAK-u zbog emisije ‘Mreža’ od 14.01.2019.

Objavljeno

na

Objavio

HRS je danas uputio prijavu RAK-u u kojoj traži od ove agencije postupanje u skladu sa svojim ovlastima i određivanje odgovarajućih kazni Federalnoj TV zbog pristranog izvješćivanja i podsticanja na mržnju u emisiji „Mreža“ emitiranoj 14.01.2019.

Više je deplasirano i govoriti o tome kako je FTV kao dio javnog RTV servisa u biti propagandistički instrument u rukama bošnjačke političke oligarhije. Međutim, uvijek nas dodatno neugodno iznenadi razina neprofesionalizma i pristranosti urednika i autora te tv kuće.

Emisija „Mreža“ Federalne televizije emitirana 14.01.2019. pokazuje da tom neprofesionalizmu jednostavno nema kraja.

Emisija je posvećena u potpunosti ratnohuškačkom ocrnjivanju hrvatske i srpske politike kao destabilizirajućim faktorima i prikazivanju bošnjačke politike kao jedine ultimativno pravedne i valjane, i to utjelovljene u Šefiku Džaferoviću i efendiji Mustafi Ceriću kao moralnim vertikalama.

„Sporazum Čović – Dodik kao nastavak politike 90ih i sporazuma Milošević – Tuđman“, „teritorijalni apetiti susjeda ne jenjavaju“, „ratni planovi se planiraju realizirati u miru“, itd. su samo dio uredničkih stavova koji se mimo svih profesionalnih kodeksa proturaju kao činjenice. Sve to uz zvuke dramatične glazbe i fotografije Miloševića/Tuđmana, Karadžića/Bobana.

Nakon emisije kod gledatelja koji nema pojma o povijesti i odnosima u BiH stvara se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Po urednicima FTV-a sve što se danas događa u BiH je nastavak razgovora Milošević – Tuđman, a zaboraviše razgovore Zulfikarpašić/Filipović – Karadžić/Koljević iz lipnja 1991. ili Izetbegović/Krajišnik iz rujna 1993. Deklaracija Izetbegovića i Krajišnika iz 1993. je jedini dokument kojeg je otac bošnjačke domovine uistinu poštovao i prvi put pristao na srpsku emancipaciju u BiH.

Vrh licemjerstva i laži FTV-a je stav po kojem je 200 000 Hrvata iz RS-a protjerano, a da su se Hrvati iz Središnje Bosne i drugih krajeva sami potjerali sa svojih ognjišta i da je za to odgovorna genocidna UZP politika. Hrvati se etnički samo-očistili, a Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod su, po autorima Mreže, najveće žrtve i jednih i drugih. Što kaže Agencija za statistiku?

Statistika naselja koja su promijenila nacionalnu strukturu, u odnosu na 1991., po entitetima izgleda ovako: u Federaciji 252 srpskih, a 93 hrvatska naselja je postalo bošnjačkim, dok je 30 bošnjačkih, a 33 srpska postala hrvatskim, dok niti jedno naselje nije postalo srpsko; u RS-u 182 bošnjačkih, a 61 hrvatska naselja su postala srpskim, dok je 7 srpskih i 5 hrvatskih postalo bošnjačkim naseljima.

Ovi podaci dokazuju drugačiju sliku od one koju FTV promovira, a to je da 357 naselja u BiH ratnim djelovanjem, što u ratu, što u miru, postalo je većinski bošnjačkom, 243 srpskom, a 63 hrvatskom sredinom.

Dakle, krvoločni Srbi i genocidni Hrvati svojim ratnim djelovanjem nisu zajedno „etnički očistili“ naselja kao njihovi federalni i državni partneri.

Zašto ovo iznosimo? Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama, otvoreno se stavljajući na stranu bošnjačke političke elite.

Koliko to patološki daleko ide ponajbolje je pokazao prilog o pravoslavnoj crkvi kao utjelovljenju i glavnim nositeljima zločinačko separatističke politike, na koju jedino islamska zajednica može i mora dati valjan odgovor u cilju zaštite BiH kao države.

Smatramo kako je RAK, na čelu sa Vijećem agencije moralo po dužnosti djelovati ne samo u ovom slučaju, nego i ranije, budući da je pristranost i neprofesionalizam Federalne TV postao pravilom.

Budući da je reakcija izostala, uputili smo prijavu. Uz to, na kraju pozivamo HDZ BiH da prije nego što optuže sarajevske medije za širenje mržnje, priupitaju svoje ljude po institucijama, poput Zorana Tomića i Nine Ćorića koji sjede u Vijeću RAK-a, što su uradili po tom pitanju. Upravna vijeća su i obveze, nisu samo novčane naknade za (ne)rad.

HRS

 

 

NEĆE BITI KALIFATA DOK JE SRBA I HRVATA!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima.

Objavljeno

na

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima. Toga dana, 1992., naša je država, nakon proglašenja neovisnosti, (25. lipnja 1991.) priznata kao suverena i samostalna!

Europska zajednica, koju su činile 12 zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Velika Britanija) objavile su zajedničku odluku kojom priznaju  Republike Hrvatsku i Sloveniju.

Toga dana, u Zagrebu je otvorena njemačka ambasada, što znači da je ova država prva koja je uspostavila diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom.

Bila je to iznimno radosna vijest za sve građane naše države, a poglavito za hrvatske branitelje.

U večernjim satima, toga 15. siječnja, na zagrebačkom središnjem trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, spontano se okupio veliki broj građana u slavljeničkom raspoloženju. Među okupljene  došao je i prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman.

Rekao je: „Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan je protekao radno, kao obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države“ te dodao da će ovaj datum „biti uklesan zlatnim slovima u cijelu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana“.

Dva dana nakon toga, u Hrvatsku je doputovao Francessco Cossiga, predsjednik Republike Italije, prvi strani državnik koji je službeno posjetio Republiku Hrvatsku, a samo dan poslije  u Zagreb je stigao i austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock, i bio nazočan svečanom polaganju ploče s natpisom: Ambasada Republike Austrije (na Jabukovcu).

Ostalo je povijest.

Za ovaj iznimno značajan događaj, najviše su zaslužni hrvatski branitelji, od kojih su mnogi već tada dali svoje živote i zdravlje za ovo što danas imamo.

Međutim, kako vrijeme ide, sve se manje pozornosti pridaje danu priznanja Republike Hrvatske, baš kao i svemu drugome što je vezano uz Domovinski rat.

Ovaj bi se datum u školama posebno trebao isticati, a ne da djeca nemaju pojima što se u Hrvatskoj dogodilo sredinom siječnja 1992.

Jedan dio hrvatskih građana, a poglavito političara, ponašaju se kao da smo ostvarili „banana republiku“, a ne državu.

Tog 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznata, gotovo trećina zemlje bila je pod srpskom i inom okupacijom.

Također je neshvatljivo da Hrvati općenito malo drže do svojih blagdana, iako vole isticati kako to lijepo i raskošno rade, primjerice, Amerikanci. Jedan dobar dio naših građana  „bučno proslavlja“ blagdane,  odlazeći u shoppinge, na ljetovanja ili skijališta, dok nacionalni mediji tome ne pridaju značaj koji trebaju imati.

Na stvaranje hrvatske države i na njezine junake još malo pa će nas, da se našalimo, podsjećati tu i tamo neki hrvatski branitelj kojeg ćemo susresti na ulici ili trgu, s hrvatskom zastavom u ruci  ili pak u invalidskim kolicima.

Nu, najveći broj onih koji su stvorili hrvatsku državu, zajedno sa dr. Franjom Tuđmanom, počiva na grobljima širom Lijepe naše!

Ne, nije i neće biti dovoljno da im se toga dana, 15. siječnja,  odnosno Spomen dana, samo zapali svijeća, položi vijenac i kaže – „slava im“!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari