Pratite nas

Pregled

Don Ante Kutleša: Nisu voljeli Hrvatsku ’41. ni ‘91. – zato žele zabraniti Bleiburg!

Objavljeno

na

Bujica je u srijedu otkrila tko sve stoji iza pokušaja zabrane komemoracije na Bleiburgu. ”Nisu je mogli zabraniti u vrijeme komunističke Jugoslavije, ali zato pokušavaju 2018. godine,” izjavio je na Z1 don Ante Kutleša, glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda. Don Kutleša je voditelj Hrvatskih katoličkih zajednica u Reutlingenu, Metzingeru i Tübingenu, a bio je i ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Komentirajući pokušaj zabrane komemoracije 12. svibnja, odgovarao je na pitanja o ulozi austrijskog SPÖ-a, slovenskih radikalno-lijevih udruga, pojedinaca iz crkve i određenih krugova u Hrvatskoj u pritiscima na Počasni bleiburški vod.

STARI PARTIZAN ZA BUJICU: “DOŠO SAM IZ BEOGRADA PROSLAVITI OSLOBOĐENJE ZAGREBA I JUGOSLAVIJE!”

U emisiji je puštena reportaža sa marša starih partizana u Zagrebu 08. svibnja. Pjevale su se partizanske pjesme, nosile Titove slike, vijorile zastave iz komunističke Jugoslavije, mnogi su imali kape sa tri roga i crvenim zvijezdama, a jedan od sudionika povorke pohvalio se: – Živim u Beogradu i mi ovo praktikujemo od prošle godine. Zovem se Ante Štab i inače sam vazduhoplovac, nisu mi dali da idem u mornaricu. Dosta sam po ovim našim gudurama jugoslavenskim, bosanskim išao pešice, rekoh daj malo da se vozim, pa došo proslaviti oslobođenje Zagreba! Rodom sam iz Raduljice, iz Splita, fetivi Splićanin…”

Jedna stara partizanka nadovezala se na riječi “vazduhoplovca“ iz Beograda“: – Poštujem borbu partizana, oslobodili su Jugoslaviju!

“Osloboditelje“ je komentirao gost Bujice don Ante Kutleša: ”Bleiburg je posljedica djelovanja upravo takvih ljudi. Pitanje je u kojoj ideologiji odrasteš… Oni su dobivali privilegije, a nositelji su  dvostrukog morala. S jedne strane glume humaniste, a s druge – negiraju zločine koje su počinili. Iz Beograda dolaze u Zagreb slaviti tzv. oslobođenje, nisu voljeli Hrvatsku ’41. godine, nisu voljeli ni ’91. – ne vole je ni danas. I zato nam se sve ovo događa.”

SLOVENSKI LJEVIČARI I AUSTRIJSKI SPÖ ŽELE ZABRANITI KOMEMORACIJU!

Na konkretno pitanje tko želi zabraniti komemoraciju na  Bleiburgu, don Kutleša je odgovorio: ”Tek su 1952. godine oni koji su se spasili, mogli doći do Bleiburga kako bi odali počasti ubijenima. I onda, u vrijeme komunističke Jugoslavije bilo je pokušaja zabrana, ali nije bilo kao danas, sada je to eskaliralo, pogotovo u zadnje vrijeme. Boje se jer svake godine na Bleiburg dolazi sve veći broj mladih ljudi. Postoji i problem poštivanja žrtve; jedni vrijede, dok drugi ne vrijede… Pojavljuju se određene strukture, uglavnom lijeve – iz Austrije i Slovenije koji imaju svoje saveznike i glasnike u Hrvatskoj i sve žele dići na veći, međunarodni nivo.“

Kutleša je jasno aludirao na nekoliko slovenskih radikalno lijevih udruga koje su pokrenule cijelu priču, međutim, tu je i austrijski ljevičarski SPÖ koji ima gradonačelnika Bleiburga i vlast u Koruškoj. S druge strane, savezne austrijske vlasti, na čelu sa Sebastijanom Kurzom nemaju ništa protiv komemoracije: ”Mi se uvijek nekako moramo braniti i opravdavati… Još 1955. njemački kancelar Adenauer otišao je u Moskvu i zatražio puštanje zatočenih njemačkih vojnika iz II. svjetskog rata. Nikita Hruščov dao je obećanje, a Adenouer se vratio u Njemačku, gdje mu nitko nije vjerovao da će ih pustiti. Nakon toga se tisuće i tisuće njemačkih vojnika vratilo iz Rusije, zamislite koje je oduševljenje bilo među onima koji su ih čekali, među njihovim obiteljima! Zadnji se vratio 2014. godine. Riječ je o Reimondu Kuntzu… A što su činili jugoslavenski partizani?! Oni su ubijali naše ljude!”

U Bujici je istaknuto da se u Hrvatskoj najnormalnije održavaju komemoracije za poginule vojnike iz Austrije i Njemačke, na koje dolaze predstavnici njihovih veleposlanstava i političari: ”To nitko nikada nije zabranio, to je pijetet prema onima koji su nastradali. To je moralno. To je temeljno ljudsko pravo, odati počast onome tko je mrtav.”

U emisiji je istaknuto da hrvatska veleposlanica u Beču Vesna Cvjetković više odlazi na balove sa članovima SPÖ-a, nego što brine za Bleiburg. Također je istaknuto da medijski savjetnik premijera Plenkovića – Krešimir Macan po društvenim mrežama agitira protiv komemoracije i širi uvrede na račun žrtava. Kutleša je bio oštar: ”Kada čujem za takve neprimjerene ispade i izraze o bleiburškim žrtvama, pitam se je li to uopće moguće – da se jedan inteligentan čovjek može tako ponašati?!”

  1. TOMISLAV JONJIĆ: “JUGOSLAVENI NISU OSLOBODITELJI ZAGREBA!“

U Bujicu se javio dr. Tomislav Jonjić, povjesničar i odvjetnik, član predsjedništva Neovisnih za Hrvatsku. Komentirao je pokušaj zabrane bleiburške komemoracije: “Radi se o pokušaju simpatizera Jugoslavije, da pok krinkom antifašizma redefiniraju hrvatsku povijest i da obezvrijede činjenicu stvaranje neovisne države Hrvatske. Bleiburg je već desetljećima simbol hrvatskih stradanja. Osim Hrvata, stradali su i drugi… Svakoga najviše bole njegove rane, tako i nas to boli. Bleiburg je zapravo kulminacija sukoba Hrvata i Jugoslavena, sukoba koji traje od 19. stoljeća, a koji je kulminirao u 20. stoljeću, u trenutku kada je u Zagreb ušla formacija koja se nazivala ‘Jugoslavenskom armijom’, kojoj je zadaća bila obnoviti Jugoslaviju. Toga trenutka nije došlo do oslobođenja Hrvatske, nego je došlo do restauracije Jugoslavije! Ja ne pripadam onima koji smatraju da se Hrvatska može osloboditi pod jugoslavenskim zastavama. Pod tom zastavom možemo biti samo okupirani, zato ne zavidim onima kojim misle da su oslobođeni kada im je ministar postao Aleksandar Ranković!”

Komentirao je i tweet Krešimira Macana: ”Teza da se na Bleiburgu okupljaju nacisti, ne spada samo u manjkavo povijesno znanje, nego spada u nepristojnost. Treba biti vrlo neoprezan pa broju od 100 tisuća ljudi pripisati da su simpatizeri nacizma! Tamo se okuplja previše glava da bi svi imali jednu misao… Svi su oni imali samo jedan nazivnik, a to je bila Hrvatska država i to je ono što je njih povezivalo. Obračun s Bleiburgom je obračun s Hrvatskom državom.”

 

PROTIV BLEIBURGA SU ISTI ONI KOJI SU I PROTIV KRIŽEVA U JAVNIM PROSTORIMA U AUSTRIJI!

Don Ante Kutleša je rodom iz Prisoja u Hercegovini. U Bujici je ispirčao kako je stradala njegova obitelj i župa od tzv. osloboditelja: ”To je obiteljska tragedije. Moj djed je bio tridesetih čelnik HSS-a i onda su ga srpski žandari ubili, iako je s njima prije komunicirao i pili su kavu u njegovoj kući. Baka je ostala sama s petero djece… Otac je bio najstariji, a sličnu sudbinu proživjeli smo i nakon 1945. U Prisoju je u Prvom svjetskom ratu poginulo 47 ljudi, a u Drugom svjetskom ratu 121. Na Bleiburgu je nestalo 29… Domovinski rat odnio je 24 života za Hrvatsku… U Kragovici je stradalo ukupno 235 Hrvata, treća župa – Rašeljke – 87, a u Vinici 332. Sveukupno – 875 stradalih u tri župe, a to još nisu konačni podaci.”

Nastavio je o pokušaju zabrane komemoracije na Bleiburgu: “Ljevičari rade veliki pritisak čak i na mjesnog biskupa, crkvu pritišću sipatizeri Komunističke partije!“

Bleiburg žele zabraniti isti oni politički krugovi u Austriji koji se zalažu za izbacivanje križeva iz javnih prostora – pa čak i nekih koji pripadaju Crkvi, poput sveučilišta – rečeno je u emisiji. Kutleša je i to komentirao: ”Mi Katolici imamo previše razumijevanja za druge, postali smo previše liberalni! Meni nikada na pamet ne bi palo da dođem u tuđu kuću i govorim što netko smije imati na zidu ili ne!“

SDP-ovci BJEŽALI OD NOVINARKE BUJICE: NE IDU NA BLEIBURG I PODRŽAVAJU SPÖ KOJI ŽELI ZABRANU!

Don Ante Kutleša je bleiburšku tragediju opisao na vrlo slikovit način: ”Svi znamo što je izvor vode. Ako dođete na izvor, napit ćete se, ali što idete dalje od izvora – voda je sve mutnija… Tako je i Bleiburg – izvor. Tamo se nije dogodio masakr, nego isporuka. I što su dalje ljudi išli, rijeka se sve više i više mutila – postala je krvava!“

Na kraju emisije pušten je prilog u kojem novinarka Bujice pita lijeve saborske zastupnike hoće li ići na Bleiburg. Bernardić, Maras, Mrak-Taritaš i Vesna Pusić rekli su da neće, a Arsen Bauk je rekao da tamo “nisu stradali ljudi“ (video 51:41). Željko Jovanović pobjegao je pred kamerom. U emisiji je rečeno da je “SDP ukinuo saborsko pokroviteljstvo, a sada kada je ono vraćeno, preko svojih političkih veza u Austriji nastoje onemogućiti komemoraciju na Bleiburgu“.

 

Karolina Vidović Krišto: Udar na Bleiburg orkestriran je iz Hrvatske (VIDEO)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Pogledajte ove divne trenutke s prvog Hoda za život u povijesti grada Rijeke

Objavljeno

na

Objavio

U središtu Rijeke jučer su se održala dva ‘hoda’. Prvi put u Rijeci održao se ‘Hod za život’, a kao odgovor na ovu inicijativu organiziran je “Hod za slobodu”. Prema policijskim izvještajima, na prvom skupu se okupilo oko 1500 ljudi, a na drugom oko 500.

Pogledajte snimke s oba skupa, a zaključke donesite sami:

U nastavku pogledajte protu prosvjed LJEVIČARA u gradu Rijeci, Krenuli su u isto vrijeme kada je krenuo i prvi Hod za život…..
Ako pogledate pažljivo video primjetiti će te jednu vrlo neugodnu stvar za njih … GDJE SU IM DJECA…?????? komentirala je jedna sudionica Hoda za Život.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

InfoNacija: Nepoznati detalji otmice Vladimira Nazora

Objavljeno

na

Objavio

Ponovo u eteru, u ovoj emisiji čija je posljednja epizoda emitirana pred točno godinu dana 30. svibnja 2017., a čije joj ime “InfoNacija” opravdava sredstva bez kojih je ostala, pa je zato nije ni bilo tako dugo u hrvatskom eteru.

Baš kako je Hrvima i predstavljena, u produkciji Projekta Velebit novinar Marko Jurič kroz “InfoNaciju” analizira političke apsurde i raskrinkava bespuća hrvatskih budalaština, baš kao što je apsurd i budalaština da ovaj program nije emitiran godinu dana i da je ostao na hrvatskom bespuću, jer su nam nedostajala sredstva za najosnovnija tehnička pomagala potrebna za snimanje, montažu i emitiranje ovog programa, koji je bio zamišljen jednom tjedno informirati hrvatsko općinstvo.

Danas se javlja na jednu kontroverznu temu koja vuče konce još iz vremena Drugoga svjetskog rata, pravi valove, nameće zaključke koji jednostavno nemaju temelja čak ni u razumu, a da do dana današnjega, kao ni po pitanju mnogo toga drugoga o čemu Hrvatska treba donijeti svoj istinski i konačni sud, nitko nije dao zadovoljavajući odgovor.

Tema je Vladimir Nazor, postavljena baš tako, razgolititi njegov preokret koji nema temelja u razumu, osim ako se u priču ne donesu neki novi i neotkriveni argumenti.

Počevši raščlambom jednog od njegovih najznačajnijih predratnih djela, s pjesmom “Hrvatski kraljevi” iz zbirke “Hrvatski kraljevi” (1912.), koja se, kao i mnoga druga Nazorova predratna djela, jednostavno ne uklapa u onaj njegov profil kakav nam je predstavljen nakon što su ga partizanu kidnapirali u Zagrebu.

Da bi pokušao razotkriti misteriju, Marko Jurič je još u emisiji “Markov trg” iz koje je tako brutalno protjeran jer se usudio razgoliti neuvijenu istinu, ugostio Nedjeljka Mihanovića, bivšeg predsjednika Hrvatskoga državnog sabora, koji se dugo bavio biografijom i kontroverzom oko imena Vladmira Nazora.

Potrebno je objaviti ova svjedočanstva kako bi se razumjela ta kontroverza o Vladimiru Nazoru koji jednostavno nije mogao biti onaj isti čovjek iz rata prije njegova kidnapiranja i poslije rata kako smo o njemu učili u školi i na žalost učimo još i danas.

Nije mogao biti isti čovjek koje pisao one stihove u kojima je tako suštinski prepoznao hrvatsku sudbinu prošlih vremena a da ju ne bi prepoznao u onome što se dogodilo po završetku rata i što se događalo sve do njegove smrti.

Jer hrvatska sudbina nije doživjela svoj pozitivni zaokret dolaskom Tita na vlast, dapače, za Hrvate su nastupili daleko crniji dani i od onih koje Nazor opisuje u pjesmi “Hrvatski kraljevi”.

Na žalost i na zaprepaštenje danas, Hrvatska koja je okvirno doživjela svoj Uskrs, nije ga doživjela i sadržajno. I opet nam govore “Svu prošlost vašu zastrla je sjena i ovio je mrak”.

I opet bi Nazorove riječi odzvanjale istinom “Da, to nam kažu, a sve u meni na to kliče: Lažu”.

Još i sad svjetlo zrake utrnute nama obasjava pute”.

Jer danas bi trebali imati knjige, štiva, ploče, pergamene i svjedočanstva a ne da na mrske optužbe i laži odgovaramo šutnjom, dok iz srca Hrvatske, nelustrirane agenture tuđih naroda, tuđih ideologija i tuđih interesa siju laži. Još i danas kosti otaca đubre zemlju, a Hrvati odlaze u tuđu državu oplakivati svoje mrtve i u tuđim zemljama tražiti kruha.

Niti danas u rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju, nego nego leže razasuti po slovenskim jamama.

Nije ova davna pjesma tek osvrt na našu prošlost nego i na našu današnjicu i truba koja trubi na pozor za našu budućnost.

ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati