Pratite nas

Pregled

Don Ante Kutleša: Nisu voljeli Hrvatsku ’41. ni ‘91. – zato žele zabraniti Bleiburg!

Objavljeno

na

Bujica je u srijedu otkrila tko sve stoji iza pokušaja zabrane komemoracije na Bleiburgu. ”Nisu je mogli zabraniti u vrijeme komunističke Jugoslavije, ali zato pokušavaju 2018. godine,” izjavio je na Z1 don Ante Kutleša, glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda. Don Kutleša je voditelj Hrvatskih katoličkih zajednica u Reutlingenu, Metzingeru i Tübingenu, a bio je i ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Komentirajući pokušaj zabrane komemoracije 12. svibnja, odgovarao je na pitanja o ulozi austrijskog SPÖ-a, slovenskih radikalno-lijevih udruga, pojedinaca iz crkve i određenih krugova u Hrvatskoj u pritiscima na Počasni bleiburški vod.

STARI PARTIZAN ZA BUJICU: “DOŠO SAM IZ BEOGRADA PROSLAVITI OSLOBOĐENJE ZAGREBA I JUGOSLAVIJE!”

U emisiji je puštena reportaža sa marša starih partizana u Zagrebu 08. svibnja. Pjevale su se partizanske pjesme, nosile Titove slike, vijorile zastave iz komunističke Jugoslavije, mnogi su imali kape sa tri roga i crvenim zvijezdama, a jedan od sudionika povorke pohvalio se: – Živim u Beogradu i mi ovo praktikujemo od prošle godine. Zovem se Ante Štab i inače sam vazduhoplovac, nisu mi dali da idem u mornaricu. Dosta sam po ovim našim gudurama jugoslavenskim, bosanskim išao pešice, rekoh daj malo da se vozim, pa došo proslaviti oslobođenje Zagreba! Rodom sam iz Raduljice, iz Splita, fetivi Splićanin…”

Jedna stara partizanka nadovezala se na riječi “vazduhoplovca“ iz Beograda“: – Poštujem borbu partizana, oslobodili su Jugoslaviju!

“Osloboditelje“ je komentirao gost Bujice don Ante Kutleša: ”Bleiburg je posljedica djelovanja upravo takvih ljudi. Pitanje je u kojoj ideologiji odrasteš… Oni su dobivali privilegije, a nositelji su  dvostrukog morala. S jedne strane glume humaniste, a s druge – negiraju zločine koje su počinili. Iz Beograda dolaze u Zagreb slaviti tzv. oslobođenje, nisu voljeli Hrvatsku ’41. godine, nisu voljeli ni ’91. – ne vole je ni danas. I zato nam se sve ovo događa.”

SLOVENSKI LJEVIČARI I AUSTRIJSKI SPÖ ŽELE ZABRANITI KOMEMORACIJU!

Na konkretno pitanje tko želi zabraniti komemoraciju na  Bleiburgu, don Kutleša je odgovorio: ”Tek su 1952. godine oni koji su se spasili, mogli doći do Bleiburga kako bi odali počasti ubijenima. I onda, u vrijeme komunističke Jugoslavije bilo je pokušaja zabrana, ali nije bilo kao danas, sada je to eskaliralo, pogotovo u zadnje vrijeme. Boje se jer svake godine na Bleiburg dolazi sve veći broj mladih ljudi. Postoji i problem poštivanja žrtve; jedni vrijede, dok drugi ne vrijede… Pojavljuju se određene strukture, uglavnom lijeve – iz Austrije i Slovenije koji imaju svoje saveznike i glasnike u Hrvatskoj i sve žele dići na veći, međunarodni nivo.“

Kutleša je jasno aludirao na nekoliko slovenskih radikalno lijevih udruga koje su pokrenule cijelu priču, međutim, tu je i austrijski ljevičarski SPÖ koji ima gradonačelnika Bleiburga i vlast u Koruškoj. S druge strane, savezne austrijske vlasti, na čelu sa Sebastijanom Kurzom nemaju ništa protiv komemoracije: ”Mi se uvijek nekako moramo braniti i opravdavati… Još 1955. njemački kancelar Adenauer otišao je u Moskvu i zatražio puštanje zatočenih njemačkih vojnika iz II. svjetskog rata. Nikita Hruščov dao je obećanje, a Adenouer se vratio u Njemačku, gdje mu nitko nije vjerovao da će ih pustiti. Nakon toga se tisuće i tisuće njemačkih vojnika vratilo iz Rusije, zamislite koje je oduševljenje bilo među onima koji su ih čekali, među njihovim obiteljima! Zadnji se vratio 2014. godine. Riječ je o Reimondu Kuntzu… A što su činili jugoslavenski partizani?! Oni su ubijali naše ljude!”

U Bujici je istaknuto da se u Hrvatskoj najnormalnije održavaju komemoracije za poginule vojnike iz Austrije i Njemačke, na koje dolaze predstavnici njihovih veleposlanstava i političari: ”To nitko nikada nije zabranio, to je pijetet prema onima koji su nastradali. To je moralno. To je temeljno ljudsko pravo, odati počast onome tko je mrtav.”

U emisiji je istaknuto da hrvatska veleposlanica u Beču Vesna Cvjetković više odlazi na balove sa članovima SPÖ-a, nego što brine za Bleiburg. Također je istaknuto da medijski savjetnik premijera Plenkovića – Krešimir Macan po društvenim mrežama agitira protiv komemoracije i širi uvrede na račun žrtava. Kutleša je bio oštar: ”Kada čujem za takve neprimjerene ispade i izraze o bleiburškim žrtvama, pitam se je li to uopće moguće – da se jedan inteligentan čovjek može tako ponašati?!”

  1. TOMISLAV JONJIĆ: “JUGOSLAVENI NISU OSLOBODITELJI ZAGREBA!“

U Bujicu se javio dr. Tomislav Jonjić, povjesničar i odvjetnik, član predsjedništva Neovisnih za Hrvatsku. Komentirao je pokušaj zabrane bleiburške komemoracije: “Radi se o pokušaju simpatizera Jugoslavije, da pok krinkom antifašizma redefiniraju hrvatsku povijest i da obezvrijede činjenicu stvaranje neovisne države Hrvatske. Bleiburg je već desetljećima simbol hrvatskih stradanja. Osim Hrvata, stradali su i drugi… Svakoga najviše bole njegove rane, tako i nas to boli. Bleiburg je zapravo kulminacija sukoba Hrvata i Jugoslavena, sukoba koji traje od 19. stoljeća, a koji je kulminirao u 20. stoljeću, u trenutku kada je u Zagreb ušla formacija koja se nazivala ‘Jugoslavenskom armijom’, kojoj je zadaća bila obnoviti Jugoslaviju. Toga trenutka nije došlo do oslobođenja Hrvatske, nego je došlo do restauracije Jugoslavije! Ja ne pripadam onima koji smatraju da se Hrvatska može osloboditi pod jugoslavenskim zastavama. Pod tom zastavom možemo biti samo okupirani, zato ne zavidim onima kojim misle da su oslobođeni kada im je ministar postao Aleksandar Ranković!”

Komentirao je i tweet Krešimira Macana: ”Teza da se na Bleiburgu okupljaju nacisti, ne spada samo u manjkavo povijesno znanje, nego spada u nepristojnost. Treba biti vrlo neoprezan pa broju od 100 tisuća ljudi pripisati da su simpatizeri nacizma! Tamo se okuplja previše glava da bi svi imali jednu misao… Svi su oni imali samo jedan nazivnik, a to je bila Hrvatska država i to je ono što je njih povezivalo. Obračun s Bleiburgom je obračun s Hrvatskom državom.”

 

PROTIV BLEIBURGA SU ISTI ONI KOJI SU I PROTIV KRIŽEVA U JAVNIM PROSTORIMA U AUSTRIJI!

Don Ante Kutleša je rodom iz Prisoja u Hercegovini. U Bujici je ispirčao kako je stradala njegova obitelj i župa od tzv. osloboditelja: ”To je obiteljska tragedije. Moj djed je bio tridesetih čelnik HSS-a i onda su ga srpski žandari ubili, iako je s njima prije komunicirao i pili su kavu u njegovoj kući. Baka je ostala sama s petero djece… Otac je bio najstariji, a sličnu sudbinu proživjeli smo i nakon 1945. U Prisoju je u Prvom svjetskom ratu poginulo 47 ljudi, a u Drugom svjetskom ratu 121. Na Bleiburgu je nestalo 29… Domovinski rat odnio je 24 života za Hrvatsku… U Kragovici je stradalo ukupno 235 Hrvata, treća župa – Rašeljke – 87, a u Vinici 332. Sveukupno – 875 stradalih u tri župe, a to još nisu konačni podaci.”

Nastavio je o pokušaju zabrane komemoracije na Bleiburgu: “Ljevičari rade veliki pritisak čak i na mjesnog biskupa, crkvu pritišću sipatizeri Komunističke partije!“

Bleiburg žele zabraniti isti oni politički krugovi u Austriji koji se zalažu za izbacivanje križeva iz javnih prostora – pa čak i nekih koji pripadaju Crkvi, poput sveučilišta – rečeno je u emisiji. Kutleša je i to komentirao: ”Mi Katolici imamo previše razumijevanja za druge, postali smo previše liberalni! Meni nikada na pamet ne bi palo da dođem u tuđu kuću i govorim što netko smije imati na zidu ili ne!“

SDP-ovci BJEŽALI OD NOVINARKE BUJICE: NE IDU NA BLEIBURG I PODRŽAVAJU SPÖ KOJI ŽELI ZABRANU!

Don Ante Kutleša je bleiburšku tragediju opisao na vrlo slikovit način: ”Svi znamo što je izvor vode. Ako dođete na izvor, napit ćete se, ali što idete dalje od izvora – voda je sve mutnija… Tako je i Bleiburg – izvor. Tamo se nije dogodio masakr, nego isporuka. I što su dalje ljudi išli, rijeka se sve više i više mutila – postala je krvava!“

Na kraju emisije pušten je prilog u kojem novinarka Bujice pita lijeve saborske zastupnike hoće li ići na Bleiburg. Bernardić, Maras, Mrak-Taritaš i Vesna Pusić rekli su da neće, a Arsen Bauk je rekao da tamo “nisu stradali ljudi“ (video 51:41). Željko Jovanović pobjegao je pred kamerom. U emisiji je rečeno da je “SDP ukinuo saborsko pokroviteljstvo, a sada kada je ono vraćeno, preko svojih političkih veza u Austriji nastoje onemogućiti komemoraciju na Bleiburgu“.

 

Karolina Vidović Krišto: Udar na Bleiburg orkestriran je iz Hrvatske (VIDEO)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Pupovac u NU2: ‘Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima’

Objavljeno

na

Objavio

Gost emisije “Nedjeljom u dva” je predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac.

Upitan da kaže što je za njega patriotizam – rekao je da “ima različitih definicija. I različitih situacija. Ovisno o povijesnim procesima u kojima se nalazi nacionalna zajednica, državna”, smatra.

“Mislim da je nama u Hrvatskoj jako dugo nakon prestanka rata primarno jačanje ustavnog partiotizma, poštivanje vlastitog Ustava, njegovih vrijednosti, pravila, zakona koji iz njega proizlaze, uzusa koje ljudi trebaju slijediti i kad ne znaju sasvim što piše u Ustavu i zakonu ali smo naslijedili od starijih i od predaka bez obzira kroz koji sistem prolazili – neki sistem koji možemo u cjelini nazvati Ustavnim patriotizmom koji se u ratnim, kriznim vremenima može poremetiti, može nestati, može ga se zamijeniti nekom drugom vrstom patriotizma, koja baš i ne mora biti, u najboljem smislu te riječi, pravi, istinski patriotizam koji uključuje sve, koji mogu svi slijediti, i koji sve obavezuje i nema jednih koji mogu reći da su više, a drugi da su manje”, rekao je.

Na pitanje smeta li ga što svako malo, jednom dijelu javnosti, teba dokazivati svoju lojalnost zajednici u kojoj živi, odnosno državi u kojoj živi – odgovorio je da nema tu potrebu. “Lojalnost se najviše iskušava u kriznim vremenima. Za ljude koji žive u nekoj zajednici, sredini, koja vremena ih stavljaju na kušnju, kojima mogu ostati bez dobrog dijela svojih sunarodnjaka, kao što sam ja ostao. Ostati bez svojim zavičaja, kao što su mnogi ljudi ostali i Hrvati i Srbi – s tim da Srbi s manje šanse da ih obnove. Mogu se neprestano suočavati s optužbama da zato što tražiš da svi ljudi budu jednaki pred zakonom i Ustavom, da ne budu diskriminirani. Da ih se ne gleda kao razbojnike i izdajnike zato što su drugačije vjere i nacije iako ničim nisu napravili ništa što bi narušilo osnovna pravila patriotskog ponašanja. Ili obrnuto bilo u ratu ili miru. Dakle, za mene je lojalnost – lojalnost prema prijatelju, susjedu, kolegi na poslu. Za mene je lojalnost prema vrijednostima za koje znam da ih slijede ljudi koje možda nikad neću sresti, ali o kojima ovisi kako će se ti ljudi sresti sa drugim ljudima. Za mene je lojalnost osjećaj sigurnosti kod svih onih koji žive u ovom slučaju u našoj zemlji Hrvatskoj. Da će se susretati s ljudima koji prema njima neće imati loše raspoloženje niti namjere ili na bilo koji način izdati pravila prema kojima živimo ili trebamo živjeti”, istaknuo je.

“Ispod časti mi je da pomislim da bih ja sad trebao nabrajati što sam sve smatrao da trebam učiniti za zemlju u kojoj živim i za narod kojem pripadam. Jer je to bio moj motiv življenja. Moj osjećaj lojalnosti prema ljudima s kojima sam radio, koji su me odgajali. Prema mojoj rodbini i jedne i druge nacionalnosti. Prema mojem razumijevanju dobra i budućnosti zemlje u kojoj živim. A to što postoje ljudi koji olako ili iz zlopromišljenosti ili osmišljene strategije druge ljude i druge grupe prozivaju nelojalnim, neprijateljima – samo zato što su Srbi, Židovi, socijaldemokrati ili socijalisti, ili liberali. To je pokazatelj građanske nelojalnosti i ustavne nelojalnosti onih koji to rade. A ne mene. Ne onih koji su liberali”, rekao je.

“Postoje ljudi koji misle da ako imaš državu, ako imaš javnost, moć, policiju, državno odvjetništvo, medije. Možeš sve proglašavati neistinom. Možeš proglašavati istinom i ono što je daleko od istine. To neće daleko doći. To nije povijest”, rekao je.

“A oni koji misle da će izbrisati iz sjećanja ono što se moralo događati ljudima koji su ostajali bez posla, stanova ili radeći na poslu dobivali su poruke da su ostali bez stanova. Ti ljudi danas, kao i ja, unatoč tom iskustvu ne smatraju da se ne trebaju boriti za svoju zemlju, niti da trebaju biti manje ustavni patrioti od naših sugrađana koji su hrvatske nacionalnosti, koji su iz drugih sredina, morali bježati sa svojim vrećicama iz svojih domova koji su nakon toga bili porušeni”, kazao je.

Zamoljen da komentira svoju reakciju na nedavni Vučićev govor, odogovorio je pitanjem. “Jeste li vi mene ikada čuli da nazivam Hrvatsku ustaškom državom? Jeste li ikada čuli ili vidjeli da sam uspoređivao Hrvatsku od 1990. na ovamo s bilo kojom nacističkom, fašističkom tvorevinom? Ja sam se prema Vučičevom govoru vrlo jasno odredio. Da ste pročitali moju izjavu, koju sam dao nakon što se napad na mene smirio, onda bi vidjeli da sam dao izjavu”, naglasio je.

“Kada bismo mi u Hrvatskoj imali drugačiji odnos prema činjenici da je iz Hrvatske protjerano 250 -300 tisuća Srba za vrijeme rata, onda bi svaki moj odgovor na tu vrstu stvari bio puno jednostavniji. Ovako kad se mi pravimo da se to nije dogodilo, kao da nije istina da se to dogodilo. Ili ako se dogodilo, onda je to samo krivicom tih ljudi koji su morali otići. Onda bi moj odgovor bio sasvim jednostavan. Ovako kad imate egzodus od kojeg se srpska zajednica u Hrvatskoj nikada neće oporaviti, i kad znam sve što znam zašto je do toga došlo. I tko je sve iskazivao želje da do toga dođe, kroz razgovore koje sam imao tijekom godina svog političkog djelovanja onda biste trebali razumijeti da ja nisam u istoj poziciji kao netko tko nema isto to iskustvo i to znanje”, istaknuo je.

“Ja nisam rekao i ne bih rekao to što je predsednik Vučić kazao”, istaknuo je Pupovac. “Za tu činjenicu što su Srbi morali otići iz Hrvatske krivci i odgovorni nisu samo na jednoj strani. I to samo stvar čini dodatno kompleksnijom”, naglasio je.

“I treću stvar koju želim reći – nakon što sam sudjelovao u jednoj haškoj konferenciji u jesen 1991. o mogućem spašavanju Srba u Hrvatskoj kao pretpostavka međunarodnog priznanja Hrvatske, vratio sam se i zatekla me vijest o masovnom ubojstvu Srba u Gospiću. Pozvani da dođu sa svojih poslova koje su radili drugdje. I kad su se vratili bili su pobijeni. I kad sam digao glas protiv toga, bio sam proglašen neprijateljem broj 1”, rekao je.

“Kad se vratim iz Bačke Palanke s osjećajem prema pijetetu ljudi za zločine za koje dan danas nitko nije odgovarao, osim možda jedne osobe i kada čujem riječi za koje znam da se Hrvatsku ne može optužiti. Može se optužiti neku politiku u Hrvatskoj, neku grupaciju u Hrvatskoj, ali Hrvatska svakako ne. To znači kolektivno pripisivanje krivice. Ja to dobro znam jer živim u ovoj zemlji. I radim s ljudima koji se bore protiv toga da se ne događa ono što se događa u zadnje vrijeme”, kazao je.

“Hrvatska i Srbija moraju prekinuti rat oko pitanja izbjeglica, manjina, oko pitanja ratnoga naslijeđa. Moraju se vratiti u razgovor. I oko ratnih zločina i oko ostvarivanja prava manjina, i oko prava izbjeglica. Optužbe kao što su ove – neće tome doprinijeti. Samo će povrijediti jednu stranu. Djelovanje te vrste može biti samo manipulativno kada je posrijedi izbjegličko stradanje, a ne i stvarno rješenje za probleme koji još uvijek postoje među izbjeglicima i ne stvarno rješenje za odnose između Hrvatske i Srbije”, smatra.

Ustrajavanjem na pitanju je li Vučićev govor u kojem uspoređuje Hrvatsku s nacističkom Njemačkom bio neprimjeren, Pupovac je rekao da je upravo odgovorio. “Predlažem drugačiji pristup”.

U emisiji se još osvrnuo na braniteljske zahtjeve da se o njemu i njegovoj stranci raspravlja u Saboru te na aktualna pitanja mirovinske i porezne reforme.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Pejčinović Burić na sastanku ministrica vanjskih poslova posvećenog osnaživanju uloge žena

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić sudjelovala je protekla dva dana na sastanku ministrica vanjskih poslova u Montrealu posvećenog ravnopravnosti i osnaživanju žena kao ključnog faktora u izgradnji mira, smanjenju siromaštv i ekonomskog rasta, priopćeno je iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Sastanak je organiziran u okviru kanadskog predsjedavanja G7.

Uz teme ravnopravnosti i osnaživanja žena govorilo se i o aktualnim vanjskopolitičkim temama uključujući Siriju, Libiju, Ukrajinu, Nikaragvu, te stradanja Rohindža u Mjanmaru.

Tom je prigodom ministrica održala izlaganje na temu „Osnaživanje demokracije i otpornosti u mirnim i uključivim društvima“.

U okviru izlaganja, ministrica Pejčinović Burić osvrnula se na ulogu žena i pitanje zastupljenosti na svim razinama u RH. Govorila je o ulozi žena u Domovinskom ratu i navela hrvatska iskustva u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja.

„Žene u Hrvatskoj imale su aktivnu i važnu ulogu u obrani naše zemlje i doprinose izgradnji trajnog mira i naprednog društva“, kazala je ministrica.

Istaknula je zastupljenost žena u svim djelatnostima, od policije i vojske, preko znanstveno-istraživačkog sektora do liderskih pozicija u poduzetništvu.

„Više od 330 žena iz Hrvatske služilo je u mirovnim misijama i operacijama širom svijeta, uključujući i onu u Afganistanu“, istaknula je ministrica.

Zaključno je rekla kako je jedan od izazova kako zadržati i stalno unapređivati razinu zaštite žena i osjetljivih skupina te uključiti sve potencijale i talente koje društvo ima. To se može optimalno ostvariti ako su jednako uključeni svi – žene i muškarci jednako.

Potpredsjednica Vlade i ministrica Pejčinović Burić sudjelovala je na panelima o osnaživanju žena, političkom sudjelovanju i vodstvu, unaprjeđenju globalnog mira, sigurnosti i napretka u okviru međunarodnog poretka koji se temelji na pravu te naporima za suzbijanje svih vrsta nasilja na osnovu spola u konfliktnim i post-konfliktnim društvima.

Drugog dana održan je sastanak ministrica vanjskih poslova s predstavnicima organizacija civilnog društva u sklopu kojega je otvorena i izložba fotografija pod nazivom “Ne bojimo se” o ženama žrtvama nasilja u ratnim sukobima.

Nakon sastanka upriličena je komemoracija za žrtve masakra na Montrealskom sveučilištu u École Polytechnique. Ministrice su odale počast ženama koje su ubijene na sveučilištu i prisjetile se tragedije koja je u Kanadi pokrenula velike promjene po pitanju kontrole oružja te zaštite žena od nasilja.

Zaključno je dogovorena daljnja suradnja djelovanja na područjima od međusobnog interesa, a dijalog će se nastaviti i na marginama predstojećeg sastanka Opće skupštine UN-a u New Yorku.

Prigodom boravka u Montrealu, ministrica se također susrela na Sveučilištu McGill s uglednim hrvatskim profesorima i studentima. Domaćin susreta bio je prof. Ante Padjen, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta i predsjednik AMCA Montreal.

Program u Montrealu završen je susretom s predstavnicima hrvatske zajednice.

U godini u kojoj se obilježava 25. obljetnica uspostavljanja diplomatskih odnosa između Hrvatske i Kanade, ministrica je zahvalila hrvatskoj zajednici na cjelokupnom doprinosu u izgradnji demokratske Hrvatske te istaknula kako oni predstavljaju važnu poveznicu između dviju zemalja. Pohvalila je napore hrvatskih župa kao i folklornih i umjetničkih društava u očuvanju hrvatske kulture i identiteta.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari