Pratite nas

Pregled

Don Damir Stojić: “Rod” je umjetni konstrukt jedne nove ideologije koja nema nikakva utemeljenja u znanosti

Objavljeno

na

Studentski kapelan, don Damir Stojić, gostovao je u emisiji laudato televizije, “Život i zdravlje” na temu Istanbulske konvencije. Istaknuo je krucijalni problem lingvističkog inžinjeringa kojim se želi umjetni termin “roda” uvesti u znanost, zakone i sve ostale pore društva: “To su izmišljeni izrazi koji nemaju nikakva značenja, to su konstrukti kako bi odražavali jednu novu ideologiju koja nema nimalo utemeljenja u istini, u znanosti.”

“Mi smo davno izgubili rat vokabulara! To se vidi kad je u pitanju homoseksualnost, gdje je “seks” tabula rasa, ništa, beznačajno.” Tako ispada da bilo tko može dodati bilo koji prefiks ispred riječi seks. “Zato imamo sad”, nastavlja don Damir, “homoseksualaca, heteroseksualaca, biskesualaca, pa aseksualaca, transseksualaca. Nažalost, prihvaćajući taj žargon i vokabular mi smo pali”, rekao je don Damir, prenosi narod.hr

Nadalje, upozorava da smo svi uronjeni u taj vokabular i da ga svi rabimo, što na nas stavlja dio krivnje za današnju situaciju te savjetuje da moramo biti jako oprezni s riječima koje koristimo.

“Dvadeset i četiri puta se pojavljuje riječ “rod” u jednom međunarodnom dokumentu. Jedan međunarodni dokument koristi jednu tako fluidnu i beznačajnu riječ!”, naglasio je.

Obrazlažući u čemu je problem Istanbulske konvencije i s njom usko povezane rodne teorije, don Damir je istaknuo da one nisu znanstveno potkrepljene: “Znanost bi trebala uzeti činjenice, prosuđivati ih i dokazivati, dok oni “rađaju” nove teorije koje apsolutno ne drže vodu”.

“Sjećam se da je 2007./2008., dr. Gordan Bosanac, veliki pobornik ovih stvari, sam rekao da muškarac, ako osjeća da je žensko, da može koristiti ženski wc. To tako zvuči ludo!”, rekao jedon Damir. “Ključ je u osjećaju.”, nastavio je, “Moj nećak kad je bio mali, mislio je da je Spiderman i skakao je od kauča do kauča. Ja sam ga morao zaustaviti i reći mu: prijatelju, nisi Spiderman. Odjedanput misli i osjećaji ulaze na područje znanosti, a koliko znam osjećaji ne bi smjeli biti jedan kriterij znanosti”.

Don Damir je tu ideologiju rodne teorije povezao s prvom pobunom Sotone protiv Boga i čovjeka u Knjizi postanka, gdje vidimo da vrhunac stvaranja jest muško i žensko: “To je zadano u Svetom pismu – da Bog stvori muško i žensko na svoju sliku i priliku. Sotona mrzi Boga i Bogu ne može ništa, međutim može unijeti perverzije u stvorenju. Zato ta prva pobuna ide za tim da razara tu komplementarnost [muškarca i žene] koja je bogomdana”.

“Rodna teorija, kao naziv, je novijeg datuma,” ističe, “ali mislim da to stoji na prvim stranicama Svetog pisma, ta pobuna protiv Adama i Eve. To je dosta znakovito da netko ide za tim da razara i potkopava ovu bogomdanu komplementarnost muškog i ženskog. Dakle, zaista se moramo boriti protiv toga, i mislim da je to opasnije nego što ljudi misle.”

U nastavku razgovora naveo je par primjera iz drugih zemalja gdje se rodna teorija provodi u praksi. U Kanadi muškarci koji se proglašavaju ženama natječu se u ženskim sportovima, idu u ženski wc, itd. Naime, “Kanada ima takozvani “afirmed action”, što znači da bi oni pomogli ugroženim skupinama dozvoljavaju kvotu za zapošljavanje manjinskih grupa i također za žene. Sad imate jedan apsurd da se muškarci javljaju za te poslove i govore da su žene.”

Osim pojave “transrodnih” osoba, tu su, i “trans-age”, “transdobne” osobe. “To znači”, navodi don Damir, “da jedan čovjek od 55 godina misli da ima 6 godina. Dovoljno je guglati i vidjeti; ovo nisu teorije koje se mogu dogoditi, ovo se događa, zato što su implementirali ono što Istanbulska konvencija želi da mi ratificiramo”.

“I sada, po kojim principima”, pita se don Damir, “ako prihvatimo sve ovo što nam Istanbulska konvencija kaže, možemo reći tom čovjeku da je lud? Dapače, on će mene optužiti da ja širim mržnju, ili neznam što već.”

“Imamo trans-vrste,” nastavlja, “trans-species”: u Finskoj je poznata situacija, gdje djevojka misli da je mačka. I ona zaista misli da je mačka. Po kojim principima ću ja toj djevojci reći da je luda, odnosno da nije mačka? I sada opet će meni netko reći da ja izvlačim ekstremne slučajeve, ali u biti to nije ekstremno, to je baš u sklopu ove teorije koju oni šire. Ušli smo u jednu fazu postmodernog razdoblja gdje istina više ne vrijedi”.

“Kanada je ušla u jednu novu fazu.”, ističe don Damir, “Naime, kanadska vlada donijela je da je ilegalno odnosno protuzakonito oslovljavati se prema nekome protiv njihove volje. Drugim riječima, ako muškarac kaže da je žena, ja moram koristiti zamjenice koje on, odnosno ona želi. I sad fabriciraju novi jezik. Klasično u engleskom imamo his, her, he, she; hrvatski -on, ona, moj, tvoj, tvoja, itd. Nove riječi se rađaju kako bi ova ideologija imala svoj vokabular.”

“Dr. Jordan Peterson, koji je profesor psihologije na Sveučilištu u Torontu, je jednostavno rekao: “Ne može nitko mene prisiliti da govorim na način na koji ja ne želim.” Dakle jedna je razina kada država meni kaže da ne smijem nešto reći – to je cenzura, i to je isto kršenje slobode govora.

Druga je pak razina, Kanada je ušla u tu razinu, koja govori: ti moraš tako govoriti! Dakle, Kanada je svesrdno prihvatila rodnu teoriju. Gledatelji u Hrvatskoj moraju znati da je u Kanadi sada protuzakonito ako ne koristiš riječi koje osoba želi da koristiš prema njoj. Jordan Peterson se digao protiv toga i doživljava užasne progone. Ja tvrdim da ako naša Vlada i Sabor ratificiraju ovaj dokumenat da ćemo doći do te razine. Znači, jedna nova diktatura i novi totalitarizam – oni prisiljavaju ljude na njihovu ideologiju”.

Don Damir je upozorio da postoji opasnost da se vratimo u doba komunizma, kada su za vrijeme Jugoslavije djeca učili svoju pseudo-povijest: “U školi učiš jedno, doma učiš drugo, pa su doma djeca morala učiti svoju pravu povijest od svojih djedova i očeva”.

Na pitanje kakve će rodna ideologija imati reperkusije na brak i obitelj don Damir je istaknuo da je sve to povezano, ipak zadnjih par godina svjedočimo napadima koji se vrše na brak, a sad i na definiciju obitelji: “Dakle imamo obiteljski zakon koji ne želi definirati što je obitelj. Mi se ne trebamo bojati reći da je obitelj zajednica muža i žene s djecom. Brak je jedno, obitelj je drugo. Svi to prirodno znamo a sad se odjednom bojimo to reći”, izjavio je don Damir.

Osvrćući se na stav Crkve prema rodnoj teoriji, rekao je: “Dovoljno je uzeti riječi pape Franje. Neznam da ijedan drugi papa, u zadnjih 30 godina govori tako oštro protiv rodne teorije. Sam Papa je skovao nove izraze koji se meni osobno jako sviđaju, najbolji je: ideološka kolonijalizacija. Usporedio je rodnu teoriju sa nacizmom. Papa Franjo je vrlo oštar na ovom području”, naglasio je, “zato što on zna što je to”.

Don Damir je iznio i svoj stav o feminističkim udrugama koje zagovaraju ratifikaciju Istanbulske konvencije: “Ja se čak pomalo čudim feminističkim udrugama u Hrvatskoj koje su dosta dvolične u sebi. Ne mogu nikako ući u njihov način razmišljnja: s jedne strane stalno naglašavaju biološku razliku (ženska ljudska prava), a s druge strane ovdje zagovaraju jednu teoriju koja potkopava ženstvenost”.

Na kraju razgovora don Damir je zaključio: “Ima staro filozofsko pravilo: ono što je očito ne treba dokazivati. Međutim, došli smo u jedno razdoblje povijesti gdje se ono očito mora dokazivati”, prenosi narod.hr

 

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Podnesena tužba protiv gradonačelnice Siska Kristine Ikić Baniček

Objavljeno

na

Objavio

HTV-ov novinar Siščanin Igor Ahmetović podnio je krajem lipnja tužbu protiv Kristine Ikić Baniček, gradonačelnice Siska, radi kaznenog djela klevete.

Naime, nakon što je zabranila novinaru Ahmetoviću ulazak u Gradsku vijećnicu i praćenje sjednice Gradskog vijeća, gradonačelnica je, kako piše u tužbi, o razlozima zabrane rada HTV-ovu novinaru javno odgovorila kako je novinar Ahmetović na prethodnoj sjednici Gradskog vijeća namjerno i nekulturno ometao direktni prijenos sjednice Vijeća za sve građane.

Dalje, tvrdi gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, Ahmetović uporno nije želio poštovati pravilo prijave dolaska na sjednicu Gradskog vijeća. To su, kako stoji u tužbi, neistinite činjenične tvrdnje, koje je gradonačelnica iznijela, znajući da su neistinite, na službenim stranicama grada, zbog čega su postale pristupačne većem broju građana, što je naškodilo časti i ugledu novinara Ahmetovića.

U obrazloženju tužbe, Ahmetović i njegov odvjetnik Antonio Kaleb navode, kako nije točno da je novinar Ahmetović na prethodnoj sjednici ‘namjerno i nekulturno ometao direktni prijenos sjednice Vijeća za sve građane’, jer naprosto nije ni bio na toj sjednici, kao niti na prethodne dvije, piše Jutarnji list

Netočna je i tvrdnja da Ahmetović uporno nije želio poštovati pravilo prijave dolaska na sjednicu Gradskog vijeća, jer toga pravila nema.

Novinari koji prate sjednice Vijeća primaju pozive i materijale za sjednicu e-mailom, a gradske službe bilježe u zapisniku njihovu nazočnost. U Zapisniku nije zapisano da je Ahmetović bio na sjednici Vijeća.

Pored toga, predsjednica Gradskog vijeća Ivana Krčelić istaknula je kako nikada nije opomenula novinara Ahmetovića niti se žalila na njegov rad.

 

Sisačka biskupija: Kristina Ikić Baniček ne govori istinu – decidirano je odbacila postavljanje spomenika kardinalu Stepincu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Božo Sušec u Nu2: Dalić je iznenađenje!

Objavljeno

na

Objavio

Božo Sušec  je bio gost Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u dva te je pričao i o aktualnim temama, ali i prošlosti:

Božo Sušec nije bio strog ni grub, nije vikao, ali je imao autoritet rada i nikad ne biste mogli reći ovo neću jer je on uvijek radio više od vas,
rekao je u uvodu Stjepan Balog.

Božo Sušec se prvo osvrnuo na uspjeh Zlatka Dalića.

Dalić je iznenađenje. Ta priča je kao bajka braće Grimm, koju je povremeno režirao Hithchok, a ostvario Zlatko Dalić. On je vrhunski trener. On je vrhunski trener, a za to moraš biti psiholog, komunikator, nekad mama i tata, a moraš imati i nešto karizmatično. On je pokazao da je pronašao pravi odnos sa svim tim različitim ljudima.

Može li se taj osjećaj zajedništva kapitalizirati konkretno?

Na osnovu praćenja, recimo primjer naslova svjetskog prvaka rukometaša, Atlanta, pa kasnije Atena… Tada se počelo pričati o rukometnom domu, kojeg još uvijek nema. Ta slavlja su prekrasan zanos, ali to je kratkotrajan adrenalin. Ako se barem nacionalni stadion napravi, to je nešto, ali to ne rješava probleme nogometa i sporta, koji su jako duboki. Ne možemo živjeti na ovom uzletu i zanosu. Ovaj novac koji su igrači zaradili, iz mojih krugova znam da su se igrači bili spremni odreći se premija ako bi taj novac išao izravno u izgradnju centara za mlade nogometaše. Ako to pokrenemo, onda nećemo pasti u depresiju. Mi vjerojatno nikad nećemo biti prvi ili drugi na svijetu, ali moramo imati jednu uglednu reprezentaciju. Iako Hrvatska može biti svjetski prvak.

Je li Zdravko Mamić nepravedno zapostavljen u ovom slavlju?

O Mamiću je nepopularno govoriti u njegovu korist. On ima te sudske procese koje ima, zbog kojih je u izbjeglištvu. No treba reći da je napravio dosta dobrih stvari, razvoj infrastrukture, skauting. Pustimo sad motive, kako je to kasnije iskoristio. Zdravko ima velikog neprijatelja, a to je Zdravko Mamić, on je tvornica konflikata. Strašno je kažnjen što nije bio dio ovog, što nije mogao u Rusiju, što mu je granicama na Vinjanima Donjim.

Kako će HNS izgledati bez Mamića, koji je ustrojio taj mehanizam?

HNS može, ali u Dinamu je sve bilo na njegovim plećima, i taj klub će se morati drugačije organizirati. U Savezu očekujem promjene dosta brzo, ima dosta nezadovoljstva, vidjeli ste da igrači nisu pustili članove IO-a u avion. Ima 15 kombinacija i vidjet ćemo što će biti, ali mislim da ćemo na jesen imati drugačije ustrojen nogometni savez.

Kako je počeo karijeru?

Radio sam za Radio Skoplje, izvještavao sam sa zagrebačkog glazbenog festivala, o knjigama, izložbama, neke teme koje uopće nisu moje područje interesa. Prvi intervjui su mi bili s Vukotićem i Bulajićem. Onda je došla televizija, zagrebačka redakcija, pa onda sportska s Milkom Babović.

Je li mu žao da nije komentirao ovaj SP?

Prošao sam tu fazu, nije mi žao, ja radim, prenosim nogomet, znam sve te igrače. Čak mi je drago pogledati ovako u miru, sa strane, iz sasvim druge pozicije, jer ogroman dio života sam proveo u tim gužvama na stadionima, to je velik dio sportskog novinasrstva, doći uopće na svoje komentatorsko mjesto, osigurati da linije funkcioniraju…

U karijeri je spomenuo ogroman broj ljudi, no, kako kaže, samo dva sportaša su me htjela tući, ali smo se pomirili. To su Zlatko Žagmeštar i nogometaš Tomo Šokota.

Što nije smio u bivšem sistemu? Kad su mi nudili da budem šef Informativnog programa, rekli su mi  “Božo,sve ti je otvoreno, samo dvije stvari ne smiješ, napadati druga Tita i samoupravni socijalizam”.

Kako pratiti svjetska i europska prvenstva na televiziji, Zabivaka je bila dosta komornija od nekih prijašnjih projekata, no dobila je jednoglasne pohvale?

Različita su vremena. Onda je bilo puno više novca. Naša ideja bila je da te emisije privuku puno šire gledalište. Ovaj koncept Zabivake bih pohvalio, bila je jako dobra, iako je i ona bila obogaćena formana kojih tada nije bilo, porukama s društvenih mreža, slikama s društvenih mreža, mali Mahmuljin se afirmirao tu sa svojim reportažama, Rašljanin s javljanjima. Bio je tu čovjek enciklopedijskog znanja Samovojska, cinik Joško Jeličić, čovjek širokog znanja Robert Prosinečki.

Kako komentira gubitak HRT-ovih prava za prijenos utakmica nogometne reprezentacije?

Generalno, javne televizije u svijetu gube bitku za sportska prava s komercijalnim televizijama, one to ne mogu izdržati. Sasvim drugačije bi izgledala hrvatska medijska scena da je Treći program 2009. godine postao sportski, tada smo imali sva moguća prava, a koristili smo ih 10-15 posto. Da je to prošlo, ne bi se u takvoj snazi pojavio Sportklub i drugi kanali.

Najveći dojam u karijeri ostavio mu je Krešo Ćosić

U koju god sredinu je došao, on joj je strahovito pomogao. Bio je jako cijenjen, bio je visoko, visoko poštovan. Upoznao sam snagu tog mormonstva, s  koliko poštovanja se njega sjećaju, koliko su me cijenili zato što sam prijatelj Kreše Ćosića.

Tko je najbolji, ili dva-tri najbolja hrvatska sportaša svih vremena?


Bila je velika anketa dvije tisuće i neke godine među 400 sportskih novinara i sportaša, a pobijedio je Krešo Ćosić, iako su mi te rang-liste, ne znam, teško je to odrediti. Koji su kriteriji, broj odličja, trajanje, karijere, sport u kojem je stekao popularnost?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari