Pratite nas

Komentar

Don Damir Stojić: Zašto sam došao na Ultru?

Objavljeno

na

Voda, bura i Ultra

Zašto si došao na Ultru? Podržavaš li Ultru? Kako se osjećaš na Ultri? Je li Ultra mjesto za svećenika? Ovakva i druga pitanja me bezbroj ljudi – vjernika, partijanera i novinara – pitalo ovih dana. Da, bio sam na Ultri ove godine, kao i prošle, zajedno s pedesetak drugih mladića i djevojaka, volontera iz cijele Hrvatske.

U Evanđelju čitamo kako su Isusu postavljali slična pitanja. Mnogi nisu razumjeli Isusovo ponašanje pa su tražili odgovore i objašnjenja. Isus je odgovarao pričama i prispodobama. Priče su puno uvjerljivije od teorija i argumenata jer nas otvaraju za poruku koju nose. Želim stoga odgovoriti na ova pitanja s tri priče…

Primijetio sam djevojku, kasnije mi je rekla da se zove Bethany, iz Irske, kako sjedi sama na nogostupu u lošem stanju. Dugo sam je promatrao. Nitko joj nije prilazio. Kada sam ju upitao kako joj je, rekla je da je sama i da joj nije dobro. Donio sam joj vode. Prebacio sam njenu ruku preko svoga ramena i odveo je do šatora hitne pomoći gdje su je preuzeli i zbrinuli.

Petorica Židova iz Izraela zaustavili su se kod nas kako bi se napili vode. Kad su primijetili da sam svećenik upitali su me vjerujem li da su Židovi još uvijek izabrani narod. Odgovorio sam potvrdno; Židovi su još uvijek izabrani narod jer Bog ne povlači svoje riječi. Ispitivali su moje znanje židovske povijesti spasenja. Osim što sam pobrkao imena žena patrijarha, bili su zadovoljni mojim odgovorima. Na kraju smo zajedno izmolili omiljenu židovsku molitvu na hebrejskom, Sh’ma Israel, a jedan od njih pozvao me u Svetu Zemlju rekavši da je to moja domovina.

Nepoznati Talijan došao je do mene, poljubio mi ruke, zagrlio me i zahvalio što sam tu. Ja sam mu dao križić na čelo i on je otišao dalje. Takvih je susreta bilo mnogo.

Zašto sam došao na Ultru? Papa Franjo poziva nas da izađemo iz naših samostana i da stvorimo tzv. kulturu susreta, da budemo tamo gdje je narod. Za mene salezijanca to još znači da budem tamo gdje su mladi. Na Ultri među mladima nismo propovijedali ili naučavali neku doktrinu. Zapravo, mi smo nauk i doktrinu stavljali u praksu. Dijelili smo vodu žednim ljudima. Ništa drugo. Neki su zahvalili, neki nisu. Neki su stali razgovarati, neki nisu. S nekima smo molili.

Mnogi me pitaju je li bilo nekih neugodnosti ili negativnih iskustava? Da, bila su dva: bura i neki naši mediji. Oba su bile neugodna jer su bacala prašinu ljudima u oči i ometala naš posao.

Na kraju, želim odgovoriti na pitanje je li svećeniku mjesto na Ultri? Prisjećam se Isusa Krista kod zdenca, kad je susreo Samarijanku. S odmakom od dvije tisuće godina, za nas zapadnjake to nije problem, ali u Isusovo vrijeme biti kod zdenca i razgovarati sa ženom Samarijankom bilo je nezamislivo i gotovo sablazno. No Isus je ipak tamo bio. U tom susretu Isus nudi Živu Vodu i krši sve tabue i društvena očekivanja jer je bio spreman učiniti sve za čovjeka. Zato sam ja bio na Ultri.

facebook komentari

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari