Pratite nas

Istaknuto

don Miljenko Babaić: Sve što su u životu komunisti stekli – stekli su na žrtvama

Objavljeno

na

Hrvatski branitelj don Miljenko Babaić, župnik u Stonu, vojni kapelan na Južnom bojištu za vrijeme Domovinskog rata, gostovao je u Bujici.

[mom_video type=”youtube” id=”1u8AvAn8xLU” width=”760″ height=”420″]

[ad id=”93788″]

Zašto ste 2003. kada je sveti Ivan Pavao Drugi bio u posjetu – vi napali Stipu Mesića u Dubrovniku?

U vražjoj državi Jugoslaviji Mesić je bio jedan od zastupnika. Tražio je da se ljude na lijep način skrati za glavu. Kameleon se kasnije priključio Tuđmanu, a onda je s dijelom udbaša htio uništiti hrvatsku državu. Taj čovjek postaje dva puta predsjednik države i odmah 12 generala umirovljuje, progoni i sotonizira. Papa dolazi u Dubrovnik, a znao sam da na žalost dolazi i ta sramota. Znali su da ću ja njega napasti i molili su me da ne reagiram. Trebam li ga u parku čekati? Neću. Molio sam da mu svi okrenemo leđa, nisu na to pristali, pa kad je došao rekao sam mu da je sramota i ubojica. Pokazao sam mu zastavu Hrvatske koju sramoti. Smatram da je to bio trenutak kad mu je trebalo reći da je na krivom mjestu, nije dostojan tog mjesta bio.

Jeste li imali ikakvih problema?

Biskup Želimir Puljić imao je problema zbog toga. Požalili su mu se. Mesić je tražio da se mene kazni, biskup mu je rekao da oni u komunizmu imaju zatvore, a da ih on kao biskup nema. Napisao sam svoje očitovanje i zaključio zašto sam to učinio. Poznajem dvojicu koji su bili jako ludi – Ivan Krstitelj koji je Herodu rekao da ne može to raditi, a drugi Isus Krist koji je Farizejima svašta govorio. Da nije dirao tadašnje vlasti ne bi ga razapeli. Ne mora se svatko sa mnom složiti, ali ja tako mislim.

Završili ste u zatvoru u komunizmu?

Zbog neprijateljske propagande. Pisao sam pjesme i govorio o potrebi stvaranja slobodne države Hrvatske, bez obzira kakva je. Je li bila dobra NDH? O svemu možemo razgovarati, ona je bila kakva je bila, ali nakon ’45-e ja bih bio komunist da su komunisti stvorili komunističku državu Hrvatsku, a ne izručili ju Beogradu i zajedno s četnicima izvršili genocid nad hrvatskim narodom.

Osobno ste bili pet godina u ratu?

JNA je imala vojarnu u mojoj župi. Izvršili su već masakr u Borovu selu. Zapalili djecu. Držao sam vjeronauk i nisam se htio povući. Smatrao sam da činim grijeh ako bih pustio da se izvrši genocid nad tom djecom. Mogao sam sklopiti ruke i moliti, a neka ih oni kolju. Meni je tu trebala puška i bio sam s puškom s braniteljima. Oni su napali Hrvatsku, mi smo se branili. Bili bismo sretni da nemamo takvu tragediju, ali smo sretni što smo stvorili hrvatsku državu i što smo imali Franju Tuđmana. Nismo ni korak otišli da bi nekome nanijeli zlo.

Danas je u Saboru zabilježen skandal kada je Pero Ćorić pozvao na minutu šutnje za poginule redarstvenike u Borovu selu – lijeva pozicija ostala je na hodnicima. Možete mi ovo komentirati?

Bože oslobodi, strašno, ali očekivano. Mene ne čudi, takvo je stanje. Molim vas, kažu otišli komunisti u HDZ, ali ja mislim ovako – svi koji su imalo voljeli hrvatski narod napustili su komunističku partiju i otišli u HDZ ili gdje god. Svi koji su htjeli Jugoslaviju – napustili su Sabor kao i danas. Doživljavamo tešku tragediju. Pet tisuća JNA oficira prešlo je u Hrvatsku vojsku. Politički gledano, danas doživljamo da jedna komunistička nakaza Stazić drži govore u Saboru. Pupovac koji ne može zakopčati košulju od velikosrpstva vodi govor u Saboru. Naš Sabor ne valja. Zašto? Je li moguće da u jednom Izraelu bude zastupnik bilo tko iz Hitlerove vlasti? U Hrvatskom saboru to je na žalost moguće, da su takvi privilegirani.

U vlasti su ti ‘privilegirani’. Imaju svoja groblja u Hrvatskoj. Svoje mauzoleje.

Ima ljudi koji nemaju nimalo ljudske, a ni hrvatske dosljednosti. Ove godine za pravoslavni Božić napravljen je performans ‘velike Srbije’. Zamislite da je netko takvo što na katolički Božić napravio – odmah bi me proglasili ustašom. Kad netko kaže da mu je svetinja Bog i Hrvatska – onda je taj zločinac. Političke igre upropastile su nas kroz povijest. Treba čista obraza biti. Domoljubnoj koaliciji to treba biti vodilja, imaju priliku.

Mnogi su vas zvali ustašom?

Da sam ’41-e bio živ ne znam što bih bio, ali ne bih bio zločinac i ustaša. Je li netko ustaša jer voli Hrvatsku? Ljudi, ja komunističke guje svaki dan vidim u Hrvatskoj. Koliko stanova ima bivši predsjednik Josipović? Sve što su u životu komunisti stekli – stekli su na žrtvama. Gdje god Josipović krene vidi grobove jer ih gledaju oči nevinih ljudi. Sotone vide oči nevine koje ih progone. I to onda proglašavaju ustaškim gujama. Oni su to uradili i danas se ne stide, nego da opravdaju svoje zločine vide ustaške guje, a to nisu ustaške guje nego anđeli. Sve što su stekli – stekli su na krvi.

Što je za vas Domovinski rat?

U Domovinski rat dragovoljci su otišli bez znanja nekog posebnog, ali su željeli Hrvatsku državu i smatrali su da naš narod treba biti svoj na svome. Jedna obitelj iz Hercegovine masakrirana je nakon Drugog svjetskog rata, preživjelo je jedno dijete. Kad je sazrio pitao je kolika je tragedija njihove obitelji kad ona nikad nije zaplakala – a majka mu je odgovorila: ‘Da sam ja zaplakala, vi biste zapitali zašto, a onda bi i vas ubili i ne bih imala ništa’. Kad je navršio 18 htio je u rat. Majka ga je pitala mora li on ići. On joj je odgovorio da ako ne ode, zašto su njegovi svi u grobu. I otišao je. Poginuo je prvi dan. To vam je ljubav. To vam je Domovinski rat.

Imali ste svakakve suborce. Jedan od njih bio je Andrija Jarak. Jeste li ga upoznali u ratu?

Bili smo na istom položaju, viđali se svaki tjedan. Ljudina. Nema ratnika tko nije ljudina. Svi hrvatski branitelji. To je vojska kakve u svijetu nema.

U Dubrovniku je bilo i HOS-ovaca.

Koliko god netko volio, ne volio, svim brigadama svaka čast, ali HOS-ovci nisu pitali za cijenu, svi mrtvi – svi mrtvi, ali učinit malo dara za Hrvatsku. To je ljubav. To je vrlina takvih ljudi, a danas ih sotoniziraju.

Sotoniziraju i Marka Perkovića Thompsona.

Hrvatska diplomacija nije dorasla situaciji. Kad je Thomson snimio album ‘E moj narode’ je jedan moj prijatelj rekao – e sad će navaliti na njega. Ako ima čovjek u Hrvatskoj koji na lijep način propovijeda Boga i ljubav prema narodu – to je Thompson. Potiče samo dobrotu, Boga, poštenje. Volite svoj narod i poštujte druge narode.

Slovenska vlast danas je podigla spomenik zločincu koji je likvidirao Hrvate? (o tome se u emisiju telefonski javio slovenski istraživač komunističkih zločina i publicist Roman Leljak)

roman leljak bujica

[ad id=”93788″]

Što se čudimo, Hrvatska je puna takvih spomenika. Zašto imate arhiv zaključan od SDP-a? Zašto je jedino pitanje Bleiburga u Londonu zaključano? Sve je drugo otključano. Jer u Hrvatskoj i Sloveniji žive još stotine ljudi koji su zločinci i napadima pokušavaju umiriti svoju savjest. Sotona vidi guju gdje svetac vidi anđela. Jedan moj prijatelj koji je preživio Bleiburg, mučili su ga kao životinju, kruha je bio gladan, ali kad god bih ja išao u Njemačku dao mi je novac i rekao kad budeš prolazio baci ružu kroz prozor – gdje god padne past će na mog prijatelja. Ja sam mu rekao – ti si kruha gladan, kupit ću ja cvijeće, na što bi mi on odgovorio ‘Ti kupi svoju, ovo je moja’. Sa mnom je u postrojbi bio branitelj koji je posljednjeg člana obitelji izvukao iz bunara, lubanju samo. I imao je priliku naštetiti Srbinu. Rekao je ‘Bože sačuvaj, to kao da sam naudio svojoj pokojnoj majci’.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari