Pratite nas

Istaknuto

don Miljenko Babaić: Sve što su u životu komunisti stekli – stekli su na žrtvama

Objavljeno

na

Hrvatski branitelj don Miljenko Babaić, župnik u Stonu, vojni kapelan na Južnom bojištu za vrijeme Domovinskog rata, gostovao je u Bujici.

[mom_video type=”youtube” id=”1u8AvAn8xLU” width=”760″ height=”420″]

[ad id=”93788″]

Zašto ste 2003. kada je sveti Ivan Pavao Drugi bio u posjetu – vi napali Stipu Mesića u Dubrovniku?

U vražjoj državi Jugoslaviji Mesić je bio jedan od zastupnika. Tražio je da se ljude na lijep način skrati za glavu. Kameleon se kasnije priključio Tuđmanu, a onda je s dijelom udbaša htio uništiti hrvatsku državu. Taj čovjek postaje dva puta predsjednik države i odmah 12 generala umirovljuje, progoni i sotonizira. Papa dolazi u Dubrovnik, a znao sam da na žalost dolazi i ta sramota. Znali su da ću ja njega napasti i molili su me da ne reagiram. Trebam li ga u parku čekati? Neću. Molio sam da mu svi okrenemo leđa, nisu na to pristali, pa kad je došao rekao sam mu da je sramota i ubojica. Pokazao sam mu zastavu Hrvatske koju sramoti. Smatram da je to bio trenutak kad mu je trebalo reći da je na krivom mjestu, nije dostojan tog mjesta bio.

Jeste li imali ikakvih problema?

Biskup Želimir Puljić imao je problema zbog toga. Požalili su mu se. Mesić je tražio da se mene kazni, biskup mu je rekao da oni u komunizmu imaju zatvore, a da ih on kao biskup nema. Napisao sam svoje očitovanje i zaključio zašto sam to učinio. Poznajem dvojicu koji su bili jako ludi – Ivan Krstitelj koji je Herodu rekao da ne može to raditi, a drugi Isus Krist koji je Farizejima svašta govorio. Da nije dirao tadašnje vlasti ne bi ga razapeli. Ne mora se svatko sa mnom složiti, ali ja tako mislim.

Završili ste u zatvoru u komunizmu?

Zbog neprijateljske propagande. Pisao sam pjesme i govorio o potrebi stvaranja slobodne države Hrvatske, bez obzira kakva je. Je li bila dobra NDH? O svemu možemo razgovarati, ona je bila kakva je bila, ali nakon ’45-e ja bih bio komunist da su komunisti stvorili komunističku državu Hrvatsku, a ne izručili ju Beogradu i zajedno s četnicima izvršili genocid nad hrvatskim narodom.

Osobno ste bili pet godina u ratu?

JNA je imala vojarnu u mojoj župi. Izvršili su već masakr u Borovu selu. Zapalili djecu. Držao sam vjeronauk i nisam se htio povući. Smatrao sam da činim grijeh ako bih pustio da se izvrši genocid nad tom djecom. Mogao sam sklopiti ruke i moliti, a neka ih oni kolju. Meni je tu trebala puška i bio sam s puškom s braniteljima. Oni su napali Hrvatsku, mi smo se branili. Bili bismo sretni da nemamo takvu tragediju, ali smo sretni što smo stvorili hrvatsku državu i što smo imali Franju Tuđmana. Nismo ni korak otišli da bi nekome nanijeli zlo.

Danas je u Saboru zabilježen skandal kada je Pero Ćorić pozvao na minutu šutnje za poginule redarstvenike u Borovu selu – lijeva pozicija ostala je na hodnicima. Možete mi ovo komentirati?

Bože oslobodi, strašno, ali očekivano. Mene ne čudi, takvo je stanje. Molim vas, kažu otišli komunisti u HDZ, ali ja mislim ovako – svi koji su imalo voljeli hrvatski narod napustili su komunističku partiju i otišli u HDZ ili gdje god. Svi koji su htjeli Jugoslaviju – napustili su Sabor kao i danas. Doživljavamo tešku tragediju. Pet tisuća JNA oficira prešlo je u Hrvatsku vojsku. Politički gledano, danas doživljamo da jedna komunistička nakaza Stazić drži govore u Saboru. Pupovac koji ne može zakopčati košulju od velikosrpstva vodi govor u Saboru. Naš Sabor ne valja. Zašto? Je li moguće da u jednom Izraelu bude zastupnik bilo tko iz Hitlerove vlasti? U Hrvatskom saboru to je na žalost moguće, da su takvi privilegirani.

U vlasti su ti ‘privilegirani’. Imaju svoja groblja u Hrvatskoj. Svoje mauzoleje.

Ima ljudi koji nemaju nimalo ljudske, a ni hrvatske dosljednosti. Ove godine za pravoslavni Božić napravljen je performans ‘velike Srbije’. Zamislite da je netko takvo što na katolički Božić napravio – odmah bi me proglasili ustašom. Kad netko kaže da mu je svetinja Bog i Hrvatska – onda je taj zločinac. Političke igre upropastile su nas kroz povijest. Treba čista obraza biti. Domoljubnoj koaliciji to treba biti vodilja, imaju priliku.

Mnogi su vas zvali ustašom?

Da sam ’41-e bio živ ne znam što bih bio, ali ne bih bio zločinac i ustaša. Je li netko ustaša jer voli Hrvatsku? Ljudi, ja komunističke guje svaki dan vidim u Hrvatskoj. Koliko stanova ima bivši predsjednik Josipović? Sve što su u životu komunisti stekli – stekli su na žrtvama. Gdje god Josipović krene vidi grobove jer ih gledaju oči nevinih ljudi. Sotone vide oči nevine koje ih progone. I to onda proglašavaju ustaškim gujama. Oni su to uradili i danas se ne stide, nego da opravdaju svoje zločine vide ustaške guje, a to nisu ustaške guje nego anđeli. Sve što su stekli – stekli su na krvi.

Što je za vas Domovinski rat?

U Domovinski rat dragovoljci su otišli bez znanja nekog posebnog, ali su željeli Hrvatsku državu i smatrali su da naš narod treba biti svoj na svome. Jedna obitelj iz Hercegovine masakrirana je nakon Drugog svjetskog rata, preživjelo je jedno dijete. Kad je sazrio pitao je kolika je tragedija njihove obitelji kad ona nikad nije zaplakala – a majka mu je odgovorila: ‘Da sam ja zaplakala, vi biste zapitali zašto, a onda bi i vas ubili i ne bih imala ništa’. Kad je navršio 18 htio je u rat. Majka ga je pitala mora li on ići. On joj je odgovorio da ako ne ode, zašto su njegovi svi u grobu. I otišao je. Poginuo je prvi dan. To vam je ljubav. To vam je Domovinski rat.

Imali ste svakakve suborce. Jedan od njih bio je Andrija Jarak. Jeste li ga upoznali u ratu?

Bili smo na istom položaju, viđali se svaki tjedan. Ljudina. Nema ratnika tko nije ljudina. Svi hrvatski branitelji. To je vojska kakve u svijetu nema.

U Dubrovniku je bilo i HOS-ovaca.

Koliko god netko volio, ne volio, svim brigadama svaka čast, ali HOS-ovci nisu pitali za cijenu, svi mrtvi – svi mrtvi, ali učinit malo dara za Hrvatsku. To je ljubav. To je vrlina takvih ljudi, a danas ih sotoniziraju.

Sotoniziraju i Marka Perkovića Thompsona.

Hrvatska diplomacija nije dorasla situaciji. Kad je Thomson snimio album ‘E moj narode’ je jedan moj prijatelj rekao – e sad će navaliti na njega. Ako ima čovjek u Hrvatskoj koji na lijep način propovijeda Boga i ljubav prema narodu – to je Thompson. Potiče samo dobrotu, Boga, poštenje. Volite svoj narod i poštujte druge narode.

Slovenska vlast danas je podigla spomenik zločincu koji je likvidirao Hrvate? (o tome se u emisiju telefonski javio slovenski istraživač komunističkih zločina i publicist Roman Leljak)

roman leljak bujica

[ad id=”93788″]

Što se čudimo, Hrvatska je puna takvih spomenika. Zašto imate arhiv zaključan od SDP-a? Zašto je jedino pitanje Bleiburga u Londonu zaključano? Sve je drugo otključano. Jer u Hrvatskoj i Sloveniji žive još stotine ljudi koji su zločinci i napadima pokušavaju umiriti svoju savjest. Sotona vidi guju gdje svetac vidi anđela. Jedan moj prijatelj koji je preživio Bleiburg, mučili su ga kao životinju, kruha je bio gladan, ali kad god bih ja išao u Njemačku dao mi je novac i rekao kad budeš prolazio baci ružu kroz prozor – gdje god padne past će na mog prijatelja. Ja sam mu rekao – ti si kruha gladan, kupit ću ja cvijeće, na što bi mi on odgovorio ‘Ti kupi svoju, ovo je moja’. Sa mnom je u postrojbi bio branitelj koji je posljednjeg člana obitelji izvukao iz bunara, lubanju samo. I imao je priliku naštetiti Srbinu. Rekao je ‘Bože sačuvaj, to kao da sam naudio svojoj pokojnoj majci’.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati