Pratite nas

Kolumne

Don Željko Marić: Hrvatima katolicima u Travniku želi se pokazati ”gdje im je mjesto”

Objavljeno

na

Dok je Općina Travnik imovinu otetu Islamskoj zajednici za vrijeme komunizma uredno i pravodobno vratila, traže se uvijek novi razlozi za otezanje povrata imovine Katoličkoj crkvi, unatoč dvjema presudama.

Budući da nije riječ o rekonstrukciji nego o izgradnji novog objekta zatražili smo od Županijskog tužiteljstva Središnje Bosne da reagira i spriječi nastavak radova, rekao je za Dnevnik.ba don Željko Marić, ravnatelj Katoličkog školskog centra “Petar Barbarić” Travnik.

Naime, Općina Travnik, uz suglasnost Vlade Srednjobosanske županije, protuzakonito je ovih dana  dala dozvolu za izgradnju “Bosanskog arhiva” na zemljištu u vlasništvu Katoličkog školskog centra u tome gradu.

Inače, ministri iz hrvatskog naroda u Vladi  ŽSB-a dignuli su ruke za dodjelu financijskih sredstava Arhivu Bosne a njihovi koalicijsku su ih partneri, čini se, prevarili.

Bez ikakvoga znanja legalnoga vlasnik a i mimo  svih zakonskih procedura, po nalogu Općine i Županije, krenulo se u građevinske radove na terenu koji je dio odluke Ustavnog suda, a prije toga Suda za ljudska prava iz 2003. godine o povratu otete imovine u vlasništvu Vrhbosanske nadbiskupije u Travniku.

Dok je Općina Travnik imovinu otetu Islamskoj zajednici za vrijeme komunizma uredno i pravodobno vratila, traže se uvijek novi razlozi za otezanje povrata imovine Katoličkoj crkvi, unatoč  dvjema presudama.

“Gradilište je otvoreno protuzakonito a ‘teški strojevi’ parkirani na školskom igralištu već su oštetili dio zgrade KŠC-a a predstavljaju i prijetnju učenicima škole. Da apsrud bude potpun, Policijska uprava Travnik tražila je da djelatnici KŠC-a maknu svoje parkirane automobile kako bi strojevi mogli nesmetano prolaziti po platou ispred škole, umjesto da narede micanje strojeva sa zemljišta koje nije u vlasništvu kantonalnog arhiva i zbog tog smo bili prisiljeni blokirati  pristup našem dvorištu“, rekao je don  Marić.

Riječ je o pravnom nasilju, dodao je, i uništavanju imovine katoličke crkve.

“Nastavlja se nepoštivanje odluka Ustavnog suda i Suda za ljudska prava a evo i kroz dozvole općinskih i županijskih službi. Ugrožena je misija Katoličke crkve, Vrhbosanske nadbiskupije koja nastoji stvoriti modele ponašanja kojima ćemo poštovati druge i drugačije i podržavati ih u izgradnji takvog društva”, rekao je don Marić.

Također, napomenuo je i kako na ovaj način dodatno  otežava rad KŠC-a i Vrhobanske nabiskupije jer služba za urbanizam Općine Travnik izdala građevinsku dozvolu za izgradnju zgrade arhiva na zemljištu koje je gruntovno vlasništvo Nadbiskupije.

“Ovo je još jedan dokaz da se odluke Ustavnog suda BiH ne tretiraju jednako i da se Hrvatima katolicima u Travnik ovim želi pokazati ‘gdje im je mjesto'”, rekao je don Marić.

Predsjednica Općinskoga vijeća Travnik Vlatka Lukić za Dnevnik.ba je izjavila kako je imovina Vrhbosanske nadbiskupije otuđena nakon Drugog svjetskog rata od strane komunističke vlasti i do danas nije vraćena stvarnim vlasnicima.

“Hrvate-katolika u Travniku ovakve situacije ponižavaju jer znamo da je  imovina drugih vjerskih zajednica davno vraćena. Zakoni i odluke u ovoj zemlji ne vrijede za sve konstitituvnine narode jednako. Dok se na parcelama u vlasništvu KŠC-a izgrađuju drugi objekti, Islamskoj zajednici je već 1997. Svo zemljište i druga imovina uredno vraćena” , izjavila je Lukić.

Također,  pozvala je i ostale vjerske institucije da se solidariziraju s Katoličkom crkvom u Travniku.

“Zakoni trebaju vrijediti za sve i odluke se provoditi bez razlike i diskriminacije. Pozivam i sve ostale vjerske institucije da iskažu svoju solidarnost te daju svoj doprinos i potporu da se spriječi uzurpacija i ubrza povrat imovine katoličkoj crkvi u Travniku.

Ovakvim postupcima se nastoje osporiti prava vjerskih zajednica, te ih se pokušava vratiti u sustav u kojem su im ta prava bila uskraćena, a imovina otuđivana. Zajednički se trebamo boriti protiv toga”, izjavila je Lukić.

G. Lujanović / Dnevnik.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Opstaju li Hrvati u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, političar kojem je bošnjački vođa Alija Izetbegović ostavio u amanet Bosnu i Hercegovinu, ovih je dana zaprijetio Sjedinjenim Američkim Državama zbog njihove potpore Kurdima u Siriji, koji su se inače borili protiv Islamske države.

Erdogan je, naime, protiv američkih saveznika već najavio vojnu akciju, kojom bi s pograničnih područja u Siriji eliminirao Kurde.

Budući da su u Siriji sukobljeni interesi velikih sila, koje s jedne strane čine Rusija, Turska i Iran, a s druge SAD i njezini saveznici, slika ove raskoljene zemlje sve više podsjeća na aktualno stanje u BiH.

Sve zaoštreniji odnosi Turske i SAD-a u Siriji mogli bi se preko već glasovitoga šerijatskog amaneta i Erdoganova utjecaja na svoje islamske podanike preliti i u Bosnu i Hercegovinu.

Rusko pak interesno područje u toj bliskoistočnoj zemlji približno je sukladno odnosu Republike Srpske prema Moskvi na koju se oslanjaju političari iz Banja Luke.

Pozivi pojedinih bošnjačkih političara, poput onih iz skupine t. zv. Građanskog saveza, da se bošnjačka strana naoruža i spremi za rat nisu samo na granici političkoga izgreda.

Naime, takvim pozivima bošnjačka strana nastoji podizati tenzije unutar vlastitoga muslimanskog korpusa, a s druge strane utjerati strah Hrvatima, koji se pokušavaju izboriti da im političke predstavnike ne biraju Bošnjaci, nego vlastiti narod.

Iza ovako radikalna bošnjačkog poziva vjerojatno se skriva i već poprilično odmaklo ustrojavanje stanovite inačice nekadašnje Patriotske lige, koja je svoje vojne i financijske potencijale, namjesto tada aktualne borbe protiv JNA i Miloševićeve Srbije, usmjerila na kasnije etničko čišćenje hrvatskoga naroda iz BiH.

Bošnjačke namjere potvrđuje i tvrdoglavo odbijanje svih bošnjačkih političkih snaga da, unatoč odluci Ustavnoga suda BiH, spriječe u parlamentu svojim preglasavanjem promjenu izbornoga zakona u BiH, koji bi Hrvatima omogućio da sami biraju svoje predstavnike.

Zašto pak bošnjačka politika, ono što traži za sebe u Federaciji pa i Republici Srpskoj, ne dopušta hrvatskom narodu?

Odgovor je poprilično jednostavan. Naime, hrvatsko-bošnjačka Federacija je prostor za koji su muslimanske snage Alije Izetbegovića vodile rat devedesetih godina cijelo vrijeme tijekom bosanskohercegvačkih sukoba.

Zbog bošnjačke brojčane premoći, a nakon što su Hrvati u Federaciju unijeli Herceg-Bosnu i ostali bez teritorijalnosti, bošnjačka je politika svoju ratnu strategiju samo pretvorila u osvajanje prostora političkim sredstvima i u okviru što im ga omogućuje međunarodna uprava.

Ozbiljno pozicioniranje Turske na bosanskohercegovačkom području i sve snažnija politika protivbe Sjedinjenim Američkim Državama mogli bi u slučaju da se ne promijeni izborni zakon potaknuti i Bošnjake, da poput Erdoganove prijetnje Kurdima, realiziraju već pripremljene planove za uništenjem hrvatskoga naroda u BiH.

Tim više, što bez obzira na stvarno stanje, Bošnjaci doživljavaju Hrvate kao jedine američke saveznike u BiH.

Ako se Washington ne bude znatnije zauzeo protiv politike kršenja cijeloga niza hrvatsko-bošnjačkih sporazuma – od Washingtonskih pa sve do Daytonskih, bošnjačka će politika perfidno i pod plaštem Daytona iskoristiti prigodu i Hrvate potisnuti s područja Federacije, koju doživljavaju kao isključiv bošnjački i muslimanski prostor.

Nasuprot tomu, takve će bošnjačke operacije potaknuti i Hrvate na obranu vlastite opstojnosti, što u okolnostima, kad im je zabranjeno da sami biraju svoje političke predstavnike, ne znači ništa drugo nego borba za autonoman teritorijalni status unutar BiH.

Javno odbijanje svakoga hrvatskog prijedloga samo pokazuje kako bošnjačka strana nije dorasla nikakvom dijaloga, a još manje postizanju učinkovita sporazuma, kojim bi se omogućilo funkcioniranje države.

Koja god strana, bilo Hrvati u BiH bilo SAD, bude odbijala prihvaćanje političke zbilje i zaklanjala oči od krajnjih bošnjačkih namjera na kraju će vjerojatno i jedna i druga strana izgubiti.

Kad su u pitanju Hrvati, vrlo lako bi mogli nestati s povijesne pozornice, a njihovim nestankom, sad već po dobro poznatoj formuli Bosna i Hercegovina bi bile podijeljene, ne samo između Srba i Bošnjaka, nego i po interesnim područjima – između Turske i Rusije.

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u posjetu BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ako nam uzmu kulturu i obrazovanje, izgubili smo i državu

Objavljeno

na

Objavio

Onaj tko upravlja procesima obrazovanja i odlučuje o formama i sadržajima kulture u jednoj zemlji, kreira i svjetonazor iz čega nužno proizlazi i stanoviti pogled na svijet – uključujući i one vrijednosti koje spadaju u ideološko opredjeljenje.

Dakle, pojednostavljeno i grubo rečeno: svi mi smo uglavnom produkt obrazovanja i kulturnog miljea iz kojega potječemo i to je ono što krerira naš mentalni sklop i habitus, uz, naravno, utjecaj drugih čimbenika sredine u kojoj živimo (obitelji, društvenih skupina, medija itd.).

Rijetko se tko od nas neće sjetiti omiljenih lektira ili pjesmica što smo ih pjevali još u osnovnoj školi, učitelja, nastavnika i profesora od kojih smo primali prva znanja i spoznaje o svijetu u kojemu živimo. Ne mali broj nas odrastao je s junacima iz bajki, priča, romana, stripova. I to nas je, bili mi toga svjesni ili ne, odredilo kao misaona bića i usmjerilo ka određenom poimanju života i usvajanju vrijednosti.

Kultura i obrazovanje su, dakle, bez ikakve sumnje bitni čimbenici odgoja mladih ljudi u bilo kojemu, pa i našem, hrvatskom društvu. Zato nam nikako ne može biti svejedno što se u tim sferama društvene djelatnosti čini i na koji način.

Logika stvari koja kod nas ne funkcionira (ne slučajno!), jeste da bi sustav obrazovanja i kulture (počevši od sadržaja, preko programa i prezentacije) morao biti sukladan preovlađujućem svjetonazoru ili još bolje rečeno ODRAZ tog većinskog svjetonazora u kojemu bitnu ulogu igraju nacionalne vrijednosti i identitet, te tradicija kao neodvojivi dio tog identiteta.

U slučaju da nije tako, manjina sebi uzima za pravo nametati nešto što tom društvu nije svojstveno, imanentno i u suštini ne može niti zadovoljiti potrebe tog društva.

Možemo li, primjerice, zamisliti, da se u jednoj Kini ili Indiji pokuša inaugurirati ateistički svjetonazor i proglasiti ga „progresivnim“ i „suvremenim“, odnosno, poželjnim, pa tamo zaredati s gay paradama, popularizacijom „slobodne ljubavi“ (i prikazivanjem sado-mazo ili sličnih kazališnih predstava)?

Kakav bi rezultat bio?

Loše bi se proveo svatko komu bi pala napamet takva ludorija, zar ne? Ne zato što su te sredine „primitivne“ i „nerazvijene“, nego stoga što su tamo tradicija i svjetonazorske vrijednosti u tako oštroj suprotnosti s našim zapadnoeuropskim „progresom“, da bi svako nastojanje njihova pobijanja ili poništavanja naišlo na trenutačan otpor i neprihvaćanje širokih slojeva naroda.

Ako je to tako, a jeste, moramo postaviti pitanje: Zašto smo mi Hrvati tako nespremni braniti svoje vrijednosti i popuštamo pred očitom destrukcijom koja nam se nameće, pred diktatom manjine s čijim „vrijednostima“ (ako su to uopće vrijednosti) ovaj narod nema ničega zajedničkog? Naš hrvatski narod u golemoj većini ne samo da nema ničega zajedničkog s tim „moralom“, „etikom“ i modelom života koji mu se nameće, nego je sve skupa upereno protiv njegovih vitalnih interesa!

Sjećate li se izjave gospođe Vesne Pusić (tada ministrice MVEP) koja je poslije rezultata referenduma o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice žene i muškarca, na kojemu se 66% građana izjasnilo ZA B RAK I OBITELJ, izjavila kako Hrvatskoj „predstoji dug i mukotrpan put odgajanja javnog mnijenja za prihvaćanje moralnih i etičkih vrijednosti suvremenog civilizirano svijeta“ (!?). Dotična gospođa je, naime, bez znanja hrvatske javnosti i na svoju ruku, Hrvatsku već bila uključila u „klub ljubitelja LGBT zajednica“ (potpisivanjem neke deklaracije, rezolucije – što li je to već bilo) i nakon referenduma je, naravno, bila kivna što to nije prošlo, odnosno, što je svijest o zaštiti braka i obitelji kod građana toliko izražena da zadaću koju je dobila nije u stanju obaviti.

Ako se tko pita čemu onako otrovna mržnja u medijima i nasilje na ulicama (u vrijeme organiziranja istog referenduma) što su je prosipali mainstream mediji, lijevo-liberalne i anarhističke skupine ojačane LGBTIQ i ostalim skupinama „civilnog društva“ koje su uz pomoć tadašnje vlasti (SDP-HNS-IDS-HSU) odlučile PREODGOJITI hrvatsko društvo, odgovor mu je već tada dala Vesna Pusić.

Naime, taj bolesni i destruktivni svijet koji nam nude ona i njezini istomišljenici, ide za tim da nas ta manjina doista, PREODGOJI i to tako što će diktirati sadržaj obrazovanja i kulture koji su temelj svakog društva. I usput nas, naravno, uvjeriti kako je sve to dobro, nužno i jedino moguće!!!

Drugim riječima, mi bi se trebali pomiriti s time da našu djecu uče i odgajaju Vesna Pusić, Stjepan Mesić, Dragan Markovina, Tihomir Jakovina, Ivo Josipović, Oliver Frljić, Rada Borić, Goran Beus Richembergh, Drago Pilsel, Viktor Ivančić, Nina Obuljen-Koržinek, Anka Mrak-Taritaš, Pavle Marinković, Blaženka Divjak, Boris Jokić, Zoran Ferić i slični likovi i to NAMETANJEM svojih koncepcija koje su u potpunoj suprotnosti s tradicijom, moralom, etičkim vrednotama i zasadama, svijetonazorom, potrebama i voljom OGROMNE VEĆINE GRAĐANA.

I ne treba se zavaravati, sve se to odigrava pod dirigentskom palicom Andreja Plenkovića i njegove vlade. Oni pokušavaju ovo kukavičje jaje upakirati i poturiti nam kao pozitivnu tekovinu „demokracije“, „ljudskih sloboda“ i „suvremenog svijeta“.

Oni koji pljuju na sve naše vrijednosti (vjeru i Crkvu, nacionalna znamenja, osloboditeljski rat, najosjetljivije skupine ovog društva – ratne žrtve), nazivaju nas najpogrdnijim imenima i vrijeđaju naše svetinje, rasisti i crveni fašisti kojima ništa nije sveto i koji mržnjom i isključivošću „šire obzorja slobode“ – ali samo za sebe i svoje istomišljenike, ONI SU ZABRINUTI ZA BUDUĆNOST OVOG NARODA I OVE ZEMLJE!?

I uživaju otvorenu (ili prešutnu) potporu naše „konzervativne“ vlade.

Koja perverzija!

Nemam ništa protiv njihovog svjetonazora, opredjeljenja, pa niti koncepta obrazovanja i kulture, ali samo pod jednim uvjetom: NEK TO PRIMJENE NA SVOJOJ DJECI, A NE NA NAŠOJ!

Ili, ako im to ne odogovara, nek se skupa s Frljićem na čelu i svojim anarho-liberalističkim cirkusom upute na neko drugo mjesto – po mogućnosti što dalje od Hrvatske. A nas nek ostave u našoj blaženoj „zaostalosti“, „neznanju“ i izvan tokova svoga „progresa“. Bit ćemo im zahvalni.

Za nas „talibane“ i „ustaše“ postoje samo LJUDSKA PRAVA  (a ne „ženska“ ili „muška“, ne „prava manjina i LGBTIQ zajednica“ itd.), jer je poštivanjem LJUDSKIH PRAVA zaštićeno je svako ljudsko biće.

Ne priznajemo to da za nas katolike, konzervativce, vjernike, Hrvate, ne postoji pravo na odgoj vlastite djece i da se njihovo obrazovanje provodi suprotno našoj volji, uvjerenjima i svjetonazoru! Ne pristajemo da se pod krinkom „umjetničkih sloboda“ ili „satire“ pljuje na naše svetinje! To je nasilje nad zdravim razumom na koje kao slobodni ljudi sa svojim neotuđivim pravima ne pristajemo!

Ako se mi Hrvati i svi drugi građani (neovisno o vjeri i naciji) ne budemo supotstavili toj destrukciji i u ime ponuđenog lažnog „progresa“ prihvatimo nakaradne modele kulturno-obrazovnog odgoja naše djece, nitko nam neće biti kriv!

Zar nas kršćane netko sa strane treba učiti miru, toleranciji, ljubavi, harmoniji, ljudskim pravima, istini, pravednosti, životnim vrijednostima, humanizmu i čovjekoljublju, kulturi i civilizaciji!?

Tim vrijednostima su pozvani poučiti nas Frljić, Obuljen, Pusićka i ostali?

Nama je Isus Krist prije više od dva milenija donio te vrijednosti na Zemlju i poučio nas svemu što je dobro i korisno za sve ljude pod nebeskim svodom (davno prije nastanka „marksizma“, „liberalizma“ i drugih ideologija koje su ljudski izum i služe jedino u svrhu vladavine jednom skupinom ljudi nad drugom).

Trebamo se samo toga držati i ne odstupati.

I BORITI SE!

U ime naše djece i njihove budućnosti, u ime istine i pravde, u ime zaštite ljudskog života i prava na slobodu, u ime uvjerenja za koja smo sigurni da su ispravna i vode boljem i sretnijem društvu.

Svim legitimnim, zakonitim i civiliziranim sredstvima SE MORA PRUŽITI OTPOR ovoj pošasti, uključujući i prosvjede, pa i građanski neposluh bude li ustrebalo.

Ne učinimo li to, bit će kasno i nećemo imati koga kriviti, jer glavni krivci bit ćemo MI!

 

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari