Pratite nas

Reagiranja

DORH pokreće istragu protiv Anke Mrak Taritaš, Mihaela Zmajlovića i Zorana Milanovića?

Objavljeno

na

DORH pokreće istragu protiv Anke Mrak Taritaš, Mihaela Zmajlovića i Zorana Milanovića !? Dragovoljci i branitelji prosvjeduju 77.dan.

Iz krugova bliskih DORH-u dopiru informacije kako je prosvjed dragovoljaca i branitelja za spas Plitvičkih jezera, konačno načeo začarani krug skrivene odgovornosti. Istraga se kreće u smjeru čl.291. KZ RH –zloupotreba položaja i ovlasti, Anke Mrak Taritaš, Mihaela Zmajlovića , Zorana Milanovića te šireg broja niže pozicionairanih, koji su 2014., izradili, dopustili i saborskom odlukom ozakonili Prostorni plan područja posebnih obilježja nacionalnog parka Plitvička jezera. Takav prostorni plan se u najmanju ruku može nazvati vrlo sumnjivim.

Omogućio je nekontroliranu gradnju na osjetljivom području nacionalnog parka a posljedice su katastrofičan stupanj zagađenja vodotoka i okoliša te začetak procesa propadanja svjetski zaštićenih sedrenih barijera.

Kriminalno ignoriranje struke.

Pri donošenju prostornog plana imenovani su potpuno ignorirali opsežne primjedbe JU NP Plitvička jezera i Državnog zavoda za zaštitu prirode, nisu uvažili stručnu podlogu naručenu za izradu prostornog plana, zanemareni su rezultati znanstvenih istraživanja koja jasno definiraju krhkost i ranjivost krškog biotopa i podzemnih voda. Grubo su prekršili čitav niz obveza koje proizilaze iz zakonskih propisa i međunarodnih ugovora poput Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine.

Vijest o barbarskom legaliziranju ekocida ubrzo je aktivirala UNESCO, IUCN (International Union for Conservation of Nature) i World Wildlife Found (WWF) te su 2016., od Vlade RH zatražili hitni moratorij na daljnju gradnju, sveobuhvatan inspekcijski nadzor, uklanjanje štetnih posljedica te reviziju prostornog plana. U suprotnom će Plitvička jezera na sramotu Hrvatske biti s popisa zaštićene, uvrštena na popis ugrožene svjetske baštine. Štetnost takove odluke za Hrvatsku lako je pretpostaviti ali dugoročna povijesna šteta prema budućim generacijama je neopisiva.

Manipulacija i skrivanje.

Nakon reakcije povjerenstva UNESCO-a, IUCN-a, WWF-a te prosvjeda dragovoljaca i branitelja, novinari su pristojno načeli temu, te prozvane pozvali na očitovanje. Odgovori su zgrozili hrvatsku javnost. Anka Mrak Taritaš je, podsjećamo, vodila izradu spornog prostornog plana, potpisnica je dokumenta i odgovorna je za donošenje dokumenata te razine. Na pitanje zašto nije zaustavila donošenje takovog plana odgovorila je da nije mogla, jer to nije zatražio ministar Zmajlović. Tadašnji ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović, koji je blagoslovio kriminalni prostorni plan na svjetskom prirodnom dragulju, izjavio je da nema pojma o čemu se radi- ne sjeća se. Zorana Milanovića novinari su poštedjeli pitanja, vjerujem da ga neće mimoići pitanja DORH-a.

Na potezu je Plenković. Očekuje se moratorij na gradnju.

Sadašnji ministar zaštite okoliša komunicira s prosvjednicima te objašnjava kako se poduzimaju određeni koraci. Za spas Plitvica zauzela se i europarlamentarna zatupnica Marijana Petir, no moratorija na daljnju gradnju još uvijek nema. Čini se da malobrojne ali moćne interesne skupine iz sjene i dalje uspješno skrivaju legalizaciju ekocida kako bi sebi i svojima priuštili ekskluzivu objekta u nacionalnom parku. Pro tom se ne obaziru na činjenicu da bi svojim djelovanjem umjesto prekrasnih vizura uskoro mogli gledati u kataklizmične vizure općeg uništenja krhkog prirodnog bića parka.

Ovaj slučaj ne podliježe ideološkim podjelama, podjela je samo jedna – oni koji žele očuvati nacionalni park budućim generacijama nasuprot onih koji za interes nekolicine, zatvaraju oči pred problemom, mute sliku i kriju se u sustavu procedura i zakona koje su sami odavno grubo prekršili.

Dragovoljci i branitelji postojano prosvjeduju – već 77. dan.

Ž.M.Zenga

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Božo Medić Plenkoviću: Idemo li smjerom koji je želio doktor Franjo Tuđman?

Objavljeno

na

Objavio

Otvoreno pismo Bože Medića, člana Gradskog odbora HDZ-a, predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću i vrhu stranke

“Smjer kojim vodimo Hrvatsku ide točnu u onom pravcu gdje ga je želio Franjo Tuđman, a to je u desnom centru, na širokoj narodnjačkoj platformi, koja ima i svoju demokršćansku dimenziju. Mislim da je važno da svi prepoznate pokušaje onih koji bi htjeli doći na naše mjesto, koji nas žele destabilizirati. Ali u tome neće uspjeti”.

Ove riječi izgovorio je predsjednik HDZ-e g. Andrej Plenković na Jarunu na godišnjicu osnivanja HDZ-e. Neću komentirati ove koji hoće doći na “naše mjesto”, koji nas žele destabilizirati i poruku premijera u svom naumu neće uspjeti nego idemo li smjerom Tuđmana.

Kako taj smjer izgleda danas u zbilji, kako ga ja vidim.

Danas smo u HDZ-u suočeni s velikom krizom povjerenja koja se može zamisliti u jednoj političkoj obitelji i s najtežim izazovima s kojima se jedan narod može susresti (prosvjedi protiv vlastitog vodstva stranke, sukob s Crkvom, HAZU-om, Maticom hrvatskom, članovima stranke, biračkim tijelom, narodom). Ako je nekada i bilo nepovjerenja razlika između nekadašnjih trenutaka i ovih danas je tolika da smo danas uzeli i PR stručnjaka, stručnjaka koji se služi manipulacijama i lažnim anketama organizacija i savjetnika koji su nas kao stranku do jučer pokušavali uništiti i razoriti da nas uvjeri u smjer koji nas vodi današnje vodstvo stranke.

HDZ je u svojoj povijesti imao uspona i padova, ali nikada nije počivao na ovakvoj komunikaciji.

Naš današnji predsjednik i njegovi najbliži suradnici uporno ističu političku viziju vraćanja simbolici i baštini našega utemeljitelja Franje Tuđmana da slijede njegov put, a istovremeno ističu nužnost novoga usmjeravanja stranke i Hrvatske. O kojim to usmjerenjima govori i kamo nas vodi pozivajući se na Tuđmana?

1. Je li to put trajnoga i latentnoga sukoba sa svojim hrvatskim narodom?

2. Je li to put ponižavanja stupova hrvatskoga naroda, svećenika i biskupa Katoličke Crkve, HAZU i Matice hrvatske,

3. Je li to mudrost komunikacije koju nam je donio angažman PR STRATEGA i sličnih koji su karijere izgradili na manipulaciji i u službi protivnika pa i neprijatelja svega što je ikada označavalo HDZ i njegovu javnu percepciju i prihvatljivost u hrvatskome narodu.

4. Je li naša misija pojačavati senzibilnost Hrvatske prema europskim vrjednotama u trenutcima dok se razara elementarni stup hrvatkoga naroda, koji se pod našim imenom razara po svim elementima identiteta (ako nije istina zašto protiv imamo Crkvu, HAZU, Maticu Hrvatsku, članstvo, narod (ankete tako kažu).

5. Je li taj europski put dati sudbinu hrvatske djece antifa revolucionarima koji su se prvi put u Hrvatskoj javno pojavili na skupovima Borisa Jokića i oko njega, pokušavajući prisiliti nas, nazadnjake kako naš glavni komunikacijski savjetnik godinama ističe, na prihvaćanje ideja, programa i vrjednota koje nisu nikada krasile našu političku zajednicu ni naš hrvatski narod?

6. Je li naš pravac i pojačavanje toga europskoga senzilibiliteta davanje našega identiteta tvorcima europskih čitanki, njemačkih i engleskih recenzenata naše povijesti (HAZU upozorio na kurikul povijesti).

7. je li to već pet godina pedofilija u našemu građanskom odgoju na koji se današnja, naša pomoćnica ministrice obrazovanja smije pred tv kamerama,

8. je li to svojevrsna objava političkoga rata Rusiji forsirajući integraciju dijelova terolitorija Ukrajine, u trenutcima dok nam je ključni politčki partner Milorad Pupovac, eksponirani nositelj agresije na Hrvatsku devedesetih sa svojim velikosrbima i skupinama notornih provokatora koji ne poštuju ni minimum hrvatskoga ponosa, dostojanstva i časti i danas u Hrvatskom saboru ubija po drugi put doktora Ivana Šretera a mi, mi HDZ-ovci mu u tome pomažemo. Je li to smjer doktora Tuđmana o kome je govorio g. Plenković.

Nije, a zašto nije, nije

– jer nemamo politke i vrjednote s kojima smijemo iskreno izaći pred svoj narod

– jer tražimo legitimitet izvan volje naroda u trgovačkim i sramnim kombinacijama, koalicijama koje nikakva politička vizija ne može opravdati, jer su odustajanje od izvornih vrjednota HDZ-e. To nikada na našem povjesnom i pobjedničkom putu nismo radili, čak i kad smo padali.

Sudjelujemo li i mi svojom šutnjom u stvaranju ovakve atmosfere kakvu sam vam naveo i kakvu naglašavaju sva ova pitanja.

Što nam je činiti?

– možemo slijediti otvorene laži kao one o Istanbulskoj konvenciji,

– možemo prati ruke i govoriti da nas se ne tiče jer se zna tko donosi odluke, ali čast mi nalaže da vam kažem da smo svi odgovorni ako ne kažemo da ovako više ne ide.

Ne prihvaćam priče o stabilnosti vlasti koja duboko kompromitira sve što je HDZ-a ikada bila. Ideje današnjeg vodstva trebamo raspraviti pred našim članstvom kao kolege, prijatelji i braća ako baš hoćete i nakon toga donijeli odluke i izaći s njima pred hrvatski narod i braniti ih, i promicati ih. Krajnji je trenutak, a predsjednika Plenkovića posebno pozivam da se prisjeti riječi da stranka ne smije biti taoc ni jedne osobe i da se vratimo doma i rapravimo sve što nas muči, ustvrdimo temeljne vrjednote naše političke obitelji ponovo i zauvijek od toga nastavimo stvarati nacionalne politike.

Ovo što sada pod našim imenom ova vlada radi – to nije a pogotovo nije smjer doktora Tuđmana.

HDZ se mora vratiti kući, među svojim članovima raspraviti sve i to bez straha ili ćemo nestati. Tada neće biti bitno gdje je i što je bilo s predsjednikom Plenkovićem ili s bilo kim od nas, bit će bitno što je ostalo. A ostati neće ništa ako se ne trgnemo i ne zaustavimo ove procese prema našemu narodu. Što god zaključimo, što god zauzmemo kao stav, a to nikada nije moglo biti ništa nego jedino i isključivo afirmacija nacionalnih vrjednota, jer to smo bili od početka, bit će HDZ, bit će povratak korjenima i Tuđmanu.

Ovo ja pravac urušavanja i udaljavanja, pravac uništenja svega što smo ikada bili.

Vrijeme je da mi to jedni drugima kažemo u oči i da se pogledamo u oči, komunicirajući bez PR stručnjaka (ako ti nećeš njih oni će tebe… užas, koji smo to mi po njemu) i bez savjetnika, jedni s drugima kao ljudi.
Što i tko će nam ostati i što ćemo biti?

Na to u ovome trenutku mi kao stranka nemamo odgovor, a bez tih odgovora ne možemo biti stožerna stranka hrvatskoga naroda.

Jesmo li zaboravili kako to ponosno i obvezujuće zvuči!?

Božo Medić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Politička agresija bošnjačkih stranaka nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Izglasavanje protuustavnog Zakona o tzv. izbornim jedinicama i glasovanje na sjednici Vlade FBiH bez hrvatskih zastupnika nije ništa drugo nego otvoreni čin institucionalne agresije nad hrvatskim narodom u BiH. Žalosno i sramotno je da najveći bosanski „patriote“ vode ovu državu u propast. Još žalosnije i sramotnije je što hrvatski politički predstavnici, poput predsjednika Federacije Marinka Čavare, umjesto jasno artikuliranog odgovora na ovu agresiju, situaciju iskorištavaju za predizborne političke obračune, piše Hrvatska republikanska stranka u priopćenju kojeg prenosimo u cijelosti.

Suština nije u sadržaju prijedloga tzv. Zakona o izbornim jedinicama, jer sve bošnjačke stranke koje su stale iza njega i bez Hrvata za njega glasovale, vrlo dobro znaju kako nema nikakve mogućnosti da zakon uopće prođe, jer neće proći ostale razine odobravanja. Sjetimo se samo glasovanja o Rezoluciji osude inicijativa o federalizaciji, koju su isto tako bošnjačke stranke izglasovale bez prisutnosti predstavnika hrvatskih stranaka. Jednako kao što ta Rezolucija nije prošla i imala bilo kakav smisao, tako ni ovaj zakon neće proći. No, i u jednom i u drugom slučaju, prava suština je u činu nametanja zakona koji za cilj ima ovjekovječiti gaženje legitimiteta hrvatskog naroda. Radi se o očiglednoj političko-institucionalnoj agresiji nad hrvatskim narodom u BiH, na način da se tobožnjom bošnjačkom političkom „konstruktivnošću“ prokažu Hrvati kao remetilački faktor u BiH.

Međutim, sve ovo rezultat je neartikuliranosti i nedosljednosti politike hrvatskih predstavnika u protekle četiri godine, koja je kulminirala u zadnjoj godini mandata kada se konačno počelo govoriti o izmjenama izbornog zakona. Prvo, nakon odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kada su svi institucionalni lijekovi u provedbi iste odbijeni od strane bošnjačke strane, zašto se pristalo na ponovno pozivanje Venecijanskog povjerenstva na razgovore? Venecijansko povjerenstvo je u svojstvu „amicus curiae“ već dalo svoj stav pri izricanju odluke Ustavnog suda. Pristalo se dakle da se to isto povjerenstvo očituje o svom očitovanju. Znajući kako međunarodna zajednica uvelike stoji iza institucionalne agresije bošnjačke politike nad Hrvatima u BiH, zar se očekivalo da će Venecijansko povjerenstvo podržati nastojanja Hrvata o zaštiti političkog legitimiteta? Drugo, zašto se uopće pristaje na razgovore u kojima je polazna točka da se mora „birati jedan predstavnik iz svakog kantona, ako on postoji kao takav“, ako je Ustavni sud izričito rekao: Ustavni sud zaključuje da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20. članka 20.16.A stavak 2. toč. a-j. Izbornog zakona nisu u skladu s člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Ovaj citat Odluke Ustavnog suda, koji je jedini tumač Ustava je najbolji i jedini protuargument svakom navodnom prijedlogu zakona, kojeg apsolutno nitko ne koristi kao takav. Naprotiv, ulazi se u bespotrebne rasprave koje nisu ništa drugo nego predizborna kampanja. Ponajbolji dokaz tome je gostovanje predsjednika Federacije u kojem se on na gnusan način obračunava s neistomišljenicima koji se usuđuju ne-imati kolektivnu partijsku pamet.

Na upit o gostovanju generala Mije Jelića na jednoj od hrvatskih tv kuća, on je kao protuargument koristio ne protuteze izrečenim stavovima, nego činjenicu što je i zašto general Jelić u Zagrebu. Ako se netko ikada upitao zašto se hrvatski narod nalazi u političkoj situaciji kakvoj jeste, onda u ovim izjavama Marinka Čavare dobiva odgovor. Nositelj najviše izvršne funkcije u Federaciji ispred hrvatskog naroda dakle nema apsolutno nikakvog znanja o pravosudnoj agresiji Sarajeva nad hrvatskim braniteljima i zapovjednicima HVO-a. Kako od njega i politike koja ga je postavila na mjesto koje obnaša očekivati artikuliran odgovor na političku agresiju Sarajeva, ako nema minimum osjećaja za domoljubne vrijednosti i one koji su ginuli i stavljali svoje živote na kocku kada se ginulo za njih?

HRS je još prošle godine kada se nametala spomenuta Rezolucija tražio od hrvatskih zastupnika da se ne vraćaju na rad Parlamenta FBiH dok god se ne definiraju institucionalni mehanizmi zaštite ustavno pravne konstitutivnosti i legitimne volje hrvatskog naroda, no nije bilo sluha. Tražili smo također potpisivanje Deklaracije o neulasku u bilo kakve razgovore o definiranju izvršne vlasti na svim razinama, dok se ne definiraju ključne stvari za hrvatski narod u BiH, počevši od Izbornog zakona, izmjena Ustava, hrvatskog javnog tv kanala itd., no niti za to nije bilo sluha. Od predsjednika Federacije smo tri puta tražili upućivanje apelacije Ustavnom sudu po pitanju neuravnoteženog i neravnopravnog zakonskog tretmana zapovjednika i pripadnika HVO-a od strane pravosuđa BiH. Ni za to nije bilo sluha.

Zakon o tzv. izbornim jedinicama je protuustavan i to predlagači vrlo dobro znaju, ali im je isti potreban za marketinške svrhe. Hrvatski politički predstavnici vrlo dobro znaju kako imaju sve mehanizme u rukama čime će ga zaustaviti, tako da i njihovo „protivljenje i obrana nacionalnih interesa“ je isto tako marketing. Jedina suštinski realna stvar je volja za dominacijom bošnjačke politike i njihova institucionalna agresija nad Hrvatima, na što nema artikuliranog odgovora. No, to ne znači da ga neće biti. Vidimo se nakon listopada!  

Dio gostovanja Marinka Čavare u kojem se osvrće na izjave generala Mije Jelića možete pogledati na
linku: https://youtu.be/1OVAc_bYw6w

Hrvatska republikanska stranka

Bošnjački zastupnici u Zastupničkom domu izglasali Prijedlog zakona o izbornim jedinicama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori