Pratite nas

Dossier Gavrilović: Goloruke radnike ubijali u pogonu, dok je Georg sjedio s oficirima JNA

Objavljeno

na

Sjećam se točno tih dana u kolovozu i rujnu 1991. i  kako su radnici u pogonu i oko pogona ubijani. Moj je susjed bio bačen u stroj za mljevenje mesa živ, mladiću koji se rukovao sa predsjednikom Tuđmanom odrezali su ruku te ga pustili da iskrvari dok se Georg Gavrilović gostio, pio i jeo na otvaranju Zagrebačkog Velesajma sa četiri oficira JNA i znao točno što se događa oko pogona ali ga ništa nije omelo“, uz suze nam prenosi svoju bolnu priču gospođa Štefica Š.,  nekadašnja radnica mesnog giganta Gavrilović. „Ne krivim ja Georga – on je samo iskoristio što su mu omogućili glavni krivci za otimačinu Gavrilovića a to su Žarko Domljan, Franjo Gregurić i Slavko Degoricija!“

“>Rat je došao nadomak bogatog grada Banovine. Mirise mesa, kobasa, pršuta, špeka i gotovih proizvoda zamijenio je smrad paljevine i ispaljene municije. Tišinu Petrinje progutala je buka minobacača, topova i pušaka uz vrisak djece i plač žena. Strah pred ratnim okolnostima i nametnutim napuštanjem domova obuzeo je stanovnike Petrinje koji su napuštali svoje domove, dotadašnje živote te se uputili ka Zagrebu, neokupiranim dijelovima Hrvatske. Tako su prema Zagrebu krenuli i nekadašnji radnici Gavrilovića. Njihova je adresa okupljanja bila Ilica 8 – jedno od Gavrilovićevih prodajnih mjesta. „Kada smo stigli u Zagreb, Gavrilović je još bio registriran kao SOUR (složena organizacija udruženog rada, op.a.).

Ono što je uslijedilo nije imalo veze sa svime što nam je, kao radnicima, bilo prethodno rečeno. U nekoliko smo dana shvatili kako nam je pod razlogom dokapitalizacije i izlaska na burzu u stvari pokradena tvornica pred očima. I ništa nismo mogli učiniti jer je cijeli sustav uz državni vrh štitio ovu pljačku. I štiti je i danas. Pa oni su, na koncu, to sve i organizirali! Kažem vam – ne bi Georg mogao učiniti niti desetinu onoga što je učinio da nije bilo Gregurića, Domljana i Degoricije. Georg je sa svojom ženom Gretom živio u austrijskom konzulatu kao domar; ložio je peć, vršio popravke i bio siromašan kao crkveni miš. Njega su, kao sina Đure Gavrilovića iskoristili tadašnji političari kako bi opljačkali jednu od najljepših i najuspješnijih tvornica koja je naša, mi smo je izgradili i stvorili sve! Mi od širenja istine nećemo odustati i samo tražimo da nam se vrati ono što nam pripada, jer vrijeme i naše drage kolege koje su ubili ne možemo vratiti… Neka nam vrate tvornicu koja je bila proglašena od strane američke inspekcije za jednu od tri najljepše na svijetu i čije su proizvode jeli svi od američke vojske do kraljeva i kraljica“, kažu nekadašnji radnici Gavrilovića

Planirana otimačina u vrijeme rata

Podsjetimo; Đuro Gavrilović prodao je brend Gavrilović u odvjetničkom uredu u Beču 1967.godine na poziv tadašnjeg direktora Paje Manojlovića te mu je isplaćeno preko 7 milijuna dolara nakon čega je Đuro u Austriji pokrenuo posao sa konzerviranom hranom, bankrotirao te se vratio raditi u Gavrilović u sektoru gotovih proizvoda. Radnici su izgradili svojim izdvajanjima kompletan novi pogon koji je zapošljavao preko 6000 radnika i kooperanata. Sva imovina u vidu 500-injak prodajnih mjesta, odmarališta, hotela – isto je pripadala Gavriloviću, odnosno radnicima. Ipak, krajem 1989.godine Uprava Gavrilovića odlučila je dokapitalizirati poduzeće te izaći na svjetsku burzu dionica.

Početkom 1990. pokreću se pravne radnje u tom smjeru i Ekonomski Institut izrađuje procjenu vrijednosti Gavrilovića koji je sa svim pripadajućim nekretninama i pokretninama procijenjen na – 1,7 milijardi dolara. Georg Gavrilović kupio ga je za 3,3 – milijuna tadašnjih maraka. I to posuđenih. A evo kako se sve odvilo unutar nekoliko tjedana. Tadašnja državna agencija za promet nekretninama u lipnju 1991. očitovala se kako Gavrilović nema uvjete za stečaj jer je tada radio bolje od Podravke. U lipnju 1991., u pogon Gavrilović dolazi Slavko Degoricija sa mr.Davor Trgo te okupljaju svo rukovodstvo tvornice na sastanak. Degoricija iskazuje tada okupljenima kako postoji opasnost od strane direktora Gavrilovića Bore Mikelića da će preko poduzeća Genex iz Beograda, drugih poduzeća te Jugobanke blokirati račune Gavrilovića te ističe kako je nužno otvoriti stečaj te svim radnicima dati otkaze a potom odmah potpisati sa njima nove ugovore o radu, sa novim žigom i kao novim poduzećem Holding Gavrilović. Imenovano je stečajno rukovodstvo u sastavu: Davor Trgo kao stečajni upravitelj, Mladen Mikulić kao direktor Holdinga, Dušan Zjajvuk tadašnji komercijalni direktor, Jovo Drobnjak, Jelica Majerić, Josip Živković sa veterinarskog fakulteta, PeroTrkulja radnik Gavrilovića i Ina Dorotić iz Ljubljanske banke. Ipak, za ovo stečajno rukovodstvo i sastanak nisu znali svi radnici pogona. Sam Davor Trgo, predstavljen kao budući stečajni upravitelj, nakon ovog sastanka nije viđen u pogonu. Stečaj je proglašen 21.08.1991., Georg zauzima prodajni prostor u Ilici 8 i otkaz dobivaju gotovo svi radnici sa kojima Georg Gavrilović do danas nije potpisao ugovore o radu. U Ilicu 8 toga dana dolazi i Mladen Mikulić žaleći se kako se ne osjeća više sigurnim raditi u okrugu tvornice te da će ostati u Zagrebu.

Toga dana su sve prodavaonice dobile Okružnicu kojom ih se obavijestilo kako od tada ne uplaćuju dnevni utržak od prodaje na žiro-račun već daju ljudima koji sa vrećama dolaze po utržak. Tako je i bilo – nemalo iznenađene prodavačice davale su gotovinu neuniformiranim osobama koje su je stavljale u vreće i odnosile u prodavaonicu u Tkalčićevoj 19. Potpisan na okružnici bio je Mladen Orlić. Dana 23.08.1991. Gavrilović se na Trgovačkom sudu registrirao kao Holding pet poduzeća: Gavrilović Mesna industrija d.o.o., Poljoprivredna proizvodnja d.o.o., Trgovina d.o.o., Vanjska trgovina d.o.o. i Transport d.o.o. Sjedište svih poduzeća je u Ilici 8. Sva prava i sva imovina prenose se iz nekadašnjeg SOUR-a u taj Holding a umjesto Davora Trgo, stečajni je upravitelj Slavo Boras.„Taj je fantomski stečajni upravitelj Boras doveo Tomislava Đorđevića u pogon i on sam se više nije pojavljivao a taj Đorđević je spavao u pogonu, provodio je 24 sata tamo i on je direktno pomagao Georgu u prljavom poslu otimačine“, pričaju nekadašnji radnici.

Radnici namamljeni u stupicu?

Na dan kada je Hrvatska Kostajnica okupirana a više od 220 ljudi izgubilo živote, na dan kada je preko 300 pripadnika Zbora narodne Garde odvedeno u logor Manjaču, iz okruga tvornice Gavrilović odvozili su se kamioni. Odvezli su se, u tih nekoliko dana, i novi automobili marke Renault 25 koje su potom vozili, između drugih i stečajni sudac i upravitelj. Tomislav Đorđević i dalje je boravio u pogonu 24 sata te tjerao portire i čuvare, a pripadnicima Zbora narodne garde koji su čuvali tvornicu govorio „kako jugovojska neće napasti ukoliko u tvornici ne bude nitko naoružan“. Đorđević, tada, poziva radnike da 16.09.1991. dođu u pogon na posao jer će im toga dana biti isplaćena plaća koju nisu primali uopće posljednjih nekoliko mjeseci. Pozivu se odaziva oko 700 radnika, među kojima i unuk jednog od dioničara Gavrilovića dr.Ricinger, tada lokalni liječnik. Negdje oko 11 i 30 sati u krug tvornice upala je – jugovojska. Ono što je uslijedilo duboko je u sjećanju nekadašnjih radnika. „Goloruke radnike su okružili tenkovi i vojska, maltretirali ih, ubijali te odvozili hranu iz tvornice. Prijatelja kolegu su živog bacili u stroj za mljevenje mesa, mladiću koji se rukovao sa predsjedikom Tuđmanom su odrezali ruku te ga ostavili da iskrvari i umre u mukama…. U isto vrijeme, na otvorenju Zagrebačkog Velesajma, na našem je štandu Georg sjedio sa četiri oficira JNA! Sve je znao što se događa i nastavio piti i jesti“, uz suze govore radnici. Slike tadašnjih stradanja svojih kolega i danas proživljavaju sa istom boli i tugom nekadašnji radnici Gavrilovića. „Kažem vam – gadilo mi se sve ali ne nećemo odustati. U ime pravde i istine, za našu djecu, ne damo Gavrilović.

Iva Anzulović / croatorum.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Mijo Jelić: U BiH se Hrvatima sudi po jednom, a Muslimanima po drugom zakonu

Objavljeno

na

Objavio

Koje su poruke poslane s komemoracije za generala Praljka? Mogu li se očekivati nove optužnice iz Bosne i Hercegovine? Analizirali su gosti Otvorenog:
Marinko Krešić, glavni tajnik Hrvatskog generalskog zbora, Željka Antunović, bivša ministrica obrane, Višnja Starešina, novinarka i publicistica, Drago Pilsel, novinar i publicist
Zlatan Mijo Jelić, general HV i HVO-a

Emisiju u cijelosti pogledajte:

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Damir Borovčak: Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek vrijedi

Objavljeno

na

Objavio

U nedjelju 10. prosinca na preoranom groblju hrvatskih vojnika 1941. – 1945. na Mirogoju u Zagrebu obilježen je Međunarodni dan ljudskih prava u organizaciji Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek, Hrvatskog domobrana Osijek, Žrtve za Hrvatsku Osijek i Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka – krilo Đakovo.

Poslije svete mise za duše pokojnih u crkvi Krista Kralja na Mirogoju održano je komemorativno sjećanje na mjestu njihovih grobova i poslije smrti obesčašćenih kosti hrvatskih bojovnika Nezavisne države Hrvatske.

Poginulim hrvatskim vojnicima komunistička vlast zapovjedila je preorati njihove grobove. Učinjeno je to po zapovijedi izdanoj 6. srpnja 1945. od zloglasnog partizansko-komunističkog Ministra unutarnjih poslova Vicka Krstulovića.

Na tom prekopanom i poravnatom nekadašnjem posljednjem počivalištu preminulih hrvatskih bojovnika od 1941. – 1945. sjećanje je obnovljeno prigodnim govorom i s imenima pokojnika na pripremljenih 550 svijeća.

U ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek istaknuo je kako su protiv diskriminacije i kršenja osnovnih ljudskih prava i uskraćivanja prava na obilježeni grob, hrvatski biskupi upozorili još 20. rujna 1945. Tada su u svom glasovitom Pastirskom pismu uputili poruku vjernicima:

„Napokon, još jednu bolnu i neobičnu činjenicu moramo vam napomenuti, predragi vjernici. Ni grobovi pokojnika nisu ostali pošteđeni. Na grobljima u Zagrebu, Varaždinu i drugim mjestima, odredbom neposredno pretpostavljenih vlasti, skidaju se križevi s grobova ustaša i njemačkih vojnika. Sami grobovi poravnati su tako, da se ne može raspoznati, gdje je tko pokopan. Ovakav postupak mora se osuditi. Pred smrću klanjaju se svi ljudi. I neprijatelj prestaje poslije smrti biti neprijatelj. I njemu pripada po nepisanim zakonima čovječanske uljudbe, koja izvire iz kršćanske ljubavi, pravo na pristojan grob. Poznato je, da su poslije prvoga svjetskoga rata nekadašnji neprijatelji i te kako poštivali i čuvali grobove vojnika, koji su kao osvajači pali u stranim zemljama. Danas se to kod nas uskraćuje vlastitim sinovima.“

Potom je govornik upozorio kako su na ovom groblju hrvatskih vojnika od 1941.-1945. pokopani oni koji su umrli u zagrebačkim bolnicama od posljedica rata, kao i vojnici koji su poginuli u borbama u okolici Zagreba. Odlukom komunističkih vlasti u srpnju 1945. uklonjena su nadgrobna obilježja i uništena, grobni humci su preorani, a obiteljima i danas nije dopušteno obilježiti grob člana svoje obitelji. Komunističko obrazloženje odluke o uklanjanju vojničkih groblja okupatora glasilo je: „Treba izbrisati svaki trag zloglasne fašističke vladavine. Tak je potrebno da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi po kojima bi se razaznalo mjesto gdje su se dizala takva groblja.“ Kako bismo razumjeli ovu naredbu moramo poznavati izričaj komunističke ideologije koji kaže: „Tko nije s nama protiv nas je“ ili u prijevodu, tko nije komunist taj je fašist.

Istaknuto je da se tom odlukom krši ljudsko pravo na obilježen grob, povrijeđen je mir i dostojanstvo pokojnika, narušeno je pravo na osobnost, sloboda vjeroispovijesti, ali je napravljena i diskriminacija iz mržnje barbarskim postupkom uništenja. Ljudska prava nisu izmišljena, ona su prirodna. Od rođenja do smrti, što godi bili u životu, postoje ljudska prava koja se odnose na svakog čovjeka i posvuda – ona su univerzalna. Ta prava vrijede u rodilištu, i na groblju, ona vrijede za pobjedničke i poražene vojnike, svi ljudi su jednaki u rođenju i smrti.

Uništenjem ovoga groblja povrijeđena je: Opća deklaracija o ljudskim pravima, Ženevska konvencija, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelja EU o temeljnim pravima, Ustav RH, Zakon o grobljima, Zakon o istraživanju uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, Kazneni zakon čl. 332 Povreda mira pokojnika.

Na groblju Mirogoj dostojanstveno su pokopani ugledni građani i obični ljudi. Ovdje brončane i kamene skulpture imaju prava i dostojanstvo po Zakonu o zaštiti spomenika kulture budući da je Mirogoj zaštićeni spomenik kulture. Na ovom groblju jedino nikakva prava nemaju hrvatski vojnici poginuli u vremenu 1941. do 1945. na ozemlju Hrvatske. Paljenjem 550 svijeća, na 550 grobnih mjesta, s imenom i prezimenom pokopanog hrvatskog vojnika, željelo se vratiti dostojanstvo ljudima koji anonimno počivaju u prikrivenim grobovima pored raskošnih grobnica groblja Mirogoj. Sukladno općoj Deklaraciji o ljudskim pravima pravu na slobodu vjeroispovijesti, tražimo da se ovim ljudima vrati dostojanstvo i mir, grobovi obilježe u skladu s vjerskom pripadnošću pokojnika. Na grob za kršćane u znaku križa, a za pripadnike islamske vjere znak nišana.

Selektivna primjena ljudskih prava je kršenje ljudskih prava. Zato što su ovi ljudi pripadali poraženoj vojsci, obiteljima je nametan osjećaj krivnje za zločine koje nisu počinili, tako da i danas postoje traume koje su prisutne u naraštajima koji nisu živjeli u to vrijeme. Ovo groblje je dio kulture sjećanja, ali i suočavanja s prošlošću. I na kraju govornik je završio prvim člankom Opće deklaracije o ljudskim pravima:

“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva”.

Molitvu za pokoj duša vojnika na preoranom groblju predvodio je za katolike velečasni Ante Pavlović, a za duše islamske vjeroispovijedi efendija Mersad Kvesić.

Potom je organizator zamolio da okupljeni upale pripremljenih 550 svijeća za 550 pokojnika na groblju hrvatskih vojnika 1941-1945. Svaka svijeća imala je ime i prezime pokojnika s datumom smrti.

Barbarstvo komunističkih vlasti 1945. koje su izdale neciviliziranu zapovijed i preorali groblja palih hrvatskih vojnika, još se uvijek poštuje i štiti. To je vidljivo na Mirogoju u Zagrebu. Neobilježene i neuređene grobne plohe na to ukazuju. Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek traje. Na to su nas podsjetili pristigli domobrani iz Osijeka, koji su potaknuli na pomnije razmišljanje. Nakon 45 godina komunističkog terora i nakon 27 godina samostalne države Hrvatske, po prvi puta su upaljene svijeće i odana počast za sve obesčašćene bojovnike na preoranom dijelu Mirogoja. A zašto zakazuje gradska vlast i državna vlast, kad su u pitanju dostojanstvo i ljudska prava pokojnika na posljednje počivalište? Zar se potomci nemaju pravo sjećati svojih predhodnika palih za san o hrvatskoj slobodi. A s njima i svi istinoljubivi domoljubi pokloniti se žrtvama onih koji su poginuli u vihoru Drugog svjetskog rata za nikad dosanjanu slobodnu i samostalnu Hrvatsku.

fotografije  tekst: Damir Borovčak/HKV

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari