Pratite nas

Kronika

Dr. Antun Lisec bio je čovjek čvrstih načela

Objavljeno

na

Prvoga lipnja 2019. godine preminuo je, nakon kratke i teške bolesti, okrijepljen sv. sakramentima, u svojoj 62. godini, jedan od najvećih hrvatskih djelatnika na planu zaštite života nerođene djece, dr. Antun Lisec.

Trećega lipnja ispraćen je na vječni počinak, uz sprovodne obrede i usrdnu molitvu svećenika i sudjelovanje velikog broja ožalošćenih vjernika, u mjestu Kaptol kod Požege u Slavoniji, gdje je živio sa obitelji, suprugom Bosom i tri maloljetne djevojčice, Jacintom, Anom i Klarom.

Rođen je 6. lipnja 1957. godine u Požegi, u obitelji sa brojnom djecom. Roditelji su ih odgajali s ljubavlju u čvrstoj katoličkoj vjeri, poštenju, obiteljskom razumijevanju i zajedništvu.

Antun je uvijek bio veseo i zdrav dječak, marljiv učenik i student. Odlučio se za studij medicine, jer je bio veoma osjećajan i želio pomagati ljudima u potrebama njihova zdravlja i drugim životnim potrebama. Medicinski fakultet završio je u Rijeci 1981. godine i specijalizirao opću kirurgiju.

Tijekom studija medicine i stjecanja medicinskoga znanja razmišljao je o pogubnim posljedicama “bijele kuge” u Slavoniji, a kako je bio i uvjereni praktični vjernik katoličke vjere, razmišljao je i o strašnome grijehu koji čine majke i očevi usmrćivanjem nerođene djece, grijehu njihovih bližnjih koji ih na to veliko zlo nagovaraju, kao i svih medicinskih stručnih i nestručnih osoba koje u tome zlom činu sudjeluju i u takvom zlu pomažu. Toga grijeha protiv najnemoćnijih i najnedužnijih ljudskih bića pod srcem majke uvijek je bilo u povijesti ljudskoga roda, ali nikada tako kao u 20. stoljeću, kada se zlo počelo činiti uz odobravanje i dopuštenje državnih
zakona. Ipak, uvijek je bilo ljudi duhovnoga zvanja i vjernika laika koji su se protiv toga strašnoga zla borili i koje je Bog za to odabrao. Takav Božji odabranik je bio i dr. Antun Lisec, kao i više drugih, u nas i u svijetu.

Svima nama Hrvatima uzor je bio naš veliki blaženik i svetac, nadbiskup zagrebački i kardinal dr. Alojzije Viktor Stepinac, sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, vlč. Željko Rudolf Pavličić u Slavoniji, don Anto Baković i ostali.

Osobno sam dr. Antuna Liseca upoznala na jednom međunarodnom kongresu krajem 80-ih godina prošloga stoljeća, koji je organizirao g. Mario Živković u Splitu. Na tome kongresu je sudjelovalo više poznatih predavača iz Međunarodnog pokreta za život iz Sjedinjenih Američkih Država. Među predavačima bio je i sam predsjednik Međunarodnoga pokreta za život, benediktinac vlč. Paul Marx. To su bila predivna predavanja, posebno vlč. Paula Marxa, tako da sam se ja oduševljeno šalila da postajem “marksistica”. Dr. Antun Lisec je bio krasan mladi liječnik, koji je već tada aktivno sudjelovao u postavljanju pitanja i u diskusijama.

U to vrijeme u Hrvatskoj je već bio oslabio totalitarni jugoslavenski sustav, osjećao se dolazak slobode, te je u to vrijeme održan i u Zagrebu jedan takav međunarodni kongres o zaštiti života i obiteljskih vrijednosti, na kojem je i dr. Lisec sudjelovao sa svojim referatom, kao i ja osobno. Također smo prije 1990. godine zajedno sudjelovali i na takvom obiteljskom kongresu u Beču.

Čim su nastupile demokratske promjene u Hrvatskoj, zajednički smo pokrenuli aktivnosti i počeli raditi na pripremama osnivanja Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, uz sudjelovanje više svećenika, zdravstvenih i prosvjetnih djelatnika, pravnika i drugih stručnjaka.

Osnivačka skupština održana je u dvorani Rezidencije Družbe Isusove u Zagrebu, Palmotićeva 31, baš na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka 1990. godine.

Dr. Antun Lisec je bio veoma aktivan i sudjelovao je u vodećim tijelima udruge, a vidjevši kako su velike potrebe rada na tome području diljem Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i općenito u svijetu, osnovao je i samostalnu agenciju “Pro-Vita” i odlučio, uz Božju pomoć, poći u neizvjesnost materijalne egzistencije, napustivši liječničku praksu i u potpunosti se posvetivši radu na zaštiti ljudskoga života i zauzimanju za dostojanstvo čovjeka i zaštitu svih obiteljskih vrijednosti. Želio je osnovati i vlastitu obitelj, uz uvjet da će se u predbračnom životu, uz Božju pomoć, držati Božjih zapovijedi i da će tražiti djevojku istih načela, kojoj će, po vlastitoj želji, najveća karijera biti brak, djeca i obitelj.

U svome radu bio je najbliži suradnik mons. Marka Majstorovića iz Slavonskoga Broda, kojeg su u vrijeme Domovinskog rata nazivali “dobrotvorom Slavonije” i koji se u svome pastoralnom radu najviše zauzimao za zaštitu ljudskoga života od začeća do prirodne smrti i za obitelj. Mons. Majstorović je govorio da mu je dr. Lisec, čovjek liječničke izobrazbe, u njegovu radu najviše pomagao.

Dr. Antun Lisec se oženio u malo zrelijim godinama i sa svojom voljenom suprugom Bosom dobio tri prekrasne curice.
Neumorno i neprekidno je djelovao i surađivao sa Međunarodnim pokretom za život iz SAD-a, te bio njihov predstavnik za istočnu Europu.
Posjećivao je mnoge zemlje i poticao na osnivanje udruga za zaštitu života. Visoko je nosio buktinju borbe za ljudski život, održavao brojna predavanja diljem Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta. Dosljedno se i beskompromisno držao Božjih zapovijedi, dokumenata Crkve, koje je jako dobro poznavao, i medicinskih i pravnih znanstvenih načela. Pripremao je mnoge tekstove za brošure, letke i plakate. Organizirao je tiskanje raznog pisanog materijala u velikim količinama i distribuciju do svih župnih zajednica. Sudjelovao je na gotovo svim proživotnim skupovima u organizaciji više udruga i pojedinaca. Nastupao je na radijskim postajama
Radio “Mir” Međugorje, Radio Marija, Hrvatski katolički radio. Pisao je za vjerske i druge novine i razne portale. Vozio se satima i danima u svome autu ili kombiju i jednostavno je bio neumoran za prave životne i obiteljske vrijednosti. Analizirao je odgojne sadržaje u školskim udžbenicima i upozoravao na štetnosti za djecu i mlade koje je uočio. Pisao je o štetnim posljedicama hormonske i druge kontracepcije, osobito spirale kao ubojstvenog sredstva za začetu djecu i štetnog čimbenika za zdravlje žena. Također je puno pisao i o manipulacijama sa začetom djecom kod medicinski potpomognute oplodnje i štetnosti hormonskoga tretmana za zdravlje žena.
U svojoj borbi za život i obiteljske vrijednosti bio je dosljedan i beskompromisan i stoga je na raznim stranama nailazio i na prepreke i neprihvaćanja, ali se ničim nije dao pokolebati.

Vjerujem i molim se da dragi Bog providi dobro rješenje za daljnji život njegove obitelji, koju je najviše volio, te da je, po riječima sv. Pavla, zaista dobar životni boj bio, trku završio i vijenac vječne slave zaslužio!

dr. Ružica Ćavar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

‘Hrvatsko društvo političkih zatvorenika’ kod Predsjednice Kolinde-Grabar Kitarović

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović primila je u petak 14.06.2019.g. predstavnike Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ). U izaslanstvu su bili: dr. Anđelko Mijatović, mag. Marko Grubišić, dr. Marijan Čuvalo, akademski slikar Miljenko Romić i Prof. Mirna Sunić-Žakman.

Teme razgovora bile su aktivnosti HDPZ-a, Leksikon hrvatskih političkih zatvorenika i izgradnja Memorijalnog centra žrtava totalitarnih režima u Zagrebu.

Dr. Anđelko Mijatović, povjesničar i književnik, predao je Predsjednici RH glasilo HDPZ-a „Politički zatvorenik“. Ovo glasilo proglašeno je jednim od najboljih glasila u postkomunističkim zemljama. Knjigu „Naše robijanje – hrvatske žene u komunističkim zatvorima“, autorice Kaje Pereković, bivše predsjednice HDPZ-a, predala je Predsjednici RH Prof.  Mirna Sunić-Žakman.

Sveukupno 3016 žena osuđeno je u komunističkoj Jugoslaviji, u razdoblju od 1945. do 1987. na zatvorsku kaznu iz političkih razloga.  Veliki broj žena izdržavao je zatvorsku kaznu bez sudske presude. ( U ovu brojku nisu uračunate desetine tisuća žena i djece njemačke narodne skupine ( „folksdojčeri“) zatvoreni u jugoslavenskim komunističkim koncentracionim logorima u ranoj komunističkoj Jugoslaviji ( FNRJ), tj. u Valpovu, Virovitici, Krndiji, Gakovu, Velikoj Pisanici, Sremskoj Mitrovici, itd.)  Predsjednici RH Kolindi  G. Kitarović nazočni gosti HDPZ-a  također su spomenuli  majke, supruge i obitelji političkih zatvorenika u komunističkoj Jugoslaviji i njihove velike žrtve koju su podnosile u brizi za opstankom članova svojih obitelji, kao i teška materijalna preživljavanja. Najveći teret bila je trajna društvena i negativna obilježenost : „narodni neprijatelji“.

Predsjednici gđi Kolindi G. Kitarović  nazočni su predložili izgradnju  spomenika „Hrvatska žena“ kao trajan spomen na njihovu žrtvu.

O zahtjevnom radu na Leksikonu hrvatskih političkih zatvorenika govorio je dr. Marijan Čuvalo, predsjednik zagrebačke podružnice HDPZ-a. Leksikon bi trebao sadržavati sve dostupne podatke o svakom političkom zatvoreniku od 1945. -1990. godine. Predsjednik HDPZ mag. Marko Grubišić naglasio je veliku važnost žrtve političkih zatvorenika u stvaranju neovisne i demokratske Hrvatske. Mnogi politički zatvorenici stupili su kao dragovoljci 1991. u hrvatske vojne postrojbe s ciljem obrane nove Hrvatske. Nažalost, mladi naraštaji o toj temi vrlo malo znaju, dočim se u školskim programima o toj temi malo piše.

Izgradnjom multimedijalnog Memorijalnog centra žrtava totalitarnih  režima u Zagrebu mladi naraštaji i šira javnost dobilli bi uvid u razmjere komunističke  represije. Lokacija je već osigurana u suradnji s Gradom Zagrebom. Prema Rezoluciji Vijeća Europe 1481 sve postkomunističke zemlje osnovale su takve muzeje sjećanja koji su iznimno dobro posjećeni. Akademski slikar Miljenko Romić, autor projekta Spomen doma-muzeja Ovčara u Vukovaru,naglasio je i potrebu uključenja  hrvatskog iseljeništva u taj projekt – ne toliko novčanim sredstvima već memorabilijama, dokumentima i predmetima vezanim za temu muzeja.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izrazila je namjeru posjetiti  bivše komunističke zatvore na  otoku  Sv. Grgur, Goli otok  i ženski zatvor u Požegi.

Autor: Prof. Mirna Sunić-Žakman

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

HRS poziva na deblokiranje deponije Uborak, kako bi se Mostar mogao očistiti

Objavljeno

na

Objavio

Kada su se dijelili milijuni KM za upravljanje otpadom na Uborku, suradnja grada, županije i Federacije je cvjetala. Danas kada je Mostar u situaciji ekološke katastrofe, problem Uborka i žitelja koji se s pravom bune zbog onečišćenja se prebacuje poput ping pong loptice. Problem je potrebno sustavno i dugoročno riješiti te deblokirati deponiju, jer blokiranjem deponije u pitanje se dovodi zdravlje žitelja cijelog grada i okolice, priopćeno je iz Gradskog odbora HRS Mostar.

Iz HRS-a navode da je u sklopu EU Phare projekta „Strategija upravljanja otpadom u BiH“ Europska Komisija  do 2000. godine u deponiju Uborak uložila oko 13 milijuna KM. U sklopu IPA projekata za period od 2007. godine do 2011. za izgradnju postrojenja za reciklažu u deponiji Uborak je otišlo je 2,5 milijuna eura.

-Postrojenje je pušteno u probni rad 23.10.2013. godine, ali je mutnim radnjama od strane tvrtke „General servis“ Sarajevo i neradom gradske uprave blokiran rad nove deponije gdje se nalazi ovo postrojenje. Uz sve ovo, hercegovačke općine koje svoj otpad odlažu na Uborak na godišnjoj razini putem dotacija za odlaganje su u Uborak uložile oko 2 milijuna KM, priopćeno je.

HRS-ovci podsjećaju gradsku upravu Mostara  kako je odlukom Federalnog ministarstva okoliša, deponija Uborak je morala biti zatvorena još 2013. g.

“Podsjećamo također kako je Federalna inspekcija još 2014. ustvrdila protuzakonito izdavanje urbanističkih suglasnosti za određene dijelove deponije, za što nitko nije odgovarao, a na osnovu kojih su utrošeni novci „Strategije“. Dodamo li ovome još mutnu i netransparentnu privatizaciju „Komosa“, lako se dođe do zaključka kako žitelji grada Mostara zdravljem plaćaju nemar i nerad gradske uprave”, navodi se u priopćenju HRS-a.

HRS je mišljenja da  ministarstvo okoliša HNŽ i Vlada HNŽ, kako kažu,  “pilatovski” peru ruke od trenutne ekološke katastrofe u Mostaru te podsjećaju kako je Vlada obvezna pred Skupštinu donijeti Plan i program zaštite okoliša u skladu kojeg se namjenski moraju trošiti proračunski novci za očuvanje okoliša.

-U međuvremenu se novcem proračunskih korisnika plaćaju stranački projekti i predizborna kampanja vladajućih stranaka, posebice preko Fonda za okoliš HNŽ, priopćeno je.

“Kada se sve zbroji, novac koji je utrošen „za očuvanje okoliša“ ne samo da je bio dovoljan za sanaciju deponije Uborak, nego sasvim dovoljan za sustavno rješavanje problema odlaganja otpada putem procesa održivog odlaganja otpada u skladu sa EU direktivama koje nalažu potpuno odvajanje otpada, reciklažu i potpunu zabranu proizvodnje i korištenja plastike za jednokratnu upotrebu”, stoji u priopćenju GO HRS Mostar.

HRS u potpunosti podržava zahtjeve žitelja sjevernog dijela grada koji blokadom deponije izražavaju svoje nezadovoljstvo. -No, također ih pozivamo na razum. Blokada bi mogla dovesti do veće štete, a to je zaraza širih razmjera slijedom neodvoženja otpada iz grada, ali i drugih mjesta Hercegovine, piše u priopćenju.

“Rješenje se mora tražiti u institucijama. GO Mostar HRS-a će putem svog pravnog odjela podnijeti kaznene prijave, ne samo zbog aktualne situacije u gradu Mostaru, nego i zbog netransparentnog utroška sredstava za sanaciju otpada. Također, u pripremi imamo i prijedlog Zakona o održivom gospodarenju otpadom kojeg ćemo prezentirati u Skupštini HNŽ (ako se uopće ista udostoji održati u ovoj godini), budući da isti ne možemo prezentirati u gradskom vijeću čija je to nadležnost”, priopćeno je.

HRS ovim putem poziva na deblokiranje deponije kako bi se Mostar mogao očistiti, prenosi HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari