Pratite nas

Magazin

dr. Dragan Čović: Mnogo aktivnosti je usmjereno na to da Hrvati nestanu kao konstitutivni narod

Objavljeno

na

Gost ovotjednog izdanja političkog magazina Argumenti Naše TV, bio je hrvatski član Predsjedništva BiH, predsjednik HNS-a i HDZ BiH dr. Dragan Čović. Urednik i voditelj emisije Milan Šutalo u goste je također pozvao novinare i urednike vodećih hrvatskih medija u BiH; Zorana Krešića iz Večernjeg lista, Manuelu Bojo glavnu urednicu Radia Herceg Bosne i Juricu Gudelja, urednika portala Dnevnik.ba, koji su Čovića unakrsno propitivali o aktualnim političkim i drugim temama.

Cilj nekih je da Hrvati nestanu kao konstitutivni narod

Na pitanje zašto Hrvati na svake izbore u našoj zemlji izlaze strahujući od preglasavanja, Čović je odgovorio kako ima mnogo aktivnosti koje su usmjerene na to da Hrvati nestanu kao konstitutivni narod.

“Pogledajte malo retoriku svih političkih opcija koje izlaze sa stavovima da u Predsjedništvu trebamo imati odnose 2:1, odnosno da ove godine bošnjački narod treba izabrati dva svoja predstavnika kako bi mogao nesmetano odlučivati. Onda čujemo kako BiH treba isključivo biti građanska država te da treba eliminitati konstitutivnost. Sve te aktivnosti su usmjerene prema tome da hrvatski narod nestane kao konstitutivni. S druge strane, mi smo imali vrlo jasne prijedloge kroz koje smo mogli osigurati legitimno predstavljanje, a jedan od njih je i hrvatska izborna jedinica koja bi to osigurala. Ponudili smo desetak različitih varijacija i oko Doma naroda i oko Predsjedništva koji bi mogli osigurati izbor legitimnih predstavnika u vlasti. Očigledno je kako će se Izborni zakon morati izmijeniti čim završimo ove izbore jer je to prvi zadatak koji će Europska unija staviti pred nas”, poručio je hrvatski član bh. Predsjedništva i predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH dr. Dragan Čović.

Novinar Večernjeg lista BiH Zoran Krešić, postavio je pitanje o Zakonu o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta Federacije koji je posljednjih mjeseci podizao dosta prašine na političkoj sceni. Na pitanje je li istina da je dio Međunarodne zajednice bio uključen u cijeli proces, Čović je odgovorio kako je razgovarao s mnogim dužnosnicima Međunarodne zajednice koji su poručili da ne podržavaju taj Zakon.

Što mi je rekao Wigemarku?

“Posebni prestavnik Europske unije u BiH Lars-Gunnar Wigemark mi je rekao kako apsolutno to ne podržava, odnosno da to nije rješenje, put niti način na koji bi se Izborni zakon trebao izmijeniti. A i Ustavni sud BiH je dao vrlo jasan naputak kako to moramo odraditi, a to je da se izmjene i dopune Izbornog zakona mogu raditi isključivo na razini države. Ali s druge strane, neki predstavnici Međunarodne zajednice su iz sjene podržavali Zakon o izbornim jedinicama i broja mandata Parlamenta Federacije, jer u suprotnom ta ideja ne bi došla kao jednoglasni stav svih bošnjačkih stranaka”, istaknuo je Čović.

U hrvatskoj javnosti se već mjesecima razgovora hoće li se nakon ovih izbora ponovno dogoditi neki projekt “platforme”, upravo zato što nije došlo do izmjena Izbornog zakona. Čović tvrdi kako je jasno da kod nekih bošnjačkih stranaka postoji jasna strategija da se nešto takvo i dogodi.

Ako ne osiguramo negitimne predstavnike imat ćemo ustavnu krizu

“Ako nakon ovih izbora ne osiguramo da imamo legitimne predstavnike, imat ćemo Ustavnu krizu. Nadam se da do toga neće doći, a meni je najvažnija stvar da pošaljemo jasnu poruku bošnjačkom narodu, ili kako često kažem našoj bošnjačkoj braći, da zajedno moramo riješiti mnoge odnose i probleme u BiH. Važno je i vratiti povjerenje koje je nažalost izgubljeno, kako bi se izbjegle krize koje smo imali kroz “platforme” ili “alijanse”. Na nama je da štitimo interese BiH kao naše domovine, ali i jednako tako i hrvatskog naroda kao jednakopravnog i konstitutivnog”, poručio je Čović.

Na pitanje može li se na našim prostorima ponoviti situacija koju smo imali devedesetih godina, hrvatski član bh. Predsjedništva je uvjeren kako do toga ne može doći unatoč ratnoj retorici mnogih političara u našoj zemlji.

“Hrvatski narod je dao ogromnu žrtvu da bi danas imali Bosnu i Hercegovinu kao cjelinu, da bi ostali kao narod na ovim prostorima. Naravno da ne razmišljamo na način da ćemo za nekoliko godina našoj djeci ponovno dati užase rata. Razlog zbog kojeg se bavim politikom je da naša mladost ima svoju budućnost u BiH. Mnogi su željeli potaknuti najmalobrojniji narod na odlazak, a djelomično su i uspjeli. Međutim, ono što nisu računali je da će predstavnici druga dva naroda odlaziti još i više”, tvrdi Čović.

Zadovoljan urađenim

Glavni urednik portala Dnenvik.ba Jurica Gudelj pitao je kako su radili hrvatski kadrovi na svim razinama vlasti u proteklom mandatu te koliko su zapravo sami Hrvati odgovorni zbog situacije u kojoj se nalaze.

“Rad svakog pojedinca u politici se treba analizirati. A gledano u cjelini ja mislim da možemo biti zadovoljni što smo uradili u protekle četiri godine, uvažavajući ozračje u kojem smo radili. Ako vi u federalnoj Vladi imate šest ruku od njih 17, jasno je koliko je teško nešto dogovarati. Kada uzmete neke naše ministre u različitim resorima, naravno da su mogli bolje raditi svoj posao, prvenstveno su mogli biti malo više eksponirani prema javnosti da bi predočili to što su radili. Mislim da je tu ključni problem, ljudi rade ali je pitanje koliko komuniciraju s javnošću, odnosno koliko se to vidi u javnosti”, ističe Čović.

Kako do hrvatskog rtv servisa?

Problem s kojim se Hrvati suočavaju već gotovo tri desetljeća je nepostojanje javnog RTV servisa na hrvatskom jeziku.

“Kada vi dođete u Zastupnički dom ima onih koji kažu Hrvati nikad neće dobiti svoj kanal. Pa ako prijedlog nekako i prođe Zastupnički, u Domu naroda se povuče pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa zato što bi Hrvati htjeli kanal na svom jeziku. Međutim, sada mogu garantirati da ćemo kroz tri-četiri mjeseca imati potpun pravni okvir u kojem Parlament neće morati donositi odluku. Da imamo nešto što je potpuno javnog karaktera, što se može razviti s jednom zdravom infrastrukturom i ono što uvjetno možemo nazvati javni kanal na hrvatskom jeziku u BiH. Na tome intenzivno radimo i značajan dio posla smo već formalno-pravno završili. Neke zasad ostane malo tajnovitosti jer bojim se kako se bošnjačka politika neće promijeniti kada je u pitanju tranformacija postojećeg javnog RTV sustava pa onda moramo naći neku zamjensku mogućnost”, poručio je hrvatski član bh. Predsjedništva i predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH.

Što s Aluminijem?

Kada je riječ o mostarskom Aluminiju koji se nalazi u velikim problemima zbog nagomilanih dugovanja, Čović ističe kako upravljačka struktura mora odgovorati za rad kompanije.

“Naš strateški interes je Aluminij zato što na toj sirovini možemo napraviti jednu moćnu industriju koja će biti i ekološki i tržišno prihvatljiva. Dug Aluminija je ogroman i morat ćemo vrlo brzo sjesti sa svima onima koji danas predstavljaju vlasničku strukturu kompanije da bismo našli strategiju kako osigurati budućnost Aluminija. To se može i ja sam uvjeren da ćemo to očuvati kao jednu stratešku granu. Moji razgovori s određenim tvrtkama iz okruženja zajedno s menadžmentom Alumija, upućuju na to da se mogu naći rješenja koja će biti prihvatljiva”, zaključio je Čović.

U iduće tri emisije Argumenti će ugostiti sva tri člana Predsjedništva BiH kako bi odgovarali na pitanja novinara o tome što su učinili i kako su vodili zemlju u proteklom četverogodišnjem mandatu. Tako je u izdanje političkog magazina Argumenti 18. rujna pozvan bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, a poziv za gostovanje u Argumentima 25. ovog mjeseca upućen je srpskom članu državnog vrha BiH Mladenu Ivaniću./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović preuzela predsjedanje Vijećem žena svjetskih lidera

Objavljeno

na

Objavio

Kolinda Grabar-Kitarović
Kolinda Grabar-Kitarović

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović preuzela je u srijedu u New Yorku predsjedanje Vijećem žena svjetskih lidera (Council of Women World Leaders) od litavske predsjednice Dalije Grybauskaite, priopćeno je s Pantovčaka.

Grabar-Kitarović boravi u New Yorku gdje je u utorak sudjelovala na konferenciji Ujedinjenih Naroda ‘Žene na vlasti’, te se sastala s glavnim tajnikom UN-a Antoniom Guterresom.

Vijeće žena svjetskih lidera osnovale su 1996. tadašnja islandska predsjednica Vigdis Finnbogadottir i Laura Liswood, glavna tajnica vijeća, s ciljem da se potaknu sadašnje i bivše predsjednice država, vlada i ministrice na sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima od ključne važnosti za žene.

Širenje mreže utjecajnih žena važno je kako bi se potaknulo sve više žena širom svijeta da se aktiviraju na svim razinama političkog i ekonomskog odlučivanja, smatra litavska predsjednica. Nadalje, Vijeće osigurava ženama na najvišim položajima platformu kako bi mogle podijeliti zajednička iskustva i biti od pomoći jedna drugoj kao svjetski vođe.

Tijekom sastanka u New Yorku s Grybauskaite, koja je Vijećem žena svjetskih lidera predsjedala od 2014. godine, hrvatska predsjednica preuzela je predsjedanje Vijećem, priopćeno je.

U povodu primopredaje dužnosti, Grabar-Kitarović je kazala je kako joj je izuzetna čast preuzeti dužnost predsjedateljice Vijeća žena svjetskih lidera od litavske predsjednice, istaknute žene i političarke, te je poručila kako će nastavili raditi na svim pitanjima koja se tiču ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena i djevojaka tijekom svih svojih budućih djelovanja u svim područjima života.

Dvije predsjednice razmijenile su mišljenja o bilateralnim odnosima, zajedničkim politikama unutar Europske unije i na globalnoj sceni te o položaju žena u visokoj politici. Pritom su bilateralni odnosi Hrvatske i Litve ocijenjeni bliskima, sa zajedničkim interesima i željom za intenziviranjem suradnje u područjima kao što su obrana i sigurnost. Hrvatska predsjednica istaknula je kako visoku razinu prijateljskih odnosa i zajednički interes za dugoročno partnerstvo potvrđuju imenovanja rezidentnih veleposlanika u Zagrebu i Vilniusu, navodi se u priopćenju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Ako je povijest učiteljica života, zašto se Hrvatskoj nameće načelo ‘zaboravimo prošlost i okrenimo se budućnosti’?

Objavljeno

na

Objavio

Povijest koja se ponavlja nije posljedica neke sudbinske kletve, nacionalnog usuda ili sociološkog algoritma, već rezultat silnica koje postoje i djeluju na određenom prostoru, državi, narodu. Te silnice ili interesi uvijek na jednak način ‘guraju’ događaje u određenom smjeru, uvijek i stalno na isti način. Narodi koji poznaju svoju povijest znaju ta djelovanja na vrijeme prepoznati pa se onda i na vrijeme postaviti, odnosno obraniti se od takvih djelovanja, nasrtaja, agresija. Na drugoj strani nametanje zaborava prošlosti ili još gore, krivotvorenje povijesti uvijek rezultira njenim ponavljanjem, odnosno ponavljanjem tih nasrtaja i agresija.

U slučaju Hrvatske imamo beskrajno dugi niz takvih primjera. Na jednoj strani službenu povijest koja je potpuna krivotvorina po mjeri jugounitarističkih ideoloških koncepata prisutnih zadnjih sto pa i više godina u Hrvatskoj kao dominantan ili jedini povijesni diskurs. Na drugoj strani imamo usamljene pojedinačne pokušaje, entuzijaste, koji malim sredstvima, na margini društvenih procesa razotkrivaju svu dubinu te zloćudne krivotvorine koja se zove službena hrvatska povijest. Upravo takva situacija jedne intelektualne neslobode, u kojoj se takvi pokušaji otkrivanja istine zabranjuju i proganjaju, upućuje na činjenicu da je Hrvatska još uvijek daleko od svojeg nacionalnog suvereniteta. Međutim, takva situacija je, bez imalo sumnje, vrlo, vrlo upozoravajuća jer ona pokazuje da se u Hrvatskoj priprema teren za ponavljanje povijesti.

Zbog toga je od neizmjerne važnosti za političko sazrijevanje hrvatskog naroda istraživati, razotkrivati i onda aktualizirati pojedine događaje iz hrvatske povijesti. Naime, upravo na taj način, razotkrivanjem tih povijesnih manipulacija osnažujemo nacionalnu politiku vrijednim i nadasve poučnim povijesnim iskustvima.

Jedno od takvih korisnih povijesnih iskustava je i Friedjungov proces iz 1909. godine. Jugoslavenska, ali i aktualna hrvatska historiografija tom procesu pridaje jednoznačnu kvalifikaciju iz vremena jugoslavenskog ideološkog bratstva i jedinstva, prema kojemu je taj proces bio ilustracija neuspjelog pokušaja Austro-Ugarske monarhije da raznim krivotvorinama i montažama spriječi ‘prirodnu i logičnu potrebu hrvatskog i srpskog naroda za konačnim ujedinjenjem u sretnu zajedničku državu’.

Friedjungov je proces dobio ime po austrijskom povjesničaru Heinrchu Friedjungu koji je 1909. godine objavio članak u kojem je prokazao tada vladajuću Hrvatsko-srpsku koaliciju, poglavito Frana Supila prvog čovjeka te koalicije, kao ekspozituru velikosrpske politike u monarhiji. Prikazao je Friedjung u tom članku Supila i cijelu koaliciju kao političku organizaciju koja djeluje sukladno planovima velikosrpskog projekta ‘Slavenski jug’ te je u tom članku objavio niz dokumenata sa sastanaka te organizacije ‘Slavenski jug’, u kojima su uz ostalo bili i podaci o isplatama odnosno o financiranju Supila i koalicije od strane institucija ondašnje Kraljevine Srbije. Friedjungov proces je zapravo bio privatna parnica kojom su Supilo i vladajuća hrvatsko-srpska koalicija tužili povjesničara Friedjunga za klevetu. Slučaj je završio nagodbom jer su se u procesu na strani koalicije ‘iznenada’ pojavili kao kao joker iz rukava neki srpski svjedoci iz Beograda koji su navode i dokumente povjesničara Friedjunga prokazali nevjerodostojnima.

Bez da ulazimo u dubinsku analizu samog predmeta te parnice, analiziranja dokaza s kojima je raspolagao povjesničar Friedjung, a koje je dobio posredstvom austro-ugraskog ministra vanjskih poslova Aloisa Lexa von Aehrenthala, koji je opet to dobio od svojeg poslanika iz Beograda grofa Johanna Forgacha, a koji je to pribavio od navodnog novinara Vladimira Vasića i koji su bili dijelom prepiske, a dijelom fotografije iz jednostavnog razloga što je danas gotovo nemoguće izvesti vjerodostojnu reviziju samog postupka. Međutim s ove povijesne distance tu možemo istaknuti nekoliko nedvojbenih činjenica koje svojom supstancom jasno upućuju na metode rada obavještajnih sustava koji podvaljuju informacije u svrhu kompromitiranja protivnika.

To je lako zaključiti jer se Friedjungov proces događa paralelno s Veleizdajničkim procesom koji je pokrenut protiv 53 politički eksponiranih Srba u Hrvatskoj zbog podrivanja i rušenja državnog poretka tadašnje monarhije. Naime taj Veleizdajnički proces je u svojoj suštini dobro detektirao političke namjere optuženih Srba na prostoru tadašnje monarhije. Oni su s nedoraslim im, naivnim hrvatskim političarima koji su bili smokvin list Svetozaru Pribičeviću i njegovoj ekipi, sklopili koaliciju te im tako dali legitimitet za njihovo političko djelovanje, a koje je bilo usmjereno prema razbijanju monarhije i stvaranju velike Srbije. Bila je to teška optužba protiv aktualne Hrvatsko-srpske koalicije i pojavila se nasušna potreba da se taj Veleizdajnički proces prokaže kao montirani, odnosno neistinit.

Tako se usred tog Veleizdajničkog procesa ‘iznenada’ pojavio jedan srpski novinar u beogradskom veleposlanstvu Austro-Ugarske te je veleposlaniku predočio materijal koji je teško kompromitirao Hrvatsko-srpsku koaliciju i prvog čovjeka Frana Supila. Taj je materijal potom stigao do Friedjunga koji ga je pažljivo proučio i kako je sadržajem bio kompatibilan s navodima optužnice Veleizdajničkog procesa, a s obzirom na aktualnost te teme u monarhiji nakon okupacije BiH i prijetnji ratom koje su tada dolazile iz Srbije, on ga je objavio. Odmah je uslijedila tužba protiv Friedjunga, a koju je pokrenula Hrvatsko-srpska koalicija. Proces je trajao devet mjeseci, iznosili su se dokazi, Friedjungovi su navodi čvrsto stajali i onda se događa spektakularni obrat kada su se ‘iznenada’ pojavili svjedoci iz Beograda. Krunski dokaz je bila potvrda da je u Friedjunogvom tekstu prozvani Boža Marković koji je prema dokumentima predsjedavao dvjema sjednicama “Slovenskog juga” u to vrijeme zapravo bio u Berlinu, za što je kao dokaz predočena potvrda berlinske policija da je u vrijeme tih sastanka Marković bio prijavljen u Berlinu. Naravno dogodila se velika blamaža ne samo Friedjunga nego i monarhijske vlasti i slučaj je završio nagodbom. Kao posljedicu, blamaža na Friedjungovom procesu imala je veliki utjecaj na percepciju Veleizdajničkog procesa koji je nakon toga u ondašnjoj javnosti i medijima tretiran kao austrugarska podvala.

Teško je u ključnim elementima Friedjungovog procesa ne prepoznati rukopis podvale srpske obavještajne službe. U ovom slučaju, sve je započelo u Beogradu od domaćeg novinara, a rasplet se dogodio svjedočenjem beogradskih ‘uglednika’ koji su, gle čuda, imali potvrdu berlinske policije. Čvršći se dokaz nije mogao ni zamisliti.

Obavještajne igre su tajne, ali ih se u konačnici najlakše može prepoznati po rezultatima odnosno plodoima koje donose. Osim kompromitacije Veleizdajničkog procesa, druga jednako važna posljedica ili mogli bi reći cilj, Friedjungovog procesa bila je i kompromitacija Frana Supila koji je bio glavni osumnjičeni. To znači da je cijelo vrijeme procesa Supilo morao voditi brigu o parnici pa tako nije mogao kvalitetno obnašati dužnost vođe Hrvatsko-srpske koalicije. Stoga je uskoro svoje mjesto ustupio velikosrbinu Svetozaru Pribičeviću koji djelovanje koalicije polako instrumentalizira za svoje političke ciljeve pripajanja Hrvatske i BiH kraljevini Srbiji.

Frano Supilo kasnije osniva Jugoslavenski odbor, ali i iz njega izlazi razočaran 1916. godine shvaćajući da se taj odbor pretvorio u oružje Nikole Pašića i njegovih velikosrpskih planova. Na kraju, suočivši se s golemom političkom štetom koju je napravio hrvatskom narodu, Supilo je poludio i umro u londonskoj bolnici 1917. godine.

Sudbina Frana Supila je vrlo poučna za mnoge današnje hrvatske političare. On je započeo kao pravaš pa je onda nošen nekim svojim pragmatičnim političkim procjenama (a nije moguće ni isključiti financijske motive koji su ga teretili u tom Friedjungovom procesu) inicirao stvaranje Hrvatsko-srpske koalicije. U početku te inicijative slavljen kao veliki vođa, kroz slijedećih nekoliko godina polako je izguran na margine, a na njegovo mjesto zasjeda velikosrpski batinaš Svetozar Pribičević. Supilovi poduzetnički medijski poduhvati od časopisa ‘Crvena Hrvatska’ pa do ‘Novog lista’, a i kasnija financijska snaga kojom je raspolagao kod pokretanja inicijative stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije 1905. godine, upućuje da je raspolagao značajnim financijskim sredstvima. Stoga navodi iz Friedjungovog članka o isplatama koje je navodno dobio od srpske države mogu imati temelja u stvarnosti. Supilova politička naivnost, podsjeća na mnoge iz novijeg doba hrvatske povijesti. Primjerice, na Dražena Budišu koji je na vlast doveo Ivicu Račana i bivšu jugokomunističku garnituru da bi kasnije, u slijedeće dvije godine potpuno otpao iz svih kombinacija i zaglavio na marginama političkih događanja. Isto tako bi mogli povući paralele s odnosom Milorada Pupovca i Ive Sanadera ili danas Andreja Plenkovića.

Također u novijoj hrvatskoj povijesti imamo cijeli niz medijskih projekata koji su devedesetih bili pokretani i financirani od strane beogradskih obavještajnih centrala, a danas su to velike i snažne medijske platforme koje imaju ogromni utjecaj na oblikovanje javnoga mnijenja, ali i vrijednosnih sustava običnog hrvatskog čovjeka.

Srpsko društvo ‘Slovenski jug’ koje je problematizirao povjesničar Friedjung imalo je za cilj pronaći pristalice u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj za djelovanje protiv Austro-Ugarske.

Danas, upravo ovih dana imamo sličan sadržaj, ali drugačije upakiran. Zove se ‘Povelja o srpskom kulturnom prostoru’, odnosno novi Kulturni memorandum iz Srijemskih Karlovaca. ‘Povelja o srpskom kulturnom prostoru’, koju su prije tri dana potpisali Vladan Vukosavljević, srbijanski ministar kulture i informiranja i Natalija Trivić, ministrica prosvjete i kulture Republike srpske. Radi se o jednom novom srpskom operativnom dokumentu o kojem će zacijelo biti govora u slijedećem razdoblju. Za ilustraciju evo tek jedna od točki tog dokumenta: ‘Povelja povezuje sve Srbe u njihovom kulturološkom djelovanju, gdje god se nalazili jer granice kulturnog prostora nije moguće svesti u granice jednog političkog, odnosno državnog prostora. Srpska kultura je jedinstvena na svakom prostoru na kojem srpski narod živi u okviru ili izvan granica njegovih državnih tvorevina’.

Podsjeća li vas to na neke ideje i planove iz ne tako davne prošlosti?

Stoga, kako se povijest ne bi ponovila, a kako bi ovu našu provincijalnu i kratkovidnu hrvatsku političku stvarnost podučili korisnim povijesnim iskustvima, donosim izlaganje dr. sc. Željka Holjevca, profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu o ‘Friedjungovom procesu’.

(Marko Jurič/ProjektVelebit)

Cijeli razgovor s profesorom Željkom Holjevcem pogledajte na Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari