Pratite nas

Analiza

Dr. Franjo Tuđman – analiza, sinteza i praksa

Objavljeno

na

Mnogo je onih kojima je dan analitički dar. Većinom, zaigrani uočavanjem, mjerenjem i ispitivanjem uzročno-posljedičnih veza među dijelovima, počesto zanemaruju cjelinu, u pravilu ni ne pitajući se o svrsi svojega rada. Provodeći vrijeme u stalnoj sumnji, nesposobni odijeliti bitno od nebitnog, nerijetko potvrđuju onu staru izreku kako puno analize vodi do paralize, nemogućnosti bilo kakvog djelovanja, čak niti uobličavanja neke suvisle misli.

franjo_tudjman_clinton

Nemalo ih je pak koji se lako oduševljavaju velikim idejama, pa postavljaju zvučne i uhu zavodljive teze, jednako pritom zanemarujući analitičke rupe u svom promišljanju, kao i prostor i vrijeme u kojem su osuđeni prebivati i eventualno svoje ideje provoditi. Ipak, većina učenih ljudi, bilo da su skloniji gubiti se u pretjeranom razmatranju detalja ili pak postavljanju velikih teza, kloni se pokušaja bilo kakve provedbe svojih ideja u praksi. Jer sklisko je to tlo. Praksa je uvijek “prljava”, nikad idealna. Stoga je udobnije zadržati se u sigurnosti riječi i tako ostati “čist”. I naravno, svako ostvarenje drugoga, onoga koji se usudio probati, prezrivo podvrći minucioznoj kritici kako bi se oprala vlastita savjest i nedostatak hrabrosti.

I među ljudima koji su ostavili znatan trag u povijesti malo je onih kojima su dani darovi analitičkog promišljanja i na njemu temeljenog stvaranja suvislih ideja i programa pa da su ih k tome još i voljni pokušati provesti u djelo. Još manje ih je koji su u tomu uspjeli i skrenuli kotač povijesti s već utabane staze. Jedan od njih svakako je bio dr. Franjo Tuđman – prvi hrvatski predsjednik. Razumijevajući međunarodni kontekst svoga vremena, utjecaj silnica politika svjetskih sila, te uočavajući fine razlike među njima, Tuđman je uspio izraziti i hrvatskom narodu ponuditi ideju i program koji će biti izraz njegovih prirodnih težnji za vlastitom samostalnom državom. Ne neku “veliku univerzalnu ideju” s kakvima elite velikih naroda i međunarodni krugovi moći vole eksperimentirati na malim narodima, bilo koristeći ih kao sredstvo u međusobnim igrama, bilo dovodeći ih u stanje trajne podložnosti. Takve ideje obično zdušno prihvaćaju pa potom narod njima “šopaju” oni koje “najmi stranac da nam metne lanac”.

Franjo Tuđman se nije sakrio u zavjetrinu iza nekog memoranduma, promatrajući iz prikrajka što će se dogoditi. Suprotno tome, usudio se stati na čelo hrvatskog naroda u trenutcima kad se lomila povijest, pa ga nošen rijetko viđenom osobnom pokretačkom voljom i strašću, spreman bez odstupnice ići do kraja, povesti u borbu da napokon postane “svoj na svome”. Cilj bez sumnje ambiciozan, a okolnosti za njegovo ostvarenje, iako najpovoljnije u bližoj nam povijesti, još uvijek nepovoljne. Jer ispočetka, tom se naumu protivio cijeli svijet. Svijet najbolji i najgori, kako je Franjo znao reći. Najbolji jer drugog nemamo, a najgori jer je sa svom svojom bešćutnošću, užasima i grozotama takav kakav jest. I na čuđenje, čak i zaprepaštenje tog i takvog svijeta uspio je ispuniti tri velika cilja: izboriti međunarodno priznanje hrvatske države, očuvati njezinu teritorijalnu cjelovitost, te omogućavanjem preduvjeta za mirovni sporazum u BiH osigurati stabilnost neposrednog susjedstva. Sve to u samo pet godina! Što reći nego da je vjerojatnost pojave takve osobe na pravom mjestu u pravo vrijeme u jednom tako malom narodu toliko sićušna da ju je razumnije pripisati Providnosti nego slučaju.

A potom, iako obolio tijelom, Tuđman je i umom i duhom ostao zdrav, zdraviji i od onih tjelesno najzdravijih. U to vrijeme njegova upozorenja koje će bliska budućnost potvrditi mnogima su izgledala nevjerojatno i prilično paranoično. Od raznobojnih vragova koji su za “Judine škude” spremni prodati se i izručiti Hrvatsku vragu, preko ranih inicijativa za okupljanje zemalja “na ovim prostorima” pod jednu kapu, sad pod drugim imenom, sve do krajnjeg cilja Haškog sudišta tj. osude njega samog i najbližih mu suradnika. “Stari” pretjeruje, “prolupao je”, bolestan je pa mu ne treba zamjeriti, mislili su mnogi, čak i dobronamjerni, ali tad još uvijek “mladi”. Tih “mladih” u to vrijeme nije manjkalo, a nemalo ih je takvima, bez obzira na protek vremena, ostalo i dan-danas.

Tko puno radi – za razliku od onog tko ništa ne radi i u stalnom je grijehu – izlaže se riziku i da koji put pogriješi. Među prigovorima na djelo Franje Tuđmana ističu se dva koja na prvu zvuče vrlo ozbiljno: neprovođenje lustracije i težak položaj hrvatskog naroda u BiH! O iznimno popularnim kritikama vezanim uz gospodarstvo dovoljno je tek reći kako je stanje u njemu u najvećoj mjeri određeno političkim kontekstom, sve ostalo je manje-više “u pet deka”. A na smjer koji je Tuđman tu zacrtao – neovisna Hrvatska na putu prema euro-atlantskim integracijama – ne može biti nikakve zamjerke. Uz to, teško se oteti dojmu kako se i prema onih “pet deka” u Tuđmanovo vrijeme pristupalo neusporedivo ozbiljnije, poštenije i budnije nego u vrijeme njegovih nasljednika.

Vezano uz spomenute dvije ozbiljne primjedbe vrijedi spomenuti kako je napuštajući ovaj svijet prvi, za mnoge emocionalno i jedini, hrvatski predsjednik oba ova pitanja ostavio u najmanju ruku “u egalu”, i nikako ne može biti odgovoran za pogoršanja nastala uslijed (ne)djelovanja njegovih nasljednika. Naime, iako lustracija formalno nije provedena, ostavljen je – posve u duhu proklamirane politike pomirbe na vrijednostima Domovinskog rata – prilično uravnotežen raspored kadrova u državnim i društvenim institucijama. Uravnotežen kad se s jedne strane vage gledaju oni povezani sa strukturama naslijeđenim iz komunističkog totalitarizma, a s druge strane oni koji to nisu bili a iskazali su svoje vrline u Domovinskom ratu. Također, u trenutku Tuđmanova odlaska s političke i životne pozornice BiH Hrvati su, u skladu s ishodom rata i Daytonskim mirovnim sporazumom, još uvijek imali polovinu vlasti u bošnjačko-hrvatskoj federaciji i trećinu vlasti na razini države BiH. Nakon Tuđmanovog odlaska u vječnost i žurno provedene restauracije “meke” replike već proživljenog totalitarizma nametnutog nam s Istoka, ovaj put, ironično, instaliranog sa Zapada, naglo dolazi do drastičnog pogoršanja u oba navedena područja. U Hrvatskoj se potiho lustriraju oni kadrovi koji se nisu našli na liniji proklamirane detuđmanizacije, dok status Hrvata u Federaciji BiH postaje sve sličniji onome Bošnjaka u Republici Srpskoj, ratnih gubitnika u tom entitetu.

Kako bilo, zadatak uklanjanja na interese hrvatskog naroda pogubnih posljedica događanja u zadnjih petnaest godina u obje mu domovine danas nije na Tuđmanu, već na našem pokoljenju. No, tko bi to mogao provesti?

Podsjetimo, s obzirom na tada neizbježne ratne okolnosti, jedna od ključnih kompetencija Franje Tuđmana bilo je njegovo vojno obrazovanje i iskustvo, kao i poznavanje mentalnog sklopa protivnika u čijim je redovima proveo neko vrijeme, prilično rano uvidjevši da mu tamo nije mjesto. Danas je malo onih među politički aktivnima kojima su iznutra poznati načini rada i instrumenti kojima raspolažu strukture nositeljice mentalnog a bome i dijela operativnog naslijeđa komunističkog totalitarizma. I još k tome da su te strukture, zasad tek na riječima, spremni demontirati i Hrvatsku retuđmanizirati, u stvari vratiti joj samopouzdanje i dostojanstvo. Dakle, malo je onih koji zadovoljavaju nužan uvjet da se uhvate u koštac s tom “hobotnicom s tisuću krakova”. A jesu li iskreni i ispunjavaju li i dovoljne uvjete za to, nikako ne možemo doznati prije nego što im vlast dopadne u ruke. No, očito je da slično, kao i u Tuđmanovo vrijeme, drugih koji bi ispunjavali već i navedeni nužan uvjet nema na vidiku. Ostavimo li čak i emocije po strani, “zna se” da i u ovo novo prijelomno vrijeme Hrvati imaju samo jedan izbor. Baš kao što su ga imali i devedesete godine prošloga stoljeća.

Grgur S./HRsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Je li Facebook globalni cenzor? (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Velike podjele u Hrvatskoj, primjetne na svim područjima – od politike do kulture – već dugo vladaju i na Facebooku, a u povodu smrti generala Slobodana Praljka golema ideološka nesnošljivost ušla je u crvenu zonu.

Na Facebooku odnedavna traje pravi mali digitalni rat: stotine profila je izbrisano, tisuće zapisa je netragom nestalo, jedna strana Facebooku prijavljuje drugu stranu, pa se čak traži i od hrvatske vlade da zaštiti slobodu govora.

Svi se pitaju, pa s njima i ekipa Pola ure kulture: je li Facebook globalni cenzor ili tek nakupina algoritama koju ni oni sami ne mogu nadzirati?

Bruna Esih: Ne radi samo o automatskom postupanju facebooka već o unaprijed smišljenoj, organiziranoj i sustavno provođenoj akciji određenih skupina iz RH koje se ne mogu nikako pomiriti s drugačijim mišljenjem te koriste nimalo ne namjerne greške u sustavu facebooka, te pokušavaju gušiti slobodu izražavanja u Republici Hrvatskoj. Zloćudno i sustavno prijavljivanje određenih objava rezultiralo je time da je facebook onda te iste ili izbrisao ili blokirao profile i stranice. Cinkaroši i denuncijatori, oni isti koji već desetljećima razapinju Hrvatsku na stup srama, koji su izravno doprinijeli Haškoj i drugim presudama i koji su generala Praljka naveli da ispije otrov žele nas očito vratiti u mračno doba Jugoslavije, doba cenzure, doba jednoumlja i ovo smatram da nije ništa drugo do nastavak specijalnog rata koji se vodi u Hrvatskoj

Pogledajte reportažu iz emisije Pola ure kulture:

 

Ivo Lučić: Nervozni su, uplašeni, razočarani…Praljak im je jednim potezom uništio 20 godina rada

 

Bruna Esih: Ovo je nije ništa drugo do nastavak specijalnog rata koji se vodi u Hrvatskoj

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Pero Kovačević: PRAVNA ANALIZA KAZNENE PRIJAVE ZA RAKETIRANJE BANSKIH DVORA

Objavljeno

na

Objavio

U uređenim zemljama u kojima funkcionira pravna država i gdje institucije pravne države djeluju u skladu i na temelju zakona i načela vladavine prava minimalne su mogućnosti da Ministarstvu unutarnjih poslova treba 26 godina za podizanje kaznene prijave za raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991.

Zašto? Odgovor je jednostavan pravna država funkcionira,a institucije djeluju u skladu i na temelju zakona.

Vrijeme podnošenja kaznene prijave i teatralno sazivanje tiskovne konferencije u Ministarstvu unutarnjih poslova, odmah bode u oči. PR stručnjaci su očito dobili zadatak skrenuti pozornost javnosti sa haaške presude šestorici.

Bilo je nužno pronaći nešto novo što bi moglo, naravno uz punu medijsku podršku, zainteresirati javnost i svakako skrenuti pozornost javnosti nekim novim događajem. Odabir teme nije bio loš. Zašto to kažem? Bila je aktualna 18.godišnjica smrti prvog predjednika dr Franje Tuđmana,a i činjenica da je prošlo 26 godina od raketiranja Banskih dvora.

Znači, nakon 26 godina policija je podignula kaznenu prijavu protiv šest osoba zbog granatiranja Banskih dvora 7. listopada 1991. godine, u kojem je jedna osoba poginula, a počinjena je šteta od 35 milijuna kuna.

Kaznena prijava je podnosena protiv pet državljana Srbije i jednog državljana Hrvatske, rečeno je u Ravnateljstvu policije na konferenciji za novinare u povodu dovršenog kriminalističkog istraživanja raketiranja Banskih dvora 1991. godine, koje su izveli zrakoplovi nekadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Riječ je o visokopozicioniranim pripadnicima nekadašnjeg Ratnog vazduhoplovstva (RV i PVO) i obavještajnih službi JNA.

U krim istraživanju sudjelovali su policijski službenici Uprave kriminalističke policije i Službe kriminalističke vojne policije Samostalnog sektora za vojnopolicijske poslove Ministarstva obrane RH su, u suradnji sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom i Vojno-sigurnosnom obavještajno agencijom te u koordinaciji s nadležnim Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu.

‘Istraživanje je trajalo 26 godina te je bilo jako složeno i sustavno. Danas smo stvorili takav skup činjenica da podnosimo kaznenu prijavu protiv šest osoba, pet državljana Srbije i jedne osobe koja je državljanin RH. Ono što je bitno konstatirati je da je uložen velik napor i da su u ovom dijelu istraživanja sudjelovale i SOA i VSOA.

Konstatiramo da prijavljujemo šest ljudi koji sudjelovali u planiranju i izvršenju napada na Banske dvore 7. listopada 1991. godine pomoću dva zrakoplova koji su izvršili bombardiranje s ciljem destabilizacije Hrvatske’, rekao je na početku presice Ante Gudelj,načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a.

‘Ovih šest osoba prijavljuju se za ubojstvo u pokušaju najviših državnih dužnosnika, a još se sumnjiče za ratni zločin protiv civilnog stanovništva’, dodao je Gudelj.

U zračnom napadu na Banske dvore korištena su dva zrakoplova tipa Super Galeb G-4 iz 105. lovačko bombarderskog avijacijskog puka RV i PVO, naoružanih avionskim raketama zrak – zemlja i avio bombama.

Izbijanjem agresije na Republiku Hrvatsku, 105. lovački bombarderski avijacijski puk premješten je s aerodroma Zemunik na vojni Aerodrom Udbina s kojeg su izvršili i druga borbena djelovanja po Republici Hrvatskoj.

‘S obzirom na način na koji je napad bio planiran i u konačnici izveden te s obzirom na priklonjenost dijela tadašnje vojne i političke struktura JNA prosrpskoj, odnosno velikosrpskoj politici te izuzetnu konspirativnost, kriminalističko istraživanje ovoga događaja bilo je izuzetno složeno i zahtijevalo duže vrijeme kako bi se finaliziralo’, rekli su u policiji.

U istrazi su sudjelovale SOA, VSOA i sve sastavnice državne vlasti.

Površna analiza ove teatralno podnesene kaznene prijave ukazuje na znatne propuste,nekompetentmnost i neprofesionalnost sudionika koji su sudjelovali u istrazi i podnijeli kaznenu prijavu.

Pokušat ću vam kratko i zorno pokazati zašto je tome tako.

Krenimo redom:

a) Podaci o tome tko su bili neposredni krajnji izvršitelji granatiranja Banskih dvora poznati su Ministarstvu obrane,Glavnom stožeru HV,Upravi vojne policije i tadašnjeg SIS-a još u listopadu 1991. godine i stoga nije točno da je trebalo čekati 26 godina da bi se došlo do neposrednih i krajnjih izvršitelja, a poglavito tvrdnja sa tiskovne: „Tijekom 2016. godine kohezija je oslabila i došli smo do personalnih dokaza. Do tada je bio zid šutnje’, rečeno je na konferenciji za novinare.:;

b) Navedeni podaci o sudionicima odnosno krajnjim izvršiteljima u granatiranju Banskih dvora prikupljeni su od bivših vojnih pilota koji su prebjegli u HV-u,istražitelji očito nisu znali da smo u Ministarstvu obrane imali uređen sustav praćenja svih aerodroma bivše JNA, svih polijetanja i podataka o pilotima

c) Meta zračnog udara je bio predsjednik Hrvatske dr Franjo Tuđman,tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i predsjednik SIV-a Ante Marković te je stoga neodrživa i netočna činjenica da je naredbu za raketiranje Banskih dvora samostalno izdao general Ljubomir Bajić,bivši zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa RZ iPZO JNA;

d) Istražitelji se očito nisu niti potrudili utvrditi crtu vođenje i zapovjedanja u JNA te do kraja utvrditi odnosno istražiti sve aktere već su se zadovoljili sa generalom Ljubomirom Bajićem koji nas nasmijava sa pričama kako je upravo bio glavni za davanje naredbe. Bajić je očito bio sam jedan u nizu sudionika koji je prenio naredbu o granatiranju Banskih dvora, a sam takvu odluku nije niti ju je mogao donijeti već bi bio spriječen u njezinom izvršavanju ;

e) Zašto istražitelji nisu istragu stručno,kompetentno i profesionalno odradili ili ih je netko o tome onemogućio-to nek sami kažu.

f) Neosporna je činjenica da je naredba o raketiranju Banskih dvora donesena u Beogradu. Sa naredbom je svakako bio upoznat Slobodan Milošević i krnje predsjedništvo SFRJ odano Slobodanu Miloševiću. Naredba je od krnjeg predsjedništva SFRJ i Miloševića ili uz njihovo odobrenje i znanje proslijeđena Veljku Kadijeviću,Blagoji Adžiću,zapovjedniku RT i PZO,a tek tada generalu Bajiću i preko njega ostalim neposrednim izvršiteljima.naravno da u to sve pratili i prikupljali informacije „ljudi“ Aleksandra Vasiljevića,šefa Uprave za sigurnost Generalšaba JNA. Naime,takav je bio zapovjedni lanac u JNA u listopadu 1991 godine.

Umjesto zaključka

Kad se već 26 godina nije ništa poduzelo niti je sustavno istraženo na temu granatiranja Banskih dvora,državnomvrhu i MUP-u nije trebao ovaj slabo izrežiran „igrokaz“. Postavlja se pitanje hoće li DORH u istrazi utvrditi punu istinu??

Pero Kovačević / Kamenjar.com

Predsjednica komentirala podizanje kaznene prijave zbog raketiranja Banskih dvora

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari