Pratite nas

Povijesnice

Dr. Franjo Tuđman – prvi hrvatski predsjednik

Objavljeno

na

Dana 10. prosinca 2014. navršava se petnaest godina otkako je preminuo prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman.

tudjman_portDr. Franjo Tuđman je najvažnija povijesna ličnost novije hrvatske politike i vječno će biti upamćen kao utemeljitelj hrvatske države o kojoj su sanjale tisuće generacija hrvatskog naroda, kao pobjednik u Domovinskom ratu, ali i zbog činjenice da je uvijek isticao kako je predsjednik svih Hrvata, onih u Domovini, ali i onih izvan nje.

Mi Hrvati u Bosni i Hercegovini, kao suveren i konstitutivan narod, dr. Franju Tuđmana ćemo vječno pamtit kao i našeg predsjednika koji je, sem države Hrvatske obnovio i državotvorno pravo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Hrvatsko vijeće obrane i Hrvatska Republika Herceg-Bosna uvijek su imali potporu predsjednika Tuđmana, na čemu ćemo mu mi Hrvati iz Bosne i Hercegovine biti vječno zahvalni.

Dr. Franjo Tuđman, kao iskusan povjesničar i državnik, znao je kako se bez hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine ne može očuvati Bosna i Hercegovina niti zaustaviti uspostava Velike Srbije i upravo je Domovinski rat i državnička vizija dr. Franje Tuđmana nedvosmisleno pokazala koliko je bio u pravu, što samo pokazuje kako iza velikih djela stoje veliki ljudi.

Dr. Franjo Tuđman je uspio ujediniti domovinsku i iseljenu Hrvatsku, obnoviti hrvatski nacionalni identitet, ali nikada nije uspio do kraja suzbiti antihrvatsku petu kolonu koja konstantno podriva nacionalni suverenitet hrvatskog naroda u Domovini i izvan nje.

Mi Hrvati u Bosni i Hercegovini još uvijek nismo izborili svoje povijesno i državotvorno pravo u BiH u onolikoj mjeri koliko to imaju druga dva bh. konstitutivna naroda, i to isključivo zahvaljujući antihrvatskoj petokolonaškoj mreži koja je ovladala svim strateškim pozicijama u Republici Hrvatskoj i izvan nje.

Hrvatska Republika Herceg-Bosna je bez ikakvog ozbiljnog povoda postala politička meta i sredstvo preko kojeg će se urušavati državotvorna doktrina dr. Franje Tuđmana.

Nakon državnog udara koji su u županijskom i državnom Saboru izveli Josip Manolić i Stjepan Mesić, postalo je jasno kako antihrvatska petokolonaška mreža koju su predvodili Mesić i Manolić ima svoje sljedbenike i u institucijama Ministarstva vanjskih poslova RH i upravo je ta mreža antihrvatske pete kolone od državnog prava hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj i državotvornog prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini skoro uspjela napraviti udruženi zločinački pothvat.

Joško Paro, današnji veleposlanik Republike Hrvatske u Washingtonu, još od 1994. godine kada je bio veleposlanik RH u Nizozemskoj, otvoreno progovara kako je on najzaslužniji za rušenje Tuđmanove državotvorne politike, za što je kasnije i nagrađen veleposlaničkim mjestom u Washingtonu.

paro                            Novi veleposlanik u SAD je Paro, čovjek koji je srušio Herceg-Bosnu i vratio Srbe

 Ministarstvo vanjskih poslova RH bio je otuđeni centar moći koji je konstantno urušavao hrvatsku suverenost i konstitutivnost u Bosni i Hercegovini i stalno pogoršavao ugled Republike Hrvatske u Međunarodnoj zajednici, što je dovelo do potpisivanja Washingtonskog sporazuma, koji je hrvatskom narodu donio neravnopravnost i dekonstituiranje u Bosni i Hercegovini, a bošnjačkom narodu omogućio punu realizaciju nacionalnih, kulturnih i vjerskih prava na štetu hrvatskog naroda.

Stigmatizacija hrvatskog naroda dovela je do Washingtonskog sporazuma i gašenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Bosanskohercegovački Hrvati i Bošnjaci su u Washingtonu, 1. ožujka 1994. godine, potpisali preliminarni Sporazum o stvaranju Federacije Bosne i Hercegovine koja će omogućiti konfederaciju s Republikom Hrvatskom. Taj sporazum potpisali su dr. Mate Granić, dr. Haris Silajdžić i Krešimir Zubak. Oni su se suglasili da će biti osnovan Prijelazni odbor na visokoj razini, koji će poduzeti hitne i konkretne korake radi osnivanja Federacije i Konfederacije. Odbor je započeo s radom 4. ožujka 1994. godine u Beču i nastojao je do 15. ožujka 1994. godine donijeti:

  • 1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine;
  • 2. Prethodni sporazum o Konfederaciji između Republike Hrvatske i predložene Federacije BiH;
  • 3. Sporazum o vojnom rasporedu na području predložene Federacije BiH;
  • 4. Prijelazne mjere za ubrzanje osnivanja Konfederacije i Federacije BiH, uključujući, gdje je to moguće, stvaranje državnog ustroja kako je to naznačeno u Okvirnom sporazumu, kao i sve ostale mjere koje će se smatrati potrebnima.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman i predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović potpisali su u Washingtonu, 18. ožujka 1994. godine Okvirni sporazum o konfederalnim vezama između Republike Hrvatske i buduće bošnjačko-hrvatske federacije u Bosni i Hercegovini. Premijer Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić i predsjednik Predsjedničkog vijeća Hrvatske Republike Herceg-Bosne Krešimir Zubak potpisali su u Washingtonu tekst Nacrta ustava federacije Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

Ministar vanjskih poslova, dr. Mate Granić, i predsjednik Predsjedničkog vijeća HR-HB, Krešimir Zubak, nikada nisu objasnili za čije su interese dogovarali ovakav sporazum i kakve posljedice snosi hrvatski narod u BiH, dvije decenije nakon njegova potpisivanja.

Nakon sramne politike hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, koji je, zajedno s Vesnom Pusić, sadašnjom ministricom vanjskih poslova RH i Joškom Parom, veleposlanikom u Washingtonu, svoju politiku gradio na dekonstituiranju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, evidentno je kako je i današnji predsjednik Republike Hrvatske, dr. Ivo Josipović, nastavio s istom praksom održavajući „status quo“ na međunarodnoj političkoj sceni, ne želeći se miješati u unutarnje stvari u Bosni i Hercegovini, iako svjestan kako hrvatskom narodu u BiH vrijeme istječe te kako mu je suverenost i konstitutivnost svedena isključivo na one općine koje je Hrvatsko vijeće obrane obranilo u Domovinskom ratu.

Prema izjavi Ivana Zvonimira Čička, današnji predsjednik RH, dr. Ivo Josipović, je kao pravni ekspert 1994. godine u Austriji zajedno s Ivanom Zvonimirom Čičkom i pok. fra Lukom Markešićem, imao veliki udio u pakiranju i kreiranju udruženog zločinačkog pothvata, što je rezultiralo visokom zatvorskom kaznom hrvatskoj šestorki iz Bosne i Hercegovine pod imenom „Prlić i ostali“, i nekako imamo dojam kako će ih puštanje Vojislava Šešelja na slobodu suočiti s istinom kako su sudjelovali u izjednačavanju krivnje agresora i žrtve ili još gore, kako će žrtva biti kažnjena, a agresor biti oslobođen svake krivnje.

Danas, kada obilježavamo petnaestu obljetnicu od smrti prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, u tijeku je predizborna kampanja za novog hrvatskog predsjednika, gdje se izdvajaju dva favorita, sadašnji predsjednik RH, dr. Ivo Josipović, i HDZ-ova kandidatkinja, Kolinda Grabar- Kitarović.

Kolinda Grabar-Kitarović je dio struktura Ministarstva vanjskih poslova RH, bivša ministrica vanjskih poslova RH, veleposlanica u Washingtonu u mandatu prije Joška Pare i pomoćnica glavnog tajnika NATO-a.

Hrvatski zastupnici u Parlamentu Vijeća Europe, Picula, Stier, Bušić, Maletič, Plenković i Šuica su, nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana, inzistirajući na federalizaciji većeg entiteta i promjenama koje bi bile uravnotežene prema konstitutivnim narodima, napravili najveći iskorak u vanjskoj politici prema ustavnopravnom položaju hrvatskog naroda u BiH.

Mi Hrvati u Bosni i Hercegovini smo državljani Republike Hrvatske koji mogu sudjelovati i sudjeluju u izboru predsjednika Republike Hrvatske, i živo nas zanima hoće li Kolinda Grabar-Kitarović, kao buduća predsjednica Republike Hrvatske, podržavati veleposlanike poput Joška Pare i voditi vanjsku politiku prema hrvatskom narodu u BiH na temelju ustavnopravne jednakopravnosti ili ćemo i dalje biti sredstvo za potkusurivanje međunarodnih interesa.

Dr. Franjo Tuđman je utemeljio državnu i državotvornu politiku hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH te definirao geostratešku poziciju hrvatskog naroda na međunarodnoj sceni i svaki budući hrvatski predsjednik mora biti kontinuitet takve politike.

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH

IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB

Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

“Miting bratstva i jedinstva” – Milijun Srba pozivalo na rat i ubijanje u Hrvatskoj i Kosovu!

Objavljeno

na

Objavio

Dana 19. studenoga 1988. u Beogradu, na ušću Save u Dunav, održan je tzv. “Miting bratstva i jedinstva” koji zapravo bio – velikosrpski skup od milijun ljudi! Tih milijun Srba otvoreno je pozivalo na rat protiv Hrvata i Albanaca, tražeći krv, intervenciju JNA i Veliku Srbiju. 

Ovaj miting bio je nastavak serije manjih mitinga na kojima se ulicama Srbije tih godine klicalo novom fašističko-komunističkom vođi Slobodanu Miloševiću i pjevalo:

“Sad se narod uveliko pita / ko će nama da zamjeni Tita / sad se znade ko je drugi Tito / Slobodan je ime plemenito.”

Serija mitinga pod popularnim naslovom Antibirokratska revolucija bio je zapravo smišljeni scenarij rušenja legalnih vlasti SFRJ, preuzimanja potpune kontrole nad odavno srbiziranom JNA i Komunističkom Partijom, te priprema atmosfere za napad na Hrvatsku i Kosovo. Serija mitinga održavala se diljem Srbije, a kasnije se prelila i u Hrvatsku I BiH.

Srbi su u Jugoslaviji imali dominaciju u JNA, miliciji, politici, diplomaciji i praktički su vladali kao da je u pitanju Velika Srbija. Hrvati i Albanci su u Jugoslaviji bili građani drugog reda, ako su se tako nacionalno izjašnjavali. Sada su Srbi, gotovo kolektivno, “namirisali” da je došlo vrijeme da Jugoslaviju pretvore u ono što su je uvijek i smatrali – Veliku Srbiju.

To se namjeravalo učiniti na krvi i ubijanju Hrvata i Albanaca, “arhetipskih neprijatelja Srba”, kako su pisale novine u Beogradu tih dana.

A novi srpski knez Lazar, Karađorđe, Nikola Pašić i Draža Mihajlović zvao se vođa srbijanskih komunista – Slobodan Milošević.

Bila je to najočitija i do tada u povijesti nepoznata sprega komunizma, fašizma i nacizma u povijesti – komunistička ideologija povezana sa velikodržavnim fašističkim srpstvom, te rasističko-nacističkim idejama navodne rasne i nacionalne supremacije Srba. Tako su komunizam, fašizam i nacizam u Srbiji doživjeli jedinstvenu simbiozu u jednom pokretu i jednom čovjeku, prihvaćenom gotovo od cijelog srpskog naroda.

Bio je to uvod u ratove koje je Srbija (samodnetificirana s Jugoslavijom i JNA) povela protiv republika bivše Jugoslavije, uvod u Vukovar, Gospić, Škabrnju, Srebrenicu, Sarajevo, Banja Luku, Višegrad, Prijedor, Đakovicu, Kosovo…Bio je to, budimo iskreni, samo pečat na ono što je Srbija počela još Prvim Balkanskim ratom, nastavila prvom Jugoslavijom, Drugim svjetskim ratom i etničkim čišćenjem Hrvata i Bošnjaka u mnogim dijelovima NDH s početkom u “antifašističkom” Srbu, u zločinima srpskih partizana (zajedno s Hrvatima) i srpskih četnika u ratu, postratnim zločinima, i konačno velikim zločinima Domovinskog rata u Hrvatskoj i BiH.

Bio je to pečat na opsesivnu i ucijepljenu ideju fikcije Velike Srbije koja i danas, nažalost, živi među velikim dijelom stanovnika Srbije, koji to potvrđuju i na izborima biravši prave četničke vojvode na čelo zemlje i rehabilitirajući zločince kao Draža Mihajlović.

Sve je to plaćeno krvlju i suzama tuđih majki, iz drugih naroda: Albanaca, Hrvata, Bošnjaka, ali i krvlju srpskog naroda, piše Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

26. obljetnica stradanja Borova naselja

Objavljeno

na

Objavio

Obilježava se 26. obljetnica stradanja Borova naselja.

U trenutku ulaska pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba u Vukovar, u podrumu ‘Borovo commerca’ bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila.

Polaganjem vijenaca kod nekadašnje zgrade Borovo Commercea, gdje se 1991. godine nalazilo sklonište i pričuvna bolnica, počet će obilježavanje 26. obljetnice stradanja vukovarske četvrti Borovo naselje.

Zatim će sudionici u Koloni sjećanja krenuti prema crkvi Gospe Fatimske gdje će misu zadušnicu predvoditi fra Ilija Vrdoljak.

Nakon mise predviđen je odlazak u Borovo, a potom i na farmu “Lovas”, gdje će biti odana počast hrvatskim braniteljima stradalima na tim mjestima.

U trenutku ulaska pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba u Vukovar, u podrumu ‘Borovo commerca’ bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila, od kojih 200-tinjak teških ranjenika.

Nakon okupacije Borova naselja u ‘Borovo commercu’ je zarobljeno i ubijeno 115 osoba. Na sam dan okupacije, 19. studenoga u Borovu naselju je ubijena 51 osoba,  Isto tako, u trenucima pada Vukovara Borovo naselje bilo je tjednima odsječeno od ostatka grada.

Borovo naselje vukovarska je četvrt koja je gotovo potpuno uništena u velikosrpskoj agresiji prije 26 godine.

Onoga dana kada je presječena komunikacija s Vukovarom, najteže je bilo ranjenima. U podrumima Borova naselja rađala su se djeca, umirali su starci, operiralo se bez anestetika. Branitelji su donosili meso. Tu je živio grad, sve je funkcioniralo na jedan nevjerojatan način.

Kada su izvlačili te ljude iz dima, iz vatre, ono što ih je čekalo na tzv. “suncu” – bolje da ga nisu ugledali, jer većina onih koji su ugledali taj dan svjetlost, vrlo brzo se svjetlost u njihovim očima ugasila, riječi su Ivana Lukića zvanog Zolja, jednog od vukovarskih junaka, javlja HRT

Samo oni koji su imali puno sreće preživjeli su 19. studenog. Još su se vodile borbe, nisu ni znali da je Vukovar pao. Ulica za ulicu, kuća za kuću. Starci, žene, maloljetnici – mnogima se sudbine još ne znaju. Kosti im možda počivaju na dnu Dunava.

Vilim Karlović: Bog me spasio da svjedočim o zlu koje se dogodilo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari