Pratite nas

Život

Dr. Gordana Zelenika: Alisa u zemlji čudesa traži izgubljenog zeca… ili rodna ideologija u košmaru hrvatske stvarnosti

Objavljeno

na

Prisjetim se ponekad jedne plave knjige sa Disneyevim bajkama. I male Alise koja je pala u duboki procijep. I čudnovatih stanovnika Zemlje čudesa. I zločeste kraljice i vojske karata i bijelog zeca, naravno.

Začuđena Alisa začuđeno gleda u Istanbulsku konvenciju. Sa zecom,naravno, jer bez njega ništa. Tamo piše da će Platforma na čelu sa kraljicom karata napraviti sve da je zaštiti od svih zločestih grubijana na ovom svijetu. I da se uvijek može predomisliti i postati zec, samo ako to poželi.

Alisi treba objasniti da živi u strašno nazadnom društvu u kojem zločesta Crkva stavlja nju kao ženu u podređeni položaj. Ista Crkva u kojoj se časti i slavi ženu Milosti punu! Ista Crkva u kojoj su mnoge žene proglašene svetima. Ista Crkva u kojoj su najljepše pjesme posvećene Kraljici. Rajskoj Djevi, Kraljici Hrvata.

Alisi treba objasniti da u toj zemlji Hrvata njoj prijeti strašna opasnost. U zemlji u kojoj ima milijun pjesama posvećenih majci. Onih koje tiho, u nekoj konobi, sa suzama koje samo oni smiju vidjeti, višeglasno, s najdubljim osjećajima (koje nikada neće priznati) pjevaju kršni sinovi.

A vjetar je nosi tamburici na ravnim poljima Slavonije.

Alisu treba uvjeriti da živi u zemlji divljih ljudi u kojoj je samo i isključivo Istanbulska konvencija može zaštititi. I Platforma, naravno. A ako ne uspije, Alisi ostaje mogućnost da se proglasi zecom.

Draga Platformo, Babe i ostali …Hvala vam na velikoj borbi za Alisina prava. Zamislite koliko love možebit se slije u vaše torbice za sve programe edukacije da se ne smije tući žene. A kamoli ubiti. Da. Ne smije.Nikada i nikako.
Osim ako …

Do sada ste se šalili valjda ili i tu ima privilegiranih? Ima onih koji smiju zlostavljati žene i sve im je oprošteno?

Hoće li svi ovaj put pred zakonom biti jednaki ili će opet neki biti jednakiji?

Kako ćete uvjeriti djevojčicu Alisu koja svakodnevno gleda kako se negdje polažu vijenci … za djecu, majke, očeve i bake, a da za te zločine nitko nikada nije odgovarao – da ćete se ubuduće o njoj brinuti i nju štititi?

Kako ćete uvjeriti Alisu koja je gledala i svjedočila razaranju, mučenju, komadanju njene Hrvatske, a da je onima koji su to činili sve oprošteno dok njihovi emisari verbalno i danas, kad god im se ukaže prilika, blate i vrijeđaju tu istu Hrvatsku – bez da itko trepne okom?

Ako uvedete Istanbulsku …kako ćete promijeniti mentalitet zlostavljača? Koji po svemu što vidi oko sebe zaključuje da će ostati nekažnjen za zlostavljanja, a narod među kojim živi već je zamalo kolektivno natjeran postati” rod “.

Jer to je valjda to poželjno stanje – bez identiteta i definicije. Na kliznoj skali trenutnih prioriteta. Onako, kako vjetar puše.

Na kraju priče Alisa se ipak probudi i shvati da je sve bio samo ružan san. Zaštitite Alisu, a zec… neka ostane. U Zemlji čudesa… i Kraljica od karata zajedno s njim.

Dr. Gordana Zelenika/Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Dođi u Križnicu i osjeti ljubav

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ivana PRANJKIĆ

Tamo gdje je lijepa priroda lijepo se i jelo.  O rezultatima kuharskih ruku gospođe Ruže Fabčić u Dravskoj iži mogli smo se i sami uvjeriti. Osobno sam uvjeren  da ću se uštipaka, piletine s mlincima i veličanstvenog kralja riječne ribe, smuđa iz Dravske iži,  sjećati cijeli život. Tu nadomak restorana i konobe je malo stado jelena lopatara koji su tu da ih se vidi, ali stidljivo vire iz svojih nastambi. Naučili su oni na ljude, ali gledano iz životinjske perspektive, ipak neka ljudi daleko. Zlu ne trebalo, jer gdje je čovjek tu su i gril i peka

Opće je poznata stvar da Republiku Hrvatsku krasi neopisivo bogatstvo flore i faune. Stoga su oči cijeloga svijeta uperene u naše parkove prirode i zaštićena područja. Dolaze ljudi iz različitih krajeva svijeta. Obilaze Hrvatsku. I uistinu, toliko je toga lijepoga da se jednostavno ponekada ne sjetimo, pa i mi, novinari, okom kamere i olovkom, ne zabilježimo male rajeve na zemlji, a ima ih na svakom koraku.

Ako se putnik namjernik možda odluči posjetiti Pitomaču, ako mu nitko ne kaže, onda sigurno sam neće zamijetiti, živopisnu ljepotu jednog malog mjestašca interesantnog imena, do kojega se ne može doći cestom. Da, to je Križnica, a do nje možete pješice preko mosta za pješake ili skelom, neobičnim prijevoznim sredstvom, koja je za vrijeme rata povezivala mnogobrojne hrvatske i bosanske krajeve. Danas povezuje Križnicu sa ostatkom svijeta. Naime, povezuje ostatak svijeta s živopisnom prirodom koju ne možete vidjeti baš na svakom mjestu.

U Križnici živi tek 20-tak stalnih stanovnika, ali unatoč tomu, sva su polja zasijana i rezultati ljudskog rada su na svakom koraku. Polja su zasijana kukuruzom, sojom, pšenicom, a pozornost posebno plijene bezbrojni makovi i njihovi crveni cvjetovi.

Tamo gdje je lijepa priroda lijepo se i jelo.  O rezultatima kuharskih ruku gospođe Ruže u Dravskoj iži mogli smo se i sami uvjeriti. Osobno sam uvjeren  da ću se uštipaka, piletine s mlincima i veličanstvenog kralja riječne ribe, smuđa iz Dravske iži,  sjećati cijeli život. Tu nadomak restorana i konobe je malo stado jelena lopatara koji su tu da ih se vidi, ali stidljivo vire iz svojih nastambi. Naučili su oni na ljude. Gledano iz životinjske perspektive, ipak neka ljudi daleko. Zlu ne trebalo, jer gdje je čovjek tu su i gril i peka.

Prema riječima naše domaćice Ivane Kutleše Dravska iža je otvorena za brojne goste, koji ovdje dolaze iz obližnje Pitomače, ali neki „zapale“ i iz drugih krajeva bijeloga svijeta:

-Križnica a niti naša Iža nikada nisu prazni. Ljudi su tu svakim danom. Najviše ih je subotom i nedjeljom . Dođu na fiš, svježu ribu, janjetinu, piletinu, šarana na rašljama itd… Dođu se proveseliti, odmoriti, kaže Ivana i napominje da je Iža poznata i po podrumu s vinima još iz 18 stoljeća, koja je ovdje proizvodio izvjesni grof…

Dragi prijatelji namjernici, ovdje ćemo stati, jer se Križnicu ne dade opisati. Nju treba doći i vidjeti. Treba ju doživjeti i osjetiti te kušati kulinarske specijalitete. Tako ćete ju najlakše zavoljeti, jer stara narodna mudrost zna reći da ljubav dolazi preko punog želuca. Na kraju, ipak mislimo da je najbolje otići u Križnicu provozati se skelom, napuniti želudac i osjetiti ljubav.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Od danas dopuštena veća slavlja

Objavljeno

na

Objavio

Od danas bi se trebala dopustiti veća slavlja – 100 uzvanika u zatvorenom, do 300 na otvorenom.

Popuštanjem mjera u Crkvi su ponovno dopuštena krštenja, održavanje sakramenata Prve Svete pričesti i Svete potvrde.

O terminima se župnici dogovaraju s roditeljima, a svi se i dalje pridržavaju strogih mjera zaštite od koronavirusa.

Kada će se održati prve pričesti i krizme, odlučuju župnici, no moraju se poštovati propisane mjere. Razmak od dva metra, primanje hostije na ruke, a ako je moguće slavlje održati na otvorenom. U nekim župama prvopričesnici neće imati iste bijele haljinice, a roditelji moraju dati pisani pristanak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari