Pratite nas

Gospodarstvo

dr. Janjiček o nastupu guvernera Vujčića: Takve izjave ne daju ni moji studenti dodiplomskih studija.

Objavljeno

na

Konačno se hrvatskoj javnosti obratio guverner HNB-a, gospodin Vujčić.

Nakon niza kritika i prozivki, guverner HNB pokušao je javnosti objasniti sadašnje ekonomsko i monetarno stanje u Hrvatskoj. Kada se malo toga dozna iz nečijeg govora, a ta osoba puno rečenica izgovori, onda bi to ekonomisti često nazvali „žvaka“ govor.

Upravo takva objašnjenja su pružena od strane gospodina Vujčića. Stoga pogledajmo stajališta koja je iznio guverner.

Prva činjenica, ako je vjerovati riječima guvernera, a nema se razloga ne vjerovati je niska eskontna stopa HNB-a prema komercijalnim bankama. Naime tako se stručno naziva interesna stopa koju središnja nacionalna banka neke zemlje, a kod nas je HNB, naplaćuje svim komercijalnim bankama koje posluju na njezinom nacionalnom tržištu.

Na žalost, guverner se nije „sjetio“ naziva eskontna stopa, ali to i nije tako bitno. Daleko važnije je to što je ustvrdio kako komercijalne banke i dalje drže VISOKE kamatne stope, što njemu „nije jasno“!

Što više, usporedio je komercijalne banke sa konjima koji NE piju vodu do koje ih je doveo KONJOVODAC u obliku HNB! Moram priznati da takvo objašnjenje monetarne politike nisam čuo do sada niti od jednog mog studenta sa dodiplomskih studija, ali je eto došlo od guvernera HNB-a, gospodina Vujčića! Doista „inventivno“!

Guverner na ŽALOST jednostavno NE zna zbog čega komercijalne banke ne snižavaju kamatnu stopu i ne pružaju kredite gospodarstvu po povoljnijim uvjetima! Spomenutom izjavom guverner je iskazao visoku razinu NE stručnosti!

Razlog leži u valutnoj klauzuli koja je izgubila značenje sigurnosti za komercijalne banke. Naime, komercijalne banke odobravaju kredite prema određenoj valutnoj klauzuli, a službena je ona prema Euru. Ta valutna klauzula je JAMČILA svim komercijalnim bankama punu konverziju svakog odobrenog kredita u bilo kom trenutku iz Kune u Euro! Time su komercijalne banke poslovale bez IKAKVOG poslovnog rizika, a sav rizik je snosila Država Hrvatska preko HNB-a kao JAMCA valutne klauzule!
Međutim, Hrvatska je postala financijski VISOKO RIZIČNA zemlja, a to se očituje upravo na činjenici što su nam državne vrijednosnice ocijenjenje kao VIŠESTRUKO smeće! Znači, svako kreditno poslovanje u Hrvatskoj povlači visoku razinu kreditnog rizika, odnosno mogućnost NE NAPLATIVOG kreditnog plasmana novca.

Znači da je Država Hrvatska financijski LOŠ jamac za odobrene kredite unatoč valutnoj klauzuli koju je preuzela! Valutna klauzula jednostavno više NIJE dovoljno sigurno jamstvo komercijalnim bankama za odobrene kredite, jer iza nje stoji država koja je financijski posve propala!
Upravo zato su se na tržištu bili pojavili i krediti sa valutnom klauzulom prema švicarskom Franku.

Razlog već svi znamo, a i osobno sam o tomu pisao, jer su banke uvidjele šansu za lako stvaranje profita temeljem OČEKIVANIH tečajnih razlika između švicarskog Franka i Eura. Kada se odobravaju krediti sa relativno brzim i visokim profitima, takvi krediti se u ekonomskoj znanosti nazivaju „vrući novac“!

Vrući, jer je visoki rizik, ali istodobno i visok profit. Međutim, krediti sa „švicarcem“ kao podlogom, došli su praktično u fazu poništenja. Znači takav oblik kreditiranja za banke više NE postoji!
Hrvatska vlada i udruga banaka vrše i danas pritisak na kreditne dužnike organizirane u udruzi „Franak“, na konverziju svih tih kredita sa klauzule prema Franku na klauzulu prema Euru! Dužnici, pak zahtijevaju dokinuće valutne klauzule u potpunosti i stoga svi s ne strpljenjem očekuju doznati kako će se ova „tekma“ završiti!

Vlasnici komercijalnih banaka stoga jednostavano NEMAJU više NIKAKAV financijski interes odobravati kredite sa klauzulom prema Euru, jer Hrvatska nije financijski stabilna država da bi kroz tu klauzulu doista bila OZBILJAN jamac!
Rezimirano, niti su banke konji, niti je HNB konjovodac, a tko je doista konj neka svatko sam dokuči!
Guverner je izrekao još jednu bitnu rečenicu, a to je mogućnost naglog rasta kamatnih stopa u Hrvatskoj za kredite odobrene sa valutnom klauzulom prema Euru. Moram odmah reći unaprijed, takve izjave se NIKAD, ali baš NIKAD ne daju u javnost od guvernera koji je bar 1% stručna i odgovorna osoba! Takve izjave stvaraju PANIKU na financijskom i novčarskom tržištu!

Taj „tajanstveni“ Euribor je kratkoročna razmjerna međubankarska kamatna stopa! Guverner je spomenuo kako „opet šalje upozorenje kao i 2005“! Dvije stvari su ovdje bitne. „Upozorenje“ iz 2005 i događanja iz 2014 imaju razmak od 10 godina, pa su takve prognoze BESMISLENE! Posebice ako je i sadašnja prognoza za raspon od 10 godina! SVE, ali baš SVE se može promjeniti naglavce u takvom vremenskom razmaku! Nema tu baš doista nikakve „stručnosti“, ili kako bi narod rekao „pameti“!

No, odmah ću reći, tako nešto NIJE moguće iz jednostavog razloga što je EU upravo uvela program uvećanja kreditnih fondova za pokretanje gospodarstva, poznat kao „QE“. Time će se uvećati ponuda novca na tržištu EU, što će sniziti kamatnu stopu!

SAMO u slučaju iznenadne „EKSPLOZIJE“ inflacije u EU, onda se može dogoditi nagli skok kamatnih stopa. Šanse za takav scenario su MINIMALNE!

Konačno „devalvacija“ Kune kao opcija. Guverner je usporedio devalvacije Dinara u Jugoslaviji i njihov negativan učinak. Međutim, sličnost problema sa tečajem Dinara i Kune je u tomu što je u oba slučaja vođena politika NE PROMJENLJIVOG tečaja, odnosno kako se stručno to kaže „fiksnog“ tečaja!
U takvim uvjetima, kada nacionalna valuta postane tečajno PRECIJENJENA, promjena tečaja postaje sve nužnija, koja se obično odlaže od strane države. Kada se dalje više ne može odlagati, onda to obično učini visoka deflacija i takva promjena tečaja bude katastrofa po gospodarstvo.

Tečajna politika Kune je MORALA biti daleko ELASTIČNIJA i doživljavati postupne promjene, odnosno DEPRECIJACIJU. Novčana masa u Hrvatskoj je NE prekidno uvećavana od uvođenja Kune, zbog rasta deficita u državnom proračunu i bilanci plaćanja!

Još uvijek nije kasno za POSTUPNU LAGANU deprecijaciju tečaja Kune, ali naša monetarna politika se vodi iz štale!

[ad id=”68099″]

Dr. Tihomir Janjiček

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Vlada FBiH na telefonskoj sjednici donijela odluku o nastavku poslovanja Aluminija

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Nadzornog odbora Aluminija d.d. Mostar Zdenko Klepić izjavio je u ponedjeljak da je Vlada FBiH na telefonskoj sjednici održanoj u petak donijela odluku o nastavku poslovanja Aluminija u okviru programa stabilizacije, što po njegovim riječima znači da u sljedećih šest mjeseci neće biti stečaja niti će netko moći blokirati račune Aluminija.

Klepić je to izjavio nakon sastanka predstavnika Uprave i Sindikata Aluminija s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i federalnom ministricom financija Jelkom Milićević u sjedištu mostarskog poduzeća.

Predsjednik Nadzornog odbora dodao je da su proteklog vikenda obavljene neke analize mogućnosti ponovnog pokretanja proizvodnje, a te analize su pokazale da je moguće pokretanje proizvodnje u pogonu ljevaonice u kratkom roku.

Klepić je istaknuo da su spomenute analize pokazale da postoji ekonomska opravdanost pokretanja proizvodnje u spomenutom pogonu, izrazivši nadu kako će vrlo brzo dio radnika Aluminija biti vraćen na posao.

Proizvodni pogodni Aluminija ugašeni su u noći s 9. na 10. srpnja, nakon što je poduzeće iskopčano s visokonaponske električne mreže.

Zbog visokih cijena električne energije Aluminij nekoliko zadnjih godina posluje s gubitkom. Ukupni dug kompanije iznosi oko 400 milijuna maraka, a prema posljednjim podacima, Aluminijev dug za električnu energiju s 30. lipnjem 2019. godine iznosi 293 milijuna maraka, javlja Fena.

Aluminij ne ide u stečaj – Ovo je pet zaključaka sa sastanka s Čovićem

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Andrej Grubišić o propasti Aluminija – Rješenje problema je micanje države od takvih kompanija

Objavljeno

na

Objavio

Poznati ekonomski analitičar iz Hrvatske Andrej Grubišić za portal Klix.ba analizirao je kolaps bivšeg mostarskog giganta Aluminija. Po njemu razlozi pada nekad velike kompanije leže baš na mjestima gdje se tražila pomoć i spas.

Grubišić na početku kaže kako se obrazac nalik Aluminijevom već viđao u Hrvatskoj, BiH, ali i širom regije. Uzrok je skoro uvijek isti.

“Čim imate puno vlada i javnih organa koji polažu pravo na vlasništvo nad nečim najčešće ćete dobiti kilavo dijete. Mostarski Aluminij se savršeno uklapa u taj obrazac. Iako mnogi krive ponajviše neku navodnu visoku cijenu struje, ja bih rekao da je suštinski problem te kompanije njena vlasnička struktura”, kazao je Grubišić.

Većinsko državno vlasništvo dovelo je po Grubišiću do lošeg upravljanja kompanijom, a nije isključio da se to radilo i s razlogom pogodovanja interesnim grupama.

“Možda nije bilo kriminala, ali da se radilo da nekom nije bitan Aluminij kao kompanija, nego njegov odnos s Aluminijem, toga je bilo sigurno. Dominantan razlog propasti je nedostatak čvrste ruke jer svi mi u proizvodnji kupujemo električnu energiju i borimo se za bolje uvjete. Onda bi svi trebali reći da su propali jer im je skupa struja”, izjavio je.

Apeli koje su radnici i uprava slali prema Vladi FBiH i Vladi Republike Hrvatske Grubišić vidi potpuno promašenim, jer najbolje što su te instance mogle uraditi je potpuna privatizacija Aluminija.

“Ovako je Aluminij samo bio savršen politički poligon za ostvarivanje bilo osobnih interesa, bilo onih koji su povezani s političkim elitama. Vjerujem da postoji grijeh propuštanja i nečinjenje, ali to nečinjenje ne znači da je neka vlada trebala uzimati sredstva poreskih obveznika i trpati ih u crni bunar jer je firma u državnom vlasništvu. To bi i ja volio da mi država isplaćuje plaću, ali neće vlada riješiti te probleme jer je najveći problem baš uplitanje države. Rješenje problema je micanje države od takvih kompanija, a hrvatski Uljanik je pravi primjer toga”, jasan je Grubišić.

Grubišić smatra da kad neka kompanije iz ove regije ode u stečaj da proces obično traje godinama, da su onda glavna interesna grupa stečajni upravnik i ljudi oko njega te da se malo toga vratilo u život.

“Jedni pozitivan primjer vraćanja u život od velikih kompanija u Hrvatskoj je Pevec. Ne kažem da nije bilo manjih firmi, ali za revitalizaciju giganata kao što je ovaj u Mostaru bi se prije svega trebalo maknuti sve vlade koje su dolje prisutne. To je naravno jako vruć politički problem, a trebalo bi smijeniti upravu, promijeniti načine poslovanja, a duboko sam uvjeren da bi kompaniju trebalo dokapitalizirati, odnosno netko bi trebao ubaciti “lovu”. Ja ne vidim nikoga drugog tko bi ubacio sredstva pod ovim okolnostima te sam vrlo pesimističan za Aluminij”, naveo je.

Grubišić zaključuje kako stečaj nije znak da je nekom nanesena šteta, već da je to znak tržišta da kako si radio ne možeš više jer to nije održivo.

“To što je Aluminij tako dugo bio na životu ne znači da je to dobro jer je netko to morao platiti, a to su plaćali poreski obaveznici, izravno ili neizravno. Stečaj je katarza i znam da se nešto treba promijeniti. Ako netko ima potrebe za proizvodima mostarskom Aluminija već će se naći neki mali aluminij koji će proizvoditi istu stvar sve dok ima tržište i kupce, a ispregovarat će cijenu struje bolju nego su imali ovi, a ponašat će se racionalnije. Samo je bitno da bude u privatnim rukama”, zaključio je Andrej Grubišić, prenosi HMS.

Vlada RH: Imamo ograničen utjecaj u Aluminiju i ne možemo donijeti presudne odluke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari