Pratite nas

Pregled

Dr. Mario Jareb: Napada se “za dom spremni”, a veliča Titova petokraka!

Objavljeno

na

“Uz saznanja koja danas imamo, odnosno nakon svega što se zna o zlima koja su donijela dva totalitarna režima u Hrvatskoj – onaj ustaški i onaj komunistički – treba se suočiti s prošlošću i odbaciti totalitarno nasljeđe pa tako i veličanja spomenutih režima i njihovih znakovlja. Čemu se vraćati u podjele i zločine Drugoga svjetskog rata.

Demokratska Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu borbom hrvatskih branitelja i pod vodstvom prvoga hrvatskog predsjednika Tuđmana.”, ističe dr. Mario Jareb povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu u razgovoru za Glas Slavonije

Tijekom i nakon proslave Oluje u Kninu, između ostaloga, i pozdrav ‘za dom spremni’ iznova se našao u središtu medijske pozornosti. Radi li se doista o povijesnom hrvatskom pozdravu, kako neki tvrde, ili za to nema čvrstih dokaza pa se on isključivo veže uz ustaški režim, odnosno NDH, dr. Jareb odgovara:

“U javnosti se povremeno mogu čuti tvrdnje kako pozdrav ‘za dom spremni!’ nije izvorni ustaški pozdrav, nego je riječ o starom hrvatskom pozdravu. Usto se katkad može čuti kako je pozdrav za NDH glasio ‘za poglavnika i za dom spremni’, što je samo djelomice istina. Naime, geslo i/ili poklič ‘za dom’ u tom obliku i u drugim oblicima stvarno se pojavljuje još od 19. stoljeća, a najbolji je primjer za to poklič iz opere Nikola Šubić Zrinski.

U to se doba oblik ‘za dom’ često koristio kao dio gesla ‘za dom tek živi tko je umro za nj’’, a često je korišteno i geslo ‘za kralja i za dom’. Osim što se u tim i drugim geslima i pokličima ne koristi pojam ‘spremni’, oni nisu ni pozdravi, kao što je to slučaj s pozdravom ‘za dom spremni!’ Taj se pozdrav pojavljuje početkom tridesetih godina u sklopu djelovanja Ustaše – hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO). Početci UHRO-a sežu u godinu 1930., a u malobrojnim dokumentima i tekstovima koji se uz nju mogu vezati u njezinom početcima nisam do sada pronašao da bi takav pozdrav bio korišten prije 1932. godine.

Prvi primjer njegova korištenja koji mi je poznat onaj je u listu Ustaša, iz srpnja 1932., da bi od tada bio češće korišten u tome listu, u ustaškim dokumentima i u drugim publikacijama ustaško-domobranskog pokreta (pokreta koji je djelovao pod Pavelićevim vodstvom, a sastojao se je od UHRO-a kao malobrojne vojnički ustrojene organizacije u emigraciji u Italiji i masovnih iseljeničkih organizacija Hrvatskoga domobrana u nekim europskim zemljama te u SAD-u i u Južnoj Americi).

Znakovito je kako Pavelić u više uvodnih članaka koje je objavio u Ustaši do srpnja 1932. nije koristio taj pozdrav, da bi od kolovoza te godine to činio gotovo redovito.Držim kako nije neobično što se taj pozdrav pojavio upravo sredinom 1932., jer je to vrijeme intenzivnog rada na ustroju UHRO-a. Tada su doneseni Ustav UHRO-a i drugi dokumenti kojima je određen ustroj i način rada organizacije, a vojnički pozdrav svakako je stvar koju je trebala jedna vojnički ustrojena organizacija. Poznato je kako je Pavelić nazivlje koje je korišteno u UHRO-u pronalazio u hrvatskoj prošlosti i tradiciji, pa bi se na temelju toga posredno moglo pretpostaviti kako je i pozdrav ‘za dom spremni’ zapravo preuzeti stariji pozdrav.

Problem leži u činjenici što do sada nema potvrde o postojanju takvog pozdrava u tom obliku u razdoblju prije 1932. godine. Oni koji u hrvatskoj javnosti istupaju s pričama o tobožnjem starom hrvatskom pozdravu nisu do sada objavili nikakav u povijesnim izvorima potkrijepljen dokaz o postojanju takvog pozdrava, a ima i slučajeva navođenja pokliča iz opere Nikola Šubić Zrinski kao ‘dokaza’ o njegovu postojanju u 19. stoljeću. Ima i bizarnih primjera “dobrih poznavatelja” problematike koji misle kako je uporaba toga pokliča u operi iz 19. stoljeća dokaz o njegovoj uporabi još od 16. stoljeća, što onda primjenjuju i na pozdrav ‘za dom spremni’. Neki također ‘znaju’ i za posljednje riječi Zrinskoga prije negoli je iz gorućeg Sigeta krenuo u posljednji boj s Osmanlijama, no to nam epohalno otkriće koje navodno potvrđuje uporabu pokliča sličnog pozdravu ‘za dom spremni’ nisu potkrijepili nikakvim povijesnim izvorom koji bi ga potvrdio.”

Kako je ZDS postao službeni ustaški pozdrav, da bi se nakon 1945. održao u hrvatskoj emigraciji dr. Jareb kaže da UHRO od travnja 1941. unosi taj pozdrav u novostvorenu Nezavisnu Državu Hrvatsku.

“Tada je korišten kao službeni ustaški pozdrav u vladajućem ustaškom pokretu i u ustaškim vojnim postrojbama (Ustaška vojnica i Poglavnikova tjelesna bojna), kao njegovom dijelu, ali i u službenoj prepisci i pozdravljanju u ustanovama državne vlasti i društvenim ustanovama te u javnosti prigodom održavanja različitih političkih skupova.

Mediji i promidžba tada su nastojali proširiti korištenje toga poziva i na privatnu sferu isticanjem kako je to navodno ne samo ustaški nego i hrvatski narodni pozdrav.

U kolovozu 1942. donošenjem novoga Propisnika o zadaći, ustrojstvu radu i smjernicama Ustaše – hrvatskoga oslobodilačkog pokreta, pozdrav je djelomice promijenjen i od tada je glasio ‘za poglavnika i dom spremni!’. Ipak je trebalo neko vrijeme da se taj pozdrav u novom obliku ukorijeni u službenoj prepisci na svim razinama pa je neko vrijeme u dokumentima vladalo pravo šarenilo u pozdravljanju. Pavelić je kao poglavnik sve do kraja rata nastavio pozdravljati isključivo sa “za dom spremni”, što je i logično, jer bi bilo bizarno da netko pozdravlja samoga sebe. U emigraciji nakon rata oni koji su se nastavili pozivati na naslijeđe ratne NDH predvođeni Pavelićem koristili gotovo isključivo inačicu “za dom spremni!”, koja je u dijelu emigrantske javnosti i u nekim emigrantskim publikacijama nastavila živjeti do sloma komunističkoga režima u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1990. godine. Tada se na periferiji političkih događaja u domovini također povremeno pojavljuje korištenje toga pozdrava, a slučajeva njegova korištenja bilo je i tijekom velikosrpske agresije i Domovinskog rata. Najpoznatiji su primjeri takvoga korištenja u okrilju Hrvatske stranke prava (HSP) od 1990., i njezinih naoružanih stranačkih postrojbi pod nazivom Hrvatske obrambene snage (HOS). Pojedinaca i marginalnih skupina bilo je, a ista je situacija i danas, i izvan tadašnjega HSP-a i HOS-a kao oružanog krila te stranke”, podsjeća dr. Jareb.

Dr. Jareb odbacuje optužbe za širenje ekstremizma, fašizaciju Hrvatske i ističe da su na djelu i proizvodnja “fašista” u medijima i stalna prozivanja Hrvatske i Hrvata za tobožnji nacionalizam i obnovu ustaštva.

“Kao prvo, treba istaknuti kako unatoč histeriji i zaglušujućoj dreci koji vladaju u dijelu medija i među takozvanim antifašistima, pojave pozdrava “za dom spremni!” pripadaju samoj margini društva. Usto, na hrvatskoj političkoj sceni one snage koje možemo označiti ekstremnom desnicom, također pripadaju političkoj margini i već godinama same nisu sposobne dobiti ni jednog jedinog saborskog zastupnika. Prema brojnosti slični su im lijevi ekstremisti, odnosno takozvani antifašisti, kako se sami vole nazivati, no zbog začudne sposobnosti nasljednika nekadašnjih komunističkih struktura moći da očuvaju privilegiran položaj u društvu, takva vrsta “ekstremizma” vrlo je glasna i zapravo dominantna u medijima i u javnoj komunikaciji. Takva pozicija nužno treba neprijatelja čijim postojanjem opravdava vlastito postojanje, pa su na djelu i proizvodnja “fašista” u medijima i stalna prozivanja Hrvatske i Hrvata za tobožnji nacionalizam i obnovu ustaštva… Takve optužbe u mnogočemu su slične onome što se događalo tijekom pola stoljeća komunističke Jugoslavije. Hrvatski komunisti, koji su stjecajem okolnosti jedini bili u prilici štititi hrvatske interese to, općenito gledajući, nisu činili, i njihovo je djelovanje počivalo na onome što smo poznavali kao hrvatsku šutnju i snažno zagovaranje jugoslavenstva.

Oni koji su pokušavali štititi te interese općenito su loše prolazili, počevši od Andrije Hebranga, koji je za to platio životom pa do zatvorskih kazni za Franju Tuđmana, kao i smjena vodstva Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH), odnosno mnogih prohrvatski orijentiranih članova SKH 1971. godine”, upozorava povjesničar.

Hrvatsku su od JNA branili i oni koji su na odorama nosili oznaku ‘za dom spremni!’

Zašto se Hrvatima neprestano nameće krivnja i odgovornost za ustaštvo, posebice iz Srbije dr. Jereb kaže da su još u “tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti nametani su stereotipi koji su sve Hrvate činili odgovornima za ustaške zločine, odnosno nerijetki su primjeri isticanja jednakosti između hrvatstva i ustaštva. Vjerujem kako su mnogima u sjećanju tadašnje manipulacije s brojem jasenovačkih žrtava, optužbi o ustaštvu hrvatskoga grba, kardinala Stepinca, hrvatskih domoljubnih pjesama i ostalih znakova hrvatskoga identiteta koji su daleko stariji od razdoblja NDH, pa čak je i vođa HSS-a Vladko Maček sumnjičen zbog ustaštva. Također se treba sjetiti kako su u JNA neki Hrvati bili kažnjeni zbog ‘pevanja ustaške pesme’ Lijepe naše, iako je ona još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila himna tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske. Mnogi su nastradali, jer su kod izvođenja opere Nikola Šubić Zrinski glasnije pljeskali, ili odobravali ariju “U boj, u boj”, u kojoj se pojavljuje poklič ‘za dom’. Pojednostavljeno rečeno, sve hrvatsko je gotovo prema pravilu proglašavano ustaškim. Nije zbog toga neobično što su neki Hrvati pomislili da su zbog takvih optužaba koje je širio jugoslavenski, a u njegovu sklopu i hrvatski, komunistički režim ustaštvo i NDH prema logici suprotnosti nešto a priori pozitivno, za što se treba zalagati u nastojanu za uspostavom vlastite hrvatske države. Možda sam previše sarkastičan, no držim kako su bar tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina Tito, Bakarić i Račan bili uspješniji u proizvodnji novih ustaša negoli Pavelić više desetljeća prije toga… Držim kako zbog svega navedenoga nije neobično što je nakon sloma komunističkoga režima godine 1990. i uslijed velikosrpske agresije od godine 1991. dio Hrvata vjerovao kako je opravdano koristiti simbole iz Drugoga svjetskog rata, pa i pozdrav ‘za dom spremni’.

Htjeli to takozvani antifašisti priznati ili ne, ali od njihove JNA Hrvatsku su branili i oni koji su na rukavima odora nosili oznake s pozdravom ‘za dom spremni’. Njihovi prigovori i osude mogu zbog toga samo iritirati i izazivati reakciju i nove podjele u hrvatskome društvu, a sam pojam antifašizma kompromitirati kao isprazan pojam kojim se prikriva žal za jednim drugim totalitarnim režimom“, smatra dr. Jareb.

Povjesničar preporučuje da se treba se suočiti s prošlošću i odbaciti totalitarno nasljeđe pa tako i veličanja spomenutih režima i njihovih znakovlja da bi prevladali traume iz prošlosti.

“Uz saznanja koja danas imamo, odnosno nakon svega što se zna o zlima koja su donijela dva totalitarna režima u Hrvatskoj – onaj ustaški i onaj komunistički – treba se suočiti s prošlošću i odbaciti totalitarno nasljeđe pa tako i veličanja spomenutih režima i njihovih znakovlja. Čemu se vraćati u podjele i zločine Drugoga svjetskog rata. Demokratska Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu borbom hrvatskih branitelja i pod vodstvom prvoga hrvatskog predsjednika Tuđmana. Ona ima svoje u tom ratu ovjenčane simbole i heroje čiju uspomenu treba održavati i slaviti. Nema zbog toga potrebe koristiti one simbole i pozdrave koje su tijekom toga rata koristili tek neki hrvatski borci u borbi protiv agresora, koji unatoč tome i dalje nose bar dio značenja koje im je u naslijeđe ostavio jedan od totalitarnih režima”, ističe.

Ne slaže se sa zabranama i drži da one mogu biti kontraproduktivne, a edukaciju drži boljim putem.

“Ne mislim da treba zakonski zabranjivati simbole totalitarne prošlosti, odnosno, držim kako zabrane često mogu biti kontraproduktivne. Kod mladih ljudi, kod kojih su takve pojave češće, zna se zbog toga javiti ono što bi se u Dalmaciji nazvalo dišpetom, pa se zabrana koristi za dokazivanje hrabrosti, odnosno za izazivanje. Mislim kako je edukacija bolji put uklanjanja takvih pojava, tim više što, prema mom sudu, mnogi koji izvikuju različite pozdrave i kite se znakovljem zapravo ne znaju mnogo o njihovom stvarnom povijesnom sadržaju, bila to “lijepa partizanska kapa”, ili čudnovato skrojena nazoviustaška kapa s neobično velikim znakom “U”, napravljenim da se lijepo vidi na televiziji. Ako bi se društvo ipak odlučilo na zabranu, taj korak treba značiti dosljednu zabranu simbola (pa i pozdrava) svih totalitarnih režima, a pri kažnjavanju njihove uporabe i veličanja kriteriji trebaju biti isti, koliko god se oni međusobno razlikovali.
Nije li i crvena zvijezda petokraka bila istodobno i jedan od simbola agresije na Hrvatsku?“, zapitao se za kraj razgovora za Glas Slavonije dr. Mario Jareb.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

RH se pridružuje Borbenoj skupini EU-a u kojoj su četiri zemlje Višegradske skupine

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski ministar obrane Damir Krstičević potpisao je u utorak u Bruxellesu Notu o pristupanju borbenoj skupini EU-a, koja će pod vodstom Poljske biti u stanju pripravnosti u drugoj polovici sljedeće godine.

Ministar Krstičević je sudjelovao u ponedjeljak i utorak na sastanku Vijeća za vanjske poslove zemalja članica EU-a te na sastanku Upravljačkog odbora Europske obrambene agencije. Na rubu tih sastanaka potpisao je Notu.

“Potpisao sam Notu o pristupu borbenoj skupini koja će djelovati u drugoj polovici 2019. godine zajedno sa zemljama Višegardske skupine, Poljacima, Česima, Slovacima i Mađarima. Ovo je izvrsna prilika za Hrvatsku i Oružane snage. Uvjeren sam da će Hrvatska svojim resursima doprinijeti ostvarenju i ciljevima Grupe pogotovo na području srednje Europe“, rekao je ministar Krstičević.

Hrvatska će u toj skupini sudjelovati s desetak stožernih časnika.

Na zajedničkom sastanku, ministri vanjskih poslova i ministri obrane raspravljali su o napretku sigurnosno-obrambenih inicijativa u okviru provedbe Globalne strategije EU u području sigurnosti i obrane, s naglaskom na stalnu strukturiranu suradnju (PESCO), te su donijeli odluku o pokretanju novih 17 PESCO projekata.

Također, usvojili su Zaključke o sigurnosti i obrani sa smjernicama za daljnji rad po pitanju provedbe obrambenih inicijativa EU, posebno kad je riječ o stalnoj strukturiranoj suradnji (PESCO), Europskom fondu za obranu, sposobnostima za vojno planiranje i provođenje misija te vojnoj pokretljivosti.

Ministri obrane su tijekom sastanka razmijenili mišljenja o napretku provedbe aktivnosti usmjerenih na jačanje EU-NATO suradnje, s naglaskom na vojnu pokretljivost i suočavanje s hibridnim prijetnjama. Također, razmijenili su mišljenja o statusu operacija i misija EU naglasivši važnost daljnjeg rada na unaprjeđenju mehanizama u njihovoj potpori.

Govoreći o provedbi obrambenih inicijativa EU, ministar Krstičević je istaknuo kako je u protekle dvije godine ostvaren značajan napredak te kako je sada ključno fokusirati se na rezultate. „Najvažnija je vojna pokretljivost i europski obrambeni fond, a što se tiče Hrvatske, ona je aktivna u pet PESCO projekata“, rekao je ministar Krstičević osvrnuvši se na pokretanje novih PESCO projekata, pri čemu je kao dobar primjer regionalne suradnje istaknuo projekt “CBRN Surveillance as a Service”, koji su zajedno predložile Hrvatska, Austrija, Mađarska i Slovenija.

„Riječ je o projektu usmjerenom na suočavanje s nuklearnim, kemijskim i biološkim prijetnjama, s ciljem razvoja besposadne senzorske mreže koja se sastoji od besposadnih letjelica i besposadnih kopnenih vozila pomoću kojih će se prikupljati podaci i stvarati situacijska slika“, poručio je ministar istaknuvši kako je ovaj projekt, osim za Europsku uniju, izvrsna prilika i za hrvatsku obrambenu suradnju.

Ministar Krstičević je naglasio važnost daljnjeg rada na jačanju partnerstva dviju organizacija EU i NATO-a, uključujući suradnju na području jugoistočne Europe, gdje EU i NATO imaju potrebne mehanizme za pružanje potpore partnerima na njihovom putu u euroatlantske integracije. Kad je riječ o operacijama i misijama EU-a, ministar je istaknuo njihovu važnost u osiguranju stabilnosti i mira u neposrednom okruženju Europe.

Ministar Krstičević je na marginama sastanka razgovarao s poljskim ministrom obrane Mariuszom Błaszczakom i dogovoren je njegov posjet Hrvatskoj, priopćeno je iz ministarstva obrane.

(Hina)

 

Krstičević: Ugovor o kupnji zrakoplova je gotov čeka se odobrenje SAD-a Izraelu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Ivica Todorić uplatio jamčevinu od milijun eura

Objavljeno

na

Objavio

Bivši vlasnik Agrokora Ivica Todorić u utorak je položio jamčevinu od 7,5 milijuna kuna kojom, prema prošlotjednoj odluci izvanraspravnog vijeća, može zamijeniti istražni zatvor.

Na zagrebačkom Županijskom sudu se doznaje da je jamčevina uplaćena na sudski račun te da je za 15 sati zakazano ročište na koje će biti doveden iz Remetinca gdje se nalazi od izručenja Hrvatskoj. Todorić će se na tom ročištu obvezati da će se odazivati na sudske pozive, a morat će predat i putovnicu koja se trenutno nalazi na zatvorskom pologu, kazao je glasnogovornik suda Krešimir Devčić.

Uz polaganje putovnice Todorić na slobodi bez sudskog odobrenja neće smjeti napuštati Zagreb, svoje mjesto prebivališta.

Todorića će nakon ročišta sa suda vratiti u Remetinec, gdje će se razdužiti, a potom izaći na slobodu, najvjerojatnije u kasnim poslijepodnevnim ili večernjim satima.

Izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda u srijedu 15. studenoga zaključilo je da Todorić može istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza i jamčevinom od 7,5 milijuna kuna u gotovini, a njegova je obrana ranije tvrdila da toliko novca nemaju.

Todorić je zajedno sa svojim sinovima Ivanom i Antom, ali i 12-ero Agrokorovih menadžera te revizora osumnjičen zbog nezakonitog pribavljanja više od milijardu kuna iz Agrokora. Istraga je naknadno proširena i zbog zajmova što ih je investicijski fond Nexus Private Equity Partneri preko tvrtke Nexus ulaganja dao Agrokoru.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari