Pratite nas

Pregled

Dr. Mario Jareb: Napada se “za dom spremni”, a veliča Titova petokraka!

Objavljeno

na

“Uz saznanja koja danas imamo, odnosno nakon svega što se zna o zlima koja su donijela dva totalitarna režima u Hrvatskoj – onaj ustaški i onaj komunistički – treba se suočiti s prošlošću i odbaciti totalitarno nasljeđe pa tako i veličanja spomenutih režima i njihovih znakovlja. Čemu se vraćati u podjele i zločine Drugoga svjetskog rata.

Demokratska Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu borbom hrvatskih branitelja i pod vodstvom prvoga hrvatskog predsjednika Tuđmana.”, ističe dr. Mario Jareb povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu u razgovoru za Glas Slavonije

Tijekom i nakon proslave Oluje u Kninu, između ostaloga, i pozdrav ‘za dom spremni’ iznova se našao u središtu medijske pozornosti. Radi li se doista o povijesnom hrvatskom pozdravu, kako neki tvrde, ili za to nema čvrstih dokaza pa se on isključivo veže uz ustaški režim, odnosno NDH, dr. Jareb odgovara:

“U javnosti se povremeno mogu čuti tvrdnje kako pozdrav ‘za dom spremni!’ nije izvorni ustaški pozdrav, nego je riječ o starom hrvatskom pozdravu. Usto se katkad može čuti kako je pozdrav za NDH glasio ‘za poglavnika i za dom spremni’, što je samo djelomice istina. Naime, geslo i/ili poklič ‘za dom’ u tom obliku i u drugim oblicima stvarno se pojavljuje još od 19. stoljeća, a najbolji je primjer za to poklič iz opere Nikola Šubić Zrinski.

U to se doba oblik ‘za dom’ često koristio kao dio gesla ‘za dom tek živi tko je umro za nj’’, a često je korišteno i geslo ‘za kralja i za dom’. Osim što se u tim i drugim geslima i pokličima ne koristi pojam ‘spremni’, oni nisu ni pozdravi, kao što je to slučaj s pozdravom ‘za dom spremni!’ Taj se pozdrav pojavljuje početkom tridesetih godina u sklopu djelovanja Ustaše – hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO). Početci UHRO-a sežu u godinu 1930., a u malobrojnim dokumentima i tekstovima koji se uz nju mogu vezati u njezinom početcima nisam do sada pronašao da bi takav pozdrav bio korišten prije 1932. godine.

Prvi primjer njegova korištenja koji mi je poznat onaj je u listu Ustaša, iz srpnja 1932., da bi od tada bio češće korišten u tome listu, u ustaškim dokumentima i u drugim publikacijama ustaško-domobranskog pokreta (pokreta koji je djelovao pod Pavelićevim vodstvom, a sastojao se je od UHRO-a kao malobrojne vojnički ustrojene organizacije u emigraciji u Italiji i masovnih iseljeničkih organizacija Hrvatskoga domobrana u nekim europskim zemljama te u SAD-u i u Južnoj Americi).

Znakovito je kako Pavelić u više uvodnih članaka koje je objavio u Ustaši do srpnja 1932. nije koristio taj pozdrav, da bi od kolovoza te godine to činio gotovo redovito.Držim kako nije neobično što se taj pozdrav pojavio upravo sredinom 1932., jer je to vrijeme intenzivnog rada na ustroju UHRO-a. Tada su doneseni Ustav UHRO-a i drugi dokumenti kojima je određen ustroj i način rada organizacije, a vojnički pozdrav svakako je stvar koju je trebala jedna vojnički ustrojena organizacija. Poznato je kako je Pavelić nazivlje koje je korišteno u UHRO-u pronalazio u hrvatskoj prošlosti i tradiciji, pa bi se na temelju toga posredno moglo pretpostaviti kako je i pozdrav ‘za dom spremni’ zapravo preuzeti stariji pozdrav.

Problem leži u činjenici što do sada nema potvrde o postojanju takvog pozdrava u tom obliku u razdoblju prije 1932. godine. Oni koji u hrvatskoj javnosti istupaju s pričama o tobožnjem starom hrvatskom pozdravu nisu do sada objavili nikakav u povijesnim izvorima potkrijepljen dokaz o postojanju takvog pozdrava, a ima i slučajeva navođenja pokliča iz opere Nikola Šubić Zrinski kao ‘dokaza’ o njegovu postojanju u 19. stoljeću. Ima i bizarnih primjera “dobrih poznavatelja” problematike koji misle kako je uporaba toga pokliča u operi iz 19. stoljeća dokaz o njegovoj uporabi još od 16. stoljeća, što onda primjenjuju i na pozdrav ‘za dom spremni’. Neki također ‘znaju’ i za posljednje riječi Zrinskoga prije negoli je iz gorućeg Sigeta krenuo u posljednji boj s Osmanlijama, no to nam epohalno otkriće koje navodno potvrđuje uporabu pokliča sličnog pozdravu ‘za dom spremni’ nisu potkrijepili nikakvim povijesnim izvorom koji bi ga potvrdio.”

Kako je ZDS postao službeni ustaški pozdrav, da bi se nakon 1945. održao u hrvatskoj emigraciji dr. Jareb kaže da UHRO od travnja 1941. unosi taj pozdrav u novostvorenu Nezavisnu Državu Hrvatsku.

“Tada je korišten kao službeni ustaški pozdrav u vladajućem ustaškom pokretu i u ustaškim vojnim postrojbama (Ustaška vojnica i Poglavnikova tjelesna bojna), kao njegovom dijelu, ali i u službenoj prepisci i pozdravljanju u ustanovama državne vlasti i društvenim ustanovama te u javnosti prigodom održavanja različitih političkih skupova.

Mediji i promidžba tada su nastojali proširiti korištenje toga poziva i na privatnu sferu isticanjem kako je to navodno ne samo ustaški nego i hrvatski narodni pozdrav.

U kolovozu 1942. donošenjem novoga Propisnika o zadaći, ustrojstvu radu i smjernicama Ustaše – hrvatskoga oslobodilačkog pokreta, pozdrav je djelomice promijenjen i od tada je glasio ‘za poglavnika i dom spremni!’. Ipak je trebalo neko vrijeme da se taj pozdrav u novom obliku ukorijeni u službenoj prepisci na svim razinama pa je neko vrijeme u dokumentima vladalo pravo šarenilo u pozdravljanju. Pavelić je kao poglavnik sve do kraja rata nastavio pozdravljati isključivo sa “za dom spremni”, što je i logično, jer bi bilo bizarno da netko pozdravlja samoga sebe. U emigraciji nakon rata oni koji su se nastavili pozivati na naslijeđe ratne NDH predvođeni Pavelićem koristili gotovo isključivo inačicu “za dom spremni!”, koja je u dijelu emigrantske javnosti i u nekim emigrantskim publikacijama nastavila živjeti do sloma komunističkoga režima u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1990. godine. Tada se na periferiji političkih događaja u domovini također povremeno pojavljuje korištenje toga pozdrava, a slučajeva njegova korištenja bilo je i tijekom velikosrpske agresije i Domovinskog rata. Najpoznatiji su primjeri takvoga korištenja u okrilju Hrvatske stranke prava (HSP) od 1990., i njezinih naoružanih stranačkih postrojbi pod nazivom Hrvatske obrambene snage (HOS). Pojedinaca i marginalnih skupina bilo je, a ista je situacija i danas, i izvan tadašnjega HSP-a i HOS-a kao oružanog krila te stranke”, podsjeća dr. Jareb.

Dr. Jareb odbacuje optužbe za širenje ekstremizma, fašizaciju Hrvatske i ističe da su na djelu i proizvodnja “fašista” u medijima i stalna prozivanja Hrvatske i Hrvata za tobožnji nacionalizam i obnovu ustaštva.

“Kao prvo, treba istaknuti kako unatoč histeriji i zaglušujućoj dreci koji vladaju u dijelu medija i među takozvanim antifašistima, pojave pozdrava “za dom spremni!” pripadaju samoj margini društva. Usto, na hrvatskoj političkoj sceni one snage koje možemo označiti ekstremnom desnicom, također pripadaju političkoj margini i već godinama same nisu sposobne dobiti ni jednog jedinog saborskog zastupnika. Prema brojnosti slični su im lijevi ekstremisti, odnosno takozvani antifašisti, kako se sami vole nazivati, no zbog začudne sposobnosti nasljednika nekadašnjih komunističkih struktura moći da očuvaju privilegiran položaj u društvu, takva vrsta “ekstremizma” vrlo je glasna i zapravo dominantna u medijima i u javnoj komunikaciji. Takva pozicija nužno treba neprijatelja čijim postojanjem opravdava vlastito postojanje, pa su na djelu i proizvodnja “fašista” u medijima i stalna prozivanja Hrvatske i Hrvata za tobožnji nacionalizam i obnovu ustaštva… Takve optužbe u mnogočemu su slične onome što se događalo tijekom pola stoljeća komunističke Jugoslavije. Hrvatski komunisti, koji su stjecajem okolnosti jedini bili u prilici štititi hrvatske interese to, općenito gledajući, nisu činili, i njihovo je djelovanje počivalo na onome što smo poznavali kao hrvatsku šutnju i snažno zagovaranje jugoslavenstva.

Oni koji su pokušavali štititi te interese općenito su loše prolazili, počevši od Andrije Hebranga, koji je za to platio životom pa do zatvorskih kazni za Franju Tuđmana, kao i smjena vodstva Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH), odnosno mnogih prohrvatski orijentiranih članova SKH 1971. godine”, upozorava povjesničar.

Hrvatsku su od JNA branili i oni koji su na odorama nosili oznaku ‘za dom spremni!’

Zašto se Hrvatima neprestano nameće krivnja i odgovornost za ustaštvo, posebice iz Srbije dr. Jereb kaže da su još u “tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti nametani su stereotipi koji su sve Hrvate činili odgovornima za ustaške zločine, odnosno nerijetki su primjeri isticanja jednakosti između hrvatstva i ustaštva. Vjerujem kako su mnogima u sjećanju tadašnje manipulacije s brojem jasenovačkih žrtava, optužbi o ustaštvu hrvatskoga grba, kardinala Stepinca, hrvatskih domoljubnih pjesama i ostalih znakova hrvatskoga identiteta koji su daleko stariji od razdoblja NDH, pa čak je i vođa HSS-a Vladko Maček sumnjičen zbog ustaštva. Također se treba sjetiti kako su u JNA neki Hrvati bili kažnjeni zbog ‘pevanja ustaške pesme’ Lijepe naše, iako je ona još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila himna tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske. Mnogi su nastradali, jer su kod izvođenja opere Nikola Šubić Zrinski glasnije pljeskali, ili odobravali ariju “U boj, u boj”, u kojoj se pojavljuje poklič ‘za dom’. Pojednostavljeno rečeno, sve hrvatsko je gotovo prema pravilu proglašavano ustaškim. Nije zbog toga neobično što su neki Hrvati pomislili da su zbog takvih optužaba koje je širio jugoslavenski, a u njegovu sklopu i hrvatski, komunistički režim ustaštvo i NDH prema logici suprotnosti nešto a priori pozitivno, za što se treba zalagati u nastojanu za uspostavom vlastite hrvatske države. Možda sam previše sarkastičan, no držim kako su bar tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina Tito, Bakarić i Račan bili uspješniji u proizvodnji novih ustaša negoli Pavelić više desetljeća prije toga… Držim kako zbog svega navedenoga nije neobično što je nakon sloma komunističkoga režima godine 1990. i uslijed velikosrpske agresije od godine 1991. dio Hrvata vjerovao kako je opravdano koristiti simbole iz Drugoga svjetskog rata, pa i pozdrav ‘za dom spremni’.

Htjeli to takozvani antifašisti priznati ili ne, ali od njihove JNA Hrvatsku su branili i oni koji su na rukavima odora nosili oznake s pozdravom ‘za dom spremni’. Njihovi prigovori i osude mogu zbog toga samo iritirati i izazivati reakciju i nove podjele u hrvatskome društvu, a sam pojam antifašizma kompromitirati kao isprazan pojam kojim se prikriva žal za jednim drugim totalitarnim režimom“, smatra dr. Jareb.

Povjesničar preporučuje da se treba se suočiti s prošlošću i odbaciti totalitarno nasljeđe pa tako i veličanja spomenutih režima i njihovih znakovlja da bi prevladali traume iz prošlosti.

“Uz saznanja koja danas imamo, odnosno nakon svega što se zna o zlima koja su donijela dva totalitarna režima u Hrvatskoj – onaj ustaški i onaj komunistički – treba se suočiti s prošlošću i odbaciti totalitarno nasljeđe pa tako i veličanja spomenutih režima i njihovih znakovlja. Čemu se vraćati u podjele i zločine Drugoga svjetskog rata. Demokratska Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu borbom hrvatskih branitelja i pod vodstvom prvoga hrvatskog predsjednika Tuđmana. Ona ima svoje u tom ratu ovjenčane simbole i heroje čiju uspomenu treba održavati i slaviti. Nema zbog toga potrebe koristiti one simbole i pozdrave koje su tijekom toga rata koristili tek neki hrvatski borci u borbi protiv agresora, koji unatoč tome i dalje nose bar dio značenja koje im je u naslijeđe ostavio jedan od totalitarnih režima”, ističe.

Ne slaže se sa zabranama i drži da one mogu biti kontraproduktivne, a edukaciju drži boljim putem.

“Ne mislim da treba zakonski zabranjivati simbole totalitarne prošlosti, odnosno, držim kako zabrane često mogu biti kontraproduktivne. Kod mladih ljudi, kod kojih su takve pojave češće, zna se zbog toga javiti ono što bi se u Dalmaciji nazvalo dišpetom, pa se zabrana koristi za dokazivanje hrabrosti, odnosno za izazivanje. Mislim kako je edukacija bolji put uklanjanja takvih pojava, tim više što, prema mom sudu, mnogi koji izvikuju različite pozdrave i kite se znakovljem zapravo ne znaju mnogo o njihovom stvarnom povijesnom sadržaju, bila to “lijepa partizanska kapa”, ili čudnovato skrojena nazoviustaška kapa s neobično velikim znakom “U”, napravljenim da se lijepo vidi na televiziji. Ako bi se društvo ipak odlučilo na zabranu, taj korak treba značiti dosljednu zabranu simbola (pa i pozdrava) svih totalitarnih režima, a pri kažnjavanju njihove uporabe i veličanja kriteriji trebaju biti isti, koliko god se oni međusobno razlikovali.
Nije li i crvena zvijezda petokraka bila istodobno i jedan od simbola agresije na Hrvatsku?“, zapitao se za kraj razgovora za Glas Slavonije dr. Mario Jareb.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Zagreb 21. i 22. veljače – Povijest hrvatske političke emigracije u 20. stoljeću

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Međunarodna konferencija “Povijest hrvatske političke emigracije u 20. stoljeću” održat će se u Zagrebu 21. i 22. veljače, organizira je Centar za istraživanje hrvatskoga iseljeništva, a suorganizator joj je Hrvatska matica iseljenika (HMI).

O bogatoj, burnoj i često puta tragičnoj povijesti hrvatskog iseljeništva u svojoj paralelnoj borbi za opstanak daleko od domovine, još uvijek se malo zna. S jedne strane bila je to borba za fizički opstanak doseljenika jer su nepoznavanje jezika i kulturološki šok otežavali proces asimilacije i integracije u novim sredinama, a s druge se strane čvrsto njegovala borba za očuvanje hrvatskog nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta, ističu iz HMI-a.

Posebno je zanimljiva povijest hrvatske političke emigracije, koja nažalost u Hrvatskoj često ima negativan imidž, kako u široj javnosti, tako i među velikim brojem hrvatskih znanstvenika i znanstvenih institucija. Trebalo bi puno vremena i prostora da se odgovori zašto je tome tako.

Jedan od razloga za organiziranje dvodnevne konferencije je činjenica da je hrvatska politička emigracija, kroz političke stranke, pokrete te istaknute pojedince u iseljeništvu, imala važnu ulogu u društveno političkim događajima koji su se odigrali u Hrvatskoj u dvadesetom stoljeću, poručuje organizator.

Sliku hrvatske političke emigracije, njenu ulogu i istaknute pojedince na konferenciji će pokušati približiti 30-ak sudionika.

„Hrvatska politička emigracija: nastanak, podjele, kontroverze“, „ Nasilje kao sredstvo političke borbe hrvatskih iseljenika početkom 20. Stoljeća“, „Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija: međusobni odnosi i utjecaji, ujedinjenje i zajednička borba za Hrvatsku“, teme su o kojima će govoriti Danijel Jurković, Marin Knezović i Tomislav Đurasović.

Djelovanje Hrvata u Južnoj Americi i Australiji približit će Marina Perić Kaselj i Vice John Batarelo analizirajući Prvi svjetski rat i iseljenički pokret Jugoslavenska narodna obrana te maštanja o slobodnoj Hrvatskoj i konkretna djelovanja.

Konferencija će biti prilika da se progovori i o istaknutim pojedincima hrvatske političke emgracije Bruni Bušiću, Bogdanu Radici, Juri Prpiću, ali i drugima, manje poznatim emigrantima. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Plenković: Ciljamo na zrakoplov zapadne tehnologije

Objavljeno

na

Objavio

Za Hrvatsku je propao posao s nabavkom izraelskih F-16. Ide li Hrvatska u nabavku novih zrakoplova, kada i pod kojim uvjetima, na ta pitanja odgovorio je premijer Andrija Plenković.

Mi smo se u krajnjoj liniji i u procesu koji je iza nas, koji smo stavili van snage 14. siječnja, a vidjeli ste, i većina u Saboru je vrlo uvjerljivo odbacila SDP-ovu interpelaciju, dakle podržala je Vladu i ministra Krstičevića, ponovili, a to je i u zaključku, da održavamo sve daljnje napore da Hrvatska osigura sposobnost i modernizaciju Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.

Što se tiče tipa zrakoplova on je i zadnji put, bilo je sasvim jasno, na temelju studije koju su napravili stručnjaci iz Ministarstva obrane, tip zrakoplova zapadne tehnologije. Mi smo i na ovoj velikoj konferenciji, gdje dolaze i ljudi iz svijeta obrambene industrije iskoristili ovu prigodu i za razgovor s predstavnicima Lockheed Martina i s predstavnicima Saaba.

Oni su i dalje zainteresirani i mi ćemo u sljedećim tjednima i mjesecima gledati kako da na temelju iskustva koje smo prošli započnemo jedan novi proces koji bi u razumnom vremenskom periodu osigurao Hrvatskoj realizaciju onoga što želimo, a to je modernizacija našeg zrakoplovstva, rekao je premijer za HRT.

Premijer trenutno sudjeluje na međunarodnoj konferenciji o sigurnosti u Münchenu, gdje je njemačka kancelarka upozorila da je postojeći međunarodni poredak pred raspadom i snažno branila multilateralizam.

Isto tako, američki potpredsjednik Mike Pence u svom je govoru iznio stav SAD-a koji ustvari traži poslušnost Europe kad su u pitanju sankcije Iranu, kada je u pitanju Venezuela, Sjeverni tok 2 i druga ključna pitanja. Može li se Hrvatska pozicionirati tako da zadovolji zahtjeve oba tabora?

Cijela minhenska sigurnosna konferencija bila je prigoda da zajedno s brojnim akterima država i međunarodnih organizacija raspravljamo o najvećim aktualnostima današnjega svijeta.

Pitanje globalnoga upravljanja, pitanje funkcioniranja međunarodnih organizacija, rješavanje kriza, energetska pitanja, sve su to teme koje su bile dotaknute danas, pa onda i u govorima koje su imali kancelarka Merkel i potpredsjednik Pence.

Ono što se nama čini je da se ipak u protekle 2,5 godine polako približavaju stajališta SAD-a i Europe, vrlo široko govoreći, međutim da postoji nekoliko pitanja gdje su te različitosti još uvijek vidljive. Ali za nas kao zemlju koja je dio NATO-a, znači saveznici smo i SAD-a i naših europskih partnera i članica Europske unije, trebamo prije svega raditi na tome da Sjedinjene američke države ostanu privržene osiguranju i prisutnosti na europskom kontinentu, a to znači prije svega sigurnosti, kaže premijer Plenković.

S glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom razgovarao je o doprinosu Hrvatske globalnoj strategiji Sjevernoatlantskog saveza. Hrvatska vlada namjerava i dalje povećavati obrambeni proračun.

Mi smo članica NATO-a, sada u travnju će biti 10 godina. Cijela organizacija slavi svoju 70. obljetnicu. NATO je Hrvatskoj omogućio sigurnosni kišobran kolektivne sigurnosti i podigao našu sigurnost i neovisnost na višu razinu.

Nema nikakve dileme da je NATO pozitivan za Hrvatsku. Ono što mi želimo – da aktivnosti cijeloga saveza, a to su dokumenti koji se godinama usvajaju, dožive svoju provedbu na razini država članica. Mi radimo na tome. Moja Vlada je od 2016. u više navrata povećala izdvajanja za obranu. Mi smo od 2016. pa do 2019. pokazali vrlo jasne signale.

Tu našu spremnost smo i deklarirali prema NATO-u, ona je pozitivno primljena i u godinama pred nama, a to je negdje otprilike do 2024., 2025. Nastojat ćemo u okvirima financijskih mogućnosti izdvajati toliko da i tih ukupnih 2 posto BDP-a budu vrlo kvalitetni i Hrvatsku čine pouzdanim saveznikom, rekao je.

Predsjednica: Izdvajanja za obranu nisu trošak, za svoju sigurnost smo odgovorni mi sami

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari