Pratite nas

Reagiranja

dr. Josip Stjepandić uputio otvoreno pismo austrijskom načelniku: Hrvatima kršite ljudska prava!

Objavljeno

na

Uprava grada Kremsmuenstera u Gornjoj Austriji zabranila je u četvrtak nastup hrvatskom glazbeniku Marku Perkoviću Thompsonu koji je trebao biti održan u subotu u lokalnoj sportskoj dvorani.

“Mi smo organizatora koncerta obavijestili da gradska dvorana više ne stoji na raspolaganju. Žao mi je da je do ovog došlo. Ja sam protiv svake vrste ekstremizma. Ubuduće ćemo malo bolje provjeravati komu izdajemo dvoranu”, rekao je gradonačelnik Kremsmuenstera Gerhard Obernberger iz Austrijske narodne stranke (ÖVP).

Nakon ove odluke dr. Josip Stjepandić uputio je otvoreno pismu načelniku:

Štovani gospodine načelniče Obernberger,

prije puno godina nastanio sam se u Austriji kao iseljenik iz tadašnje Jugoslavije. Iz tog vremena neizbrisivi su tragovi moja doktorska titula te iskustvo što su to zapravo ljudska prava. Ne samo zbog toga ostao sam s Austrijom i Austrijancima vezan velikim poštovanjem i prijateljstvom.

U svjetlu toga zgrožen sam da Vi Hrvatima koji žive u Vašoj općini uskraćujete temeljna ljudska prava poput prava na okupljanje i prava na govor. Ovim podrazumijevam Vaš apsolutno nerazumljivi obvezatni naputak, kojim ste žurno otkazali priredbu „Hrvatska večer“, koja se trebala održati sutra u subotu (29.4.17), nakon što ste još jučer (četvrtak, 27.4.17) donijeli pozitivnu uredbu.

Nakon što kratki telefonski razgovor s gospodinom Reinhard-om Haider-om, Vašim suradnikom, nije donio rješenje, moram se pozvati na Vaše kratko priopćenje za tisak s mrežne stranice Vaše općine, u kojoj je riječ o „desnoradikalnoj pozadini hrvatske klape Thompson“. Vas se citira: „Žao mi je zbog ove situacije, jer se trudim spriječiti sve ekstremno. Ubuduće će se bolje provjeravati u slučaju da se zatraži korištenje dvorane“.

Vaš postupak smatram temeljno pogrješnom i uvrjedljivom za oko 1000 posjetitelja poput mene, koji su Vašom odlukom spriječeni u sudjelovanju u koncertu.

To što Vi diskvalificirate oko 1000 pripadnika apsolutno miroljubive etničke skupine na temelju objeda o „desnom radikalizmu“ ili „ekstremizmu“, koje niste pobliže analizirali, Vaša je posebno sramotna pogrješka, nedostojna općinskoga načelnika. Zato biste se morali žurno ispričati Vašim hrvatskim sugrađanima.

Na prvi pogled izgleda da ste nasjeli neokomunističkoj propagandi. To čudi tim više, jer se u današnje vrijeme mnoge činjenice mogu provjeriti korištenjem međumrežja.

Budući da ste najavili bolje analize za ubuduće, želio bih Vam pružiti nekoliko činjenica, koje bi Vam mogle doprinijeti u donošenju boljih odluka od ove današnje.

Hrvatski pjevač Marko Perković Thompson održao je već mnoge koncerte u Europi npr. u Beču (https://www.youtube.com/watch?v=yZZlFYdqGFI), (https://www.youtube.com/watch?v=3j33rTgf7hs), München-u (https://www.youtube.com/watch?v=ClrcFwqezf0) ili Stuttgart-u (https://www.youtube.com/watch?v=3LhQTXR4Tzk).

Drugi dokazi lako se mogu naći u mreži.

Nije li neobjašnjivo  da je jedan koncert u metropolama poput Beča, München-a i Stuttgart zakonit, a da u mirnome provincijskom mjestu poput  Kremsmünster-a tobože ugrozava javni red?

Hrvatska je u osloboditeljskome Domovinskom ratu 1991 – 95 obranila svoju neovisnost protiv Srbije. Tu činjenicu utvrdila su oba međunarodna suda u Den Haag-u. Jedan od branitelja dragovoljaca bio je amaterski pjevač Marko Perković Thompson, koji je skladao pjesmu „Bojna Čavoglave“

, koja je hrvatskim braniteljima ulijevala hrabrost a strašila srpskoga agresora.

Tijekom godina ta je pjesma postala drugom hrvatskom himnom i stanoviti izvozni proizvod. Pjesma je široko prihvaćena u Bosni i Hercegovini te Ukrajini.

Ako Austrijanci obilježavaju obranu Beča od turske opsade (pri kojoj su život dali mnogi Hrvati), zašto jednome hrvatskom umjetniku zamjerate što pjeva pjesme o obrani svoje domovine?

Zašto se ova hajka protiv Perkovića događa danas?

Vijeće Europe donijelo je godine 2006. Rezoluciju 1481 o osudi totalitarističkih režima, koja nije provedena u samo dvije članice Europske unije: Sloveniji i Hrvatskoj. “Crveno plemstvo” koje se sastoji od djece i unuka negdašnje komunističke nomenklature, drži Hrvatsku čvrsto u svojim rukama: državnu upravu, gospodarstvo, medije. Oni se sada nazivaju “antifašistima”, te moraju kontinuirano proizvoditi “fašiste”, „ekstremiste“ i „desne radikale“ da imaju koga progoniti i tako se držati na vlasti.

Svaki se turist nakon nekoliko dana može osobno uvjeriti, da u Hrvatskoj nema desnoga radikalizma.

Domoljubni pjevač  („hrvatski Hansi Hinterseer“), koji nepopustljivo zastupa svoju zemlju, svoju obitelj i svoju vjeru, jedan je od biranih ciljeva za takve napade.

Takve horor priče dopremljene su očigledno do Kremsmünster-a i Vi ste im jednostavno povjerovali. Vaši informanti sigurno su Vam prikrili, da je Perkovićeva pjesma „Lijepa li si“ izvođena na europskome prvenstvu u Francuskoj kao službena himna hrvatske nogometne reprezentacije.

Na mrežnim stranicama naći ćete dva posljednja koncerta Marka Perkovića u Kninu:

https://www.youtube.com/results?search_query=thompson+oluja+knin+2015(2015, u više fragmenata)

https://www.youtube.com/watch?v=bqz9CYOv5eg&t=68s (2016)

Molim Vas lijepo da pogledate ove snimke. Nazočio sam tim koncertima, napravio puno snimaka i pritom nisam uočio ništa negativno. Kao otac trojice sinova mogu posvjedočiti: absolutno prikladno za mladež! Prelijep doživljaj da  100.000 pretežito mladih ljudi mogu slaviti bez ikakvih incidenata!

Naposljetku je gospodin Perković europski poduzetnik. Zar niste razmišljali o tome koliko europskih propisa kršite time što ste mu zabranili obavljanje njegove poslovne djelatnosti u Vašoj općini? Jedan dan prije nastupa, bez mogućnosti žalbe! Na njegovu mjestu ja bih najozbiljnije razmislio o zahtjevu za odštetom.

Nadam se da će Vam moj prikaz pomoći u Vašem domišljanju.

Ako trebate dodatne informacije, rado ću Vam pomoći.

U nadi, da ćemo se uskoro sresti na koncertu Marka Perkovića Thompsona in Kremsmünster-u srdacno Vas pozdravljam.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

Thompsonov koncert doveden u pitanje zbog prijetnji građana srpske nacionalnosti

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se Kate Šoljić, sjećate li se hrvatskih  mučenica iz Domovinskog rata?

Objavljeno

na

Jedna od najponosnijih majki u Hrvata – Kata Šoljić, rodila se 23. veljače 1923. Mnogi su na žalost već zaboravili ovu iznimnu ženu, kojoj su u hrvatskom Domovinskome ratu poginula čak četiri sina: Niko (r.1942.), Mijo (r.1945.), Mato, (r. 1952.) i Ivo (r. 1948.). Svi su ubijeni od ruke srpskog agresora, a dosad nitko nije odgovarao za njihovu smrt. Da nesreća i tuga ove ponosne majke bude još i veća, valja istaknuti da je u vrijeme II. svjetskog rata izgubila još braće, te da nikada nije saznala za njihovo posljednje počivalište. Samo u Domovinskome ratu od obitelji Šoljić sudjelovalo je oko dvadesetak njenih najbližih. Iza nje ostale su i dvije kćeri, od kojih je jedna bila i aktivna sudionica Domovinskog rata, a prošla je i srpske logore. Drugoj je ubijen suprug u srpskoj agresiji, i još danas ne zna gdje mu je grob. Djeca njezinih kćeri također su bili na prvim crtama obrane.

O tome smo pisali i pisat ćemo.

Da se ne zaboravi!

Sjećam se, kad smo u Zagrebu predstavljali jednu moju knjigu u kojoj sam objavio oko osam tisuća imena poginulih u vrijeme Domovinskog rata, i kada je ministrica branitelja bila gđa. Jadranka Kosor, gotovo nam nisu dali ni jednu dvoranu u Zagrebu da je promoviramo! Ipak, dozvolili su nam da to uradimo tek u prostorijama zagrebačke HVIDR-e. Na promociju je došla i gospođa Šoljić (ali ne i mediji!) i tada ledenim glasom upitala nazočne: “Tko to ima protiv da se jedna ovakva knjiga “ne smije” promovirati u Zagrebu?” Nastala je, naravno, šutnja. A onda je Kata rekla i ovo: “Do 1990. nisam smjela govoriti da sam izgubila  braću, pa zar sada ne smijem reći ni da sam ostala bez četiri svoja zlata, četiri svoja sina?”

Kata Šoljić, kad sam je upoznao, živjela je u zagrebačkoj Dubravi, u jednom stančiću od nekih 15 četvornih metara, koji nije imao ni prozore, već samo vrata za balkon. Pokrenuo sam (2004.) akciju da joj Udruge proizašle iz Domovinskog rata dodjele priznanje-Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Odaziv je bio izvanredan. Sve do te svečanosti uručenja ovog priznanja dva puta tjedno odlazila je na dijalizu, a ovo joj je priznanje toliko pogodilo u srce da je poslije morala ići čak – tri puta tjedno. Obećavali su joj med i mlijeko, za nju i njezinu obitelj. Na kraju je okončala u jednom privatnom umirovljeničkom domu, gdje su je posjećivali članovi obitelji i štovatelji. O Kati Šoljić objavio sam knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Na žalost, nisu naišli na neki osobiti odaziv, prije bi se reklo da su prešućeni. Milan Bandić, koji je bio nazočan jednoj od promocija knjige o gospođi Šoljić javno je obećao da će, kao gradonačelnik, odmah kupiti najmanje tisuću primjeraka, da svaka škola dobije barem jednu, kako bi znali tko je Kata Šoljić, odnosno tko su majke čiji je doprinos u Domovinskom ratu iznimno veliki. (Prihod bi išao u korist stradalih branitelja). Znate koliko je knjiga kupio Bandić-ni jednu!

Već duže razmišljam da bi trebalo ponovno tiskati prvu i jednu knjigu o Kati Šoljić, ali vjerujte nema zainteresiranih sponzora!?

Obitelj Šoljić prošla je  pakao i u vrijeme komunizma. Brozovi Udbaši (gdje ste sada perkovići?) neprestano su im zagorčavali život, a posebno su mučili njezina supruga koji danas s njom počiva na vukovarskom groblju.

Kata Šoljić recimo u Vukovaru, nema svoju ulicu, ni trg, po njezinom imenu se ne zove ni jedna kulturna ustanova, iako je zaslužila i spomenik. (U Zagrebu „na kraju grada“ po njoj se zove jedan park!). A cijeli se život, unatoč bolesti, borila za hrvatske branitelje, nije dozvolila da se zaborave oni koji su poput njezinih sinova dali život za slobodu. Poglavito je bila ponosna na Hrvatsko žrtvoslovno društvo, koje vodi dr. Zvonimir Šeparović,  čija je bila počasna predsjednica, kao i na svoju Bosnu i Hercegovinu, gdje je rođena. Umrla je 8. srpnja 2008. Koliko još vode treba proći, pa da se netko sjeti i majki, poput Kate Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnja, čija su tri sina poginula u vrijeme srpske agresije, dok je još  najmanje desetak članova njezine obitelji položilo život za Domovinu?

Hrvatske majke, poput Šoljić, Jović i Šegarić, dale su ogroman, nemjerljiv doprinos u svetom Domovinskome ratu.

Kad smo hrvatskom Saboru (lani) predlagali da te žene-mučenice dobiju barem Spomen dan – odbili su!

Sve smo o tome pisali, pa se samo ponavljamo.

Ali, kao da i nismo.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Puli održana promocija knjige ‘Mit o Jasenovcu’, unatoč sabotažama

Objavljeno

na

Objavio

U petak 22.02. je u Puli održana promocija filma i knjige Mit o Jasenovcu Romana Leljaka, usprkos žestokom protivljenju IDS-ovog gradonačelnika Pule Borisa Miletića, prijetnjama i grafitima po zidu Crkve Sv. Ivana Krstitelja u Puli.

Neviđena, neprimjerena i degutantna medijska hajka protiv autora, istraživača Romana Leljaka , protiv Katoličke crkve i vjernika, od strane Glasa Istre, nije urodila otkazivanjem promocije, kao što je Boris Miletić sugerirao.

Ne samo da je neprimjerena hajka Glasa Istre na Romana Leljaka, nego je i krajnje neljudska, jer ne razmišljaju urednici o ljudskosti, ne vode računa da g. Leljak ima malodobnu djecu i kako se takvi novinski članci odražavaju na dječju psihu. U agitpropovskom zadatku koji su dobili za odraditi, vjerojatno po političkom naređenju IDS-a izgubili su svaki smisao za etičnost i ljudskost. Gospodina Leljaka nazivaju prevarantom!?

Dvorana ispod Crkve bila je prepuna. Provokatori koji su došli sa novinarima, bili su udaljeni. Osim jednog povika” smeće jedno” nisu imali progodu dalje vrijeđati.

Postavlja se pitanje, kako je moguće u jednoj, po IDS-ovom gradonačelniku Pule, Borisu Miletiću demokratskoj, tolerantnoj, multikulturalnoj sredini, gdje “cvate “suživot, ispoljavati toliku mržnju prema neistomišljenicima i prema drugoj političkoj opciji?

Nameće se samo jedan mogući zaključak, da IDS i njegov pulski gradonačelnik Boris Miletić ne znaju što ti pojmovi znače, ili ako i znaju primjenjuju demokraciju, toleranciju i suživot samo na njima podobne, a za nepodobne koriste metode poznate iz totalitarnog režima; medijske napade, diskvalifikaciju, progone i prisilu.

I onda kao ” osvetu mićeg malog” moram se nasmijati koliko je djetinjasto i mizerno, odmah organiziraju protupredavanje, poznatog jugofila Ive Goldsteina, koji je kao veleposlanik države Hrvatske u Francuskoj, u svojoj radnoj sobi držao sliku J.B.Tita, pokojnog predsjednika pokojne države! Vjerodostojno zar ne?

Ali za razliku od IDS-ovaca, Borisa Miletića i Radničke fronte mi koji smo nazočili promociji Romana Leljaka, nećemo vas ometati, niti pisati gnjusne izjave i članke po novinama, niti privatno diskreditirati g. Goldsteina, već ćemo poštujući demokratska načela, po Rezoluciji UN i Ustavu RH o slobodi i pravu na javno izražavanje svog mišljenja, pustiti čovjeka da ostvari svoja demokratska prava.

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari