Pratite nas

Intervju

Dr. Robin Harris: Hrvatska – prekrasna država s užasnim političarima

Objavljeno

na

Istanbulska konvencija promiče rodnu ideologiju pod krinkom borbe protiv nasilja nad ženama. Nema razloga vjerovati da će prijedlozi Konvencije imati ikakav praktičan učinak na zaštitu žena od zlostavljanja

Robin Harris (66) britanski je povjesničar, publicist i novinar koji se devedesetih, pišući knjigu o Dubrovniku, toliko zaljubio u Hrvatsku i njezine ljude da se ovdje i doselio i dobio državljanstvo.

U “prethodnom” životu doktorirao je suvremenu povijest na Oxfordu, bio je posebni savjetnik britanske vlade, ali i osobni savjetnik premijerke Margaret Thatcher. Vrlo brzo nakon preseljenja naučio je hrvatski jezik i uključio se u političke, društvene i povijesne rasprave u našem društvu, što, s obzirom na količinu rasprava kod nas, i nije bilo posebno teško.

U svojim kolumnama često promatra Hrvatsku u kontekstu novog europskog društva, a budući da je obraćenik s anglikanske na katoličku vjeru, bavi se i religijskom tematikom, pa je izučavajući djelovanje zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca postao jedan od najboljih poznavatelja ove složene tematike, o čemu je i objavio knjigu. Naravno, priču smo počeli s burom oko Istanbulske konvencije, kojoj i dr. Harris zamjera “skrivene namjere”, piše Damir Šarac / Slobodna Dalmacija

Plenković je čitao zatvorena uma

– Dokument je izazvao kontroverzije u mnogim zemljama, ne samo u Hrvatskoj, jer zasigurno promiče rodnu ideologiju pod krinkom borbe protiv nasilja nad ženama.

To je njegova središnja svrha i nema razloga vjerovati da će prijedlozi Konvencije imati ikakav praktičan učinak na zaštitu žena od zlostavljanja, a na takav zaključak upućuje i situacija u zemljama koje su je ratificirale. Kritika koju su uputili hrvatski biskupi stoga je opravdana i utemeljena, a i Sveta Stolica je otvoreno kritizirala dio Konvencije koji uvodi koncept roda.

Sam papa Frane osudio je rodnu ideologiju i opisao je kao novi oblik “ideološke kolonizacije”. Istanbulska konvencija podrazumijeva promoviranje i zagovaranje rodne ideologije unutar obrazovnog sustava – navodi dr. Harris, ističući kako je bitno razumjeti pojam roda u kontekstu u kojem se trenutačno univerzalno primjenjuje izvan Hrvatske i Konvencije.

– Premijer Plenković tvrdi da su drugi pogrešno pročitali tekst, ali čini mi se da su upravo njegove oči (i um) bili čvrsto zatvoreni pri čitanju. Svugdje se pojam roda vezuje uz spol kako bi se istaknulo da je spolni identitet društveni konstrukt podložan redefiniranju, a sve s ciljem otvaranja prostora za sekularnu propagandu koja dolazi s ljevice.

Primjerice, u članku 3. c stoji: “rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”.

Konvencija, dakle, na štetu hrvatskih poreznih obveznika, zahtijeva financiranje sekularista, anticrkvenih pokreta, ljevice i organizacija civilnog društva, čijem pokušaju negiranja i zatiranja hrvatske katoličke kulture Hrvati već svjedoče. Njome se uspostavlja međunarodno tijelo, GREVIO, koje će se sastojati od politički ispravnih ideologa, a sve kako bi se nadgledala provedba programa.

Nikakva izjava, koju Vlada RH sada nevoljko predlaže, ne može i neće imati pravnu težinu u odnosu na sadržaj ratificirane međunarodne konvencije – skeptičan je naš sugovornik te komentira netolerantnost radikalne ljevice u ovoj i sličnim raspravama:

Političare nije briga za ideje

– Kao i kod rodne ideologije, hrvatska radikalna ljevica otvara i zagovara teme koje su široko rasprostranjene na međunarodnoj razini. Posljednjih desetljeća, na obje strane Atlantika, svjetovna ljevica pokušava oduzeti Crkvi svaku ulogu sudionika u javnoj raspravi o moralnim i kulturnim pitanjima, p(r)okazujući tako temeljni antiliberalizam ljevice. Katolička crkva usuđuje se ne šutjeti jer joj je povjereno govoriti u ime i s glasom Krista, a Krista se mora čuti – smatra dr. Harris.

On drži kako se Hrvatsku ipak ne može svrstavati među zemlje potpunih političkih sloboda, za što velikim dijelom krivnju nose glavne stranke.
– Rasprave o velikim pitanjima trebaju biti intenzivne i žestoke. Ali trebali bismo pokušati raspravljati o idejama, nikako ne na osobnoj razini – čak i na društvenim mrežama.

Međutim, najveći politički problem u Hrvatskoj jest činjenica da državne institucije i glavne političke stranke imaju preveliku koncentraciju moći. Zapravo, danas Hrvatsku ne bih mogao nazvati politički potpuno slobodnom zemljom, jer vrlo malo poštuje vladavinu prava i nedovoljno uvažava i poštuje prava običnih građana. Klijentelizam i korupcija su posvuda.

Nije došlo do lustracije aktera komunističkog režima niti do utvrđivanja podrijetla imovine njihovih potomaka. Političke stranke na nacionalnoj razini općenito nisu zainteresirane za ideje, pitanja ili politike.

Ponavljaju slogane na izborima da bi bili izabrani, a onda djeluju kao dio jedinstvene političke klase koja uzima bogatstvo svoje zemlje i dijeli ga svojim pristašama – nabraja povjesničar Harris, ukazujući kako bi Hrvatska mogla puno naučiti od Velike Britanije o tome što zapravo znači i kako funkcionira slobodno društvo, slobodno gospodarstvo i parlamentarna demokracija.

Navodi kako je u Britaniji Parlament moćan, a zastupnici vrlo važni, dijelom i stoga što se ondje zastupnici biraju pojedinačno, a ne samo s popisa stranaka kojima – kako premijer Plenković otvoreno prijeti – vodstvo može manipulirati. Britanski premijer mora slušati što zastupnici kažu, a oni zauzvrat moraju slušati ono što njihovi glasači žele.
– Godinama sam radio s Margaret Thatcher, koja je bila jedan od najjačih političkih lidera u modernoj Britaniji. Ipak, ta dominantna žena zahtijevala je svaki tjedan informacije o razmišljanjima i stavovima svake grupe njezinih zastupnika i s velikom ih je pažnjom bilježila.

Zasigurno nikada ne bi govorila prezirno i uvredljivo o konzervativnim zastupnicima i zagovarateljima konzervativnih vrijednosti kao što Andrej Plenković smatra da može govoriti o dijelu zastupnika HDZ-a.
Drugi je problem, međutim, što su ideje o politikama u Hrvatskoj gotovo u potpunosti odsutne iz političkih procesa usmjerenih na uporabu moći s ciljem stjecanja frakcijske i osobne prednosti i koristi.

U SAD-u i Velikoj Britaniji razvili smo koncept takozvanih “think tankova”, organizacija civilnog društva neovisnih o vladi i političkim strankama, koje pokušavaju oblikovati i moderirati raspravu o politici.

Pomogao sam pokrenuti jednu od tih organizacija u Hrvatskoj prije nekoliko godina, Centar za obnovu kulture, a sada ćemo pokrenuti nove inicijative za popunjavanje praznine na konzervativno usmjerenom, desnom centru političkog spektra – kaže Harris, koji nam je komentirao i najnovije potrese na međunarodnoj političkoj sceni: sukob Velike Britanije s Rusijom i hrvatsku ulogu u tome, ali i posljedice Brexita koji – podržava.

Tjeranje diplomata je i smiješno i štetno

– Britanija je bila u pravu kad je glasala za izlazak iz Europske unije, a to potvrđuje i ponašanje pregovarača EU-a koji traže svaku priliku da kazne Veliku Britaniju kao upozorenje bilo kojoj drugoj zemlji koja se usuđuje razmišljati o napuštanju Unije. Velika Britanija je dovoljno velika, moćna i bogata da ponovno ode svojim putem.

Neki ljudi sugeriraju da postoji veza između Brexita i nedavnog pokušaja ubojstva Rusa u Londonu u smislu da nas možda Putin na neki način “testira”. Sumnjam u to. Rusija često ubija ljude; uglavnom, ali ne uvijek, svoje ljude, a u Londonu živi iznimno veliki broj Rusa, od kojih mnogi imaju “sjenovitu” prošlost i veze.
Pretpostavljam da je jedan element u velikom ruskom sigurnosnom sustavu izveo ove nedavne napade, vjerojatno bez Putinova znanja, ali s uvjerenjem da neće biti kažnjen.

Što se tiče pozicije Hrvatske u odnosu na Rusiju, protjerivanje diplomata bilo bi smiješno da nije toliko štetno. Hrvatska trenutačno ima dvije vanjske politike, od kojih ni jedna nije koherentna niti usuglašena s drugom. Ali ovo odražava moju prethodnu tvrdnju: Hrvatska je prekrasna zemlja s užasnim političarima, zdravo društvo s nefunkcionalnom državom – zaključuje dr. Robin Harris.

Stepinac je dokaz da su prijetnje vjeri sve ozbiljnije

Što vas je privuklo liku Alojzija Stepinca; jednom ste zaključili kako je on vjerojatno osoba oko koje se isprelo najviše laži u povijesti čovječanstva?

– Stepinac je danas model za one koji vode Crkvu u Hrvata: ona mora pokazati više hrabrosti jer prijetnje vjeri postaju sve ozbiljnije. Čini se da je Srpska pravoslavna crkva zasad učinkovito blokirala njegovu kanonizaciju.

Međutim, argumenti nisu bili nevrijedni: ono što je izašlo iz rasprava Mješovite komisije, sastavljene od predstavnika obiju crkava, iako to javnost ne zna budući da radovi nisu objavljeni, jest zaključak da je Katolička crkva bila daleko glasnija i djelotvornija u suprotstavljanju nacističkom progonu Židova nego što je to bila Srpska pravoslavna crkva.

Nikad ne zaboravite da je Srbija proglašena slobodnom od Židova 1942., godinu dana prije Hrvatske. Međutim, o tome se nikad ne govori.

Piše Damir Šarac / Slobodna Dalmacija

 

Ante Rašić: Kuda plovi ova barka mala

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Miletić: Ratni zrakoplovi neće nadlijetati Istru

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Istarskog demokratskog sabora (IDS) Boris Miletić potvrdio je u razgovoru za Hinu kako ratni zrakoplovi ipak neće nadlijetati Istru nakon nedavne najave kako se bivši vojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe.

Reagirali ste na najavu kako se bivši bojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe. U kojoj je to fazi te ima li šanse zaustaviti taj proces?

Uspjeli smo riješiti taj problem nakon sastanka koji smo župan Flego i ja održali s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Krstičevićem na kojem nam je jasno i decidirano rečeno da se vojni borbeni zrakoplovi neće vratiti u Pulu. Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine. U skladu sa Strategijom o nacionalnoj sigurnosti Ministarstvo će ipak zadržati određene objekte na tom području kako bi vojska bila prisutna u čitavoj zemlji.

IDS će pokrenuti inicijativu vraćanja stope PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu sa sadašnjih 25 posto na nekadašnjih 13 posto. Koja je procedura i mislite li da ćete uspjeti u tome?

Kao čovjek koji je i sam radio u turizmu te i sam dolazi iz turističkog grada, ministar Gari Cappelli trebao bi razumjeti važnost smanjenja PDV-a za konkurentnost hrvatskog ugostiteljstva i turizma. Svima je jasno da je odlukom iz 2016.godine, kada je Vlada vratila PDV u ugostiteljstvu s 13 na 25 posto, učinjena velika pogreška.

Dovoljno je reći da se smanjila konkurentnost turističkih destinacija u Hrvatskoj  u odnosu na zemlje u okruženju i da su velike hotelijerske grupacije odustale od najavljenih investicija i zapošljavanja.

Upravo zahvaljujući IDS-u, PDV je 2012. smanjen na 10 posto, čime su se “otvorila vrata rekordnim turističkim sezonama u posljednjim godinama. Ubijati mjeru koja je donijela takve rezultate bilo je posve suludo. Sada tražimo da se ta pogreška ispravi i da država stimulira razvoj turizma kao najvažnije gospodarske grane u Hrvatskoj.

Kako komentirate poražavajući podatak da u Istri postoji nedostatak radne snage u turizmu i ugostiteljstvu, kao što su kvalitetni kuhari i konobari te recepcionari?

To je problem koji treba rješavati s dvije strane odnosno s jedne strane poslodavci trebaju voditi računa o poboljšanju uvjeta rada sezonskih radnika, a s druge država treba ulagati u edukaciju turističkih djelatnika. To je još jedan hrvatski apsurd – imamo previše nezaposlenih, a govorimo o nedostatku radne snage. To znači da u sustavu nešto ozbiljno ne štima.  Činjenica je da hrvatski obrazovni sustav uopće nije usklađen s tržištem rada i to se vidi u svim sektorima. To je dio šireg problema koji uključuje potpuni izostanak obrazovne i razvojne strategije. Rekao bih da je to svojevrsni hrvatski sindrom.

Kako komentirate odnose između oporbenih stranaka odnosno u kakvim ste odnosima s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem nakon posljednjeg istupa za njegova posjeta Istri ? 

Rekao bih da je odnos između oporbenih stranaka korektan premda je posljednje istupe predsjednika SDP-a teško razumjeti. Pretpostavljam da je riječ o nesnalaženju, ali on time izravno šteti svojim biračima i oporbi. Hrvatskoj danas treba jaka i ujedinjena oporba koja može obraniti Hrvatsku od konzervativnih jurišnika.

Zašto Bernardić razbija oporbu, ne  znam, no iskreno se nadam da u pozadini svega nije plan o stvaranju velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Bez jake oporbe nema kvalitetne demokracije. Zato želim da SDP što prije izađe iz krize u koju je upao i da se zajedno borimo za zaštitu ljudskih i građanskih prava te europskih vrijednosti.

Kakva je budućnost platforme koja se temelji na lijevim liberalnim vrijednostima zajedno s GLAS-om i strankom Pametno?

IDS s tim strankama dijeli isti svjetonazor i kao što se pokazalo, zajedno uspijevamo na dnevni red staviti teme koje definiraju Hrvatsku kao civiliziranu državu, poput Istanbulske konvencije. Ta naša neslužbena grupacija već sada osvaja šest posto na izborima i sve više stranaka iskazuje interes da nam se priključi. Nastavljamo dalje, radimo na konkretnim mjerama i zakonskim rješenjima koje Hrvatsku čine boljim, perspektivnijim i ugodnijim mjestom za život. Još uvijek nismo razgovarali o izlasku na nadolazeće izbore, jer je to odluka koju moraju donijeti stranačka tijela svih triju stranaka.

Kako komentirate posljednji ispad Vojislava Šešelja prilikom boravka hrvatskog izaslanstva u Beogradu?

Ispad Vojislava Šešelja je ispod svake ljudske i moralne razine te je takvim redikulima cilj privući pažnju vulgarnim provokacijama. Teško mi je procijeniti je li odluka da se prekine posjet bila ispravna, no činjenica je da se dužnosnici Srbije nisu odmah ispričali i osudili ponašanje ovog srpskog zastupnika. U takvim okolnostima Hrvatska mora naći načina da se zaštiti.

Koja je po vama sudbina pulskog brodogradilišta Uljanik, nakon što je ovih dana otkazano pet od ukupno 17 brodova koliko ih je u Uljanikovoj knjizi narudžbi ?

Uljanik je bio i ostao jedna od ključnih poluga razvoja Istre, Kvarnera, ali i cijele Hrvatske te tako mora ostati i dalje. Nadam se da će Uljanik s novom upravom znati  iskoristiti ovu situaciju i iskoračiti u budućnost. Na današnjem tržištu nije lako biti konkurentan, ali komparativna prednost Uljanika su njegovi radnici i njihovo znanje. Uljanik ima više od 160 godina akumuliranog znanja koje treba kapitalizirati i kojim može još jednom pokazati svoju snagu”.

Kako mislite da će Danko Končar uspjeti u roku od dvije godine restrukturirati pulsko brodogradilište kada u pet godina, kako je i sam rekao, nije uspio restrukturirati Brodotrogir ?

To je pitanje za Končara. U ovom trenutku važno je da svatko radi svoj dio posla. Lokalna i regionalna samouprava učinile su apsolutno sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu Uljaniku i brodogradnji. Prema strateškom partneru, Končaru ili bilo kome drugom, imamo samo jedan zahtjev – da sačuva brodogradnju i radna mjesta! Za nas tu nema alternative.

I konačno, ima li šanse da se napuštena državna imovina u Istri napokon stavi u funkciju gospodarstva ?

Potencijal neiskorištene državne imovine je ogroman, no ako pogledate prijedlog novog Zakona o državnoj imovini jasno je da se tu ništa značajno neće dogoditi. Na žalost, državne strukture jednostavno nisu zainteresirane za rješavanje tih pitanja.

Primjerice, po pitanju Muzila, iz odgovora na naše zastupničko pitanje koji smo nedavno dobili od Ministarstva državne imovine, proizlazi da su za projekt stavljanja u funkciju područja Muzil nadležna čak četiri ministarstva, Državna geodetska uprava, Županijsko državno odvjetništvo i tako dalje. Po našoj slobodnoj procjeni temeljenoj na dosadašnjem iskustvu, a imajući u vidu razinu učinkovitosti i brzinu rada te međusobnu usklađenosti državnih tijela, možemo očekivati da ćemo na konkretne pomake čekati recimo pet, šest ili možda čak i do deset godina! To je iracionalno, smiješno i apsurdno, ali to je hrvatska stvarnost. Država će svaki puta radije udariti po džepu građana nego staviti u funkciju imovinu koja sada predstavlja mrtvi kapital, ili još gore, trošak, i njome puniti državnu blagajnu.

Razgovarao: Daniele Sponza

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Pavković: Monodrama po Hodakovim tekstovima bit će hit nad hitovima

Objavljeno

na

Rado čitane kolumne Zvonimira Hodaka oživjet će i na kazališnoj sceni. Neki su već na samom startu pokušali „minirati“ ovu, kako se najavljuje urnebesnu i zabavnu predstavu o hrvatskoj političkoj patologiji, ali, po riječima Dražena Stjepandića, koji je i osmislio cijeli projekt, to im zasad nije pošlo za rukom. A ni neće!

Predstava nosi naziv „Žikina dinastija u lijevoj našoj“, a u u zagrebačkoj Maloj sceni, Medveščak 2, izvest će je glumac Šiško Horvat Majcan, i to 18., 19. i 20 travnja. Nakon toga slijede gostovanja diljem Hrvatske, a prvo će biti u Gospiću.

Bio je to povod za razgovor s mladim glumcem Šiško Horvat Majcanom, koji nam je otkrio još neke detalje vezane uz ovu, već sada možemo reći, – hit predstavu.

  • Gospodine Šiško, vjerujemo da ste s oduševljenjem prihvatili igrati u „Žikinoj dinastiji u lijevoj našoj“, odnosno što vas je privuklo ovoj monodrami?

Prije svega hvala na interesu za ovu predstavu. Kolumne Zvonimira Hodaka čitam već godinama i na poziv Dražena Stjepandića sam se odazvao bez zadrške. Moram priznati da sam se u početku dosta preispitivao, razgovarao s obitelji i prijateljima i nailazio na različita mišljenja o tome trebam li ja to raditi ili ne. Svi ti razgovori i sati mozganja su me uvukli u taj rad. Shvatio sam da je došlo vrijeme za rizik, umjetnički rizik. Volim jednostavnost a najjednostavniji odgovor mi je dala moja životna suputnica Iva: ‘Kaj razmišljaš, ionak nemaš kaj za izgubit.’

  • Vi ste i sami postavili ovu predstavu. Što to znači: da je „nitko“ nije želio režirati, ili?

Nakon prvih par razgovora Dražen Stjepandić i ja shvatili smo da je to zapravo punk jer je jednostavno iskreno i zabavno, i krenuli smo na avanturu u ‘čizmama slobode’. Nema straha pa nema cenzure ni zadrške. Baš onako kako kazalište i treba biti. Nažalost kazalište danas spava samo i impotentno.  Punkera među redateljima nema.

  • Što gledatelji mogu očekivati u 70 minuta koliko traje?

Bolje im je da ništa ne očekuju jer će se svakako iznenaditi. Pretjerujem ali ovakvih predstava nema. Tu su  stvarne osobe iz našeg javnog života koje ponekad odlutaju u fikciju. Svi likovi i njihovi stavovi i razmišljanja su izvrnuti ruglu. Količina gluposti i laži koju ljudi mogu izgovoriti u javnom prostoru je golema. Hodak to primjećuje i stvara sjajne satirične momente. Za mene je to čista zabava ali znam da će mnogi biti revoltirani.

  • Je li vam to prvo takvo iskustvo?

Da, a moguće i posljednje.

  • Kakva je bila suradnja s autorom kolumni, po kojoj je rađena predstava, Zvonimirom Hodakom, a kakva sa Draženom Stjepandićem, koji je idejni autor predstave?

S gospodinom Hodakom, proveo sam dva sata u ugodnom razgovoru. Kad je shvatio da sam spreman na rizik dao mi je  otvorene ruke i poželio sreću. Nadam se da ga neću razočarati. S Draženom se često družim, on mi je velika podrška i bez njega nikad ne bi uspio ovo napraviti. On je napravio prvi izbor tekstova, nakon toga smo kreirali lik i stvorili situaciju za publiku i mene. On je pravi punker.

  • Je li vas smetalo što je jedan glumac prije vas prvo pristao, a zatim bez objašnjenja odustao od ovog projekta?

Ne, nimalo. Znao sam to od početka. Ljudi imaju različite razloge  i  životne situacije. Ne znam o čemu se radilo u tom trenutku niti me to zanima.

  • Ima li tu i „opasnih“ političkih scena?

A danas je sve ‘opasno’ što znači da se svi boje nekog vraga. Ja se bojim štete koju nam laž i glupost u javnom prostoru stvaraju već godinama. Šarlatani u politici i sijači zla i mržnje u medijima. Da možda je opasno obračunavati s tim ‘sektorima’ ali što je kazalište bez rizika, nula!  Zato cijenim Hodaka, on piše bez straha.

  • Jeste li možebitno u svojoj umjetničkoj karijeri igrali nešto slično?

Ovako eksplicitno ne, ali završni ispit iz lutkarstva je bio svojevrsna diverzija.

  • A, gdje ste sve dosad nastupali, malo nam se pohvalite?

Nastupao sam stvarno posvuda, obzirom da sam freelancer  radio sam svakakvih  projekata. I ne samo kao glumac.  U  Maloj sceni igram u odličnoj obiteljskoj predstavi ‘Muka malog vuka’, to je jedna od rijetkih predstava koju je baš gušt igrati. Prije osam godina napravili smo sjajnu predstavu ‘Dašenjka ili priča o štenetu’ i izveli  je 500 puta, i danas uživam igrajući je. To su predstave zbog kojih živim kazalište. Surađujem i s Festivalom Tolerancije, bio sam inspicijent na dječjoj operi Brundibar, to su projekti za pamćenje.

  • Želite li još nešto reći, dopuniti?

Pozvao bih publiku ,sve,  bez obzira što mislili i kojoj ‘struji’ pripadali.

Preživjeti od umjetnosti – to je najveći art danas.

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati