Pratite nas

Intervju

Dr. Robin Harris: Hrvatska – prekrasna država s užasnim političarima

Objavljeno

na

Istanbulska konvencija promiče rodnu ideologiju pod krinkom borbe protiv nasilja nad ženama. Nema razloga vjerovati da će prijedlozi Konvencije imati ikakav praktičan učinak na zaštitu žena od zlostavljanja

Robin Harris (66) britanski je povjesničar, publicist i novinar koji se devedesetih, pišući knjigu o Dubrovniku, toliko zaljubio u Hrvatsku i njezine ljude da se ovdje i doselio i dobio državljanstvo.

U “prethodnom” životu doktorirao je suvremenu povijest na Oxfordu, bio je posebni savjetnik britanske vlade, ali i osobni savjetnik premijerke Margaret Thatcher. Vrlo brzo nakon preseljenja naučio je hrvatski jezik i uključio se u političke, društvene i povijesne rasprave u našem društvu, što, s obzirom na količinu rasprava kod nas, i nije bilo posebno teško.

U svojim kolumnama često promatra Hrvatsku u kontekstu novog europskog društva, a budući da je obraćenik s anglikanske na katoličku vjeru, bavi se i religijskom tematikom, pa je izučavajući djelovanje zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca postao jedan od najboljih poznavatelja ove složene tematike, o čemu je i objavio knjigu. Naravno, priču smo počeli s burom oko Istanbulske konvencije, kojoj i dr. Harris zamjera “skrivene namjere”, piše Damir Šarac / Slobodna Dalmacija

Plenković je čitao zatvorena uma

– Dokument je izazvao kontroverzije u mnogim zemljama, ne samo u Hrvatskoj, jer zasigurno promiče rodnu ideologiju pod krinkom borbe protiv nasilja nad ženama.

To je njegova središnja svrha i nema razloga vjerovati da će prijedlozi Konvencije imati ikakav praktičan učinak na zaštitu žena od zlostavljanja, a na takav zaključak upućuje i situacija u zemljama koje su je ratificirale. Kritika koju su uputili hrvatski biskupi stoga je opravdana i utemeljena, a i Sveta Stolica je otvoreno kritizirala dio Konvencije koji uvodi koncept roda.

Sam papa Frane osudio je rodnu ideologiju i opisao je kao novi oblik “ideološke kolonizacije”. Istanbulska konvencija podrazumijeva promoviranje i zagovaranje rodne ideologije unutar obrazovnog sustava – navodi dr. Harris, ističući kako je bitno razumjeti pojam roda u kontekstu u kojem se trenutačno univerzalno primjenjuje izvan Hrvatske i Konvencije.

– Premijer Plenković tvrdi da su drugi pogrešno pročitali tekst, ali čini mi se da su upravo njegove oči (i um) bili čvrsto zatvoreni pri čitanju. Svugdje se pojam roda vezuje uz spol kako bi se istaknulo da je spolni identitet društveni konstrukt podložan redefiniranju, a sve s ciljem otvaranja prostora za sekularnu propagandu koja dolazi s ljevice.

Primjerice, u članku 3. c stoji: “rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”.

Konvencija, dakle, na štetu hrvatskih poreznih obveznika, zahtijeva financiranje sekularista, anticrkvenih pokreta, ljevice i organizacija civilnog društva, čijem pokušaju negiranja i zatiranja hrvatske katoličke kulture Hrvati već svjedoče. Njome se uspostavlja međunarodno tijelo, GREVIO, koje će se sastojati od politički ispravnih ideologa, a sve kako bi se nadgledala provedba programa.

Nikakva izjava, koju Vlada RH sada nevoljko predlaže, ne može i neće imati pravnu težinu u odnosu na sadržaj ratificirane međunarodne konvencije – skeptičan je naš sugovornik te komentira netolerantnost radikalne ljevice u ovoj i sličnim raspravama:

Političare nije briga za ideje

– Kao i kod rodne ideologije, hrvatska radikalna ljevica otvara i zagovara teme koje su široko rasprostranjene na međunarodnoj razini. Posljednjih desetljeća, na obje strane Atlantika, svjetovna ljevica pokušava oduzeti Crkvi svaku ulogu sudionika u javnoj raspravi o moralnim i kulturnim pitanjima, p(r)okazujući tako temeljni antiliberalizam ljevice. Katolička crkva usuđuje se ne šutjeti jer joj je povjereno govoriti u ime i s glasom Krista, a Krista se mora čuti – smatra dr. Harris.

On drži kako se Hrvatsku ipak ne može svrstavati među zemlje potpunih političkih sloboda, za što velikim dijelom krivnju nose glavne stranke.
– Rasprave o velikim pitanjima trebaju biti intenzivne i žestoke. Ali trebali bismo pokušati raspravljati o idejama, nikako ne na osobnoj razini – čak i na društvenim mrežama.

Međutim, najveći politički problem u Hrvatskoj jest činjenica da državne institucije i glavne političke stranke imaju preveliku koncentraciju moći. Zapravo, danas Hrvatsku ne bih mogao nazvati politički potpuno slobodnom zemljom, jer vrlo malo poštuje vladavinu prava i nedovoljno uvažava i poštuje prava običnih građana. Klijentelizam i korupcija su posvuda.

Nije došlo do lustracije aktera komunističkog režima niti do utvrđivanja podrijetla imovine njihovih potomaka. Političke stranke na nacionalnoj razini općenito nisu zainteresirane za ideje, pitanja ili politike.

Ponavljaju slogane na izborima da bi bili izabrani, a onda djeluju kao dio jedinstvene političke klase koja uzima bogatstvo svoje zemlje i dijeli ga svojim pristašama – nabraja povjesničar Harris, ukazujući kako bi Hrvatska mogla puno naučiti od Velike Britanije o tome što zapravo znači i kako funkcionira slobodno društvo, slobodno gospodarstvo i parlamentarna demokracija.

Navodi kako je u Britaniji Parlament moćan, a zastupnici vrlo važni, dijelom i stoga što se ondje zastupnici biraju pojedinačno, a ne samo s popisa stranaka kojima – kako premijer Plenković otvoreno prijeti – vodstvo može manipulirati. Britanski premijer mora slušati što zastupnici kažu, a oni zauzvrat moraju slušati ono što njihovi glasači žele.
– Godinama sam radio s Margaret Thatcher, koja je bila jedan od najjačih političkih lidera u modernoj Britaniji. Ipak, ta dominantna žena zahtijevala je svaki tjedan informacije o razmišljanjima i stavovima svake grupe njezinih zastupnika i s velikom ih je pažnjom bilježila.

Zasigurno nikada ne bi govorila prezirno i uvredljivo o konzervativnim zastupnicima i zagovarateljima konzervativnih vrijednosti kao što Andrej Plenković smatra da može govoriti o dijelu zastupnika HDZ-a.
Drugi je problem, međutim, što su ideje o politikama u Hrvatskoj gotovo u potpunosti odsutne iz političkih procesa usmjerenih na uporabu moći s ciljem stjecanja frakcijske i osobne prednosti i koristi.

U SAD-u i Velikoj Britaniji razvili smo koncept takozvanih “think tankova”, organizacija civilnog društva neovisnih o vladi i političkim strankama, koje pokušavaju oblikovati i moderirati raspravu o politici.

Pomogao sam pokrenuti jednu od tih organizacija u Hrvatskoj prije nekoliko godina, Centar za obnovu kulture, a sada ćemo pokrenuti nove inicijative za popunjavanje praznine na konzervativno usmjerenom, desnom centru političkog spektra – kaže Harris, koji nam je komentirao i najnovije potrese na međunarodnoj političkoj sceni: sukob Velike Britanije s Rusijom i hrvatsku ulogu u tome, ali i posljedice Brexita koji – podržava.

Tjeranje diplomata je i smiješno i štetno

– Britanija je bila u pravu kad je glasala za izlazak iz Europske unije, a to potvrđuje i ponašanje pregovarača EU-a koji traže svaku priliku da kazne Veliku Britaniju kao upozorenje bilo kojoj drugoj zemlji koja se usuđuje razmišljati o napuštanju Unije. Velika Britanija je dovoljno velika, moćna i bogata da ponovno ode svojim putem.

Neki ljudi sugeriraju da postoji veza između Brexita i nedavnog pokušaja ubojstva Rusa u Londonu u smislu da nas možda Putin na neki način “testira”. Sumnjam u to. Rusija često ubija ljude; uglavnom, ali ne uvijek, svoje ljude, a u Londonu živi iznimno veliki broj Rusa, od kojih mnogi imaju “sjenovitu” prošlost i veze.
Pretpostavljam da je jedan element u velikom ruskom sigurnosnom sustavu izveo ove nedavne napade, vjerojatno bez Putinova znanja, ali s uvjerenjem da neće biti kažnjen.

Što se tiče pozicije Hrvatske u odnosu na Rusiju, protjerivanje diplomata bilo bi smiješno da nije toliko štetno. Hrvatska trenutačno ima dvije vanjske politike, od kojih ni jedna nije koherentna niti usuglašena s drugom. Ali ovo odražava moju prethodnu tvrdnju: Hrvatska je prekrasna zemlja s užasnim političarima, zdravo društvo s nefunkcionalnom državom – zaključuje dr. Robin Harris.

Stepinac je dokaz da su prijetnje vjeri sve ozbiljnije

Što vas je privuklo liku Alojzija Stepinca; jednom ste zaključili kako je on vjerojatno osoba oko koje se isprelo najviše laži u povijesti čovječanstva?

– Stepinac je danas model za one koji vode Crkvu u Hrvata: ona mora pokazati više hrabrosti jer prijetnje vjeri postaju sve ozbiljnije. Čini se da je Srpska pravoslavna crkva zasad učinkovito blokirala njegovu kanonizaciju.

Međutim, argumenti nisu bili nevrijedni: ono što je izašlo iz rasprava Mješovite komisije, sastavljene od predstavnika obiju crkava, iako to javnost ne zna budući da radovi nisu objavljeni, jest zaključak da je Katolička crkva bila daleko glasnija i djelotvornija u suprotstavljanju nacističkom progonu Židova nego što je to bila Srpska pravoslavna crkva.

Nikad ne zaboravite da je Srbija proglašena slobodnom od Židova 1942., godinu dana prije Hrvatske. Međutim, o tome se nikad ne govori.

Piše Damir Šarac / Slobodna Dalmacija

 

Ante Rašić: Kuda plovi ova barka mala

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Predsjednica: ‘Ako se ponovno kandidiram, vjerujem da ću imati potporu HDZ-a’

Objavljeno

na

Objavio

Kolinda Grabar-Kitarović: Premijer i ja češće ćemo se sastajati

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je u intervjuu za subotnje izdanje Jutarnjega lista kako vjeruje da će, ako se kandidira za još jedan petogodišnji mandat na Pantovčaku ponovno imati potporu HDZ-a, odnosno s premijerom Andrejom Plenkovićem smatra mnogo boljim nego što se prikazuje u javnosti te najavljuje češće sastanke kako bi se izbjegli nesporazumi.

Grabar-Kitarović je u razgovoru ponovila da u ovom trenutku o tome uopće ne razmišlja o kandidaturi za još jedan predsjednički mandat već je usredotočena na obnašanje sadašnjeg. “Do izbora je ostala godina i pol, a ovo nije izborna godina u bilo kojem smislu, i treba je maksimalno iskoristiti za reforme”, kazala je.

Na novinarsko pitanje kazala je i da nije razmišljala o tome da, ako se odluči kandidirati za novi mandat, to učini kao nezavisna kandidatkinja. „Nisam. Prvi mandat sam dobila kao kandidatkinja HDZ-a i ako se ponovno odlučim kandidirati, vjerujem da ću ponovno imati potporu stranke. U HDZ-u sam se učlanila u ranoj mladosti, stranku nisam napuštala u najtežim trenucima, nakon gubitka izbora 2000., niti 2011. godine. Da nije bilo potpore HDZ-a i tisuća vrijednih volontera, nikad ne bih bila izabrana za predsjednicu”.

Govoreći o odnosima s premijerom Andrejom Plenkovićem, navodi kako se ne moraju uvijek slagati, ali uvijek moraju raditi u interesu hrvatske države te smatra da to i čine.

“Rekla bih da su naši odnosi mnogo bolji nego što je to prikazano u javnosti. Nije problem u sadržaju naše komunikacije, jer mi komuniciramo vrlo dobro, problem je ponekad u nedostatku te komunikacije. Dogovorili smo se da ćemo se češće nalaziti i razgovarati kako ne bi dolazilo do nesporazuma”, ocijenila je hrvatska predsjednica nakon novinarske konstatacije kako je dojam da je u posljednje vrijeme odnos nje i premijera više hladan nego topao.

Na novinarsku opasku kako je bilo razmišljanja i o tome da želi postati predsjednicom HDZ-a te na pitanje ima li takve namjere, Grabar-Kitarović je odgovorila da ju trenutačno zanima dužnost koju obnaša te da je u potpunosti tome posvećena.

Moramo pogledati istini u oči

Analizirajući položaj Hrvatske, pet godina od kako smo ušli u EU, s obzirom na to da su nas, kako je istaknuto u pitanju, prestigle gotovo sve zemlje EU, u nekim segmentima i Rumunjska, a bliži se i Bugarska, predsjednica je ustvrdila da je “riječ o stanju u kojem smo se našli nakon godina i godina krivih politika”. „Rijetko je koja država još iza nas, a ako iz zemlje isele deseci tisuća ljudi ne možemo govoriti da nam je dobro. To naprosto nije istina, moramo pogledati istini u oči”, upozorila je.

Kao glavne razloge iseljavanja navodi preveliku tromost i birokratiziranost društva, nedovoljno vrednovanje znanja i sposobnosti, široko razvijenu kulturu takozvanog uhljebništva i nepotizma, nedovoljnu učinkovitost pravosuđa i opći otpor prema privatnoj inicijativi, poduzetništvu i investicijama.

“Pojednostavljeno rečeno u Hrvatskoj se uvijek traži stotinu razloga zašto je nešto nemoguće napraviti, a tek potom kako se nešto može napraviti. To nas doslovno uništava”, dodala je.

Upitana je li u vezi s iseljavanjem i sadašnja Vlada propustila obaviti svoj dio posla, odgovara: “Morate priznati da se u godinu i pol mandata ne može preokrenuti stanje koje se gomilalo godinama i desetljećima. To je prije svega kritika stanja u kojem smo se danas našli”.

Predsjednica smatra da moramo požuriti s pripremama za predsjedanje EU-om, a jedan od problema je i nedovršena zgrada veleposlanstva u Bruxellesu.

“S premijerom sam razgovarala o problemu zgrade i oboje smo konsternirani što ta zgrada, nakon toliko novca koji je utrošen na kupnju, još stoji nedovršena. Nije učinjeno gotovo ništa, a godina i pol dana još ostaje za pripreme, što je za predsjedanje EU-om jako malo. Smatram da smo dosta kasno počeli s pripremama, a usudila bih se reći da kasnimo i kod osposobljavanja tima za ovaj posao. Doista moramo požuriti”, ustvrdila je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: ‘Referendumom nas marginalci žele vratiti 50 godina unatrag’

Objavljeno

na

Objavio

Povod za intervju s premijerom Andrejem Plenkovićem pet je godina Hrvatske u EU. Ovaj tjedan Večernji list organizirao je i veliku konferenciju na kojoj se raspravljalo o dobrim i lošim stranama našeg članstva.

Intervju se poklopio s novom migrantskom krizom koja stoji pred EU. Na summitu koji su obilježili tvrdi zahtjevi dijela članica za obranom granica EU bio je i premijer Plenković.

Osim tema o EU razgovaralo se o cijelom nizu aktualnih pitanja, od odnosa s predsjednicom, reformi, situacije u HDZ-u, Agrokoru…

Komentirajući referendumsku inicijativu Narod odlučuje kojom se traže promjene, od izbornih pravila do prava zastupljenosti manjina, ocijenio je da referendum nije način za odlučivanje o izbornom sustavu neke zemlje te poručio da će se boriti protiv prisutnog trenda populizma. Drži da takve inicijative imaju za cilj oslabiti HDZ te spuštanjem izbornog praga steći politički legitimitet.

“Neodgovorni populizam s briljantnim idejama poput necijepljenja djece ili napuštanja Europske unije vratio bi hrvatsko društvo 50 godina unazad. HDZ koji vodim protiv tog trenda se odlučio boriti. Referendum nije način za odlučivanje izbornog sustava neke zemlje. Jasno je koje marginalne i isključive političke opcije stoje iza referenduma. Ne znam kako su inicijatori tih ideja koji se često pozivaju na suverenizam zaboravili da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina donesen kao jedan od preduvjeta za međunarodno priznanje Hrvatske. To je bila državotvorna politika dr. Franje Tuđmana koju oni očito ne razumiju”, rekao je.

Razgovor o poboljšanju izbornog sustava je potreban, ali ne putem referenduma ili zlorabeći pojedine skupine u društvu, dodao je Plenković. Ističe pritom da je HDZ najveći zagovornik preferencijalnog sustava glasovanja jer im je takav sustav “donio niz izbornih pobjeda”. “Uz zadržavanje granice od 10 posto prikupljenih glasova liste, nemamo ništa protiv zaokruživanja većeg broja kandidata na listi, kao i uvođenja preferencijalnog glasa na lokalnim izborima. Želimo uvesti dopisno glasovanje za hrvatske državljane izvan Hrvatske, a tražimo i modele da uskladimo izborne jedinice s brojem birača”.

Dva referendumska pitanja donose šest promjena koje će osigurati da građani će moći odlučivati o tome tko postaje njihov zastupnik u Saboru preferencijskim glasovima. Takav izbor zastupnika osigurat će da oni budu više odgovorni biračima koji su im dali svoj glas, nego šefu svoje stranke. Isto tako, referendum će spriječiti političku trgovinu HDZ-a i SDP-a sa strankama koje ne mogu prijeći izborni prag, trgovinu mandatima nacionalnih manjina te omogućiti veću izlaznost na izbore kroz dopisno i elektroničko glasovanje.

Koalicija HDZ-a i SDP-a nije moguća, poručio je. “Za veliku koaliciju trebate barem dvije velike stranke – ja zasad vidim samo jednu koja ima kvalitetna rješenja i ljude za mijenjati Hrvatsku na bolje. Velika koalicija sa SDP-om samo bi smanjila naš reformski kapacitet, a to nije ono što građani od nas očekuju”, ustvrdio je te dodao da u Hrvatskom saboru, izuzev politikantstva i demagogije, nije čuo njihov konkretan doprinos reformskim naporima.

O pet godina članstva u EU

Hrvatska obilježava pet godina članstva u EU, a premijer ocjenjuje da je u najvećoj mjeri možemo biti zadovoljni članstvom koje je građanima donijelo brojne koristi, Hrvatskoj međunarodni politički i sigurnosni kredibilitet, a gospodarstvu zamah razvoja na zdravim temeljima. “Prihvaćanjem europskih vrijednosti i pravne stečevine, Europska unija značajno je doprinijela tome da je Hrvatska danas uređenije, prosperitetnije i pravednije društvo nego je bila na početku svoga europskog puta”, ocijenio je te naglasio da članstvom u EU “sukreiramo europske politike koje imaju izravan učinak na naše radnike, poduzetnike, izvoznike, studente i druge”.

Ulazak u EU bio je početak gospodarskog oporavka Hrvatske, nakon šest godina recesije, rekao je Plenković i naglasio važnost europskih fondova iz kojih je dosad povučeno 8,4 milijardi kuna više nego što je Hrvatska uplatila.

Otvaranjem tržišta EU-a hrvatski izvoz porastao je s 9 na 14 milijardi eura, istaknuo je premijer te podsjetio da je Hrvatska izašla iz Procedure prekomjernog proračunskog deficita i prvi put ostvarila proračunski suficit, kao i da kontinuirano smanjuje javni dug.

A završnu računicu svih financijskih i gospodarskih učinaka članstva, naveo je, moći ćemo podvući tek kada istekne sljedeći sedmogodišnji proračun EU-a, za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

“Napredak koji su ostvarile zemlje koje su ušle u EU desetljeće prije nas (2004.) samo dokazuje koliko se članstvo u EU isplati. Siguran sam da će i Hrvatska ostvariti sličan napredak u idućim godinama. Upravo zato vjerujem u europski projekt i vjerujem da će Hrvatska iskoristiti sve prednosti koje članstvo nudi”, rekao je, uz ostalo, Plenković.

Pokrećemo reformski ciklus koji se godinama odgađao

S obzirom na svoje najave da će ova godina biti reformska, premijer ističe da Vlada ima tri temeljna cilja – racionalno vođenje javnih financija, pokretanje snažnijeg investicijskog ciklusa i nastavak provedbe strukturnih reformi te da pokreće “reformski ciklus koji se godinama odgađao”.

Navodi da je upravo njegova Vlada, prvi put nakon 2002. godine, otvorila javnu raspravu o mirovinskoj reformi kojom želi “osigurati održivi mirovinski sustav i pristojne mirovine budućim generacijama”.

Dodao je da je usvojen niz demografskih i pronatalitetnih mjera, povećane su rodiljne i roditeljske naknade te se proširuje dječji doplatak na još 150.000 djece, kao i da od iduće godine slijedi nova porezna reforma “koja će donijeti nova porezna rasterećenja za građane i poduzeća”.

“Ključne su još reforme u zdravstvu, javnoj upravi i pravosuđu radi racionalizacije troškova i moderniziranja tih sustava”, rekao je te naveo da je pred izglasavanjem u Hrvatskom saboru paket pravosudnih zakona, dok su Zakon o zdravstvenoj zaštiti i paket mjera za olakšavanje položaja blokiranih sugrađana u prvom čitanju, kao i da se žurno radi i na novom ovršnom zakonu.

“Pokrećemo reformski ciklus koji se godinama odgađao. A sve ovo odnosi se samo na sljedećih šest mjeseci. Sjetite se samo kakvo je ozračje bilo u Hrvatskoj prije par godina, dominirala su ideološka prepucavanja. Veseli me da u Hrvatskoj već tjednima raspravljamo u javnosti je li bolje smanjiti opću stopu PDV-a ili porez na dohodak. To je iskorak”, zaključio je.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori