Pratite nas

Herceg Bosna

dr. sc. Denis Radoš tvrdi: Blidinjsko jezero nije glacijalno, napravili su ga ljudi prije 140 godina

Objavljeno

na

Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode u sastavu Parka prirode Blidinje, piše Večernji list BiH. Smješteno je na Dugom polju između planina Čvrsnice i Vrana.

Jezero je na 1183 metara nadmorske visine. Površina mu se uglavnom kreće oko 3,5 km2. Najveća dubina jezera je 4,5 metara, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra.

Nema površinskih tokova koji vode do i od jezera. Voda u jezero dolazi s padalinama i procjeđivanjem vode s okolnih planina Vrana i Čvrsnice, ponajviše s proljetnim otapanjem snijega. Ljeti veliki dio vode nestaje isparavanjem i otjecanjem kroz ponore, zbog čega znatno opadne razina jezera. Procijenjeni gubici vode iz jezera su veliki s obzirom na malu zapreminu i iznose 10 mm/dan.

Blidinje jezero

Blidinje jezero umjetno je jezero kojeg su napravili ljudi prije 140 godina, a teza o glacijalnom postanku jezera može se u potpunosti odbaciti. Zaključak je to opširnog istraživanja kojeg je proveo dr. sc. Denis Radoš, znanstvenik sa Sveučilišta u Zadru, a koje je objavljeno u posljednjem broju znanstvenog časopisa Geoadria (Vol. 22, No. 1), pod naslovom “Povijest nastanka Blidinjskog jezera”. Iako godina nastanka jezera niti u jednom izvoru nije izričito spomenuta, nju je bilo moguće rekonstruirati te je nastanak smješten u razdoblje između 1881. i 1885. Do tada je Blidinje (polje) redovito plavilo u proljeće svake godine nakon topljenja snijega, a voda bi otjecala u ponore u blizini Ivan Doca. Zbog velike potrebe za vodom, ljudi su odlučili začepiti ponore i stvoriti lokvu koja bi zadržavala vodu tijekom ljeta, piše Večernji list BiH. No, zbog plitke depresije polja, voda se razlila puno većim područjem i potopila obradive površine na kojima su uzgajane uglavnom žitarice i krumpir. Lokalni stanovnici koji su živjeli na Blidinju (Blidinjama) oduvijek su tvrdili da su jezero napravili ljudi, no čini se da je nedostajala znanstvena potvrda ovih tvrdnji. Istraživanje je podijeljeno na tri temeljna poglavlja kroz koje se detaljno analizira nastanak jezera: narodna predaja i pisani izvori, stare karte i geomorfologija.

Pisani izvori i narodna predaja

Prve spomene nastanka jezera u zapisanoj narodnoj predaji donosi duvanjski učitelj Stojan Rubić 1899. godine. On navodi kako je to nekada bilo polje na kojemu je nastalo jezero kada su se začepili ponori. Sličnu priču ispričao je i kazivač, bivši lovočuvar na Čvrsnici i Prenju, Andrija Jurić iz Jablanice (1921. – 2017.), zaključivši kako “od blinje (lokve) nasta Blidinje”. Pisci koji su prolazili područjem Blidinja ili su o njemu pisali u prvoj polovici 20. st., redovito spominju narodnu priču da je jezero nastalo začepljivanjem ponora, a Đorđe Protić zabilježio je i postojanje kamenog nasipa koji je zadržavao jezersku vodu da ne oteče u ponore, što je jedini spomen postojanja takve brane na Blidinju do izgradnje današnje brane 1990. godine. O začepljivanju ponora i svjedočenju ljudi o nastanku jezera pisali su i agronom Jovo Popović te etnograf i arheolog Vejsil Ćurčić. Oni navode da su u vrijeme njihova boravka na Blidinju još uvijek postojali živi svjedoci tih događaja, a da se jezero iz godine u godinu sve više širilo.

Raniji izvori, iz 19. stoljeća, pogotovo radovi franjevaca fra Petra Bakule (Šematizam) i fra Ivana Franje Jukića (“Zemljopis i poviestnica Bosne”), nigdje ne spominju postojanje jezera na Blidinju, kao ni ranija izvješća o biskupskim pohodima na ovo područje. Istovremeno, Bakula, koji je inače bio iz Posušja, znao je za postojanje jezera na vrhu Čvrsnice, vjerojatno jezera (lokve) Crljenak.

Stare karte

Stare karte iznimno dobro dokumentiraju pojavu jezera. Iako sve do 1870-ih godina nema dobrih kartografskih prikaza područja Blidinja, zanimanje Austro-Ugarske za Bosnu i Hercegovinu rezultiralo je izradom do tada najboljih i najpreciznijih karata ovog područja od Vojnogeografskog instituta iz Beča. Prije ulaska Austro-Ugarske u BiH (1878.), godine 1876. izdana je generalna karta na kojoj je prvi put prikazano Blidinje, i to kao poplavno polje (blato), na isti način kao i druga poplavna polja: Duvanjsko polje, Buško blato, Prološko blato i dr. Zapravo i sami toponim blidinje potječe od blinje, koja označava poplavnu ravnicu na kojoj se zadržava voda.

Godine 1881. izlazi nova detaljnija karta, koja područje Blidinja prikazuje iznimno detaljno i na kojoj su, među ostalim, prikazana naselja, ceste, toponimi i izvori. To je dakle zadnja karta (sa sadržajem iz 1880.) na kojoj se prikazuje područje Blidinja bez jezera. Prvi prikaz jezera potječe iz austrijske topografske karte 1:75.000, nastale na temelju geodetske izmjere BiH od 1880. do 1884. Tada kartirano jezero bilo je 5 puta manje od današnjeg i nalazilo se uz istočni rub polja podno Jelinka, odnosno istočno od ceste koja je nekada prolazila sredinom polja, od Barzonje prema Dugom polju, a koja je danas potopljena jezerom.

Postojanje ove ceste potvrdile su Kata Petrović i Luca Šarić iz Rakitna, što je zabilježio turizmolog Ljubo Mihić 1973. godine. Tom cestom određena je nekadašnja granica između kotareva Županjac i Mostar, a danas predstavlja granicu između općina Tomislavgrad i Posušje, koja jezero administrativno dijeli na dva dijela. Ostatak polja, danas potopljen jezerskom vodom plavio je samo u proljeće, što je izričito navedeno na karti.

Takvu situaciju donose i katastarske karte u mjerilu 1:6.250 iz 1882. godine, na kojima su prikazane parcele unutar poplavne površine jezera. Sve kasnije karte ovog područja, ovisno o mjerilu, nastavile su prikazivati Blidinje jezero na tri različita načina: kao jezero na cijelom poplavnom području, kao malo jezero podno Jelinka i kao poplavno polje (blatište). Zbog toga je nejasno kada je došlo do širenja jezerske površine i poplavljivanja oranica koje je uzrokovalo probleme, budući da ljudi više nisu mogli obrađivati zemlju od koje su i do tada vrlo oskudno živjeli. Zbog toga su početkom 20. st. započeli radovi na ponovnom otvaranju ponora i puštanju vode u njih, koje je predvodio fra Jozo Bencun.

Jedno takvo iskopavanje fotografirao je liječnik i planinar Radivoj Simonović 1907. godine, a fotografija se čuva u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.

Odbacivanje glacijalne teorije

U poglavlju o geomorfološkoj analizi područja, autor zaključuje da se jezero nalazi na propusnom krškom području, i to na dijelu na kojemu su taloženi sitniji mlađi sedimenti koji usporavaju, ali ne sprečavaju otjecanje vode u podzemlje. Također, zaključuje kako je glavni razlog gubitka jezerske vode otjecanje prema ponornoj zoni Ivan Dolac, a ne procjeđivanje na cijeloj površini jezera. Detaljnom geomorfološkom analizom u potpunosti odbacuje glacijalnu teoriju o postanku Blidinjskog jezera, koja nije zapravo ni zaživjela, ali se nerijetko spominjala u različitim publikacijama. Istovremeno ne odbacuje mogućnost da je na ovom području moglo postojati jezero u kasnom pleistocenu ili mlađem holocenu, ali takvo paleo-jezero, ukoliko je postojalo, nije u nikakvoj vezi s današnjim jezerom. Današnje jezero opstaje isključivo zahvaljujući nasipu izgrađenom 1990. godine ispred ponorne zone Ivan Dolac, čime je spriječeno otjecanje jezerske vode. Nasip je izgrađen nakon što je tijekom ljeta 1990. godine Blidinje gotovo u potpunosti presušilo. Rad je moguće preuzeti na stranicama časopisa Geoadria: https://hrcak.srce.hr/geoadria.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Kiseljak: Obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

Objavljeno

na

Objavio

Kiseljak: U vojarni ‘Mato Lučić Maturica’ obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

U organizaciji 1. pješačke (gardijske) pukovnije danas je u Kiseljaku u vojarni “Mato Lučić Maturica” obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a “Jastrebovi”.

Spomenuta vojarna teško da pamti veći odziv posjetitelja iz cijele BiH ali i šire usprkos lošim vremenskim prilikama.

Ono što posebno veseli je da su današnjoj obljetnici nazočili i pripadnici Jastrebova koji već dugo žive izvan BiH i rijetko dolaze na slična okupljanja.

Središnji dio obilježavanja bila je svečana akademija koju je uveličao vojni orkestar a koja je započela himnom Bosne i Hercegovine te odavanjem počasti svim poginulim i umrlim pripadnicima ove Brigade kao i svim žrtvama Domovinskog rata.

Istoj su nazočili ministrica obrane BiH Marina Pendeš, vojni biskup, mons.Tomo Vukšić koji je prethodno u kapelici vojarne predvodio i svetu misu uz koncelebraciju brojnih župnika i svećenika iz župa Lepeničke doline.

Svečanoj akademiji nazočio je i zamjenik načelnika zajedničkog stožera OS BIH, general bojnik Ivica Jerkić, zamjenik zapovjednika Operativnog zapovjedništva OS BIH brigadni general Tomo Kolenda kao i zapovjednik 4.pješačke brigade OS BIH brigadir Zdravko Rezo.

Posebno su pozdravljeni i nazočni zapovjednici 3. gardijske brigade generali Ilija Nakić i Mario Bradara, brigadiri Duško Grubešić i Dragan Vinac kao i umirovljeni generali Stanko Sopta, Vlado Džoić, Miro Grabovac Titan i Dragan Ćurčić.

Svečanost su uveličali i bivši ministar obrane Vlado Šoljić, predsjednici krovnih udruga HVO- Nikica Tomić, Dragan Radić i Lazar Martinović kao i vojni izaslanik RH u BiH brigadir Marin Gregorović ali i brojni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti sa svih razina, načelnici općina, svećenici….

Posebno emotivan bio je govor generala Ilije Nakića koji je pozvao sve pripadnike Brigade da se ohrabre kao u najtežim vremenima te da hodaju uzdignuta čela jer hrvatski narod i u ovakvoj BiH zaslužuje svoj prostor, jednakopravnost i konstitutivnost.

Podsjetio je na vremena utemeljenja Brigade, kazavši kako je to bilo u najtežem trenutku kada je agresija bila na vrhuncu a hrvatski teritorij u Središnjoj Bosni podijeljen na enklave te odvojen od Hercegovine i Posavine te da je Brigada uz jedino Božju pomoć uspostavljena zahvaljujući odlučnosti, pameću te hrabrosti vojnika i zapovjednika.

“Hrvatski narod je u tom vremenu najveće agresije smogao snage i prvi stvorio temelje profesionalnim postrojbama što se kasnije pokazalo ispravnim” kazao je Nakić te spomenuo samo neke od bojišnica gdje su pripadnici ove Brigade sudjelovali u oslobađanju od Usore, Stoca, Kupresa do Sjeverozapadne Bosne.

“Posebno se ponosimo onih 3 200 poginulih pripadnika, stotinama ranjenih te skoro 200 000 protjeranih žitelja Središnje Bosne. Sve postrojbe Zbornog područja Vitez dale su svoj doprinos deblokadi Bihaća zajedno sa ostalim hrvatskim snagama. Kao znak zahvalnosti danas hrvatskom narodu u njegovo ime drugi biraju njegove političke predstavnike” kazao je Nakić te još jednom pozvao na razumijevanje i prestanak ponižavanja hrvatskog naroda koji je kako je kazao, dao puni doprinos obrani i stvaranju Bosne i Hercegovine.

Izravan u svom obraćanju bio je i pukovnik Martin Pažin, zapovjednik 1. pješačke pukovnije OS BIH koji je u ime zapovjedništva i svih pripadnika Brigade zahvalio nazočnima na odzivu te kazao kako bez doprinosa HVO-a ne bi bilo mira na ovim prostorima. “Zato smo tu danas, da čuvamo identitet ove vojske pogotovo ovdje u Središnjoj Bosni gdje su Hrvati opstali i ostali na svojim ognjištima”, kazao je pukovnik Pažin te kazao kako je ova Postrojba jedna od najslavnijih te da su njene operativne vještine i strategijsko djelovanje predmet izučavanja vojnih ustanova diljem svijeta.

“I brojnost ljudstva i tehnika bili su na strani agresora a hrvatski narod u to doba bez diplomacije, gospodarstva i vojne organiziranosti, a posebice ovdje u Središnjoj Bosni, uspio se obraniti a njegove postrojbe ispuniti najsloženije oblike vojnog djelovanja te izrasti na stupanj razvijenosti takve razine da danas jačaju i diplomatsku moć ali i gospodarski razvoj” dodao je pukovnik te upozorio kako je upravo zaborav najveći oblik nekulture.

“Stoljećima sanjana sloboda dosanjana je u Domovinskom ratu a sloboda koja se ne njeguje vodi samo u sužanjstvo i ropstvo” zaključio je svoje obraćanje te pozvao sve one koji imaju utjecaj i moć odlučivanja na prije svega zajedništvo ali i brigu da o svemu izrečenom ostane pisani trag kako u povijesti tako i u školskim programima jer bez toga, ništa se nije ni dogodilo, poručio je.

Kao domaćin obljetnice, bojnik Ilija Miličević zapovjednik 2. pješačke bojne 5. pješačke brigade OS BIH na samom je početku čestitao obljetnicu svim pripadnicima ma gdje bili uz opomenu da Jastrebove ne smijemo zaboraviti jer su bili okosnica ZP-a Vitez te jamac opstojnosti hrvatskog naroda, te da njihova žrtva ne smije biti zaboravljena.

Osim svečane akademije i svete mise, ispred biste pokojnog Mate Lučića Maturice na samom su početku obljetnice ove Brigade predstavnici zapovjedništva iste, predstavnici ratnih udruga, vlasti te Oružanih snaga položili vijence i svijeće te se predvođeni vojnim kapelanom don Jakovom Pavlovićem pomolili za sve poginule.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji Udruge veterana 3. gardijske brigade HVO-a “Jastrebovi” danas je u Busovači upriličena svečanost obilježavanja 25. obljetnice utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a “Jastrebovi”.

Predvodeći brojno izaslanstvo hrvatskih političkih dužnosnika sa svih razina vlasti, obljetnici koja je započela polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule hrvatske branitelje, na Središnjem spomen obilježju u Busovači, nazočio je predsjednik Federacije BiH i dopredsjednik HDZ-a BiH Marinko Čavara i predsjedatelj Kluba Hrvata u Zastupničkom domu PS BiH Nikola Lovrinović, piše grad-busovaca.com

Uz predsjednika Čavaru, obljetnicu su svojim dolaskom uveličali predsjednici i predstavnici brojnih braniteljskih udruga iz svih krajeva BiH, a bili su tu i mnogobrojni građani i nekadašnji pripadnici i zapovjednici “Jastrebova”.

Nakon svete mise zadušnice, koju je u župnoj crkvi sv. Ante u Busovači predvodio župnik fra Zoran Jaković, održana je prigodna akademija u kino dvorani “Theatre” Hrvatskog doma u Busovači.

Brigada “Jastrebovi” nastala je u vrlo teškim okolnostima, dok se hrvatski narod u Središnjoj Bosni borio za goli opstanak, a nešto više o njenom nastanku i ratnom putu kazao je okupljenima brigadir Duško Grubešić koji je bio i zapovjednik stožera brigade “Jastrebovi”.

Okupljenima se obratio i prvi zapovjednik “Jastrebova” general Ilija Nakić. U svom govoru uputio je riječi zahvale svim pripadnicima brigade i uputio čestitke okupljenima na obljetnici.

“3. gardijska brigada HVO-a “Jastrebovi” nastala je u vrlo teškim okolnostima, okolnostima koje nisu bile “u hodu”, nego “u trku”… Pripadnici i vodstvo brigade opravdali su sva očekivanja i na bojišnicama diljem BiH izvršili zadane zatake”, kazao je general Nakić dodavši: “Prije 25. godina kada je brigada osnovana svi smo bili jedno. Nema razloga da to i danas u 2019. godini ne bude tako. Pozivam sve vas okupljenje i sve Hrvate na opće zajedništvo i na borbu za potpunu jednakopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini”.

Nazočnima na obljetnici obratio se i predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara istaknuvši da su obljetnice prigoda na kojima se odaje počast svima onima koji su poginuli i dali živote za sve nas i našu budućnost, ali i slavlje na slavne trenutke hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini:

“Vjerujem da smo svjesni trenutnih okolnosti i i situacije u kojoj se nalazi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ima dosta onih koji su u zabludama bili tijekom 90-ih godina, ali i onih koji su u zabludi i danas… Skoro cijeli hrvatski narod na proteklim izborima pokazao je svoju opredijeljenost dajući potporu strankama HNS-a BiH okupljenih oko HDZ-a BiH i predsjednika Čovića. Stoga, budimo svjesni svoje pozicije i zajedništvom se izborimo za sva prava koja nam pripadaju.”

Iz Udruge veterana 3. gardijske brigade HVO-a “Jastrebovi” na koncu su istaknuli kako će iduće godine obljetnicu organizirati na području Usore ili Žepča, budući da su i Hrvati tog područja bili dio “Jastrebova”.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari