Pratite nas

Magazin

Dr. sc. Dubravko Ljubić: Pozdrav ‘Za dom spremni’ se ne smije kriminalizirati!

Objavljeno

na

U današnjem Podcastu Velebit, sugovornik je dr. sc. Dubravko Ljubić, ustavno-pravni stručnjak i stručni suradnik na Projektu Velebit. Povod za razgovor je aktualizacija državnog postupanja zbog tzv. govora mržnje, kazneni progon kolege Marka Juriča, te sve očitija nastojanja, ne samo hrvatskog, nego i europskog političkog establišmenta da se stavi pod  kontrolu i emotivna dimenzija čovjeka, te sami  proces mišljenja pripadnika europskih slobodnih naroda.

U vrlo poučnom razgovoru dr. Ljubić je govorio o čitavome spektru srodnih tema i pitanja, na vrlo razumljiv način i ljudima kojima pravna, politička i stručna terminologija iz oblasti tzv. državne regulative nije specijalnost.

♦ Zašto  je nedopustiva kriminalizacija ZDS?
♦ Gdje se dodiruju sloboda izričaja i govora, i nužnost državnih ograničenja, i u kojim situacijama?
♦ Kakva su iskustva razvijenih demokracija, prvenstveno američke, u regulativi realno spornih i većinski neprihvatljvih poruka?
♦ Je li državna obveza štititi novinara Marka Juriča, koji je izvršavao svoju profesionalnu i društvenu dužnost, ili nositelje opasnih poruka i simbolike?
♦ Izaziva li država selektivnim i neprihvatljvim postupanjem red ili nered u društvu?
♦ Potiče li državni poredak osobnu mržnju ljudi, tolerirajući sustavne uzročnike?
♦ Kakva je razlika u definiciji klevete, uvrede i govora mržnje, te kako se država mora ponašati u svakom od tih slučajeva?
♦ U kojim slučajevima je govor mržnje opasan, kada bi morao biti kažnjiv, te tko o tome odlučuje?
♦ Vodi li aktualna regulacija tzv. govora mržnje u totalitarizam?

Kinezi privedeni zbog pjevanja ‘Za dom spremni’

♦ Tko je u demokratskoj državi nadležan za arbitriranje o zajamčenim slobodama govora i mišljenja?
♦ Može li regulatorno tijelo kao što je Vijeće za elektroničke medije biti svojevrsni selektor državnog ponašanja i kakve primjere nudi iz prakse?
♦ Je li posao i poslanje države preventivno otklanjati sustavne uzroke mržnje, ili progoniti posljedično ponašanje pojedinaca?
♦ Zašto je opasan Marakeški sporazum i što nosi  njegova “neobavezujuća obaveznost” u pristupu regulaciji javnoga djelovanja u europskim državama i društvima?

♦ Ima li hrvatski narod snage i sposobnosti zaustaviti izrazito destruktivne procese, promjeniti Hrvatsku i od države napraviti pokretača razvoja slobode, umjesto nositelja neslobode?
♦ Zašto bi pojam četnik bio uvredljiv za Srbina ako je Srbija potpuno rehabilitirala četnički pokret  i proglasila ga nacionalnom stečevinom?
♦ Što je uzrok tolike neravnoteže u pristupu hrvatske države danas prema nametnutom i izmišljenom “ustašluku” i realno opasnom velikosrpskom imperijalizmu i četništvu na koji upozoravaju i  specijalizirane državne agencije?
♦ Ponašaju li se hrvatska država i vodeće politike provincijalno i zašto?

O navedenima, te o čitavom nizu drugih pitanja, s vrlo efektnim primjerima i detaljnim objašnjenjima dr. Ljubića, poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Vratili se iz egzotične Afrike i bogate Njemačke u  blagu Posavinu

Objavljeno

na

Objavio

Martin Jurić, koji vodi dom je živio i radio u Južnoj Africi. Nakon određenog vremena odlučio se vratiti u svoj zavičaj i tu je započeo ovaj hvale vrijedni humanitarni, ali i gospodarski objekt. Njegova obitelj, supruga Karmen i dvije kćerke Ankica i Ivana također su zavoljele posao koji je više od posla. No, Jurići koji su svojim egzotičnim izgledom i načinom života doista hit u Orašju, nisu jedini povratnici a koji su zaposleni u ovom domu. Gospođa Marica Topić je iz sela Oštra Luka. Kao njegovateljica radila je u Njemačkoj, a onda se odlučila vratiti i život posvetiti starijim osobama. Kaže da je ponosna što svojim primjerom može pokazati mladima kako se može živjeti i u Orašju i to ponosno, dostojanstveno i lijepo i raditi posao koji voliš i znaš.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Uz samu obalu rijeke Save u Orašju se smjestio velebni objekt Starački  Dom Rivera, u kojem svoje staračke dane provodi tridesetak starijih ljudi iz  sela oraške, odžačke, brčanske i gradačačke Posavine. Kažu da svoj dom ne bi dali ni zašto a razloga je mnogo:

– Tu se možemo opustiti, porazgovarati, prošetati, pogledati preko Save, itd… Svi nas vole i paze, a najviše naša Marica, kaže Ivo Gašparević i  napominje da svi ljudi koji su smješteni u ovom domu imaju svoju priču, a priču imaju i oni koji Dom vode.

Naime, Martin Jurić, koji vodi dom je živio i radio u Južnoj Africi. Nakon određenog vremena odlučio se vratiti u svoj zavičaj i tu je započeo ovaj hvale vrijedni humanitarni, ali i gospodarski objekt. Njegova obitelj, supruga Karmen i dvije kćerke Ankica i Ivana također su zavoljele posao koji je više od posla. No, Jurići koji su svojim egzotičnim izgledom i načinom života doista hit u Orašju, nisu jedini povratnici a koji su zaposleni u ovom domu. Gospođa Marica Topić je iz sela Oštra Luka. Kao njegovateljica radila je u Njemačkoj, a onda se odlučila vratiti i život posvetiti starijim osobama. Kaže da je ponosna što svojim primjerom može pokazati mladima kako se može živjeti i u Orašju i to ponosno, dostojanstveno i lijepo.

– Ovi ljudi te jednostavno dižu kao osobu. Kada si tu u onim najtežim trenucima za njihove živote i najbliži i kad osjetiš koliko je to važno, onda ne govoriš o uvjetima rada, koji su ovdje uistinu odlični, nego ti je na pameti samo pomoći onima koji su u potrebi. Živimo kao jedna obitelj. Starije gledam kao svoje najbliže. U svakom od njih vidim majku ili oca, kaže Marica i napominje kako su uvjeti Doma ustinu dobri te da projekt još uvijek nije završen, nego se nastavlja, a u tim poslovima pomaže i njezin suprug, nekada poznati nogometaš u bosanskoj Posavini:

– On je tu za ove teže fizičke poslove. Majstor je i zna svašta raditi, a to nam je vrlo potrebno. Radi kao domar, električar, a tu je i za manje popravke. Moram istaći dobru suradnju s Centrom za socijalni rad i Crvenim križem ovdje u Orašju, kaže Marica i ističe kako joj je ljepše raditi u svom Orašju nego u Njemačkoj.

– Gdje god radiš radiš, ali je ljepše raditi u svom i pomagati svom. Odlučili smo se za našu Posavinu i lijepi pogled na Savu. To nam nitko ne može platiti a niti zamijeniti, kaže i pokazuje  nam dvoje staraca, koji se pripremaju za igru domina.

Brzo nam je prošlo vrijeme u posavskom raju, gdje ljudi znaju za posao, ali i za potrebu  čovjeka za toplu lijepu riječ, iskren pogled i smiješak na odlasku. Još dok smo zalazili iza krivine vidjeli smo tople u zrak dignute ruke u znak pozdrava i zahvalnosti za posjetu, a u srcima još uvijek odjekuju riječi bake Mande: “Bog Vas blagoslovio, dico!”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Andrija Hebrang prvi puta govori o događajima čiji će detalji biti objavljeni u knjizi tek nakon njegove smrti

Objavljeno

na

Objavio

“General Miljavac mi je rekao: ‘Ministre, pod ovim krovom da niste ništa stavili u usta, ni vodu…’
Izišao sam pred Tuđmana i rekao ‘Predsjedniče, sad presjeci, ili hoćeš da ovi tvoji udbaški kadrovi i dalje ocrnjuju hrvatsku državu, da koriste tim gangsterima koji zamračuju novac, ili se ja mičem’.”

projektvelebit.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari