Pratite nas

Analiza

Dr. sc. Dubravko Ljubić: Što je to u stvari govor mržnje!?

Objavljeno

na

U Republici Hrvatskoj recentno svjedočimo svakodnevnom predbacivanju za uporabu govora mržnje, pri čemu se pod promatrani pojam podvode raznorodni sadržaji koji sa njime uglavnom nemaju nikakve dodirne točke. Svaka kritika i drugačije mišljenje karakterizira se govorom mržnje, kao da mržnja jest sama po sebi uobičajeni izvor ljudske komunikacije, odnosno kao da za mržnju nije potrebno posebno afektivno stanje koje izaziva burne emocije dostatne za pobudu animalne strane ljudskosti koja završava u destrukciji. Istovremeno ispada da se u Republici Hrvatskoj društvene grupe međusobno uglavnom mrze i mržnjom uzvraćaju na sve pojavnosti koje su drugačije od stereotipa relevantnih pravila ponašanja koje za pojedinu društvenu grupaciju vrijede kao postulati.

Općenito gledano, mržnja je ljudski osjećaj intenzivne antipatije. Ona se temelji na množini snažnih negativnih osjećaja, i predstavlja najjači oblik odbojnosti, prijezira i nenaklonosti. Mržnja proizlazi iz osjećaja dubokog poniženja, ozljede ili bolne situacije, kojoj je mrzitelj bespomoćno izložen i koju vlastitim naporima nije u stanju promijeniti, a usmjerena je prema drugom čovjeku ili drugima ljudskim bićima određenih karakteristika neovisno o okolnosti jesu li oni stvarno uzrokovali socijalni položaj mrzitelja ili ne. Mržnja, kao kontrapunkt ljubavi, rađa prezir prema ljudskosti u drugom ljudskom biću želeći ga pri tome povrijediti, oštetiti ili uništiti.

Kao i svaki sociološki pojam, govor mržnje nije lako definirati. Ovaj pojam bi u svom generičkom smislu obuhvaćao sve oblike verbalne i neverbalne komunikacije korištene u svrhu napada na rasu, etnicitet, religiju, seksualnu orijentaciju ili naklonost, kao i svako pogrdno, uvredljivo, zastrašujuće, uznemiravajuće izražavanje koje potiče na nasilje uslijed intenzivnih negativnih emocija ili želje za diskriminacijom. U svom diskriminirajućem aspektu, da bi se neko djelanje smatralo govorom mržnje, ono mora sadržati jasnu ocjenu o rasnoj inferiornosti neke povijesno promatrane potlačene skupine uz pežorativnu konotaciju.

Dakle, kažnjivim govorom mržnje smatra se zagovaranje nasilja, odvajanja, difamiranja, dovođenja u zabludu ili iskazivanje neprijateljstva prema različitima na temelju neke od njihovih društveno relevantnih karakteristika. Govorom mržnje smatra se i promocija genocida ili poticanje na genocid kao i bilo koja druga činidba koja potiče na prijezir, ili koja na drugi način omalovažava, isključuje, dehumanizira, obezvrjeđuje, ismijava ili diskriminira neke skupine ili članove skupine koji se mogu identificirati na temelju rase, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, boje kože, vjere, spola, dobi, duševne ili fizičke hendikepiranosti, seksualne orijentacije, ili koje druge slične osobne značajke. Govor mržnje podrazumijeva i sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna netolerancija, ksenofobija, antisemitizam te drugi društveni odnosi utemeljeni na netrpeljivosti, izraženi u obliku agresivnog šovinizma i etnocentrizma.

Za pojavnost govora mržnje moraju se kumulativno ispuniti tri uvjeta. Mora se raditi o činidbi kojom se izražava uvredljiv sadržaj uz zagovaranje ili poticanje diskriminacije i nasilja, te kojom se izruguje, omalovažava, ponižava, dehumanizira ili obezvrjeđuje određeni pojedinac ili društvena skupina. Naznačena činidba mora biti usmjerena protiv određenih ciljanih društvenih skupina ili njihovih pripadnika koje se mogu identificirati po određenim društveno relevantnim zajedničkim objektivnim značajkama kao što su rasa, boja kože, podrijetlo, vjera, spol, seksualna orijentacija i slično. Osim pogađanja unutarnje sfere osoba prema kojima je mržnja usmjerena, govor mržnje mora imati i svoju eksternu manifestaciju u stvarnom svijetu, odnosno govor mržnje mora u najmanju ruku biti podoban za izazivanje reakcija prema adresatima koje imaju za cilj njihovu društvenu ili fizičku eliminaciju, ako već neposredno ne izaziva takve reakcije.

Nažalost, o značenju pojma govora mržnje u našoj javnosti postoje brojni nesporazumi i nerazumijevanja. Prečesto se ovdje brkaju, inače sadržajno raznorodni, pojmovi kao što su uvreda, kleveta ili prostački rječnik. S govorom mržnje  poistovjećuju se i svaki javni govor koji izražava žešću kritiku neke pojavnosti ili društvene zbilje. U tom širenju pojmovne pomutnje u pravilu prednjače politici bliske osobe koje praktičku svaku kritiku olako i sasvim neopravdano proglašavaju govorom mržnje. Različite javne osobe, pa čak i pojedini aktivisti udruga za promicanje ljudskih prava, nerijetko govorom mržnje ideološki etiketiraju političke ideje i mišljenja koja se ne uklapaju u njihove vlastite svjetonazorske i idejne paradigme, zahtijevajući njihovo sudsko procesuiranje i sankcioniranje. Ukratko, u našoj ideološki polariziranoj političkoj javnosti i egocentričnim, monološki orijentiranim javnim nastupima, često se gube svi kriteriji i osjećaj za objektivnost. Politički i svjetonazorski neistomišljenici se proglašavaju neprijateljima svih vrijednosti društva, a njihova se politička orijentacija utvrđuje kao govor mržnje kojeg svim sredstvima valja ušutkati, pa čak i zloporabom vlasti ili javnopravnih tijela.

U demokratskim društvima u govor mržnje ne spadaju kritike vlasti, javnih institucija ili postupaka i stajališta pojedinaca u vlasti, pa ma koliko te kritike bile žestoke, nepravedne, šokantne, uznemirujuće ili uvredljive. Sloboda izražavanja obuhvaća pravo građana izražavati negativne emocije, naročito u odnosu na vlast koju su demokratski izabrali, kao izraz frustracije i nezadovoljstva. Iako takva vrsta negativnim emocijama nabijenog javnog istupanja, pod određenim pretpostavkama, može biti ograničena i sankcionirana kao povreda nečijeg ugleda ili časti, odnosno kao realna prijetnja državnoj sigurnosti ili javnome redu i miru, ona se nikako ne smije zakonom zabraniti ili sudski sankcionirati kao govor mržnje. Nazivanje neke javne osobe zbog nekih njezinih stajališta ili postupaka “idiotom”, “fašistom”, “komunjarom”, ili “četnikom”, kao ustavno nerelevantnim društvenim karakteristikama, nije govor mržnje već to pod određenim pretpostavkama može biti sankcionirano kao povreda njezinog ugleda. Međutim, društvena eutanazija javne osobe zbog njezine rase, vjere, nacije, spola, ili seksualne orijentacije jeste govor mržnje pa makar on osobno prema tome bio i ravnodušan. Takav govor mora biti sankcioniran jer on ne vrijeđa samo tu osobu nego i sve druge ljude s istim značajkama.

Vlast ne smije koristiti legalna sredstva za ostvarivanje nelegitimnih ciljeva. Svaki pokušaj vlasti ekstenzivnim zakonskim definiranjem ili arbitrarnim tumačenjem pojma govora mržnje sankcionirati drugačije političke ideje i nepoćudna mišljenja, ograničiti žestinu političke utakmice ili spriječiti diskusije o negativnim pojavnostima u društvu protivan je temeljnim postavkama suvremene jurisprudencije na području slobode izražavanja. Svako nastojanje da se pod krinkom ograničavanja govora mržnje ujedno i zatvore usta idejnim i svjetonazorskim neistomišljenicima ili kritičarima, ma koliko njihove kritike bile žestoke ili neutemeljene te način njihovog iznošenja neuljudan ili neciviliziran, u demokratskome je društvu nedopustiv i krajnje opasan pa makar ono bilo provedeno lege artis na zakonodavnoj i praktičnoj razini. Stoga, ne mali broj pravnih teoretičara odlučno odriču državi pravo zakonom sankcionirati govor mržnje. To ne znači odobravanje ili podržavanje takvog djelanja. Oni naprosto smatraju da je sloboda izražavanja toliko značajna i važna vrednota za čovjeka i društvo da se u tu slobodu nitko ne smije miješati, osim u iznimnim i strogo limitiranim situacijama. Pri tome se često ističe kako vlast u praksi može lako zloupotrijebiti takva zakonska ovlaštenja da bi ograničila legitimne sadržaje javnog komuniciranja. Demokratska država ima legitimno pravo ograničiti i sankcionirati govor mržnje u javnoj komunikaciji, ali ona to nikako ne smije učiniti zbog puke uznemirenosti građana ili zbog narušavanja njihovih etičkih načela, već isključivo radi osiguranja i zaštite zakonom taksativno utvrđenih općih ili pojedinačnih interesa i ciljeva. Ograničavanje slobode govora opravdano je uslijed postojanja javnog interesa ili pojedinačnog interesa ljudi koji posjeduju svijest o svojem posebnom identitetu i koje drugi percipiraju kao takve, da im se zbog njihove rase, boje kože, vjere, nacionalnog ili etničkog podrijetla, spola, seksualne orijentacije ili drugih društveno relevantnih značajki ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo i da ih se ne izlaže predrasudama, ponižavanju, mržnji, diskriminaciji ili nasilju. Legitimni javni interes očitava se u zaštititi državne sigurnosti, javnog reda i mira, te sprječavanja možebitnih nereda ili zločina. Dakako, svako ograničavanje slobode izražavanja općenito mora biti neophodno u demokratskome društvu radi zaštite navedenih ciljeva te razmjerno legitimnoj svrsi kojoj služi. Ono ne smije proizvoditi neopravdane učinke na legalne oblike i sadržaje javnoga govora.

Što u životnim okolnostima zapravo predstavlja govor mržnje pitanje je na koje je možda najbolje odgovor potražiti u teoriji i praksi razvijenoj u SAD-a glede protekcije sadržaja I. Amandmana na američki Ustav. Američka pravna teorija, kod uređenja odnosa između slobode govora i govora mržnje, daje primat slobodi govora uz zalaganje za ograničenje te slobode kao iznimke. Demokracija zahtijeva da svaka sposobna odrasla osoba ima pravo glasa pri odlučivanju što je to volja većine. Ona zahtijeva da svaki građanin izrazi svoje stavove, jer volja većine nije pravična ako svima nije data mogućnost izraziti svoja mišljenja, strahove, ukuse, predrasude ili ideale, ne samo u nadi da će tako utjecati na druge, iako je ta nada od krucijalne važnosti, već i da bi naprosto potvrdio svoj status odgovornog subjekta, a ne tek pasivne žrtve kolektivne akcije. Većina nema pravo nametnuti svoju volju nekome kome je zabranjeno prije nego što se odluka donese izraziti svoj protest, osporavanje ili protivljenje. To vrijedi bez obzira koliko nečija uvjerenja ili predrasude većina smatrala uvredljivim ili ma koliko to protivljenje većine bilo razborito.

Govor mržnje može svoj izvor imati u pojedincu ili u više ili manje povezanoj grupi. On se ogledava u izričaju protiv druge skupine ili pojedinih osoba, dok nasilje nad adresatima mržnje obično prolazi kroz određene stadije razvoja pri čemu se verbalno nasilje ubrzo pretvara u fizičko s ciljem društvenog ili fizičkog uništavanja drugačijih. Motivacija za mržnju proizlazi iz ljubavi prema određenom svjetonazoru te željom da se pozitivno doprinosi unutar društvene skupine koja dijeli iste “vrijednosti”, pri čemu je ljubav prema srodnicima po stavovima veća od mržnje prema drugima. Mržnja u svom pojavnom obliku obično prolazi svoj razvojni ciklus kroz koji se njezin intenzitet povećava. Potom dolazi do formiranja skupine istomišljenika koji se identificiraju preko simbola, rituala i mitologije da bi povećali svoju brojnost i društveni status pri čemu počinje grubo vrijeđanje i ponižavanje drugačijih. Da bi izbjegli samoispitivanje mrzitelji koriste sve žešću retoriku i nasilje da bi održali viši stupanj homogenizacije i uzrujanosti svoje skupine. Daljnje postupanje očitava se u ne oružanim napadima preko izričaja urbane subkulture, napadima preko društvenih mreža ili tradicionalnih medija. Potom se prelazi na napade sredstvima koja mogu izazvati tjelesne ozljede, što u završnoj fazi treba dovesti do uništavanja cilja mržnje, bilo da je to uništavanje društveno, fizičko, psihičko ili ekonomsko.

Vrhovni sud SAD-a za utvrđivanje opstojnosti govora mržnje u svojoj praksi provodi test očite i neposredne opasnosti. Govor koji uključuje čak i izravno pozivanje na nasilje, po tumačenju Vrhovnoga suda može biti zabranjen pod kumulativnim pretpostavkama. Prvo, cilj takvog govora mora biti poticanje na neposredno nasilje i nezakonito postupanje i drugo, mora postojati očita i neposredna opasnost, odnosno vjerojatnost da će taj govor trenutno potaknuti na nasilje ili nezakonito postupanje protiv ljudi ili imovine. Tako je u slučaju Branderburg v Ohio koji se odnosio na pravo Klu Klux Klana javno pozivati na protjerivanje Afro-amerikanaca i Židova iz SAD-a, i prikriveno sugeriranje poželjnosti nasilja prema tim skupinama, Vrhovni sud SAD-a utvrdio: “Ustavna jamstva slobode govora i tiska ne dopuštaju državi zabraniti ili proglasiti kaznenim djelom zagovaranje upotrebe nasilja ili nezakonitog postupanja, osim u slučajevima da je to zagovaranje usmjereno na poticanje ili izazivanje neposrednog nezakonitog postupanja i ako postoji vjerojatnost da će ono potaknuti i izazvati takvo postupanje.”

U svojoj praksi njemački Savezni ustavni sud, tražeći balans između pružanja različitim društveno štićenim dobrima, a na temelju klasičnog njemačkog učenja o državnome pravu i njegovoj pretežno liberalnoj osnovi, razvio je doktrinu “javne slobode mišljenja”. Polazište ovog tumačenja slobode misli nije pojedinac i njegov prirodni interes na “pravo otvaranja usta”, koje mu država treba i mora priznati. Demokratska država kao takva može postojati samo ako narod putem izbora i drugih vrsta izjašnjavanja može izražavati svoje samostalno i slobodno formirano mišljenje. Ta slobodna i samoodgovorna odluka može uslijediti samo na temelju javnog mišljenja koje nije regulirano od strane države. Javno se mišljenje formira u situacijama kada se na “koncertu nebrojenih glasova” svatko slobodno može izraziti i time samostalno utjecati na krajnji rezultat, odnosno upravo na javno mišljenje. Također, javna sloboda mišljenja se manifestira kroz činjenice da se svatko, kako bi stvorio vlastito mišljenje koje onda pridonosi općoj raspravi, ima pravo podrobno informirati kroz klasična sredstva poput tiska, filma i radija, informacijama koje se nesmetano prenose. Dakle, ovdje se ne radi o individualnom, već o institucionalnom pristupu pravu na slobodu mišljenja. Pritom se naglasak više stavlja na institucionalna jamstva slobode tiska te drugih sredstava masovne komunikacije. Bez slobode pojedinačne i masovne informacije i bez slobode izražavanja mišljenja pojedinca i s tim povezanog utjecaja na druge nema javnog mišljenja, ali ni demokracije. Sloboda mišljenja i tiska štiti slobodno duhovno djelovanje i formiranje javnog mnijenja u demokracijama. Institut slobode tiska mora biti zaštićen i od neprimjerenih napada ekonomske prirode koji mogu utjecati na slobodu tiska. Cilj slobode tiska je olakšati i jamčiti formiranje javnog mnijenja, pa stoga mora biti zaštićen od svih pritisaka koji za cilj imaju isključiti konkurenciju i pluralitet mišljenja.

Slijedom navedenog čini se oportunim ustvrditi kako kod svake kvalifikacije nekog izričaja govorom mržnje, treba imati na umu je li takav izričaj spada pod zaštitu prava na slobodno izražavanje misli. Sloboda komuniciranja, sloboda govora i pisanja, sloboda izražavanja misli i sloboda zauzimanja stajališta o bilo čemu i o bilo kome su neotuđiva prava svakog čovjeka. Spoznajom o mogućnosti i o neotuđivom pravu svakog na slobodu izražavanja svojih misli, pojedinac postaje svjestan jedinstvenosti svog vlastitog unutrašnjeg svijeta, ali i unutarnjeg svijeta svih ostalih subjekata društva u cjelini. Pravo na slobodu izražavanja vlastitog mišljenja ne može egzistirati bez recipročnog osiguranja poštivanja tog istog prava drugima. Ono što govorimo to je naš izbor na koji imamo pravo, odnosno svatko ima pravo na izbor kako i s kim će komunicirati. S neizgovorenom mišlju o nečemu ili nekome ništa ne mijenjamo u biti stvari, osim što skrivajući istinu pred ostalim članovima društva, snosimo odgovornost za moguće štetne posljedice svog propusta. Publicirana misao ne može uzrokovati veću krivnju od krivnje što ga čini uskrata prava na javno izgovorenu riječ. Stoga nitko, pa ma kako bio moćan, nema pravo bilo koga opstruirati u legalnom iznošenju njegovih misli. Uskrata prava na slobodu misli i iznošenja mišljenja jest društveno nepoželjno ponašanje koje svakako stoji kao prepreka na otvorenom putu civilizacijskog razvoja i spoznaji poželjnih apsolutnih vrijednosti nužnih za utemeljenje materijalne demokracije. Komunikacija je nužno sredstvo kooperacije i konflikta koji simultano i komplementarno obilježava sve društvene zajednice. Izmjena misli kao razlog komunikacije s okolinom imanentna je ljudskom biću, a ekspresivnost te mogućnost složenosti komuniciranja razlikuje ga od svih ostalih živih bića koja s njim dijele zajedničku postojbinu na ovoj planeti. Sloboda izražavanja mišljenja štiti ponajprije nekomformistički izričaj pojedinca učinjen na način koji većina ili neposredni adresati promišljanja smatraju neukusnim, provokativnim ili amoralnim. Činjenica jest da još nitko nije osporavao slobodu izražavanja mišljenja u slučaju kad netko hvali ili glorificira njegov postupak. Sloboda mišljenja ima za svoj objekt izražavanje kritike određene društvene zbilje. Ta kritika može biti izrečena ili simbolizirana i neumjesno grubo i humoristično ili sarkastično. No neovisno o njezinoj formi, mora biti dopuštena osobito kad upire na objektivno nepoželjne anomalije u društvu. Mišljenja se, bilo prava bilo kriva, ne smiju gušiti niti se ona smiju nametati drugima. Svaka razmjena mišljenja između ljudi mora biti slobodna, pri čemu se u raspravi moraju uvažavati argumenti logike, a ne sile. Mišljenje se ne smije institucionalno progoniti jer je ono temelj na kojem svaki pojedinac gradi svoju duhovnu veličinu za koju je sposoban. Gdje nema rasprave, nema ni slobode mišljenja, ali ni mogućnosti dosezanja duhovne veličine na pojedinačnoj razini. Zakon i vlast ne smiju priječiti slobodu svakog sudjelovati u publiciranju vlastitog ili sudjelovati u kreiranju javnog mišljenja. No javno raspravljanje mora voditi brigu o etičkim vrijednostima društva, pa stoga rasprava mora biti slobodna i može biti kritična, ali mora biti lišena uvreda, kleveta te bilo kakvog oblika netolerancije.

Svako ograničavanje slobode izražavanja može se izvršiti isključivo kada je to nužno u demokratskom društvu radi zaštite taksativno nabrojenih zaštićenih dobara; kao što su državna sigurnost i teritorijalna cjelovitost ili javni red i mir, zatim radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala te radi zaštite ugleda ili prava drugih, odnosno radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Zbog svog elementarnog značaja za svako demokratsko društvo, zaštita slobode izražavanja primjenjuje se ne samo na informacije i ideje neškodljivog i opće prihvatljivog sadržaja. Zaštita se ovdje proteže i na one čiji sadržaj može biti uvredljiv, odnosno koji može uznemiravati državu ili neki dio stanovništva. To nalažu pluralizam, tolerancija i širokogrudnost bez kojih nema demokracije. Objekt zaštite je mišljenje, ali ne i banalno vrijeđanje koje nema obilježje izražavanja svjetonazora. Sloboda izražavanja obuhvaća i ovlaštenje medijima na objavljivanje informacija i ideja te njihovo publiciranje javnosti. Ovo stoga što je jedan od temelja demokracije pravo javnosti biti informirana o događajima koji je okružuju. Obveza je medija izvještavati o svim događajima od javnog interesa, dok je pravo građana te informacije dobiti, neovisno o tome radi li se o prenošenju objektivnih informacija ili izražavanju vrijednosnih sudova čija se istinitost realno ne može dokazati ili provjeriti. Sloboda izražavanja se ne odnosi samo na informacije ili ideje koje se blagonaklono primaju ili se smatraju neuvredljivima ili nevažnima, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili ma koji dio populacije. To zahtijevaju pluralizam, snošljivost i otvorenost mišljenja bez kojih nema demokratskog društva. Kad je o mogućem ograničavanju govora mržnje riječ mora se osobito voditi računa o vitalnoj funkciji medija kao “javnih pasa čuvara” u demokratskome društvu i pravu novinara izvještavati o pojavama društvenih ugroza, rasizma, ksenofobije, antisemitizma i drugih oblika nesnošljivosti, te da pojedine takve slučajeve eksponiraju i kritički analiziraju. Iako mediji moraju voditi računa o tome da ne postanu sredstvo širenja govora mržnje, ipak treba jasno razlikovati odgovornost autora govora mržnje, od odgovornosti medija i novinara čija je zadaća posredovati javnosti sve informacije od javnog interesa, pa i one koje šokiraju, uznemiravaju ili vrijeđaju državu ili ma koji dio populacije, bez straha od mogućih kazni.

Na kraju želim napomenuti da su se nakon stoljeća jednoumlja, Hrvati u političkom smislu, odlučili velikom većinom za izgradnju samostalne i demokratske države. Puna demokracija, kao društveno uređenje je ideal, a svoju pojavnost na sadašnjem stupnju razvoja društva očituje u svom formalnom smislu. To je standard življenja koji se uči i razvija u procesu protkanom mnogim konfliktima i nerazumijevanjima. Suština demokracije jest vladavina većine prožeta tolerantnošću prema različitima. Ali ne tolerantnošću koja bi prisiljavala sve živjeti u idili uniformnosti, već onom koja prihvaća nužnost postojanja disonantnih mišljenja ma kako god se ona činila pogrešnim i neprihvatljivim. U demokratskim državama nužno je tolerirati i postojanje stavova koji zagovaraju rasizam, komunizam, fašizam, antisemitizam, ksenofobiju, šovinizam, antiglobalizam, euroskepticizam i druge ideje, tako dugo dok se niti jedna od njih ne nameće društvu nasilnim putem. Demokracija nije samo za krotke, ona tolerira i stavove koji za većinu populacije nisu prihvatljivi niti lako probavljivi.

U civiliziranim društvima retorički standardi trebali bi se prilagođavati množini izričaja koji se javljaju unutar društvene zajednice. Svaki izričaj koji ima društveni potencijal, odnosno koji upozorava na neku bitnu pojavnost, neovisno o njegovom stilu, zaštićen je pravom na slobodu iznošenja misli. Tako upozorenje na egzistenciju u našem društvu velikosrpskih ideja poraženih u Domovinskom ratu, ma kako god sam izričaj bio neprimjeren i vulgaran, ne može se okarakterizirati nedopuštenim govorom mržnje.

dr. sc. Dubravko LJubić/ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Otvoreno pismo Predsjednici svih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija / Ured Predsjednice

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

izbori su iza nas i većina hrvatskoga biračkog tijela je rekla svoje glasačkim listićima. Analize, koje se ovih dana pokazuju, prikazuju, ništa ne mijenjaju na stvari i činjeničnom stanju, ali jedno znam, a to je da Vam ni jedna analiza proteklih izbora neće reći:

„Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske, Vi ste SABOTIRANI!“

Koliko god bile „teške“ ove riječi, one su istina kao i da u toj sabotaži niste usamljeni. Istovremeno uz Vas, sabotirani su i predsjednik 14. Vlade RH g. Andrej Plenković kao i ministar obrane u Vladi RH g. Damir Krstičević!

Težina ovih riječi vuče za sobom i argumente i mnoga pitanja kao što su:

Znate li ( i g. Plenković, i g. Krstičević) da već mjesecima u ladicama Vaših najbližih suradnika „leži“: „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“?

Tko je to zatajio Predsjednici svih Hrvata i vrhovnoj zapovjednici OSRH i Vama gospodo?

Znate li da je zatajena svjetska INOVACIJA obrane od poplava?

Zbog čega taj Plan nije do danas aktiviran?
…..?
…..?

Kako je svaka moja analiza i svaki moj upis argumentiran, molim pogledati sliku i slike kao i elektroničku poštu i pojedine dijelove iste.


Kronologija:

19.06.2019. na proslavi obljetnice osnivanja 113. šibenske brigade ZNG-a uručio sam 4 adresirane i zatvorene koverte s istim Dokumentom, tj. elaboratom, ( na ukupno 17 stranica ), načelniku GS OSRH g. Mirku Šundovu uz zamolbu da iste protokolira na sve adrese što mi je i obećao jer zbog mog narušenog zdravstvenog stanja tog trenutka nisam bio u mogućnosti putovanja za Zagreb. Vrlo kratko vrijeme poslije, telefonskom provjerom dobio sam potvrdu da su Elaborati, tj. „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“ uredno protokolirani te Vam šaljem elektroničku poštu ( isječak ):


…….

Svjestan sam Vaših državničkih i inih obveza, za koje mi mala ljudska bića i ne moramo znati, te stoga uz sebe imate i Savjetnike, pomoćnike, predstojnike Ureda i slično, te niste u situaciji ni mogućnosti pročitati sve što Vam se dostavi i to smatram normalnim djelovanjem institucija Republike Hrvatske.

Na žalost, baš navedeni savjetnici, pomoćnici, predstojnici Ureda, … nisu odradili svoj dio posla iz meni nepoznatih razloga. Najprije sam pomislio da se radi o „previdu“, kasnije o nemaru, neznanju, propustu, aljkavosti i/ili neradu, ali danas sa sigurnošću tvrdim da je riječ o čistoj sabotaži i Vas osobno Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH kao i g. Andreja Plenkovića i g. Damira Krstičevića.

Molim pogledati 1. i 2. isječak prve elektroničke pošte g. Zrinku Peteneru:


………

Potom su uslijedili nekoliko telefonskih poziva uz moj optimizam, ali….


….


Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

pokušao sam, ne kršeći pri tom ni jedan „protokol“, putem telefona i elektroničke pošte doći do Vas, ali mi nije uspjelo, stoga danas svjesno kršim „protokol“ i „preskačem“ sve redom i putem medija želim Vam ukazati na neoborivu činjenicu da ste sabotirani!

Na žalost, niste sabotirani samo Vi kao Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH,  već je sabotirana i Domovina Hrvatska i njezin ugled u svijetu i ne samo u EU i u NATO savezu, već i u cijelom svijetu u državama koji imaju problema s poplavama, a koje, preventivnim djelovanjem opisanom u Planu, mogu se u budućim vremenima  uspješno spriječiti gubitci stotine – tisuće ljudskih života kao i materijalne i gospodarske štete koje se mjere u stotinama i tisućama € i US $!

Razmišljanja sam da je u ovom slučaju i suvišno spomenuti „staru Europu“ i njezino gospodarstvo kao i SAD i njihovu „aortu“ gospodarstva Mississippi…. jer kad god se „nakašlje“, bilo „stara Europa“ ili SAD, „trese“ se cijelo gospodarstvo svijeta.

Sjetite se samo koliko ste nebrojeno puta izgovorili riječ: INOVACIJA! Tu istu riječ ste spomenuli i u izbornoj noći 22.12.2019. u Vašem govoru nakon objave rezultata.

Činjenica je da ste dobili INOVACIJU i svjetski projekt koji je, najblaže rečeno, sabotiran!

No, koristim ovu priliku i skrenuti Vam pozornost da su i još neke „važne osobe“ u RH sudjelovali u toj istoj sabotaži, ali zbog „višeg državnog interesa“ ne bi bilo primjereno spominjati njihova imena kao ni dopise, neodgovaranja, telefonske razgovore, … ( prepoznat će se i sami ). Neki od neimenovanih odavno imaju OTVORENO PISMO jer sam fair play igrač i na vrijeme sam ih upoznao sa sadržajem istog, stoga ću samo navesti isječke iz jednog Otvorenog pisma gospodinu „XY“ u nekoliko natuknica.
_________
…….
„Molim Vas, da sve napisano nikako ne shvatite kao „pritisak“ ili pak „napad“ i slično, ali morate znati da pod svaku cijenu želim izbjeći dolje napisano OTVORENO PISMO te ga objaviti u medijima jer se sve može riješiti samo razgovorima, razmjenama razmišljanja, dopunama, idejama.

Kao i Vi, i ja sam stvarao odnosno dao svoj skromni doprinos u stvaranju Hrvatske vojske i jedine nam ovozemaljske Domovine, te mi ne pada ni na kraj pameti djelovati kao „rušilački element“. Znate i sami da Vas izuzetno cijenim i poštujem, te se duboko nadam da ćete učiniti sve da ne dođe do medijske objave istog.

Istina, OTVORENO PISMO mogu malo i doraditi ili obraditi i napisati u „trećem licu“ kao suradnik i novinar – analitičar portala Kamenjar.com prikrivši pri tom da je moja malenkost autor navedenog Plana i slično.

Na kraju, odluka je samo i isključivo na Vama i želim vjerovati da isto neću biti primoran objaviti, stoga Vam i pišem ove riječi jer je dovoljno „prespavanih noći“ da potpunije možemo zajednički ponovno sagledati sve što iz Plana proizlazi za dobrobit Republike Hrvatske kao i da je to ipak inovativni svjetski Projekt.

Želim vjerovati da ćete Vi biti među onima koji će pisati budućnost obrana od poplava, a ne samo pasivni promatrač.“

______________

Na samom kraju, želim Vam skrenuti pozornost i na ostala pitanja koja se nameću odbijanjem Plana, a koja to nisu poviše napisana. Pitanja glase:

Tko su ti „stručnjaci“ koji će se usuditi reći da Plan nije provediv?

Jeste li svjesni da odbacivanje ovog Plana „košta“ RH cca 100 milijuna kuna?

Tko će preuzeti odgovornost za „oduzimanje“ cca 100 milijuna HRK Institucijama RH?

Hoćete li Vi osobno preuzeti odgovornost za „odbacivanje“ cca 100 milijuna HRK bespovratnih  sredstava u idućem petogodišnjem razdoblju koje Republika Hrvatska može povući iz fondova EU u borbi protiv poplava?“
____________

Želim vjerovati, poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH da ste sad  i osobno uvjereni koliku bitku i bitke sam vodio, te da ni jedna riječ nije izišla u javnost do sad poštujući Institucije Republike Hrvatske, ali i sve na dobrobit Republike Hrvatske i cijelog svijeta.

Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Što sad napraviti u ovom trenutku!?

Jednostavno je!

Vi ste Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH i stoga Vas molim, ali i zahtijevam da izdate Zapovijed OS RH da se pokus – eksperiment ŽURNO provede, i uvjerite se i osobno u točnost mojih navoda, ali ne zbog Vas, već zbog Domovine, ali i cijelog svijeta jer je ovaj navedeni Plan i program od svjetske važnosti.

Ako je grijeh darovati svoje znanje i inovaciju na dobrobit Republici Hrvatskoj i cijelom svijetu, tad sam, priznajem, veliki griješnik!

Koristim ovo pismo i kao javnu ispriku Ministarstvu unutarnjih poslova RH jer ih nisam ni spomenuo iz jednostavnog razloga jer, priznajem, nije mi dovoljno poznat ustroj i djelovanje MUP-a, te se nadam da će i ova moja javna isprika biti uvažena!

Samo sinergijom Vas kao Predsjednice svih Hrvata i vrhovne zapovjednice OS RH i Vlade Republike Hrvatske, s naglaskom na: MORH, MUP, MRRFEU, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo financija, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, te svih ostalih čimbenika kao i lokalne zajednice bitnih za uspjeh ovog Projekta, garantira nam uspjeh u obrani od poplava, povlačenju sredstava (nepovratnih) iz fondova EU, ( po osobnoj procjeni cca 100 milijuna kuna ), jer će, uvjerenja sam, i cijela EU preuzeti Plan i program Republike Hrvatske i obrane od poplava, ali i cijeli svijet i sve države koje imaju problema s poplavama.

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

Vama za informaciju: Za pripremu pokusa – eksperimenta dovoljno je cca 4-6 sati priprema i sam pokus – eksperiment je izvediv i dokaziv za cca 60 minuta djelovanja uz minimalne troškove. Preporučam provesti 2-3 pokusa, a potom i pokaznu vježbu na koju će biti pozvan cijeli Diplomatski zbor u Republici Hrvatskoj.
Naravno, prije pokazne vježbe ukidate navedenom Dokumentu – Planu oznaku: „VOJNA TAJNA – STROGO POVJERLJIVO“ i tog trenutka Republika Hrvatska otvorenog srca  poklanja navedeni Plan i program na korištenje cijelom svijetu.

Da ne duljim previše jer je i ovo OTVORENO PISMO već predugo, nemam što reći na kraju osim da očekujem Vaš poziv!

Kad su u pitanju izbori, jedino što mogu zaključiti je da ste Vi apsolutno moralna pobjednica u neravnopravnoj borbi gdje ste bili „sama protiv svih“ i postići ovakav rezultat uz uključenu svekoliku „mašineriju“ protiv Vas je ravno čudu! No, kao legalisti priznajemo i poštujemo volju većine izbornog tijela u Hrvata.

S izrazima dubokog poštovanja,

Milivoj Lokas – Strateg

umirovljeni časnik HV-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza HRZ UH-60M Black Hawk vs H145M

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo polako prelazi na sasvim zapadnu tehniku. Avioni i helikopteri za obuku su već dvadesetak godina zapadne proizvodnje, a tu je i 16 izvidničko-borbenih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, no nabava višenamjenskih borbenih aviona u posljednjih je nekoliko mjeseci doživjela, letačkim riječnikom rečeno, slom uzgona.

Borbenim avionima ću se pozabaviti vrlo brzo, no sada vas pozivam da se u najnovijoj epizodi Cro Opsa posvetimo nabavi višenamjenskih helikoptera UH-60M Black Hawk, kojih će 4 biti isporučena Hrvatskoj 2022. godine., njegovom specijaliziranom mornaričkom verzijom MH-60R Seahawk o kojoj bi se svakako trebala razmisliti i nabaviti u par primjeraka, te usporedbom s osjetno manjim i lakšim, no po spektru zadaća i namjena sličnim višenamjenskim H145M, kojeg je u 20 primjeraka kupila Mađarska dok je Srbija naručila 9 komada.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari