Pratite nas

Komentar

Dr. sc. Matko Marušić: Ivo Goldstein mijenja taktiku napadanja Hrvatske

Objavljeno

na

Osvrćem se na nastup Ive Goldsteina i njegovih trabanata u Banjoj Luci, jer taj nastup otkriva njegovu upornost u promoviranju dokazanih laži i dvoličnost nedostojnu akademskog pa i svakog drugom pristojnog građanina. No važno je da se iz njegova nastupa odčitava da mijenja taktiku napadanja Hrvatske, pokušavajući se neprimjetno povući na pričuvni protuhrvatski položaj, jer mu je osnovna pozicija sasvim razbucana.

Već prva njegova (citirana) rečenica je apsurdna:

“Istina o koncentracijskom logoru Jasenovac je kompleksna a istraživanja o tome moraju se temeljiti na dostupnim činjenicama kako bi se izbjegle manipulacije”, kazao je u Banjoj Luci, dodajući kako je istina o strahotama tog logora temeljena na brojnim pojedinačnim epizodama koje govore o mračnim potonućima ljudskog uma ali i o nepresušnoj snazi otpora zlu.“

„Brojne pojedinačne epizode“ su lažna svjedočenja koja su dobro poznata, poput njegova glavnoga izvora Antuna Miletića i, čak i da jesu istinite, nipošto nisu „dostupne činjenice“. „Pojedinačne epizode“ nisu činjenice! „Dostupne činjenice“ su dokumenti i materijalni dokazi, ponajprije kosturi žrtava i njihove odjeće i opreme. U tri pomna kopanja Titovih komisija šezdesetih godina XX. stoljeća na Gradini u Jasenovcu, gdje su „brojne pojedinačne epizode“ tvrdile da je pokopano najviše žrtava od njih 700.000, nađen je ukupno 481 kostur. (Za većinu umrlih utvrđeno je da su umrli od epidemijskih bolesti. Organizator istraživanja je bio Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata BiH koji je formirao ekipu od tri člana: V. Brodar i T. Pogačnik iz Ljubljane s Instituta za biologiju, Katedra za antropologiju Biološkog fakulteta i dr. S. Živanović s Instituta za anatomiju medicinskog fakulteta iz Novog Sada. U Gradini je otkopano i obrađeno sedam „sondi“; od toga su u 6 pronađeni ostatci ljudskih kostiju, a u jednoj uporabni predmeti. Utvrđeno je da se u svih 6 grobnica nalaze posmrtni ostatci 289 osoba. 1964. godine, istraživanja je vodio A. Šercelj pa su u ‘Masovnoj grobnici za 3000-6000 žrtava’, pronađena 23 kostura.)

Otad se više nije kopalo, a kad se kopanje spomene, „antifašisti“ skaču i viču da se – ne dira žrtve, jer da je istina već utvrđena! Pa – ako je utvrđena, zašto ne kažu da je u tri vrlo detaljna i stručna iskopavanja nađen 481 kostur?

Hrvatskoj javnosti je donekle poznat i drugi razlog zašto oni to čine: čini se da je uz neke kosture nađena oprema ustaša i domobrana i katolički križevi… jer je jasenovački logor bio jedna od smrtonosnih postaja Križnoga puta (https://narod.hr/hrvatska/roman-leljak-amerikanci-su-zidovima-u-ozujku-1945-potvrdili-da-su-jasenovac-okupirali-titovi-partizani). To što na popisu jasenovačkih žrtava i danas ima žrtava Križnoga puta (https://narod.hr/hrvatska/stipo-pilic-na-sluzbenom-popisu-stradalih-u-jasenovcu-nalaze-se-i-zrtve-kriznog-puta) indikativno je na više razina: to otkriva izmišljanje žrtava za popis, prikazivanje žrtava komunizma kao ustaških žrtava (https://narod.hr/hrvatska/lozo-srbi-su-kao-cetnici-i-partizani-pocinili-genocid-nad-hrvatima-a-onda-izmislili-hrvatski-genocid-nad-srbima), neprimjeren način vođenja popisa i njegovih kontrola, kao i ispravljanje popisa čim se objave njegove netočnosti.

Laž je sve što su komunisti poput Goldsteina govorili i govore. Sve je laž što su nas učili!

Odustajanje od laži o 700.000 ubijenih u Jasenovcu

U Banjoj Luci Goldstein je pseudoznanstvenički teatralno naglasio „nikako ne može biti da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi“ – kao da nam je upravo on to sada blagonaklono otvorio oči.

Ivo Goldstein, Jasenovac – kapitalno djelo hrvatske trivijalne historiografije

A gdje je bio, i što je govorio kad je u udžbenicima pisalo da je u Jasenovcu ubijeno upravo tih „ne može biti“ 700.000 ljudi? Je li ikad prosvjedovao protiv izvikivanja toga broja na najvišim političkim i akademskim mjestima u Srbiji i na fumićevskim maškarama u Hrvatskoj? Nije. Pa molim da nas sada ne pravi budalama, nego se lijepo ispriča u ime svih onih koji su to govorili, jer je povjesničar i znao je da to nije istina a šutio je. Pa sada, kad je to izgovorio, neka piše otvoreno pismo Srbiji, Pupovcu, Markovini, Fumiću i ekipi te svojim prijateljima i izdavaču u SAD-u i kaže im „Drugovi, nikako ne može biti da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi.“

A onda hrvatska država treba pohapsiti i suditi sve one koji su to izmislili i svjesno tu laž širili (i šire), te obavijestiti Vijeće Europe, Ujedinjene narode i sve druge relevantne međunarodne ustanove koje se bave žrtvama totalitarnih režima da je taj broj laž, da je uvijek bio laž i reći tko ga je kada i kako izmislio i širio i u dječje udžbenika ugurao i ljude (npr. Franju Tuđmana) sudili kad su o tome izražavali sumnje.

Prividno odustajanje od utvrđivanja broja ubijenih u Jasenovcu

“Broj žrtava zadnja je stvar o kojoj treba govoriti. Najprije treba shvatiti što je to Jasenovac da biste govorili o broju žrtava”, kazao je Goldstein upozoravajući kako „nikada nisu uspoređeni podaci iz muzeja u Jasenovca o 83.881 žrtvi a onima kojima operiraju u Beogradu pa je to dokaz da nekome ne odgovara da se točno utvrde činjenice.“

Prije svega, broj žrtava nije zadnja nego prva stvar o kojoj treba govoriti. On je to po prirodi stvari, jer strahotu masovnog zločina ipak prvo prikazuje upravo broj žrtava. Osim toga, „antifašisti“ su o broju žrtava toliko lagali, i još uvijek lažu, da stvarno najprije treba utvrditi broj žrtava, koliko god je to najpouzdanije moguće.

Upravo Goldsteinu ne odgovara da se „točno utvrde činjenice“, pa za brojne nove znanstveno utvrđene argumente kaže „kako mu zapravo uopće nije cilj baviti se revizionistima i “njihovim glupostima i lažima”. To kaže zato što ne smije izaći na javno sučeljavanje ni jednom suvremenom hrvatskom povjesničaru koji ima pouzdane podatke o Jasenovcu! Jer Goldstein ima samo dokazane lažne izvore i izmišljene epizode. Epizode mogu biti i istinite, ali ne mogu se vaditi iz konteksta i na osnovi njih se stvarati ukupna slika.

Zato sada Goldstein sa samozamišljene visine kaže „da je broj žrtava ZADNJA stvar o kojoj treba govoriti“. On to kaže zato da sakrije laži, odnosno da se ne otkrije puna znanstvena istina. On o broju ne može govoriti, jer ako išta kaže to će biti lako dokaziva laž, a istinu ne može izreći jer mu odmah pada pisanje, karijera i – nadasve – politika.
No u novije vrijeme on ima i još jedan, vrlo krupan, razlog za bijeg od utvrđivanja brojeva: ne samo što g. Leljak dokazuje broj od 1360 (plus, ne zaboravite da je iskopan samo 481 kostur!), nego je razotkrivena i laž popisa koji drži Javna ustanova spomen-područje Jasenovac (JUSP)! Njihov broj od oko 83.000 žrtava, sasvim je i definitivno srušen! Taj broj je izmišljen, i dokazano je da je izmišljen! Krivotvoren! To su čak i matematički dokazali profesori Banić i Koić (https://www.youtube.com/watch?v=KvX_gM3qCu4, https://narod.hr/hrvatska/koic-banic-1001-prica-iz-jasenovca) i JUSP bi se odmah o tome morao izjasniti. I to ne da „ima pogrješaka“, nego zatvaranjem toga popisa i isprikom hrvatskoj javnosti i državi. Ako to ne učini, odgovarajući organi Republike Hrvatske moraju tu ustanovu optužiti u najmanju ruku za uznemiravanje javnosti, širenje lažnih vijesti i govor mržnje prema hrvatskom narodu i državi.

Učvršćivanje laži o 83.000 ubijenih u Jasenovcu

Moramo ponoviti, za hrvatsku javnost i Ivu Goldsteina da je g. Roman Leljak u arhivi jasenovačkog logora, koja je 1991. oteta u Beograd, našao dokaze za samo 1360 žrtava, od toga više od pola umrlih od bolesti.

Zato Goldstein glumi kao da broj 83.000 nije sporan i s pomoću njega glumljeno odlučno govori da „nikako ne može biti da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi“.

Naravno, Goldsteinova bleferska izjava zapravo ima sasvim drugi cilj! Naime, on u svojemu izlaganju kaže „kako za njega osobno brojka od 83 tisuće žrtava vjerojatno nije konačna ali ne dopušta da se broj žrtava umanjuje ili preuveličava jer ekstremističke koncepcije o tom problemu hrane jedna drugu.“ U toj rečenici ima više značenja, sve lažnih i podmuklih!
Prvo, da brojka 83.000 „nije konačna“ znači da očekuje da će biti veća (a ako je mislio „manja“ neka otvoreno kaže“!), jer istu frazu rabi i notorni JUSP.

Tom konstrukcijom Goldstein automatski tješi Srbe koji zaprepašteni bleje u činjenicu da im njihov čovjek kaže da „nikako ne može biti 700.000“. A oni već snimili filmove, tiskali knjige, rastrubili po svijetu da, bre, jeste, 700.000, a možda i milion…

No važnije je ono što Goldstein time govori Hrvatima: „ne dopušta da se broj žrtava umanjuje ili preuveličava“. Time on pokušava kao neprijeporan učvrstiti broj od 83.000 žrtava! To je Goldsteinov plan B.

Uostalom, koji je to on znanstveni ili neki drugi čimbenik da nešto povijesno „ne dopušta“? To znači da ne dopušta istraživanja koja a) ruše popis JUSP-a i b) koja pitaju otkud samo 481 kostur ako su ubijene 83.000 ljudi, c) užasava ga sigurnost g. Leljaka i Leljakove nesporne dokumentacije da je u Jasenovcu stradalo oko 1360 osoba. (A druge osim te nema!)

Pod krinkom racionalnog odnosa prema laži od 700.000 žrtava, Goldstein podmeće laž o 83.000 žrtava i zabranu daljnjih istraživanja.

To je Ivo Goldstein.

Bijeg u izmišljene priče koje se ne mogu ni dokazati niti opovrgnuti

“Istina o koncentracijskom logoru Jasenovac je kompleksna a istraživanja o tome moraju se temeljiti na dostupnim činjenicama kako bi se izbjegle manipulacije”, kazao je u Banjoj Luci hrvatski povjesničar Ivo Goldstein dodajući kako je istina o strahotama tog logora temeljena na brojnim pojedinačnim epizodama koje govore o mračnim potonućima ljudskog uma ali i o nepresušnoj snazi otpora zlu.

Goldstein time bježi u „pojedinačne epizode“, od znanosti u bajke. S podatcima se ne može, a s bajkama može lagati.

Već je ranije Goldstein javno priznao da je sve istina što je g. Igor Vukić napisao o Jasenovcu, tj. da je bio radni logor, sa svim detaljima koje s tim idu (tvornice, plaće, prodaja proizvoda, slobodne aktivnosti logoraša, predstave, komponiranje glazbe, sastavljanje vlastitih dramoleta, zanatska škola, itd.), ali je dodao da „Vukić nije pisao o zločinima“. Vukić jest pisao o zločinima, ali ne onima koje su izmislili izvori na kojima Goldstein crpi materijal za svoju monografiju. Zato sada Goldstein kaže da je u monografiji „Jasenovac“ pisao, i da će i dalje pisati – o tim zločinima, ali na osnovi „pojedinačnih epizoda“. Ha, ha – koji dobar povjesničarski štos!

Na primjer (pitam ja) kako je u Jasenovcu preživio Emerik Blum da bi poslije postao veliki osnivač i direktor sarajevskoga Energoinvesta čak i organizator zimske Olimpijade 1984.? Ustaše ga nisu ubili, valjda misleći da će Sarajevo ostati njihovo i da će im dobro doći jedan fantastičan direktor, ujedno i organizator zimskih olimpijskih igara?

Goldstein je kazao kako je njegov cilj u monografiji o Jasenovcu bio ući u povijest logora iznutra i proučiti kontakte između logoraša i logoraša, logoraša i čuvara jer sve to čine brojne priče koje su zapravo povijest logora koja se bez toga ne može razumjeti.

Dakle su priče povijest logora i dakle se povijest logora bez njih ne može razumjeti? Nije to točno, Goldsteine, nisu priče povijest logora! Povijest logora je njegova dokumentacija, artefakti i zemni ostatci žrtava kao i dokumenti i atefakti vezani na logor u izvanlogorskim pismohranama. Tek onda dolaze priče, ali i Blumova i ona strica Žarka Puhovskoga. I stotine takvih zatajenih.
Goldstein postavlja pitanja poput onih tko i zašto ide u Jasenovac, kakvi su kriteriji, kako se provodila pljačka žrtava.

To je, i nehtijući, dobro pitao! Doista – neka sam kaže, ali istinito – tko je i zašto išao u Jasenovac, kakvi su bili kriteriji odlaska tamo? Po kojemu je kriteriju tamo stigao Emerik Blum? Odgovore mu je dao g. Igor Vukić, ali s njim se Goldstein ne smije suočiti. G. Vukić tvrdi da nitko u logor nije doveden i tamo ubijen zbor svoje nacionalnosti (v. npr. Blum, – ni usprkos svoje židovske nacionalnosti).
Kako se provodila pljačka žrtava? Ne znam, čut ćemo, ali g. Vukić je objavio presude ustaškoga prijekoga suda koje su smrt sudile ustašama koji su opljačkali ili ubili logoraša… Valjda će i to Goldstein „ispričati“?
Kako se istodobno u logoru mogu događati masovne likvidacije i kažnjavati vlastite vojnike zbog ubojstva i pljačke onih koje se ionako sustavno ubija?

Jugonostalgičarski trabanti pa i gori

U Banjoj Luci se na predstavljanju Goldsteinove monografije oglasilo i nekoliko drugih lica.
Navodno povjesničar, Goran Hutinec, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i recenzent monografije je ustvrdio kako je Goldsteinova monografija otvorila vrata novom načinu bavljenja povijesnim temama u kojemu su zastupljena svjedočenja i žrtava i zločinaca. Ne znam što je kao „povjesničar“ mogao gluplje reći! Pričanje priča nije ni novi niti stari način bavljenja poviješću, nego krinka za laganje. Najprije arhive, dokumenti i podaci, mladi uvlakaču! Uostalom, kakva je to knjiga kojoj je recenzent docent na istom fakultetu na kojemu je autor stariji profesor? Kakav je to profesor koji za recenzenta svoje knjige bira docenta s iste ustanove? A kakav je taj docent vidi se po nastavku te njegove izjave: kako je dužnost povjesničara javno govoriti objektivno o ovakvim temama kada već političari to izbjegavaju. Ma nemoj? A kako bi to, molim lijepo, političari trebali doznati priče za takve teme? Od Goldsteina? Tu je Hutinec zatvorio začarani krug laži: izmišljaj lažne potresne pričice, zabrani da itko govori ili istražuje istinu, i natjeraj političare da ponavljaju tvoje laži. Točno ono što smo o Jasenovcu imali u komunizmu!

G. Seid Serdarević je u ime nakladnika zagrebačke “Frakture” ustvrdio „Ova knjiga je najbolji odgovor protiv svake vrste revizionizma na temu Drugog svjetskog rata i Jasenovca”. Razumljivo je da čovjek želi prodati katastrofalnu knjigu, ali da postavlja kriterije povijesne znanosti nije razumljivo. Osim toga, taj Serdarević časne i izvrsne znanstvenike koji, za razliku od knjige koju on prodaje, daju i primjerene dokaze za svoje tvrdnje, naziva revizionistima, što otkriva njegovu kulturu, razinu pristojnosti i političko uvjerenje. Pa nije ni čudo to što tiska i prodaje.

“Riječi preživjelih žrtava su te koje ovoj knjizi daju posebnu težinu”, kazao je Serdarević, otkrivajući da nema pojma o čemu govori. Alternativno objašnjenje je da laže „u oči“.
Tu je bio i organizator History Festa i profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu g. Husnija Kamberović, koji je mudro otkrio: “Smatrali smo da je važno razgovarati o temama bitnim za našu historiografiju i to o temama o kojima se puno govori a jedna od njih je priča o Jasenovcu. Ona je važna i za Banju Luku i smatrali smo kako bi bilo korisno ovdje podijeliti saznanja do koji je došao Goldstein”. Upitao bih ga jel u Banjoj Luci, ili ikad i igdje, na svojemu Festu ili drugdje (a posebice u Banjoj Luci, he, he), organizirao predavanja o četničkom pokolju muslimana 1941. u Foči i Višegradu? Makar i na osnovi priča? I zašto misli da je laganje o Jasenovcu važno baš za Banja Luku? Možda zato što su prije Jasenovca tamo Hrvati bili relativna većina? Pa što nisu malo Festovci i Goldstein raspravili kud oni nestadoše, kada i kako? Da nisu pobijeni u Jasenovcu?

Naposljetku, izvješće kaže da je promocija prvotno bila zakazana u reprezentativnom prostoru Narodnog kazališta Republike Srpske no uprava te kuće u zadnji ju je trenutak otkazala s obrazloženjem kako im je “puknula cijev” u dvorani pa su se organizatori morali snalaziti i na kraju su našli utočište u zabačenoj potkrovnoj dvorani jednog banjolučkog hotela.
Kakva cijev, takva i knjiga.

Kakvi sudionici, takva i dvorana.

Dr. sc. Matko Marušić/narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ćirilici nije mjesto u Vukovaru – Ona u ovom slučaju nije obično pismo, nego sredstvo agresije

Objavljeno

na

Objavio

1. Svakoj normalnoj državi koja drži do sebe, svoga digniteta, pravnog poretka i dobrobiti svojih građana, bilo bi u interesu da najprije kazni ratne zločince koji su u Hrvatskoj pa i gradu Vukovaru počinili bestijalne zločine: masovne egzekucije, silovanja, razaranja – a ne bi kao svoj prioritet odredila nametanje bilo čega, pa i ćiriličnog pisma, pogotovu na stratištima i mučilištima kakvo je bio Vukovar;

2. I danas se u potpunosti zanemaruje Članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji glasi:

„Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima“. (Vidi)

Dakle, zakon isključuje svako nametanje građanima lokalne samouprave bilo kojeg manjinskog prava ako to remeti razumijevanje i snošljivost u toj sredini, a sve se mora provesti i sa svrhom poštivanja ne samo manjina, nego i hrvatskoga naroda;

3. Nad Vukovarom je počinjen genocid, urbicid i ekocid – najgori i najveći zločin u poratnoj Europi. To su počinili Srbi: Srbi koji su bili u „JNA“, Srbi koji su bili četnici, Srbi koji su bili „teritorijalci“, Srbi koji su tamo dolazili iz Srbije s Arkanom, Šešeljem, Jovićem, Bokanom i drugim četničkim vojvodama, Srbi koji su bili pripadnici paravojnih postrojbi „Vojske Krajine“, Srbi koji su izlazeći iz podruma predavali naše civile agresoru koji ih je ubijao;

4. Na granatama i bombama koje su razarale Vukovar i ubijale nedužne civile natpisi su bili na ćirilici, na čela našim zarobljenim žrtvama urezivana su ćirilicom četiri „ocila“ (ćirilična slova „S“) koja su ujedno i dio velikosrpske, četničke ornamentike – oznake čije značenje je za Hrvate jednako onomu što ga ima četnička „kokarda“;

5. Naše zarobljenike i logoraše velikosrpski agresori su pod prijetnjom smrti tjerali na to da kleče pred tim oznakama i ćiriličnim natpisima i parolama, oni su ispisivani njihovom krvlju, prije smrti su doživljavali poniženja i mučenja – i sve je to bilo obilježeno velikosrpskom simbolikom uključujući ćirilicu kao njezinu bitnu sadržajnu komponentu;

6. Ćirilica se ultimativno nameće Vukovaru, iako je nema niti u Beogradu i gradovima Srbije, što je još jedan u nizu dokaza kako je ona u ovom slučaju samo sredstvo ponovne viktimizacije hrvatskih žrtava, metoda provokacije i u suštini sredstvo puzajuće velikosrpske agresije koja ne dolazi samo iz Srbije, nego i iz redova SDSS-a, odnosno političkih lidera Srba u Hrvatskoj: Milorada Pupovca, Dejana Jovića, Borislava Miloševića, Dragane Jeckov i drugih. Bez njih ne bi Srđan Milaković u Vukovaru činio to što čini niti bi se Đorđe Ćurčić (dožupan Vukovarsko-srijemske županije) ponašao tako kako se ponaša;

7. Ultimativno nametanje ćirilice u Vukovaru ide u korak s onim što u smislu puzajuće agresije poduzima i danas Srbija, što je više nego očito prati li se sve što tamo događa, a naročito uzme li se u obzir dugoročna velikosrpska strategija zacrtana u „Memorandumu 2“ (Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Drugi_Memorandum_SANU) ;

8. Provokacija koju je dana 18. listopada 2019. godine osmislio i u Gradskom vijeću Vukovara smišljeno izveo dogradonačelnik Vukovara Srđan Milaković sračunata je na dizanje tenzija i stvaranje nemira i nereda u ovom gradu, pa i šire u Hrvatskoj, jer dotični i njegovi suradnici i nalogodavci jako dobro znaju što u ovoj situaciji znači na sjednicu Gradskog vijeća donijeti i gradonačelniku Vukovara gurnuti pod nos Statut grada ispisan ćirilicom, Dokaz kako je ćirilica samo jedno od sredstava za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske, jeste i izjava istoga Srđana Milakovića koji je neposredno poslije incidenta za hrvatske medije u opuštenoj i relaksiranoj atmosferi (budući da je svoj cilj postigao) izjavio među ostalim kako će „ako ne reagira, Plenkoviću Vukovar doći glave“. (Vidi: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dogradonacelnik-milakovic-za-tportal-ako-ne-reagira-plenkovicu-ce-vukovar-doci-glave-foto-20191018). Ne dokazuje li to kako i srpski politički lideri na nižim razinama – a ne samo saborski zastupnici, imaju ambicija uređivati Hrvatsku po svojoj mjeri, neovisno o pravima i osjećajima većinskog, hrvatskog naroda?;

9. Hrvatska već dugi niz godina ima jako negativno iskustvo s političkim liderima srpske manjine (pogotovu Miloradom Pupovcem i njegovim suradnicima), koji ne samo da smišljeno provociraju i javno vrijeđaju hrvatski narod i većinu građana ove zemlje, nego protiv Hrvata i Hrvatske vode specijalni rat preko svojih ‘Novosti’ i portala u kojima i na kojima se neštedimice, vulgarno, rasistički, primitivno i javne komunikacije nedostojno to čini. Ovaj primitivizam i rasistički šovinizam krije se iza „njegovanja manjinske kuture, jezika i pisma“ i financira novcem iz državnog proračuna;

10. Nas Hrvate nitko ne mora podučavati što je ćirilica. Mi jako dobro znamo kako je ona u prošlosti bila i hrvatsko pismo, ali ovdje je u pitanju ODNOS PREMA PUZAJUĆOJ AGRESIJI I ĆIRILICI KAO SREDSTVU GRUBE PROVOKACIJE I PONOVNE VIKTIMIZACIJE ŽRTAVA U VUKOVARU, ALI I SVIH DRUGIH ŽRTAVA KOJE JOŠ UVIJEK NISU DOČEKALE ZADOVOLJŠTINU KAŽNJAVANJA NAJVEĆIH I NAJGORIH RATNIH ZLOČINACA I SILOVATELJA.

Zakoni Republike Hrvatske ne smiju se primjenjivati selektivno, nitko (pa ni Ustavni sud) ne može i ne smije zanemarivati pojedine članke Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nitko nema pravo na temelju lažnih popisa stanovništva manipulirati pravima manjina ili silom i protiv volje većinskog naroda činiti bilo što u bilo kojoj lokalnoj sredini, nitko (pa ni najviše institucije ove države) nema i nemaju pravo tražiti od žrtve pokornost, poslušnost i pristanak na ponižavanja kojima kraja nema…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a

Objavljeno

na

Objavio

Turska ofenziva u Siriji, koja je započela prije desetak dana, usporena je jučerašnjim dogovorom o privremenom, petodnevnom prekidu vatre.

Turska kurdske snage, SDF, smatra teroristima zbog vlastitih dugotrajnih sukoba s kurdskom manjinom, te joj je cilj osigurati zonu sigurnosti širine 32km između turske granice i kurdskih snaga unutar Sirije.

Također se spominju planovi naseljavanja dijela sirijskih izbjeglica u Turskoj unutar te zone, čime bi se izmjenila etnička slika pograničnog pojasa.

Nekoliko brigada turske vojske sudjeluje u operaciji, zajedno s više od 10,000 islamističkih boraca različitih proturskih frakcija, te su primirje dočekali s ograničenim, ali značajnim uspjehom presjecanja autoceste M4, ključne prometnice i opskrbne linije.

Kurdske snage u regiji broje oko 50,000 ljudi. Premda je turska vojska znatno oslabljena čistkama časničkog kadra kao posljedice neuspjelog turskog puča 2016., vatrena nadmoć omogućila je napredovanje protiv kurdskih snaga, a znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a, no nimalo iznenađujuće s obzirom na intenzivnu tursku suradnju s islamističkim skupinama.

Ipak, ograničeni karakter turske intervencije upućuje na selektivnost izvršavanja nominalnog cilja stvaranja sigurnosne zone duž cijele tursko-sirijske granice.

Složene geopolitičke okolnosti po svoj su prilici bile važniji faktor u pokretanju turske operacije od stvaranja same sigurnosne zone, te je vjerojatno da će se riješenje tražiti u političkom kompromisu, no bez njega samo primirje neće biti dovoljno za obustavu operacija, s obzirom na maksimalistički zahtjev Turske da se sve kurdske snage povuku iz graničnog sigurnosnog pojasa da bi turske snage obustavile operaciju.

Za više o ovoj temi pogledajte moje sutrašnje gostovanje na HTV 1 u emisiji Agenda: Svijet, u 15:52, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

 

Poučna priča o narodu bez države

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari