Pratite nas

Kolumne

dr. sc. Sanja Bilač – Ima li hrvatski narod danas snage i hrabrosti zaustaviti razaranje Hrvatske?

Objavljeno

na

Hrvatski je narod izdan i razočaran. Domovina dovedena u pitanje. Dolaskom Andreja Plenkovića na čelo vlade, Hrvati svjedoče razornoj politici u ključnim područjima države:

  1. gušenje demokracije;
  2. neutralizacija parlamentarne ideološke distinkcije;
  3. svjetonazorsko preusmjeravanje Hrvatske u liberalno-anacionalni protukršćanski sekularizam
  4. difamiranje i razaranje nacionalnog identiteta;
  5. institucionalno i gospodarsko rastakanje Hrvatske;
  6. cjelovito razaranje hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava protuhrvatskim i nehumanim ideologijama;
  7. oživotvorenje velikosrbijanske politike;
  8. nametanje ustavnog patriotizma;
  9. ignoriranje stanja i bezperspektivnosti mladih;
  10. raseljavanje hrvatskoga naroda.

Izvjesno je kako Andrej Plenković, udruženim protuhrvatskim pothvatom, uspješno provodi doktrinu razaranja Domovine kako bi se realizirale ključne predradnje uvođenja Hrvatske u drugi državotvorni okvir, novi oblik udruživanja u tzk. region na Balkanu.

Ima li hrvatski narod hrabrosti i snage odmah zaustaviti ovo razaranje Hrvatske?

Andrej Plenković dolazi iz Ministarstva vanjskih poslova, inkubatora Budimira Lončara (kao i Ivo Sanader, Zoran Milanović, Gordan Jandroković, Kolinda Grabar-Kitarović), djelatnika zloglasne OZNE, posljednjeg jugoslavenskog ministra vanjskih poslova, čovjeka koji je oduzeo pravo hrvatskome narodu da se naoruža te ravnopravno bori protiv srbijanskih agresora i pobunjenih terorista iz Hrvatske. Plenkovićev suradnik je predstavnik srbijansko-četničke ekspoziture u Hrvatskoj, Milorad Pupovac, te narodu neprihvatljiva klijentelističko-uhljebnička, nenarodna i anacionalna Hrvatska narodna stranka (HNS). Spregom starih neojugoslavensko-komunističkih struktura i njihovih nasljednika te simbiozom instaliranih suradnika i protuhrvatskih politika ostvaruje se sinergija za izvršavanje postavljenog cilja, razaranje Hrvatske. Istodobno se Srbiji ponovo omogućava “historijsko poravnavanje računa” (povratak matici Srbiji svih prostora na kojima žive Srbijanci) kako bi novi oblik udruživanja ispravio “historijsku grešku nastanka samostalne i nezavisne države Hrvatske”. U konačnici, ne čudi što instalirani predstavnik Andrej Plenković, u svome političkom djelovanju sve više nalikuje Josipu Brozu Titu primjenjujući iste metode, stil vladanja i politiku totalitarnog jednoumlja.

“Demokracija ne može biti demokracija za onoga koji ide protiv sistema” riječi su Josipa Broza Tita, jednog od pet svjetskih komunističkih diktatora, zločinca koji je presudio stotinama tisuća žrtava, neposredno prije obračuna s hrvatskim proljećarima. Tom je porukom najavio ne samo konačan obračun s proljećarima već istodobno poučio narod što je demokracija u Njegovoj Jugoslaviji. Jer ne će Njemu nitko, kao predsjedniku Jugoslavije, određivati što je demokracija i kako se vodi sistem. Unatoč tome što se ovakva prijetnja i poimanje demokracije provodila i trenirala prije više od 50 godina, danas, na žalost, svjedočimo gotovo istom obrascu totalitarističke vladavine, prijetnjama i poimanju demokracije.

Plenković kao Tito

Tako aktualni predsjednik vlade Andrej Plenković uz bahato držanje i dominantno ponašanje baštini i Titovo poimanje demokracije, ali i brojne metode obračuna. Jer ne će njemu nitko, kao predsjedniku stranke i premijeru, određivati što je demokracija i kako se vodi stranka ili država. Tako se govori narodu ili, kako bismo rekli, tako se igra u igrokazu. A u pozadini je jedan od zadataka koji treba izvršiti, a odnosi se na urušavanje razvijenih demokratskih standarda u državi. Poznato je kako se na vlast u HDZ-u, a samim time i u državi, dolazi krađom glasova. Tome svjedoče i ispovijesti visoko pozicioniranih stranačkih dužnosnika, od Branimira Glavaša do Darka Milinovića. Kada se krađom dolazi na vlast, tako se i vlada. Zato je bilo i moguće instalirati Plenkovića u nedemokratskom ozračju kao jedinog kandidata za predsjednika stranke i tako omogućiti prenošenje ovog nedemokratskog totalitarnog obrasca vladanja na cijelu državu. I zato Plenković može ignorirati 1 200 000 potpisa naroda za referendum! Sve će to Plenković proglasiti prevarom i narodu zabraniti referendum. Plenkovićevo razaranje razvijenih demokratskih standarda započinje u Hrvatskom državnom Saboru formiranjem neprincipijelne i protuhrvatske koalicije bez legitimiteta. Nadalje, pod Plenkovićevim vodstvom, vodeća stranka provodi politiku u suprotnosti sa svojim temeljnim odrednicama i programskim načelima. A HDZ šutke pada pod Plenkovićevom vlašću. Pod Plenkovićevim vodstvom, rasturena je i oporba. Jer razoren SDP preduvjet je formaliziranju velike koalicije, sredstvo za osiguravanje provedbe protuhrvatske politike i ostvarenje zacrtanih ciljeva.  To se može izvesti jedino ako se ne promijeni izborni zakon, odnosno ne dogodi referendum, i zato ga Plenković ne će dozvoliti. A demoNkraciju Andreja Plenkovića osjećaju svi protivnici. Pa i sam narod.

I kao što je totalitarna i zločinačka država komunističkog diktatora maršala Tita opstajala terorom i nasiljem u kojoj su hrvatski nacionalni identitet i državnost bile meta kojom je trebalo slomiti ideju o životu Hrvata u samostalnoj i nezavisnoj državi, Hrvatska s Plenkovićem na čelu vlade duboko razara i difamira hrvatski nacionalni identitet i državnost. Ideološkom neutralizacijom, svjetonazorskim preusmjeravanjem Hrvatske u liberalno-anacionalni protukršćanski sekularizam difamira se hrvatski identitet i rastače nezavisna država Hrvatska. Kreće se u lov na pobjedničku vojsku koja je vodila Obrambeni rat, a istodobno zataškavaju i štite srbijanski ratni zločini, njihovi egzekutori i nalogodavci. Kako bi se opravdala srbijanska agresija, a terorističke skupine abolirale od zločina, Domovinski rat treba proglasiti građanskim. Ukloniti imena poginulih sinova za Domovinu. Zabraniti i fašizirati hrvatsku pjesmu, pozdrav, zastavu i vojsku, a revitalizirati crvenu zvijezdu pod kojom se fašiziralo Hrvatskom. Zato izvršitelji monstruoznih zločina, ubijanja, klanja, nabijanja na kolac, deranja ljudi do gole kože, kopanja očiju, tortura i mučenja, silovanja žena i ubijanja djece postaju skriveni i zaštićeni od zakonskog progona od strane hrvatskih institucija. Plenkovićeva politika ponavlja mantru “neka institucije rade svoj posao” kojom se izruguje žrtvama i cijelom hrvatskome narodu. Vidi se kako institucije rade svoj posao. Nije procesuirano niti 20 posto srbijanskih fašista i terorista te njihovih zločina. Ali to nije smetalo  Plenkoviću sve do zakazivanja prosvjeda u Vukovaru. I umjesto da stane na čelo vukovarske kolone i potvrdi kako njegova vlast želi potpuno poštivanje zakona i procesuiranje ratnog zločina, on manipulira prosvjedom, pokušava ga ugušiti, ruga se žrtvama i brani dosadašnji nerad institucija. I podržava nastavak njihova dosadašnjeg nedjelovanja.

Historijsko poravnanje računa

Politika ustavnog patriotizma, koju gorljivo zagovara i Hrvatskoj nameće Milorad Pupovac, zagovarali su i ljevičari prije 50 godina u Njemačkoj kao model izgradnje novog identiteta. Tako se u simbiozi Plenkovića i Pupovca Hrvatskoj nameće novi identitet. Izvjesno je kako Milorad Pupovac, zajedno s Plenkovićem, zastupa koncept “nacije građana” koji je suprotstavljen konceptu hrvatske nacionalne države i političkom hrvatstvu. Kako bi ovaj koncept zaživio, potrebno je urušiti nacionalni identitet, zatirati tradiciju i vjeru hrvatskoga naroda te ga u konačnici preoblikovati u  masu bez identiteta, građane bez nacije. Plenković je u Miloradu Pupovcu našao izvrsnog saveznika za realizaciju cilja redefiniranja hrvatske države. A za Pupovca, ustavni patriotizam izvrsna je podloga ostvarivanju srbijanskih nacionalnih interesa razvidan kroz nacionalni program poznat kao memorandum SANU I i II. Ne zaboravimo kako je ovaj dokument bio teorijska i ideološka pretpostavka na kojima su se osmišljavale i planirale politike koje su u konačnici trebale osigurati “historijsko poravnavanje računa” kako bi svi Srbijanci mogli živjeti u jednoj državi.  U Hrvatskoj ta politika nije uspjela agresorskim i osvajačkim  ratom ostvariti taj cilj. Zato ono što su izgubili u ratu, sada žele ostvariti u miru. To i dalje rade uz pomoć Srbijanaca iz Hrvatske poput Milorada Pupovca ali i aktualne Plenkovićeve vlasti. Zato Plenković, uz operativnu potporu HNS-a, cjelovito razara i odgojno-obrazovni sustav ne samo nehumanim ideologijama već protuhrvatskom politikom kojom se provodi čistka povijesnih činjenica stvaranja samostalne i nezavisne države Hrvatske. Domovinski se rat redefinira u aktualnoj školskoj povijesti kako za Srbijance ne bi bio uvredljiv i kako bi se konačno mogao definirati  kao građanskim rat. To su ciljevi Pupovčeva ustavnog patriotizma.

I tako Andrej Plenković, čovjek bez emocija i empatije, bahat i odlučan uspješno privodi kraju povjereni zadatak. Plenkovićevu vlast uz Pupovca i HNS, čine optuženici i osuđenici za teška kaznena djela zloupotrebe položaja i kriminala. Članovi vlade su ljudi osumnjičeni za pripadnost zloglasnim jugoslavenskim službama, KOS-ovim ćelijama, poput ministra Davora Božinovića, koji je raspad Jugoslavije dočekao na mjestu sekretara za narodnu obranu i čovjeka kojeg je na liniji držao general JNA i “velikosrbijanski vojni jastreb” Blagoje Adžić koji je otvoreno zagovarao  vojnu intervenciju JNA na Hrvatsku i poveo je u totalitarni rat. Ova Plenkovićeva vlast nije samo vlast opasnih namjera. Ona je vlast koja provodi opasnu politiku uništenja hrvatske države i naroda. Ona je u potpunosti otvorila vrata velikosrbijanskoj politici jednako kao i globalističko-totalitarnom liberalizmu koji urušava kršćansku i demokratsku Europu. A sudbina Hrvatske i hrvatskoga naroda baca u bezdan.

Ima li hrvatski narod snage i hrabrosti odmah zaustaviti razaranje Hrvatske?

dr. sc. Sanja Bilač/ Hrvatski tjednik

Stavovi izneseni u kolumni su stavovi autora te ne moraju nužno odgovarati stavovima portala Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce

Objavljeno

na

Objavio

Josip Jović – Tko se sve to tamo miješa u BiH

Saborska Deklaracija o položaju Hrvata u BiH kreće se u okviru već milijun puta izrečenih stavova o cjelovitosti, eurointegracijama, ravnopravnosti i konstitutivnosti. Prigovori Bože Petrova i Milijana Brkića kako je riječ o nedovoljno jasnom i konkretnom apelu, koji je Brkić nazvao lukom i vodom, apsolutno su na mjestu.

Ostaje dojam kako je Deklaracija donesena više radi umirivanja vlastite savjesti nego radi želje da se nešto stvarno i učini, pa se predlagači, osim Bože Ljubića, i nisu pretjerano trgali u obrani od kritika i napada.

U saborskoj su raspravi na Deklaraciju žučno i zlobno reagirali Vesna Pusić, Nenad Stazić i još neki s tog spektra duginih boja, ali s jedne druge točke gledišta. Oni su Deklaraciju ocijenili kao flagrantno miješanje u unutarnje stvari druge države te kao nastavak “pogubne Tuđmanove politike”.

A tko se sve nije miješao i ne miješa se u unutarnje stvari susjedne države za koju je uopće teško kazati da je država i koje ne bi ni bilo da nije tog miješanja. Miješa se SAD, miješa se EU, miješa se Rusija, miješa se Srbija, miješa se na naročit način i Turska, a da nitko od ovih koji su sada graknuli nisu ni slova prozborili.

Opasno je samo kad se miješa Hrvatska, koja je također potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma na koji se svi, s različitim tumačenjima, pozivaju. Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce, najbolje da nestanu.

O “miješanju Hrvatske” prosvjedovao je trojac bivših visokih predstavnika (Bildt, Ashdown, Schiling), koji su “stabilnost” gradili potiskivanjem najmalobrojnijih, a pridružili su im se Stjepan Mesić i Ivo Josipović. I Željko Komšić na valu bošnjačkog unitarizma, na kojem je isplivao na mjesto člana Predsjedništva, vrišti o miješanju Hrvatske, prijeteći kako bi Hrvati u središnjoj Bosni mogli doživjeti sudbinu sunarodnjaka u Posavini.

Zašto, pitaju se protivnici Deklaracije, nije bilo prigovora na izborni sustav onda kad je izabran Dragan Čović, nego tek sada nakon Komšićeva izbora. Opet jeftino i netočno. Čović je biran po tada važećem izbornom zakonu, a tek nakon toga je Ustavni sud taj zakon proglasio neustavnim. Njegovu promjenu tražile su sve hrvatske stranke u BiH pune dvije godine prije najnovijih izbora. Čovićev je izbor bio legitiman jer su ga birali Hrvati kao svoga predstavnika, dok su Komšića birali Bošnjaci, što je čista podvala i izigravanje duha Daytona.

I ne radi se samo o izboru članova Predsjedništva, nego i o izboru zastupnika u domovima naroda. Svođenje cijelog problema na unutarstranačke i osobne motive je namjerna banalizacija problema. Ne radi se tu ni o HDZ-u ni o Čoviću ni o Komšiću. Oni su samo likovi jedne višedesetljetne, pa i višestoljetne drame.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HRSTIĆ: Je li marakeški sporazum za RH obvezujući ili mu samo trebamo biti ‘predani’?

Objavljeno

na

Objavio

Migracije nisu ljudsko pravo, kaže ministar Davor Božinović u posljednjem intervjuu za Jutarnji list. No, to je samo jedna u nizu interpretativnih izjava otkako je ova Vlada odlučila prihvatiti marakeški sporazum. Božinovićev govor u Marakešu također je zapravo bio – interpretativna izjava.

“Kompakt ne stvara pravne obveze na bilo koji način, ne traži uspostavljanje međunarodnih zakona niti dodatno interpretira postojeće međunarodne sporazume ili obveze, niti uspostavlja ljudsko pravo na migracije”, dio je govora ministra Davora Božinovića na engleskom jeziku.

Ministar policije je, dakle, samim svojim prisustvom “potpisao” kompakt u Marakešu, ali se od njega odmah i ogradio. Zanimljivo je da u hrvatskoj verziji govora – te rečenice uopće nema. Kao interpretativna izjava može se shvatiti i novi prijevod kompakta.

Premijer Andrej Plenković je odlučio biti kreativan: “Rečenica u kojoj stoji da kompakt ‘nije pravno obvezujući’ prevedena je tako da je izbačena riječ ‘pravno’. U hrvatskoj verziji, dakle, sporazum uopće ‘nije obvezujući'”.

Na pitanje kako to Marakeški kompakt može biti posve neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘obvezujemo se’, Plenković je riješio tako da je u novom prijevodu 46 puta umjesto “obvezujemo se”, 46 puta napisao – “predani smo”.

“Čini mi se da je riječ o engleskoj riječi commitment, što ne znači obaveza nego predanost, a to je nešto sasvim drugo”, tumači Plenković.

To solomonsko rješenje sasvim sigurno ne pokriva puno značenje engleskog izvornika. No, za Plenkovića se nastavlja shizofrena situacija – ako želi u Schengen do svojeg predsjedanja EU – mora istovremeno olabaviti odnos prema migrantima i pojačati obranu najdulje vanjske granice Unije.

S jedne strane i dalje će ga optuživati da potpisuje otvaranje granica armiji migranata, a s druge strane da hrvatska policija čak i grubom silom vraća izbjeglice s granice.

No, s prvim snjegovima, na granici s BiH slijedi zatišje.

“Sad je hladno, imam obitelj, još jednu mlađu sestru, za nas je nemoguće da 10-11 dana pješačimo kroz Hrvatsku po snijegu. Tako da sad ne možemo ponovno pokrenuti našu igru, čekamo da vrijeme bude bolje, možda tri-četiri mjeseca, a kad se vrijeme popravi onda ćemo ponovno preko granice”, priča Rohllah Mohammadi iz Afganistana.

A njihova igra je – izbjegavanje zakona i ilegalni prolaz kroz Hrvatsku. Ovi momci ipak nisu zapeli u prijevodu, već u snijegu.

No, ni u BiH ne bi mogli dugo izdržati u ovim uvjetima.

“Dakle, plan je da sve šatore zamijenimo s kontejnerima za stanovanje koji dolaze svakog tjedna te da se svi izmjeste u smještaj koji je adekvatan, s grijanjem i svime ostalim”, kaže Dražen Roščić, koordinator međunarodne organizacije za izbjeglice IOM.

Nije pitanje treba li pomoći onima koji se smrzavaju na snijegu. Pitanje je jesu li svi ovi mladi migranti koji su zapeli na hrvatskoj granici – ujedno i izbjeglice.

“Potrebno je pojačati i pojednostavniti pristup proceduri azila svima koji žele zatražiti azil u BiH”, kaže Neven Crvenkovic, glasnogovornik UNHCR-a.

A to vrijedi i za Hrvatsku. Unatoč žučnim lokalnim otporima i odbijanju izdavanja građevinske dozvole, Hrvatska vlada odlučna je u Petrinji sagraditi centar za 500-tinjak azilanata.

No, malo tko traži nužno utočište, svi žele na bogati Zapad. Božinović tvrdi da se na grubosti hrvatske policije žale oni koji azil ni ne traže, već se policiji suprotstavljaju.

Kao što je Božinović naglasio i u govoru u Marakešu – migranti i izbjeglice moraju ostati dva jasno razgraničena problema. Pravo na azil ostaje, pravo na ilegalan prelazak preko Hrvatske – ne.

Ivan Hrstić/N1

Božinović: Zna se što je legitimni i zakonit ulazak u državu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari