Intervju
Dr. sc. Tomislav Sunić: ‘Lagano je sa neprijateljem, ali čuvajte se prijatelja!’

Dr. sc. Tomislav Sunić publicist, književnik, prevoditelj, diplomat i analitičar politoloških i socioloških fenomena, u razgovoru za Kamenjar.com odgovorio je na neka aktualna pitanja:
G. Sunić, kao poznati hrvatski bivši politički emigrant profesor i pisac, kako to da ste izabrali biti na listi Hrvatskih suverenista, a ne na listi Nezavisnih za Hrvatsku? Koje su suštinske ideološke razlike?
Zvali su me početkom godine Suverenisti, konkretno njihov čelnik, g. Hrvoje Zekanović kojeg sam također upoznao ove godine, i pitali mi da li se želim priključiti Suverenistima. Kao nestranački kandidat prihvatio sam ponudu —ne samo kao odgovor na njihovu gestu povjerenja prema meni, nego kao i moju građansku dužnost. Od čelnika Nezavisnih za Hrvatsku, usprkos mojih povremenih dvogodišnjih upita glede moje mogućeg angažmana, i pogotovo ranije, kada sam u stranim medijima nešto branio bivšeg ministra Dr. Zlatka Hasanbegovića od inozemnih uvreda i kleveta — nitko mi se nije dosad javljao sa povratnim informacijama. Dakle razlog što sam se priključio Suverenistima je jednostavan: Suverenisti su me prvi zvali. Nadalje, Suverenisti predstavljaju danas u Hrvatskoj najozbiljniju političku platforma za okupljanje svih Hrvata, svih profila, a kojima je u interesu očuvanje hrvatskog identiteta. Prednost sadašnje liste Suverenista, za razliku od ostalih lista, je ta što Suverenisti nisu stranka dogmatske stege i jednoumlja, već predstavljaju širi narodni pokret koji odbacuje istrošene floskule desnice i ljevice. Nakon ovih predstojećih izbora za EU, Suverenisti mogu zajedno sa Nezavisnima, te ako se budu dobro organizirali sa ostalim strankama, lagano preuzeti vlast na kasnijim izborima u Hrvatskoj.
Zašto postoje toliki prijepori između Nezavisnih za Hrvatsku i Suverenista umjesto da zajednički vodite kampanju zajedno sa desnim strankama protiv stvarnih protivnika?
Nije to misterij. To je negativna strana liberalne parlamentarne demokracije koja tobože kroz neku slobodu političkog višestranačja u biti elegantno mrvi narode i uništava svaki osjećaj zajedništva. Političari bezbroj stranaka u Hrvatskoj vode isključivo dnevnu politiku sa slabim poznavanjem kulturnih i političkih trendova u Europi i SAD-u. Tu je cijela hrvatska desnica zakazala, i to već od 1991.g. Nepisano je pravilo u stranačkom životu Hrvatske da je nemoguće učiniti bilo kakvu profesionalnu karijeru bez pripadnosti nekoj političkoj sekti ili nekom klanu. Nema danas niti jednog jedinog političara u Hrvatskoj koji nešto ne duguje osobi na većoj društvenoj i političkoj razini, odnosno koja ga je dovela bilo u saborsku ili ministarsku stolicu. Svi odrede imaju ili jednu ili više tamnih mrlja u svom životopisu. Jedini čisti izuzetak možda je general i saborski zastupnik Željko Glasnovića, čiji asketski pedigree najbolje i najdulje poznam, političar koji ne ulazi u tračeve i međusobna oblajavanja. Provincijska nadmetanja među hrvatskim desničarima, svađe je li neko bio jugoslaven ili član Udbe ili nekog klana, odnosno purgersko- hercegovačke – zagorsko-prigorske -vjersko-regionalne svađe, nažalost uvijek su bile odlike desnice ili tzv. desnice u Hrvatskoj.
Vama se i Suverenistima spočitava da ste “HDZ”-ovi igrači i da radite protiv ujedinjenja hrvatskih domoljuba ?
Ovo je najveći poslijeratni štos kojeg sam čuo! Izuzevši g. Franju Tuđmana, prvog čelnika HDZ-a, uvijek sam HDZ smatrao strankom opasnih namjera: prvo što su većina njihovih prvih lidera bili većinom bivši stasiti komunisti i skojevci, a kasnije tj. danas, što je HDZ postala isključivo Stranka Hrvatskog Uhljebništva. Što se tiče gđe Esih i g. Hasanbegovića i njihovih bivših partijskih gravitacija oko HDZ, nemojmo zaboraviti da su oni političari koji imaju kvalitete, ali također i dobre argumente. Bez njihovih imena HDZ nikada ne bio dobio velik broj hrvatskih glasača. Ruka ruku mije. Ili kako kažu Amerikanci u jednoj dvosmislenoj mudroj poslovici koja najbolje označuje liberalno-parlamentarnu lakrdiju i političare koji su njene žrtve: „ Every asshole must take a shit.“ Što, zavisno od konteksta, može imati dva suprotna značenja koja se mogu primijeniti u zagrebačkom prijevodu kada je riječ o partijanju brojnih hrvatskih domoljuba: „ Svaka guzica mora doći na šekret“—što je bez dvojbe konstatacija o prirodnim biološkim potrebama svakog od nas, ali ujedno, zavisno od konteksta i najbolje obilježje za političke prevrtljivce. Odnosno „svakog seronju mora se poslati na zahod.“
Kako gledate na pitanja bošnjačke unitarističke i politike ‘islamizacije BiH’, kako vi gledate na teški položaj Hrvata u BiH i na ‘islamizaciju’ Europe?
Dobro pitanje, pogotovo imajući u vidu nazočnost utjecajnih krugova iz Zaljeva i Turske u BiH, uz nadolazeće rijeke afro-azijskih migranata. Ali budimo oprezni. Treba razlikovati između vjere i nacije. Nisu to uvijek sinonimi. Jedan musliman Bošnjak ili Hrvat nema ništa zajedničko sa muslimanskim migrantom iz Pakistana ili Bangladeša. Tu griješe i masa mojih nacionalističkih kolega iz SAD-a i Europe koji vole prozivke „islamisti“ i „muslimani“, jer su u medijskom i pravnom strahu kazati pravu stvar: svi današnji migranti su ne-europskog podrijetla, drugačijega etničkog koda i drugačijeg genetskog fonda. Riječ je danas o velikoj zamjeni europskog stanovništva u Europi, čije europsko bure baruta leži ponovno u BiH. Ispada danas da je Ante Pavelić u NDH-u bio veći zagovornik multikulturalizma nego povjerenici, tj. komesari EU-a! Imao je u svojoj vladi, pored većine katolika, brojne muslimane, pravoslavce, Židove, i agnostike.
Mnogi smatraju da je Ivo Banac poznat po sintagmi “detuđmanizacije”, „intelektualni lider i politički mentor nove desnice”? Što mislite o tome?
G. Banac, a donekle i g. Goldstein, kao i masa drugih povodljivih hrvatskih intelektualca, su simptom imitacije, tj. mimikrije današnjeg duha vremena, a nipošto dvije hrvatske iznimke. S obzirom na broj stranaka i na velik broj oprečnih ideja koje je g. Banac, a i desetine drugih hrvatskih intelektualaca zastupao u posljednjih dvadesetak godina, ljudi koji g. Banca poznaju moraju se upitati: Vjeruje li g. Banac stvarno sada u program „ U ime naroda“ kojeg on sada podržava? Analogno, postavlja se i pitanje vjeruje li on u ispravnost svoje vlastite bivše historiografske proze?
Nije za isključiti da bi g. H. Klasić, g. T. Jakovina, D. Pilsel, i desetine ostalih medijsko eksponiranih hrvatskih intelektualaca, u drugačijim povijesno- pomodarskim i kultur-političkim vremenima, zajedno sa predsjednicom na čelu pjevali Giovenizzu i marširali od Grobnika do Rijeke u pratnji G. D’Annuzija ili M. Salvinija. A. Sunić bi tada, poznajući svoju narav, vjerojatno bio ispitivan od njihovih „velehrvatskih“ batinaša UNS-a u Savskoj. Lagano je sa neprijateljem—ali čuvajte se prijatelja!
Dr. Tomislav Sunić je kandidat Hrvatskih suverenista na EU izborima. Drugo izdanje njegove knjige La Croatie ; un pays pardéfaut ?uskoroizlazi u nakladi Editiondu Lore, Paris).
Što vi mislite o ovoj temi?
