Dr. sc. Tomislav Sunić: ‘Lagano je sa neprijateljem, ali čuvajte se prijatelja!’

Dr. sc. Tomislav Sunić publicist, književnik, prevoditelj, diplomat i analitičar politoloških i socioloških fenomena, u razgovoru za Kamenjar.com odgovorio je na neka aktualna pitanja:

G. Sunić, kao poznati hrvatski bivši politički emigrant profesor i pisac, kako to da ste izabrali biti na listi Hrvatskih suverenista, a ne na listi Nezavisnih za Hrvatsku? Koje su suštinske ideološke razlike?

Zvali su me početkom godine Suverenisti, konkretno  njihov čelnik, g. Hrvoje Zekanović kojeg sam također upoznao ove godine,  i pitali mi da li se želim priključiti Suverenistima. Kao nestranački kandidat prihvatio sam ponudu —ne samo kao odgovor na njihovu gestu povjerenja prema meni, nego kao i moju građansku dužnost. Od čelnika Nezavisnih za Hrvatsku, usprkos mojih povremenih dvogodišnjih upita glede moje mogućeg angažmana, i pogotovo  ranije, kada sam u stranim medijima nešto branio bivšeg ministra  Dr. Zlatka Hasanbegovića od inozemnih uvreda i kleveta —  nitko  mi se nije dosad javljao sa povratnim  informacijama. Dakle razlog što sam se priključio Suverenistima je jednostavan: Suverenisti su me prvi zvali. Nadalje, Suverenisti predstavljaju danas u Hrvatskoj najozbiljniju političku platforma za okupljanje svih  Hrvata, svih profila, a kojima je u interesu očuvanje hrvatskog identiteta.  Prednost sadašnje liste Suverenista, za razliku od ostalih lista, je ta što Suverenisti nisu stranka dogmatske stege i jednoumlja, već predstavljaju širi narodni pokret koji odbacuje istrošene floskule desnice i ljevice. Nakon ovih predstojećih izbora za EU, Suverenisti mogu zajedno sa Nezavisnima, te ako se budu dobro organizirali sa ostalim strankama, lagano preuzeti vlast na kasnijim izborima u Hrvatskoj.

Zašto postoje toliki prijepori između Nezavisnih za Hrvatsku i Suverenista umjesto da zajednički vodite kampanju zajedno sa desnim strankama  protiv stvarnih protivnika?

Nije to misterij. To je negativna strana liberalne  parlamentarne demokracije koja tobože kroz neku slobodu političkog višestranačja u biti elegantno mrvi narode i uništava svaki osjećaj zajedništva. Političari bezbroj stranaka u Hrvatskoj vode isključivo dnevnu politiku sa slabim poznavanjem kulturnih i političkih trendova u Europi i SAD-u. Tu je cijela hrvatska desnica zakazala, i to već od 1991.g.  Nepisano je pravilo u stranačkom životu Hrvatske da je nemoguće učiniti bilo kakvu profesionalnu karijeru bez pripadnosti nekoj političkoj sekti ili nekom klanu. Nema danas niti jednog jedinog političara u Hrvatskoj koji  nešto ne duguje osobi na većoj društvenoj i političkoj razini, odnosno koja ga je dovela bilo u saborsku ili ministarsku stolicu. Svi odrede imaju ili jednu ili više tamnih  mrlja u svom životopisu. Jedini čisti izuzetak možda je general i saborski zastupnik Željko Glasnovića, čiji asketski pedigree najbolje i najdulje poznam, političar koji ne ulazi u tračeve i međusobna oblajavanja.  Provincijska nadmetanja među hrvatskim desničarima, svađe je li neko bio jugoslaven ili član Udbe ili nekog klana, odnosno purgersko- hercegovačke – zagorsko-prigorske -vjersko-regionalne svađe, nažalost uvijek su bile odlike desnice ili tzv. desnice u Hrvatskoj.

Vama se i Suverenistima spočitava da ste “HDZ”-ovi igrači i da radite protiv ujedinjenja hrvatskih domoljuba ?

Ovo je najveći  poslijeratni štos kojeg sam čuo!  Izuzevši g. Franju Tuđmana, prvog čelnika HDZ-a, uvijek sam HDZ smatrao strankom opasnih namjera: prvo što su većina njihovih prvih lidera bili većinom bivši stasiti komunisti i skojevci, a kasnije tj. danas,  što je HDZ postala isključivo Stranka Hrvatskog Uhljebništva. Što se tiče gđe Esih i g. Hasanbegovića i njihovih  bivših partijskih gravitacija oko HDZ, nemojmo zaboraviti da su oni političari koji imaju  kvalitete, ali također i dobre argumente. Bez njihovih imena HDZ nikada ne bio dobio velik broj hrvatskih glasača. Ruka ruku mije. Ili kako kažu Amerikanci u jednoj dvosmislenoj mudroj poslovici koja najbolje označuje liberalno-parlamentarnu lakrdiju i političare koji su njene žrtve: „ Every asshole must take a shit.“  Što,  zavisno  od konteksta, može imati dva suprotna značenja koja se mogu primijeniti u zagrebačkom prijevodu kada je riječ o partijanju brojnih hrvatskih domoljuba:  „ Svaka guzica mora doći na šekret“—što je bez dvojbe konstatacija o  prirodnim biološkim potrebama svakog od nas, ali ujedno, zavisno od konteksta i najbolje obilježje za političke prevrtljivce.  Odnosno „svakog seronju mora se poslati na zahod.“

Kako gledate na pitanja bošnjačke unitarističke i politike ‘islamizacije BiH’, kako vi gledate na teški položaj Hrvata u BiH i na ‘islamizaciju’ Europe?

Dobro pitanje, pogotovo imajući u vidu nazočnost utjecajnih krugova iz Zaljeva i Turske  u BiH, uz nadolazeće rijeke afro-azijskih migranata.  Ali budimo oprezni. Treba razlikovati između vjere i nacije. Nisu to uvijek sinonimi.  Jedan musliman Bošnjak ili Hrvat nema ništa zajedničko sa muslimanskim migrantom iz Pakistana ili Bangladeša.  Tu griješe i masa mojih nacionalističkih kolega iz SAD-a i Europe  koji vole prozivke  „islamisti“ i „muslimani“,  jer su u medijskom i pravnom strahu kazati pravu stvar: svi današnji migranti su ne-europskog podrijetla, drugačijega etničkog koda i drugačijeg genetskog fonda.  Riječ je danas o velikoj zamjeni europskog stanovništva u Europi, čije europsko bure baruta leži ponovno u BiH. Ispada danas da je Ante Pavelić u NDH-u bio veći zagovornik multikulturalizma nego povjerenici, tj. komesari EU-a! Imao je u svojoj vladi, pored većine katolika,  brojne muslimane, pravoslavce, Židove, i agnostike.

Mnogi smatraju da je Ivo Banac poznat po sintagmi “detuđmanizacije”, „intelektualni lider i politički mentor nove desnice”? Što mislite o tome?

G. Banac, a donekle i g. Goldstein, kao i masa drugih povodljivih hrvatskih intelektualca, su simptom imitacije, tj. mimikrije današnjeg duha vremena, a nipošto dvije hrvatske iznimke. S obzirom na broj stranaka i na velik broj oprečnih ideja koje je g. Banac, a i desetine drugih hrvatskih intelektualaca zastupao u posljednjih dvadesetak godina, ljudi koji g. Banca poznaju moraju se upitati: Vjeruje li g. Banac stvarno sada u program „ U ime naroda“ kojeg on sada podržava? Analogno, postavlja se i pitanje vjeruje li on u ispravnost svoje vlastite bivše historiografske proze?

Nije za isključiti da bi g. H. Klasić, g. T. Jakovina, D. Pilsel, i desetine ostalih  medijsko eksponiranih hrvatskih intelektualaca, u drugačijim povijesno- pomodarskim i kultur-političkim vremenima, zajedno sa predsjednicom na čelu pjevali Giovenizzu i marširali od Grobnika do Rijeke u pratnji G. D’Annuzija ili M. Salvinija. A. Sunić bi tada, poznajući svoju narav, vjerojatno  bio ispitivan od njihovih „velehrvatskih“ batinaša  UNS-a u Savskoj.  Lagano je sa neprijateljem—ali čuvajte  se prijatelja!

Dr. Tomislav Sunić je kandidat Hrvatskih suverenista na EU izborima. Drugo izdanje njegove knjige  La Croatie ; un pays pardéfaut ?uskoroizlazi u nakladi  Editiondu Lore, Paris).

 

Što vi mislite o ovoj temi?