Pratite nas

Gospodarstvo

Dr. Slavko Krajcar: Od prodaje HEP-a mogu svi profitirati

Objavljeno

na

Prof. dr. sc. Slavko Krajcar, energetski je stručnjak i profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računalstva u Zagrebu. Obnašao je mnoge javne dužnosti i napisao više od 150 znanstvenih i stručnih radova. Bio je voditelj brojnih razvojno-istraživačkih projekata, od kojih se većina primjenjuje u praksi. Inače je i bivši dekan FER-a, rodom iz Krajcar brijega (općina Žminj), “u slobodno vrijeme” vodio je i ugledni Čakavski sabor.

Utemeljitelj je i bio voditelj škole Diploma Study in Management, te stručnog studija Training Centre for Energy Trading pri Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Ovaj istarski znanstvenik, jedan je od najupućenijih poznavatelja prilika u tom sektoru, te je upravo to razlog našeg poziva za komentar u svezi nedavnog Vladinog prijedloga prodaje dijela HEP-a.

*Što je Hrvatska dobila prodajom Plomina 2?
– 
Hrvatska elektroprivreda nije nikada prodala Plomin 2 već je tada (krajem prošlog stoljeća) u gotovo bezizlaznoj situaciji vezanoj za izgradnju i troškove započete elektrane, za dovršetak izabrala partnera iz Njemačke (RWE). HEP je kao svoj ulog dao procijenjenu vrijednost do tada izgrađenog postrojenja, a RWE je dao potrebna financijska sredstva za uzimanje kredita za dovršetak. Kredit je dobiven po vrlo povoljnim uvjetima temeljenim na rejtingu partnera RWE. Elektrana je završena u vrlo kratkom roku i stavljena u pogon.

Za vođenje je elektrane formirano posebno poduzeće Plomin II i to s po 50% vlasništva. Elektrana je bila van sustava HEP-a kao nezavisni proizvođač (IPP – Independent Power Producer) s ugovorom o otkupu proizvedene energije (PPA – Power Purchase Agreement), po modelu SVT – sagradi, vodi i transferiraj (BOT – Build, Operating and Transfer). Za održavanje i pogon elektrane koristile su se usluge TE Plomin I. Elektrana je u zajedničkom vlasništvu radila 15 godina, te je prošle godine, bez naknade, predana u 100% vlasništvo HEP-a. U to je vrijeme to bio vrlo inovativan način ugovaranja i nepoznat u ovim područjima. No, pored toga projekt je bio osporavan i obilježen kao svojevrsna izdaja hrvatskih interesa. Projekt se pokazao kao iznimno dobrim za RWE, HEP, ali i za Hrvatsku.

Očekuje se da će elektrana raditi, uz redovito održavanje, još barem četvrt stoljeća i sudjelovati u stvaranju ukupnog hrvatskog blagostanja. Iako elektrana po svojoj tehnološkoj koncepciji pripada elektranama iz kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, ona po svim parametrima, osim stupnja iskorištenja, u potpunosti odgovora današnjim standardima koje smo ulaskom u EU prihvatili. Elektrana proizvodi električnu energiju po tržišno konkurentnoj cijeni i spada u iznimno važne elektrane hrvatskog elektroenergetskog sustava (proizvodnja oko 15% proizvodnje HEP Proizvodnje d.o.o.) Slijedom vrlo dobrih iskustava s RWE-om HEP je formirao novo zajedničko poduzeće za nova ulaganja u susjednim zemljama. Ovaj primjer suradnje mogao bi biti dobro iskustvo za slične projekte u Hrvatskoj, ne nužno samo u energetici.

Fer vrijednost

*Koliko danas vrijedi HEP?
– 
Da bih vam to mogao odgovoriti, trebao bih imati ili čarobnu kuglu ili, radije, nešto novaca da naručim procjenu HEP Grupe od nezavisnih konzultanata. Upravo će ovo drugo, prije objave prodaje, napraviti Vlada RH pa ćemo to i saznati. Sve prije toga je špekulacija u koju se ja ne želim upuštati. Svaka imovina ima određenu vrijednost. To može biti nabavna vrijednost, knjigovodstvena vrijednost (nabavna umanjena za akumuliranu amortizaciju), tržišna vrijednost, i na posljetku tzv. fer vrijednost. Upravo ova zadnja jest i najčešća za IPO. Valja napomenuti da procjena vrijednosti poduzeća nije egzaktna brojka, već da procjena predstavlja raspon vrijednosti.

Zašto raspon? Procjena se temelji i na čvrstim brojkama, poslovanju u prošlosti, ali i na pretpostavkama budućeg poslovanja društva, te se stoga što pretpostavke mogu odstupati od stvarnih rezultata, treba provesti analizu osjetljivosti kojom se na dolazi do raspona vrijednosti određenog poduzeća. Često se za procjenu koristi metoda tzv. diskontiranog tijeka novca (DCF – Descounted Cash Flow). Navedena metoda temelji se analizi financijskih izvješća poduzeća u sadašnjosti i pretpostavljenoj budućnosti svedene na sadašnju vrijednost, uz pretpostavku da će društvo trajno (ili dovoljno dugo) raditi.

Drugim riječima, određeno poduzeće vrijedi onoliko koliko danas vrijede budući novčani tokovi koje će to poduzeće generirati. Koliko će to biti? Saznat ćemo kada se objavi prospekt HEP-a, ako u međuvremenu Vlada ne odustane od prodaje dijela HEP-a, što je već viđeno u prošlosti. Prospekt je jedan od važnijih dokumenata prije IPO-a. U njemu stoje sve propisane informacije o poduzeću koje bi potencijalno zainteresirani kupac dionice morao znati kako bi donio odluku isplati li mu se ulagati. Nakon toga kreće prikupljanje ponuda i prodaja dionica. Trebamo znati da se početna cijena može značajno mijenjati nakon što se dionicama počne trgovati i tu valja biti oprezan. To se prije svega odnosi na pojedince koji žele participirati.

Na kraju valja kazati da ne postoji konzultant koji kvalitetnom studijom može amnestirati sadašnjeg vlasnika, državu, od donošenja odluke. K tome, valja znati da Vlada neće niti za jednu odluku dobiti pljesak izbornog tijela, poglavito ne u Hrvatskoj, gdje se svaka namjera odmah gleda samo s „crne strane“. No, postoji politička odgovornost za budućnost. Stoga je politički dogovor svih dionika nužan da bi, što je moguće manje, u budućnosti razgovarali o učinjenom ili neučinjenom u prošlosti.

*Tko bi ga mogao preuzeti?

– Prije svega moramo jasno kazati da se HEP ne preuzima već se samo dijelom otkupljuje vlasništvo. Prema sadašnjim intencijama Vlade RH to je iznos 25% minus jedna dionica. Nakon raspisane inicijalne javne ponude (IPO – Initial Public offering) vidjet će se interes i tko taj interes ima. IPO je otvoren i može ga upisati svatko od nas, te svi drugi subjekti iz financijske ili poslovne domene, ne samo u Hrvatskoj. Što se tiče građana valja vidjeti hoće li za njih (ili dio njih) biti dan diskont, kao što je činjeno za neke druge IPO-e u Hrvatskoj.

Kada do toga dođe HEP se neće razlikovati od gotovo svih elektroprivrednih kompanija u EU. HEP će postati kompanija koja će biti izlistana na burzi. Poslovat će po jasnim i transparentnim pravilima i, nadajmo se, postati atraktivan za ulaganje ili partnerstvo i u budućnosti. Pogledamo li u susjedstvu, vidjet ćemo da su sve elektroprivredne kompanije, koje su u prošlosti bile u državnom vlasništvu, već prošle taj put. Npr. talijanska kompanija Enel danas je u vlasništvu države samo 25,5%, francuski EDF 83%, njemačke kompanije RWE i E.on imaju vrlo diversificirane vlasnike (pretežno fondove i to u manjem dijelu njemačke), austrijski Verbund nešto više od 50% u državnom vlasništvu itd.

Obnovljivi izvori

*Što Hrvatskoj nakon prodaje HEP-a još preostaje?
– Suprotno javnoj percepciji u RH, još ostaje mnogo toga za prodaju. Prema nedavnom popisu Hrvatska u svom vlasništvu ima preko milijun nekretnina, u 440 poduzeća ima dionice, u 220 ima poslovne udjele itd. Hrvatska je po vrijednosti financijske imovine države među europskim rekorderima. Ne čudi stoga što gotovo svako izvješće međunarodnih institucija o Hrvatskoj naglašava potrebu ubrzanja privatizacije. Neka vlasništva i upravljanja nisu imanentna državi u tržišnoj ekonomiji. Kako će naše vlade o tome u budućnosti odlučivati pustit ćemo njima i izboru građana.

Ipak ne smijemo zaboraviti i dozu realnosti jer se privatizacija “obiteljskog srebra”, kako državnu imovinu doživljava dio javnosti, povijesno često nailazila na snažnom protivljenju interesnih skupina, ali i populizmu hrvatskih politika. Javna je percepcija da valja sve zadržati i da treba samo bolje upravljati. Problem je da se to baš i ne događa. No, da kažemo i to, nije to samo naš problem. Nedavno je objavljena studija za članice EU u kojoj se daje usporedba uspješnosti upravljanja javnog spram privatnog. Rezultati su «porazni» za gotovo sve zemlje EU jer su državna upravljanja lošija po efikasnosti u prosjeku za 20%, a posebice to vrijedi za Hrvatsku, gdje je taj iznos 40%.

Država se već godinama pokušava odrediti prema tom problemu. Vjerujem da će formiranjem Ministarstva državne imovine taj problem imati visoki Vladin prioritet i da će doći do privatizacije sve one imovine koja ne spada u kategoriju strateških društava (gdje ih prema sadašnjem popisu ima šezdesetak) i da će doći do značajnije aktivacije te imovine poradi njene bolje tržišne aktivacije.

*Zašto nije RH u 20 god sagradila više od jedne elektrane?
– 
Ne bih se složio s vašom konstatacijom. Ako mislite na HEP Grupu u to je vrijeme  izgrađen Plomin 2 (210 MW), dva bloka u TE Zagreb (320 MW), HE Lešće (40 MW), revitalizirane su HE Dubrovnik i HE Zakučac (uz povećanje snage), pred puštanjem je u redoviti pogon novi blok TETO Sisak (230 MW) itd. Pored toga mnogo je sagrađeno van sustava HEP Grupe. Kao što se već dobro zna mi smo u potpunosti liberalizirali tržište električne energije i svaki poduzetnik, koji promišlja dugoročna ulaganja, može sagraditi novu elektranu i njezinu proizvodnju ponuditi je tržištu. Istina, zadnjih je godina, ne samo u Hrvatskoj, ulaganje u energetiku, zbog liberalizacije tržišta i viška ponude, postalo manje atraktivno zbog pada cijene električne energije na otvorenom tržištu.

To posebice vrijedi za tzv. „klasične elektrane“ (ugljen, plin i nuklearne), te se zbog toga ne javljaju lako novi projekti. Suprotno tome znatna se sredstva ulažu u izgradnju elektrana iz kategorije obnovljivih izvora energije. Ti poslovni poduhvati imaju bitno manji rizik zbog uspostavljenih poticaja (zajamčeni otkup i zajamčena cijena). Tako je i u Hrvatskoj. U zadnjih je desetak godina u RH izgrađeno više od 550 MW elektrana OIE (vjetar, sunce, biomasa, bioplin, …). Očekuje se i nastavak ulaganja u sljedećim godinama sličnog iznosa (projekti koji imaju ugovor o otkupu energije s hrvatskim operatorom tržišta uz zajamčene cijene), ali postoji i veliki interes za daljnja ulaganja. Politički, ali i javni, prijepori zadnjih mjeseci nisu „vjetar u leđa“ daljnjim ulaganjima, ali je za očekivati da će se ti problemi riješiti.

Volio bih da se u tome što prije uspije, jer se na taj način, osim ispunjavanje obveza koje imamo prema EU u svezi učešća OIE u finalnoj potrošnji (27% OIE u finalnoj potrošnji 2030. godine), ispunjava i „obveza“ sadašnje generacije da ostavi „novo obiteljsko srebro“ našim unucima, kao što su to, s hidroelektranama, učinili nama naši očevi i djedovi nama. Naime, OIE kao što su vjetar i sunce imaju male operativne troškove, te isti, nakon što se isplate kapitalna ulaganja, gotovo besplatno proizvode struju (kaže se da su im granični troškovi mali). To rade današnje hidroelektrane za nas, zar ne? U svemu tome ni HEP nema previše izbora nego da se sada okrene izgradnji objekata OIE u Hrvatskoj ili u drugim zemljama. Naravno, HEP kao snažna tvrtka može raditi i druge snažne (is)korake.

I potrošači i proizvođači

*Što možemo očekivati u budućnosti kada je riječ o proizvodnji i potrošnji električne energije?
– Svijet će energije biti potpuno drukčiji nego što je bio u 20. stoljeću i nego što je danas. Živimo u eksponencijalnom svijetu gdje su promjene brže nego što možemo i zamisliti. Svijet energije mijenjat će se slično kao što se svijet Interneta mijenjao zadnjih dvadesetak godina. Pojednostavimo, sve će postati smart. Mnogi od nas bit će i potrošači i proizvođači električne energije (nova riječ za to je protrošač – eng. prosumer – kao što smo to danas u svijetu Interneta (biti proizvođač informacije danas je svima omogućeno, zar ne?).

Energija će biti dostupna i visoko obnovljiva, a time u primarnom obliku i besplatna. Naplaćivat će se samo dodana vrijednost usluge koju tom energijom pružamo. Zar nije danas to i s informacijama? Više ne trebate kupovati novine ili plaćati TV pretplatu, a da imate sve informacije koje vam trebaju. Ono što eventualno plaćate prijenosni je put i spremanje informacija (iako je i to sve više besplatno). Slično će biti i s energijom (prije svega električnom). Zamislite si da vam je na krovu fotonaponska elektrana i da vas nema kod kuće, te stoga imate malu ili nikakvu potrošnju.

Zašto energiju kojom raspolažete, a ne rabite je, ne biste “dali” susjedu. Dio možete pohraniti, ali vam i pohrana ima konačan spremnik, pa opet vrijedi isti motiv dijeljenja. Zašto dijeliti? Zbog toga jer je vaš graničan trošak proizvodnje jednak nuli (trošak proizvodnje ne ovisi o količini proizvedenih kWh) i dijeljenje vas ne košta. Sutradan situacija može biti obrnuta. Mogli bi nabrajati još mnogo razloga.

Sve će vrlo brzo biti ekonomija dijeljenja odnosno ekonomija uzajamnosti (sharing economy) na koju se u nekim područjima već uvelike učimo: kolaborativna potrošnja (eBay), dijeljenje prijevoza (Uber), dijeljenje smještaja (Airbnb) itd. Kod električne energije se pojavljuje problem praćenja transakcija jer ih ima mnogo i moraju biti zabilježene u realnom vremenu. No, i za to se javljaju rješenja. Tu je već nastajuća tehnologija, tzv. energijski lanac blokova (Energy Blockchain). Na kraju, ponovimo, vrijeme promjena zbiva se eksponencijalno. Budimo spremni. (Razgovarao: Ivan Ban/Istarski.hr)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Zdravko Marić: Hrvatska je zaslužila povećanje kreditnog rejtinga

Objavljeno

na

Objavio

U emisiji ‘A sada Vlada’ gostovao je ministar financija Zdravko Marić.

Govoreći o Fitchovom boljem kreditnom rejtingu RH, ministar je istaknuo da je Vladin konačni cilj što raniji povratak u investicijski rejting i nastaviti će komunicirati i prema rejting agencijama i prema financijskoj industriji kako doma, tako i globalno. Dodao je da je najvažnije i dalje isporučivati dobre rezultate – i Fitch je u svojim izvješćima prepoznao gospodarske pokazatelje, makroekonomiju, gospodarski rast, posebno situaciju u javnim financijama – temeljem svega toga RH je zaslužila povećanje kreditnog rejtinga za jednu stepenicu.

U veljači i ožujku će svoje prognoze o rejtingu RH dati Moody’s i S&P, Marić kaže da čekamo njihovu objavu, za to vrijeme nastavljamo svojim ritmom i tempom.

Na stranim tržištima se već i vidi bolji rejting RH, Marić je rekao da tržišta idu i korak ispred kreditnih rejtinga agencija. Pojasnio je da cijena kamata koju plaćamo sastoji se od referentne kamatne stope i premije koju plaća svaka zemlja, a referentna kamatna stopa je već neko vrijeme na povijesnom minimumu.

Najave i očekivanja Europske centralne banke su da će krenuti postupno povećanje referentne kamatne stope, a to je okolnost na koju nitko ne može utjecati, ali mi možemo utjecati na premiju i to na način da činimo ovo što radimo – da se napravi fiskalna konsolidacija, da se smanji javni dug, provedu određene strukturne reforme, da se gospodarstvo oporavlja i raste. Sve su to pozitivni faktori i čimbenici koji utječu da ta premija bude čim niža, dodao je.

Marić je rekao da su očekivanja i za ovu godinu velika, zadovoljan je radom svoga tima koji posljednje 2 godine radi na javnom dugu jer je iskorak napravljen – svi su shvatili da plaćamo previsoke kamate i da ih moramo smanjivati. Treba raditi na rejtingu i biti proaktivan na tržištu, dodao je. Iako su predviđanja da će 2018. biti ‘mirnija’od 2017. u smislu ukupnih iznosa, no Marić kaže da ne želi ‘mirniju’ godinu, mi ćemo biti pristuni na tržištu.

Ministar je govorio o restrukturiranju autocesta, to je Vladin projekt za koji je zadužen ministar Oleg Butković. Kazao je da od ukupnog duga od oko 5 mlrd €, prva četvrtina je restrukturirana refinanciranjem međunarodnog tržišta, drugu i treću će restrukturirati na domaćem tržištu jer za to interes postoji, a razgovori su u poodmakloj fazi. Podsjetio je na činjenicu da smo prije nekoliko godina govorili o prodaji, koncesioniranju, monetizaciji autocesta, a danas imamo potpuno drugačiji model gdje RH upravlja stvarima i na adekvatan način prepoznaje vrijednost i važnost autocesta i cesta.

Smatra da je priča o HŽ-u već godinama teška, konzumira mnogo proračunskog novca, a rezultati iziskuju dodatne napore. Vjeruje da Vlada ima dovoljno snage i mogućnosti i tu napraviti iskorak.

Govoreći o Uljaniku, rekao je da je to izazov koji traje već više od 30 godina. Kada zbrojimo koliko se ulagalo i plaćalo, taj problem se opet otvara, mi smo kao Vlada odgovorni, a znamo da ne možemo od toga bježati. Moramo biti odgovorni i prema zaposlenicima i prema održavanju proizvodnje, a da smo sretni i zadovoljni, naravno da nismo, dodao je. Očekuje da će do kraja siječnja dobiti nekakav pravorijek da Vlada vidi kojim smjerom može ići.

Fitch povećao rejting Hrvatske na ‘BB+’ sa stabilnim izgledima

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Strani turisti iz gotovo 250 zemalja u Hrvatskoj u 2017. ostvarili 90 milijuna noćenja

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsku je u 2017. posjetilo 18,5 milijuna turista, koji su ostvarili 102 milijuna noćenja, što su porasti od 13 odnosno 12% u odnosu na 2016. godinu, a očekuje se da će i prihodi nadmašiti one iz 2016., izvijestio je na konferenciji za novinare ministar turizma Gari Cappelli.

Turistički rezultati u 2017., a posebno tijekom pred i posezone najbolji su pokazatelj kako se u kratkom razdoblju mogu napraviti ključni pozitivni iskoraci.

Upravo je zato naša intencija i u 2018. nastaviti s unapređenjima kako bismo RH daljnje pozicionirali kao cjelogodišnju destinaciju, a time omogućili konkurentnije poslovanje poduzetnika u turizmu, daljnje investicije, bolje uvjete za turističke djelatnike te dodatno potaknuli cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, kazao je ministar Cappelli.

Strani turisti ostvarili su 16,5 milijuna dolazaka (+14%) i 89,8 milijun noćenja (+12%), a poraste bilježe i domaći turisti koji su ostvarili 12 milijuna noćenja te rast od 14%. Najviše je noćenja ostvareno u Istri (28 mil. noćenja), Splitsko-dalmatinskoj županiji (19 mil. noćenja) te na Kvarneru (18,6 mil. noćenja). Slijede Zadarska županija (13,7 mil. noćenja), Dubrovačko-neretvanska županija sa 8,5 mil. noćenja, Šibensko-kninska sa 7,1 mil. noćenja, Ličko-senjska županija s 3,2 mil. noćenja te Zagreb s 2,3 mil. noćenja.

Na kontinentu je ostvareno 2 milijuna noćenja (+15%), a najviše noćenja je ostvareno u Karlovačkoj županiji (576.000 noćenja), Krapinsko-zagorskoj županiji (322.000 noćenja) te u Osječko-baranjskoj županiji (188.000 noćenja).

Tijekom dvanaest mjeseci najviše noćenja ostvarili su turisti iz Njemačke (20,7 milijuna noćenja), Slovenije (10,1 milijuna noćenja), Austrije (7,6 milijuna noćenja), Poljske (6,3 milijuna noćenja) i Češke (5,4 milijuna noćenja). Izvan europskih zemalja, najviše noćenja su ostvarili gosti iz Sjedinjenih Američkih Država (1,4 milijuna noćenja), Australije (667 tisuća noćenja), Južne Koreje (533 tisuće noćenja), Kanade (415 tisuća noćenja) te Kine (237 tisuće noćenja).

Top destinacije po noćenjima su Dubrovnik, Rovinj, Poreč, Medulin i Umag. Od ukupnog broja noćenja najviše ih je ostvareno u objektima u domaćinstvu (35 milijun noćenja), hotelima (25 milijuna noćenja) te kampovima (19 milijuna noćenja), dok je u nautičkom charteru tijekom dvanaest mjeseci ostvareno 3,2 milijuna noćenja, kazao je ministar.

Posebno je istaknuo ukupan turistički promet na otocima na kojima je ostvareno 25% ukupnih noćenja. Najviše ih je pritom bilo na otoku Krku, Pagu i Lošinju, što, ocjenjuje Cappelli, pokazuje da otoci itekako imaju što ponuditi.

Prihodi od turizma tijekom srpnja, kolovoza i rujna 2017. u porastu su 9,8%. Cappelli je naglasio i veliki porast turističkog prometa u lanjskoj pred i posezoni od 17% u dolascima i 16% u noćenjima, što potvrđuje da Hrvatska nije samo ljetna destinacija nego da se s pravom može govoriti o turizmu tijekom cijele godine. To pokazuje i prvih 15 dana ove godine, kada je i zbog rukometa i europskog prvensta Hrvatska puna turista.

Direktor Hrvatske turističke zajednice Kristjan Staničić naglasio je važnost zadržavanja pozitivnih trendova u ovoj godini. Hrvatska turistička zajednica će tijekom 2018. godine provoditi niz aktivnosti koje za cilj imaju još efikasniju promociju na različitim tržištima diljem svijeta, te unaprjeđenje suradnje s partnerima na stranim emitivnim tržištima. Pritom će naglasak biti na daljnjem proširenju programa i uvođenju novih aviolinija.

Siguran sam da će svoj nemjerljivi doprinos ponovno dati i hrvatski turistički sektor koji je svake godine sadržajno sve bogatiji i konkurentniji. Naime, Hrvatska je danas vrlo zanimljiva i popularna destinacija, kako za turiste, tako i za poslovne subjekte, a kako bi zadržali njihov interes moramo zadržati pozitivno ozračje i trendove rasta, zaključio je.

Hrvatska turistička ponuda, u ovoj godini, bit će predstavljena na 26 turističkih sajmova na kojima će nastupati Hrvatska turistička zajednica. Od tog broja, bit će realizirani nastupi na 9 specijaliziranih sajmova koji obuhvaćaju nautičku, kongresnu i kamping ponudu. S ciljem postizanja još boljih rezultata na pojedinim tržištima predviđeno je proširenje sadašnje mreže predstavništva s novim uredima u Kini – Šangaju, Južnoj Koreji – Seulu, SAD-u – Los Angelesu i Italiji – Rimu.

(Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari