dr. Stjepandić: Vi u Hrvatskoj ste izloženi trajnoj podmukloj manipulativnoj kampanji

0

Dijelovi izlaganja dr. Josipa Stjepandića prigodom predstavljanja knjige „Ništa se još promijenilo nije“ u Splitu 26. svibnja 2017.

Najvažnija poruka koju večeras hoću prenijeti jest da ste Vi u Hrvatskoj izloženi jednoj trajnoj podmukloj manipulativnoj kampanji, uglavnom preko dirigiranih medija. Teško je govoriti o ciljevima takve kampanje. Jedan od njih je sigurno stvaranja ozračja trajnog kaosa u kojemu je upravljanje državom jako otežano, pa su stvarne reforme teško ostvarive. To je pogodno okruženje za one koji hoće zadržati svoje pozicije.

U ovome trenutku to znači da bi se zacementirali rezultati četiri godine kukulele vlasti. Mislim da se to dade iščitati iz više prijepornih odluka aktualne vlasti.

Kome se takva situacija ne sviđa, nek izvoli otići u neku drugu zemlju. Nikad ranije granice nisu bile tako propusne. Na koncu konca, upravo to se događa: 3-4 iseljenička autobusa  svaki dan napuštaju Hrvatsku.

Gotovo svaka informativna emisija na HTV-u govori u prilog gornjoj pretpostavci.

Dat ću Vam vrlo jednostavan primjer:

U emisiji Otvoreno dana 28. veljače gost Damir Novotni, koji je predstavljen kao „ugledni ekonomski analitičar“, iznio je izmišljotinu da je tvrtka Peugeot (PSA) u vlasništvu francuske države tako sposobna i moćna, te je preuzela njemački Opel. Tijekom rasprave predložio je takav model za Hrvatsku. Slijedom toga takav postupak mogao bi se primijeniti na „Agrokor“.

Istina je bitno drukčija. Peugeot je privatna tvrtka, u kojoj je obitelj Peugeot najveći dioničar, a francuska država preko jednog holdinga drži udio od svega 13%, koliko ima i kineski dioničar Dongfeng.

Ja sam još tijekom emisije uputio mail voditelju Mislavu Togonalu i upozorio ga na očigledno ciljanu obmanu. On se drugi dan zahvalio.

Što se potom dogodilo?

Dotični „ugledni ekonomski analitičar“ nastupa svaki drugi-treći dan na državnoj televiziciji te promiče de facto preuzimanje dugova najveće hrvatske tvrtke na teret države, što se kasnije i dogodilo.

U toj svezi ne smiju se zaboraviti hajke, pogotovo one na pojedine članove Vlade. Započelo je s ministrom Crnojom, pa Hasanbegovićem, Karamarkom, pa Barišićem, te na koncu smo imali hajku na ministra Zdravka Marića, iako je on očigledno veliki stručnjak na svojemu području, te nadzire državnu riznicu puno bolje od svih svojih predšasnika.

Mjehur zvani „Agrokor“ je pukao, na vidjelo su izbili dugovi u visini od najmanje trećine državnog proračuna, iako je tvrtka u svome završnom računu svake godine iskazivala dobit.

Tko je kriv? Po njima: Zdravko Marić, bivši menedžer iz drugog reda.

Zbog njega je stranka kodnog imena Ćuprija, koja funkcionira kao generator kaosa po predlošku udbe, de facto srušila Vladu, a da nitko nije zatražio odgovornost Uprave „Agrokora“, njezina nadzornog odbora, revizorske kuće, HNB, te državnih agencija, koje su po sluzbenoj dužnosti imale uvid u poslovne knjige „Agrokora“!

Jednu za Marića olakotnu okolnost nitko nije iznio, a mnogi bi to morali znati: izvršni direktor poput njega vezan je menedžerskim ugovorom, koji ga obvezuje na šutnju i nakon prestanka toga ugovora. Ukoliko bi ga prekršio, riskirao bi veliku odštetu, koja bi ga financijski uništila. Samo ako bi došao u posjed dokumenta, koji bi dokazivao kriminal, bio bi dužan tako nešto prijaviti, ali čak i u tome slučaju morao bi najprije podnijeti internu prijavu.

Stoga Zdravko Marić niti ranije niti sada nije mogao ništa poduzeti na temelju svojih saznanja kao djelatnik „Agrokora“. On nije imao uvid u sve poslovne knjige, te svoja saznanja o „Agrokoru“ može iznositi samo kao svjedok ili eventualno osumnjičenik pred istražnim organima. Od njega se nikakva dodatna informacija ne može dobiti. Postoje najmanje dvadesetak osoba, koje bi puno više mogle doprinijeti u rasvjetljavanju ovoga slučaja, ali njih izgleda nitko nizašto ne sumnjiči. Zanimljivo!

Pretposljednja hajka bila je ona na podrubak (fusnotu), koja je umalo ministra Barišića koštala pozicije ministra.

S obzirom da sam sam sudjelovao na strani obrane, nakon više desetaka stranica teksta, koje ću možda složiti u sljedeću knjigu, mogu sam reći da je nevjerojatno iz čega se sve može isplesti hajka, te što sve državni mediji poput televizije ne će uzeti za povod za napad na „svoga“ ministra.

Da stvar bude zanimljivija, javljali su mi se svakojaki ljudi, te me prijateljski upozoravali da ne znadem koga ja to branim. Zbilja: nisam ni znao, jer ga prije nisam poznavao, a niti me previše zanimalo! Ja sam to činio u uvjerenju da branim hrvatskog ministra od hajke drugova skojevaca! Iz mojih riječi možete zaključiti da mi je to bilo zabavno.

Čuo sam da su me zbog toga neki Splićani posebno hvalili na facebook-u. Srdačno im zahvaljujem i obećajem da ću u sličnoj situaciji opet postupiti na isti način.

Neuspješna hajka imala je i svoj mali epilog. Ministar mi se zahvalio kako priliči i darovao mi jednu svoju knjigu.

Činjenicu da me ministar upoznao, te da vjerojatno cijeni moje mišljene, iskoristio sam  da ga upozorim na neke protuzakonite radnje puno prije njagova mandata, koje bi on konačno morao ispraviti. Primjerice slučaj ravnatelja škole Krešimira Mihajlovića, koji je izgubio posao jer je izvjesio plakat s generalom Gotovinom, te moga imenjaka, akademika Pečarića, kojeg u njegovoj domovini Hrvatskoj progone protiv svakoga zakona i logike. Toliko da znadete: nakon što je glavni tajnik HAZU u Saboru žestoko napao akademike Pečarića i Popovića, prišao mu je Vaš, splitski gradonačelnički kandidat i pružio ruku, valjda zbog dobro obavljenog posla!

Što mislite: kako je ministar Barišić reagirao?

Nikako! Nakon što je njegova tajnica potvrdila primitak mojih pisama, nikakvog odgovora nisam dobio.

Ministar me više ne poznaje! Kladimo se da više ne zna tko su Krešimir Mihajlović i Josip Pečarić?

To je ta nova VJERODOSTOJNOST u vladi „EUROPSKE DIMENZIJE“!

Na žalost, to potkrjepljuje onu gornju pretpostavku, da je ova Vlada tu da zadrži postojeće stanje.

Da se vratim na našu knjigu. Na stranicama 249-251 možete naći moju prijepisku s bivšim njemačkim ministrom vanjskih poslova, a sadašnjim predsjednikom Steinmeier-om zbog napada njegova stranačkog kolege Josipa Juratovića na Oreškovićevu vladu.

Već nakon 4 (ČETIRI) radna dana dobio sam odgovor na pitanje koje uopće nisam bio postavio!

Međutim, što je puno važnije: Juratović je istom prekinuo s napadima i, koliko ja znam, otada se ponaša vrlo uzdržano i pristojno, kako to priliči zastupniku u njemačkome Bundestagu. Ako je sve to slučajno, onda je to radosni slučaj, zar ne?

U tom okruženju dirigiranih hajki, nameće se pitanje kako se tome oduprijeti?

Odgovor je tako jednostavan: pružiti otpor i to inteligentno, znači bez primjene ikakvog oblika sile. Otprilike onako kako su to učinili Vukovarci u slučaju ćiriličnih ploča, samo bez razbijanja istih. Sada vidimo da su pobijedili, naši vukovarski junaci.

U tome pogledu ste me Vi Splićani teško razočarali dopustivši da se u Vašemu gradu održi kazališna predstava koja vrijeđa vjerske osjećaje ne samo katolika, nego i muslimana, i to sve pod državnim pokroviteljstvom na teret državnoga proračuna!

Ja sam bio uvjeren da će se Split dići na noge!

Čuo sam da se taj dan okupilo oko 500 prosvjednika. Da ih je bilo recimo 20.000, što za grad veličine Splita nije puno, predstava bi sigurno bila otkazana, te MINISTARKA NEKULTURE N.O. ne bi uopće došla u napast braniti taj nasrtaj na zdravu pamet, čestit duh i čistu dušu.

Imamo isto tako nedavni primjer najnovije hajke na Marka Perkovića Thompsona. Puno sam o tome pisao, što se može naći na portalima npr hrvatskonebo.

Nije potrebno ponavljati da problem nije u osobi MPT, niti u njegovim koncertima (ja sam pribivao na 3 te nisam visio ništa sporno), niti u njegovima pjesmama. Problem je u VRIJEDNOSTIMA koje on zastupa, te SIMBOLU koji on utjelovljuje.

Kad se čovjek malo uživi u njegove pjesme, onda si lako može predočiti kako je to bilo u Čavoglavama u jesen 1991. godine. Zato su pjesmu „Bojna Čavoglave“ preuzeli Bošnjaci i Ukrajinci, kad su se našli i sličnoj situaciji.

S obzirom da hrvatski političari ne čine ono što bi morali činiti, možda je pravo vrijeme da ih Vi (građani i birači) podsjetite na to. Vidjeli smo proteklih dana kako predsjednica Grabar Kitarović živahno pjeva pjesmu „Lijepa li si“.

Nije li pravo vrijeme da ona i predsjednik Vlade Plenković u društvu obitelji nazoče jednom Thomsonovu koncertu, pa zapjevaju u zboru?

Siguran sam da bi to donijelo preokret.

Onda bismo mi objavili knjigu “Pokrenuli su Hrvatsku” ili tako nekako.

Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari