Pratite nas

Razgovor

Dr. Tado Jurić: Hrvatsku se namjerno želi isprazniti, migracije se nikada ne događaju slučajno…

Objavljeno

na

Dr. Tado Jurić: Hrvatsku se namjerno želi isprazniti. Migracije se nikada ne događaju slučajno, a stanovništvo koje nestaje popunjava se nekim drugim stanovništvom…

Istraživanje provedeno među 1200 Hrvata koji su se iselili u Njemačku nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju pod nazivom “Gubimo li Hrvatsku?” autora doc. dr. Tado Jurića, profesora Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, posljednjih je dana izazvalo veliku pozornost u javnosti.

Rezultati pokazuju, uz ostalo, da glavni motivi iseljavanja nisu ekonomski, nego sociopolitički, da su ljudi razočarani nemoralom i nekompetencijom hrvatskih političkih elita te slabošću institucija, ukratko, da ih na odlazak motivira nepravda, a ne siromaštvo.

O tome i drugim aspektima istraživanja novinarka Slobodne Dalmacije  razgovararala je s doc. dr. Tadom Jurićem.

Jesu li vas iznenadili ovi rezultati?

– Prvenstveno me je iznenadilo da su političke elite cijelu 2016. i 2017. godinu protratile na pokušaj relativiziranja i banaliziranja problema iseljavanja. Sjećamo se da su vladajući prije dvije, tri godine, kad su preuzimali vlast u zemlji, obećavali da će im borba za mlade i demografska problematika biti temeljna zadaća.

A danas govore tek o razmatranju demografskih mjera. Ako se iseli više od 300 tisuća ljudi i vi ne reagirate, onda se svi trebamo zapitati što stoji iza toga. Vrlo je moguće da političke elite namjerno ne povlače prave poteze i mjere kako bi se iseljavanje smanjilo. Također iznenađuje vrlo liberalan stav naših elita u smislu njihovih izjava “jedni odlaze, drugi dolaze”.

Ortačka država

– Glavni razlog iseljavanja je neuređena država, odnosno nezadovoljstvo ljudi društvenom i političkom situacijom. Ovdje želim naglasiti da ne umanjujem ekonomske motive, no sasvim je jasno da je naša ekonomija slaba zbog loše politike i lošeg upravljanja zemljom.

Ljudima je dosta društva u kojemu se sve rješava prema stranačkom ključu. Za svaku običnu sitnicu morate nekoga povući za ruku te je korupcija jednostavno postala stil života. Otkada je nastala Hrvatska, ona je ortački upravljana. I, nažalost, ne postoji impuls u društvu koji pokazuje da će se nešto ozbiljno promijeniti.

Zapanjujuće je to što, suprotno izgovorima političkih elita, vi jasno tvrdite kako ni jedna zemlja nakon ulaska u EU nije imala ovakve razmjere iseljavanja. Možete li to potkrijepiti i podacima?

– Zaista, razmjer hrvatskog iseljavanja je gotovo pa nezabilježen u Europskoj uniji. Ni jedna članica EU-a nije doživjela da joj se u četiri godine iseli sedam posto stanovništva.

Istina je da su Poljska i Rumunjska imale u apsolutnom broju veće iseljavanje od Hrvatske, i po stotinu tisuća iseljenih godišnje, ali te su zemlje šest (Rumunjska) do deset puta (Poljska) višeljudnije od Hrvatske.

No, trendovi su danas potpuno drugačiji. Dok prosjek iseljavanja iz istočnoeuropskih zemalja EU-a danas iznosi oko 10.000 godišnje, iseljavanje iz Hrvatske u zadnje tri godine broji preko 60.000 godišnje.

Ovakav razvoj situacije zasigurno otvara pitanje žele li hrvatski političari da se Hrvatska prazni. I, naravno, kakva je uloga EU-a u cijeloj priči. Migracije nikada nisu interesno neutralne i ne događaju se slučajno, nego se proizvode.

Tko ih proizvodi?

– To pitanje u ovom istraživanju nismo mogli znanstveno izmjeriti, ali indirektno se može zaključiti što se događa. Velika pokretanja stanovništva uvijek su kontrolirana i upravljana. Danas se demografskom politikom osvajaju prostori.

Izbjegavaju se ratovi, ali se stanovništvom kontroliraju pojedini prostori. Supstitucija stanovništva je svakako najgora za Hrvatsku. Stanovništvo koje u jednom prostoru nestaje počinje se popunjavati nekim novim stanovništvom, htjeli mi to ili ne.

I zbog toga je ponašanje hrvatskih elita prema ovom problemu nevjerojatno nemarno. Ne trebamo ići daleko u svijet da vidimo kako se stanovništvom preuzimaju teritoriji, dovoljno je pogledati primjer Srbije i Kosova.

Nije svaki stranac dobri Samaritanac

Pogubno za Hrvatsku

– Za Hrvatsku je naročito pogubno što je 2017. Sud EU-a presudio da vanjske članice EU-a moraju ponuditi izbjeglicama azil u prvoj članici EU-a u koju kroče bez vize. Riječ je o očito neadekvatnom rješenju koje sav teret izbjegličke krize ostavlja članicama na vanjskim granicama Europske unije, kao što su Hrvatska, Grčka i Italija.

Nama povijest, nažalost, često nije bila učiteljica života. Mi smo već jednom bili predziđe kršćanstva i bili smo iskorišteni kao vojna krajina i štit Europe. Sve upućuje na to da nas čeka ista sudbina.

Nama se čini primjereno postaviti pitanje uzročno-posljedične veze pražnjenja Slavonije i drugih hrvatskih krajeva s migrantskom krizom i pokretanjem nekoliko milijuna ljudi prema granicama Europe. U svjetlu ovih procesa možda dobivamo i odgovor kako smo i zašto primljeni u EU.

Znakovit je podatak iz istraživanja prema kojemu je čak 55,3 posto osoba koje su otišle iz Hrvatske ovdje imalo posao, najveći dio njih su u najproduktivnijoj dobi, od 25. do 40. godine života. Kakve to posljedice može imati?

– Negativne posljedice iseljavanja su brojne i vidljive su odmah i bez vremenskog odmaka. One se očituju kroz smanjenu potrošnju i opadanje proračunskih prihoda. A kako znatan dio proračunskih rashoda odlazi na mirovine, bližimo se trenutku kad će mirovinski sustav pasti.

Vrlo vjerojatno slijede brojna poskupljenja jer se državni aparat nije smanjio i ima iste apetite. Nadalje, pristizat će sve manje uplata iseljenika iz inozemstva jer su oni, za razliku od onih prije, sada povukli obitelj sa sobom.

Iseljavanje se ozbiljno odražava i na obrazovni sustav. Broj djece se smanjio za gotovo stotinu tisuća na svim razinama obrazovanja. Nekretnine odlaze u bescjenje. Čekaju nas ogromni troškovi integracije useljenika, koji će doći vjerojatno iz drugog kulturnog kruga, kako bi nadomjestili praznine na tržištu rada. Tako je svaki iseljeni Hrvat u ovom trenutku dvostruki gubitak.

München peti hrvatski grad

Kažete da je München peti hrvatski grad po veličini. Je li to bila metafora ili podaci to stvarno pokazuju?

– Nije metafora, zaista je tako. U Münchenu je više od 60.000 Hrvata, dok Zadar, koji je službeno naš peti grad po veličini, zapravo više nema 70.000 stanovnika, kako je to prema zadnjem popisu stanovništva tvrdio naš Zavod za statistiku.

Više od 40 posto ispitanika tvrdi da namjerava ostati u Njemačkoj i ni u kojem se slučaju ne žele vratiti u Hrvatsku. Postoje li argumenti koji bi ih uvjerili u suprotno i koji su to?

– Pokazalo se da država i društvo ništa ne vrijede bez jakih državnih institucija. Hrvatskoj trebaju bolje politike, bolji Sabor, bolja vlada i bolji sudovi. U demokratskom se društvu promjene ne mogu postići drukčije nego jačanjem institucija. Veći povratak mogao bi se dogoditi i u slučaju boljeg povezivanja iseljeništva s domovinom, omogućavanja veće participacije iseljenika u svim procesima u zemlji i slično.

Vidimo da 15 posto iseljenika u Njemačkoj ipak ostavlja nekakvu mogućnost povratka. Je li to tračak nade ili će i oni odustati, a situacija s iseljavanjem postat će još gora?

– Iseljavanje će se, prema svemu sudeći, zadržati još neko vrijeme u ovom opsegu. Hrvati pak ne raspolažu neiscrpnim migrantskim potencijalom. Ukupno bi se iz Hrvatske moglo iseliti oko 800.000 ljudi, s tim da se 300.000 od toga već iselilo.

Iz teorije nam je poznato da oni koji su otišli nastoje privući što više onih koji su ostali, pa tako zapravo svaki koji je otišao povlači barem još jednog za sobom. I dok iseljenici odlazeći kažnjavaju političare, političari i dalje ne uviđaju da ćemo gubljenjem ljudi izgubiti i zemlju.

BiH je Hrvatima zauvijek izgubljena

Kakve su procjene za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj je hrvatski nacionalni korpus sve manji?

– Demografska problematika je ključno nacionalno i sigurnosno pitanje BiH. Stanovništvo u hrvatskim etničkim krajevima je tako prepolovljeno u odnosu na stanje 1991. godine. Na djelu je vrlo vjerojatno povijesni odlazak Hrvata iz BiH, nakon kojega povratka više nema.

Ovim će trendom u BiH za deset godina broj Hrvata pasti sa sadašnjih oko 350.000, koji danas stvarno žive u BiH, na vrlo vjerojatno manje od 250.000 osoba, s pretežito starijom populacijom iznad 50 godina.

Sve će to dovesti do pitanja konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH, jer ne možete sa šakom ljudi zahtijevati političku zastupljenost na razini naroda. S tim u vezi, može se očekivati zamjena hrvatskih prostora s muslimanskom populacijom. Tako su (namjerno) loše vođene hrvatske politike otjerale Hrvate iz BiH, čime smo zauvijek izgubili etnički hrvatski teritorij u BiH.

Zaista se pitamo je li to sve slučajno i postoji li zapravo dugoročno osmišljena strategija pražnjenja hrvatskih krajeva i pomicanja Hrvata iz njihovih matičnih krajeva.

Slobodna Dalmacija

 

Politički aspekti iseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Njemačku

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ljilja Vokić: Školsku godinu treba priznati i učenici ne bi trebali polagati državnu maturu

Objavljeno

na

Objavio

“Mislim da školsku godinu treba priznati i da učenici ne bi trebali polagati državnu maturu. Nakon Velike Britanije i Nizozemske i Francuska je donijela takvu odluku o otkazivanju državne mature.

Ova školska godina, kad bismo gledali po svim propisima, ne bi ni trebala vrijediti. Prvo je polugodište bio štrajk prosvjetara više od mjesec dana, a sada imamo ovu situaciju s epidemijom i još potresom u Zagrebu.

Djeca nisu kriva, pa školska godina treba vrijediti”, ističe za Narod.hr Ljilja Vokić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, bivša ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu i bivša ministrica prosvjete i športa, s kojom smo razgovarali o situaciji u kojoj su se trenutačno našli učenici i roditelji pogođeni epidemijom koronavirusa, ali i nakon potresa u Zagrebu.

O mogućim rješenjima

“Naši učenici nakon štrajka, epidemije, potresa nisu spremni ni sposobni – ni znanjem, a i zbog stresa u kojem smo se svi našli. Zato bi ih trebalo osloboditi mature, zbrojiti im ocjene i pustiti dalje. Za vrijeme Domovinskog rata također su bile teške situacije. Druga je mogućnost eventualno maturu vratiti u škole kako je nekada bilo po starome“.

“Djecu ne treba kažnjavati. Eventualno kad se sve smiri možda bi se trebalo malo produžiti školsku godinu, intenzivirati učenje ili sljedeću školsku godinu ranije započeti da se ipak nadoknadi propušteno gradivo. Učenike treba na neki način zaštititi i pomoći im da to prebrode.”

“Zahvaljujući nastavnicima i njihovim željama za povećanjem plaća djeca su zapravo zakinuta. I sad se, zbog teške situacije, više nema ni od kuda dati to povećanje plaća.”

“Djeca žive u stresu kao i njihovi roditelji. Pogotovo djeca i roditelji u gradu Zagrebu nakon potresa. Što smo uopće dobili s tom državnom maturom? Je li itko ikad izvršio evaluaciju? Potrošeni su silni milijuni. Neka se ti silni milijuni sada potroše za popravak u potresu nastradalih škola u kojima neće moći biti nastave. Prva neka se obnovi markuševečka škola.”

O nastavi na daljinu

“Što se tiče trenutačne nastave na daljinu djeca su ipak na neki način zabavljena, ta međusobna komunikacija nastavnika i učenika je korisna, ali nisam baš čula od ljudi s kojima komuniciram pozitivne reakcije.”

“Naša ministrica ima jako dobar PR. Kada se zaista stiglo provjeriti toliko zadovoljstvo nastavnika i da su roditelji zadovoljni? To su izmišljotine.”

“Novinari mogu nasumice pitati nastavnike pa će dobiti rezultat. Ima skupina nastavnika koja je objeručke prihvatila taj sustav, ali ponavljam, dobro je da su učenici angažirani kako tako, hoće li biti ploda, nema veze. Ovaj način obrazovanja nije hrvatska novina i tu se vidi snažan ministričin PR.”

“Primjerice na Reunionu, malom francuskom otoku u Indijskom oceanu, na kojem živi s obitelji hrvatski arhitekt Hrvoje Hrabak, također imaju internetsku nastavu, Italija i Slovenija su uvele takvu nastavu prije nas, nije to hrvatska novina.”

“Ljudi moraju biti realni, djecu treba uputiti da pročitaju lektiru. Bila sam zagovornik da se na tri televizije vrši nastava i objašnjava kemija, fizika i matematika. Bistra su naša djeca, samo im daš uputu i kada nastava krene provjeriti i testirati po danu svaki predmet.

“Pojednostaviti stvari treba što je više moguće. Tablet radi, tablet ne radi, interneta ima, interneta nema, mogu li se snaći ljudi po selima u malim školama, imaju li sve dostupno? Najljepše se hvaliti.”

“Veliki teret svalili su na roditelje a ministarstvo se hvali. Samo PR. Ponavljam, djecu treba zaštititi i osloboditi od pretjeranog. Maltretiranja, testiranja, provjeravanja. Moraju biti svjesni da djeca sad žive u stresu.”

O prijemnim ispitima za srednje škole

“Koliko kod nas djece fali, a neki uvode prijemni? Imala sam 34 učenika u razredu s 5,0 sa šest razreda i nikoga nisam vratila. U vrijeme rata smo imali čak i 44 učenika u razredu. Uz ovakve stresove djeci još i prijemni ispit za srednju školu. Neki ljudi kao da žive izvan svijeta u kojem svi drugi živimo. Oni sebi umišljaju veličine, umjesto da se spuste se na zemlju i olakšaju djetetu. Problem je što neke škole imaju jednu smjenu, zato što djeca i roditelji žele ići u jednoj smjeni.”

“Bila sam ravnateljica vrlo dobre škole, ali nisam nikad mislila da smo mi u nekoj prednosti pred nekom drugom školom koja upiše djecu. Jesu li oni koji su imali sve petice po nečemu uspješniji od onih koji su imali trice, četvrtice ili petice? Ne treba pretjerivati s ničim a najmanje djecu kažnjavati.”, zaključila je profesorica Vokić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Alemka Markotić: Meni vjera daje snagu to je ono dobro što su mi roditelji ‘usadili’

Objavljeno

na

Objavio

Alemka Markotić, ravnateljica Klinike dr. Fran Mihaljević, gostuje u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” te je kazala da nema opuštanja i da je prerano za to.

Izjavila je da osoba, da je bila zdrava, možda ne bi umrla od koronavirusa.

– Zdrav i mlad, uglavnom sve bolesti prežive na blaži ili teži način. Ako imate određene bolesti onda se morate čuvati, posebno u ovome slučaju, kazala je.

Spomenula je i španjolsku gripu i konstatirala da je to bilo doba rata, gladi. Ubila je više ljudi nego Drugi svjetski rat.

Odgovarajući na pitanje doživljava li se doista junakinjom nacije, kazala je da to nije tako.

– Ako smo uspjeli na tome da ljude smirimo, a stovremeno upozorimo na opasnosti, onda smo uspjeli.

Važno je da smo svi stručnjaci u svome poslu i da stojimo iza onoga što govorimo i radimo.

– Bitno je da Stožer raspolaže s određenim informacijama. Ne bi bilo dobro da se nekad ide sa svojim izjavama koje nisu potkrijepljene točnim informacijama, kazala je.

Govoreći o tome kako joj izgleda radni dan, kazala je da se ustaje oko 6 sati ujutro. Zatim ide u Kliniku, potom različiti sastanci i razgovori.

– Da bi mogli postići u Stožeru jednu sinergiju svi slušamo jedni druge. Imamo i diskusije. Funkcioniramo kao da se sto godina poznajemo i tu nema sujeta, rekla je.
Ministra Beroša sam uzpoznala kao pomoćnika i oduševio me već tada. Kao pravi neurokirurg je znao pomoći da se problemi riješe. Ministra Božinovića sam upoznala ovdje i impresionirana sam njegovim rješenjima, kazala je i spomenula Mariju Grbu Bujević.

Izjavila je i da doma cipele drži dalje od mjesta gdje se kreće. Imam svoj kutak gdje držim svoje stvari, ali ne treba biti ekstreman, kazala je i dodala da živi s majkom.

Govoreći o iskustvu rata u Sarajevu rekla je da ju je to vjerojatno i odredilo u životu. Pritom je usporedila ratnu situaciju s ovom sada, epidemijom koronavirusa. Istaknula je da su to ipak dvije različite stvari.

– Nisam se ja testirala. Ravnatelj Vinogradske bolnice više puta bio je u kontaktu s bolenim ljudima, pa se testirao, dodao je.

– Jako je važno da se svi pridržavaju mjera. Osobe koje su starije, one su pod velikim rizikom. Bolje je da izbjegavaju kontakte ili da budu izrazito rijetki, dodala je.

Pojasnila je nedavnu informaciju u medijima da bi moglo uskoro postojati cjepivo za koronavirus i kazala da je tek riječ o kandidatu za cjepivo. Već je velika vijest da nakon par mjeseci imamo ozbiljnog kandidata za mošžda uspješno cijepivo, kazala je.

Na pitanje “idu li skupa” kortikosteroidi i koronavirus kazala je da su inicijalno bile informacije da ne bi trebalo upotrebljavati kortikosteroide, ali se tu prvenstveno mislilo na terapiju koja se pije, a ne na lokalnu.

– Svi koji smo alergičari bili smo oprezni, posebno ako smo liječnici, s tom lokalnom terapijom, pa se i ja trudim da ju ne upotrebljavam na redovitoj bazi. Sad već postoje neke informacije da se u određenim situacijama mogu postići određeni benefiti s kortikosteroidima. No svatko se treba konzultirati za svoj slučaj s liječnicima te procijeniti do koje razine se mogu određeni lijekovi trošiti, dodaje.

Na pitanje hoće li se angažrati na pokretanje Imunološkog zavoda u punom obliku te bi li Hrvatskoj taj Zavod u punom kapacitetu bio bitan u aktualnoj situaciji, Markotić je rekla da je “Imunološki zavod naš brend”. Mislim da je ova Vlada to prepoznala, a premijer Plenković je u to uključio i struku i znanost.

– I prije koronavirusa, unatrag 10 mjeseci, znam da se ozbiljno razmišljalo kako vratiti Imunološki zavod natrag, pa i od strane odgovornih ljudi u Vladi. A to nije jednostavno jer su ljudi otišli, a infrastruktura je zastarjela. Vjerujem, a o tome se i razgovara, da bi se kroz europske fondove moglo definirati gdje bi Imunološki zavod mogao naći svoju stratešku vrijednost, dodaje.

Dodala je da je u Imunološkom zavodu četiri godine vodila odjel za kontrolu virusnih cjepiva i interferona.

– Tu sam puno naučila. U isto vrijeme radila sam i na istraživanjima. To je jedan doista ogroman kapital znanja kojega sam tamo stekla, dodala je.

Urednik i voditelj emisije Aleksandar Stanković upitao je gošću Markotić i pitanja koja je dobio od liječnika iz Klinike Fran Mihaljević. Jedan od osvrta anonimne liječnice bio je da radi 24 sata, da nema uobičajenih sastanaka o pacijentima, da nitko nije posjetio pacijente na respiratorima te da ih Markotić nijednom nije posjetila. Ravnateljica Klinike kazala je da ona zna mnoge koji bi to opovrgnuli te je pojasnila da je ipak došlo do reorganizacije u kontekstu zajedničkog sastajanja jer se to ne smije u ovoj situaciji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari