Pratite nas

Analiza

Dr. Tomislav Sunić – jugoslavenstvo je još i danas veliki izvor problema!

Objavljeno

na

I danas aktualni intervju (datira iz 2014.) koji je dr. Tomislav Sunić dao za hkv.hr detektira Jugoslaviju i njenu ostavštinu – jugoslavenstvo – kao ozbiljan izvor problema i dan danas:

Do kada će prema Vašem mišljenju viktimološke teme – Jasenovac, Bleiburg itd. – opterećivati hrvatsku svakodnevicu? Nazire li se uopće kraj ideološkim podjelama u Hrvatskoj, vezanima uz nasljeđe Drugoga svjetskog rata?

Dokle god ne riješimo naslijeđe komunizma i jugoslavenstva i dokle god Hrvatska ne odluči koji je njen identitet. S jedne strane gledamo grotesknu medijsku hajku na Perkovića, a s druge strane i dalje u centru Zagreba stoji ime trga njegova glavnog nalogodavca (intervju iz 2014. op.). Hrvatska je krhka država sa slabim legitimitetom, koja se lagano sutra može raspasti. Izvjesne povijesne paralele mogu se sada povući i s Jugoslavijom iz 1986. ili 1988. ili 1989., kada nitko nije sanjao što će se dogoditi s Jugoslavijom samo par godina kasnije.

Nesređene etničke prilike, teška ekonomska situacija, doveli su do toga, da čim se Jugoslavija počela malo demokratski otvarati, rezultati su bili međusobne optužbe, vrijeđanje, zatim raspad, a zatim i rat. Sličnu psihološku klimu imamo danas u Hrvatskoj. Nema niti jednog jedinog Hrvata koji ne mrzi nekog drugog Hrvata i koji jedva čeka na svoj trenutak da mu se osveti.

Problem nije u velikosrpstvu ili navodnim četničkim ambicijama. To su štetne imenice i pridjevi koje hrvatski nacionalisti godinama previše tematiziraju – što govori indirektno da niti oni sami ne mogu zamisliti svoj vlastiti hrvatski identitet bez stalnog prizivanja na „velike Srbe, i „srbo-četnike”. Osnovni problem Hrvatske nisu niti Srbi, niti četnici, već ostavština jugoslavenstva i komunizma.

Jugoslavenstvo je pravi izvor problema. Jugoslavenstvo nije samo politička ideologija; to je također i stanje duha i oblik balkanske supkulture koju prihvaća veliki broj Hrvata, čak nesvjesno. Uzmite broj hrvatskih estradnih umjetnika koji hrle u Beograd. Eh, lakše je paradirati u srpskoj palanci, nego držati govor o Hrvatskoj na stranom jeziku ili nastupati pred strancima u Beču, Budimpešti, Berlinu ili Bostonu. A koliko tek hrvatskih nacionalista slušaju potajice kod kuće srpske cajke? Interesantna sociološka studija, zar ne? Stoga se ne treba čuditi da nas često stranci ne uzimaju za ozbiljan narod.

Pred nekoliko tjedana na jednom je portalu izišao članak koji je problematizirao pitanje zašto bogati poduzetnici iz hrvatske dijaspore, od kojih su neki „teški” i po nekoliko milijuna dolara, ne investiraju u Hrvatsku. S obzirom na to da ste i sam bivši emigrant i suradnik emigrantskih časopisa, zanima nas Vaš pogled na hrvatsku dijasporu u retrospektivi i perspektivi. Kriju li se razlozi slabog uključivanja dijaspore i iseljeništva u politički život Hrvatske samo u postjugoslavenskim strukturama koje vladaju Hrvatskom ili i sama dijaspora snosi dio odgovornosti?

I jedno i drugo. Nitko u Hrvatskoj ne voli povratnike jer je svaki povratnik negacija hiperrealne slike Zapada o kojoj većina Hrvata u Hrvatskoj i dalje voli sanjariti, tj: „kako pobjeći iz ove hrvatske baruštine na bogat Zapad”. Primjer: „pa što je ovaj kreten Sunić došao iz Amerike raditi u ovu Hrvatsku?” – tako razmišlja većina Hrvata koje srećem, ali koji mi to nikad ne žele kazati u lice.

A i broj povratnika, od kojih su neki dogurali do Pantovčaka i do visokih diplomatskih sinekura u biti su drugorazredni i trećerazredni pojedinci koji se nisu uspjeli dokazati u svojim bivšim inozemnim krugovima i u 60892450-dijaspora-ulaganja-hrvatskasvojoj profesiji, u svojim bivšim zemljama u inozemstvu. Pitajte ih koje su njihove reference, koliko su imali javnih nastupa u korist Hrvatske pred stranim medijima prije i nakon 1991.

Dobar dio njih su povratnička preslika sindroma jugoslavenstva. Jer, lakše je glumiti „gospona povratnika” u panonskoj provinciji, nego govoriti u književnom klubu jednog američkog ili francuskog velegrada o problematici hrvatstva, bez obzira bila riječ o Bleiburgu, ćirilici ili suhozidu na Mljetu. Uostalom ne treba davati veliki moralni kredit dijaspori.

Da je dijaspora bila pametnija mogla je direktno utjecati na sve izborne rezultate u Hrvatskoj u posljednjih 14 godina. Da je bila organizirana i mudra, mogla je slati peticije i održavati javne prosvjede pred hrvatskim veleposlanstvima i tražiti od svih hrvatskih vlada da trenutačno miče sve diplomate koji su nekad radili kao jugoslavenski diplomati (eufemizam za „udbini suradnici”) s istih tih misija diljem svijeta—a koje su dobrim dijelom financirali i gradili upravo ti isti Hrvati iz dijaspore!

Konačno, da je hrvatska dijaspora bila pametnija mogla je sjajno kapitalizirati svoju vojnu i financijsku pomoć Hrvatskoj početkom 90-ih godina. Hrvatska država, ovakva kakva jest, je propali politički eksperiment.

U svojim člancima i esejima vrlo često kritizirate ne samo komunističku ideologiju, nego i danas prevladavajuću liberalno-kapitalističku paradigmu. Pritom ste posebno kritički nastrojeni prema ideji progresa, za koju kažete da se je pretvorila u neku vrstu sekularne religije. S obzirom na to da većina ljudi pozitivno gleda na ideju znanstveno-tehničkog napretka, zanima nas Vaše mišljenje o tome što je to točno pogrješno u toj ideji?

Liberalizam je druga strana komunističke medalje. Ideologija liberalizma i komunizma stvorene su na zajedničkoj dogmi i vjeri u progres, tj. vjeri u trajni ekonomski rast. Boriti se protiv komunizma, a ne sagledati njegove liberalne uzroke, gubljenje je vremena.

Masa komunističkih načela danas su se bolje u praksi ostvarila na kapitalističkom i liberalnom Zapadu nego u bivšoj Jugoslaviji ili Sovjetskom Savezu, kao na primjer: globalizam, pozitivna diskriminacija, rezervna armija kapitala u obliku poticanja masovnih i milijunskih dolazaka ne-Europljana u Europu – sve su to detalji koje je komunizam zamislio, ali u praksi nije ostvario.

Liberalizam je u tome uspio. Kritika ideologije progresa ne znači povratak na zahode čučavce ili na zaprežna kola, već prvenstveno kritičan stav prema dogmi o stalnom ekonomskom rastu. Svima nam mora biti jasno da je Zemlja potrošna. Vjerovanje u progres, tj. u bolje sutra, u načelu uvijek vodi do razočaranja, što smo nedavno vidjeli s komunističkim eksperimentom u Jugoslaviji, a sada, u zadnjih 5 godina s liberalnim, tj. kapitalističkim eksperimentom.

Pred nešto više od pola godine Hrvatska je postala članica Europske unije (EU). Kakve će prema Vašem mišljenju posljedice taj ulazak imati za Hrvatsku na (geo)političkom i ekonomskom planu, a kakve bi posljedice mogao imati za hrvatski identitet? I koje je Vaše mišljenje općenito o perspektivama EU u budućnosti?

EU je promašen eksperiment. Upravo kao i bivša Jugoslavija. Dramatično je da to puno ljudi u EU zna, ali javno to ne žele kazati. Uzet ću primjer Jugoslavije. Jugoslavija je živjela u nadrealnoj bliskoj budućnosti, a ne u svojoj realnosti, i to na temelju prizivanja vječitih reformi, pa reformi, pa reformi. Partijska vrhuška pomicala je svoje teške greške u „svjetlu budućnost”.

Tako je i s EU, koja od 1992. stalno prolazi kroz niz mijena, s tim da svaka nova preinaka delegetimira prethodnu verziju Unije. Primjer: Sporazum u Nici je odgovor na loš spis iz Maastrichta, zatim Sporazum iz Amsterdama, onda Sporazum iz Lisabona, itd. Skupiti 30 zemalja s različitim mentalitetom i različitim radnim navikama u jednu umjetnu tvorevinu, barem bi nama, na ovim terenima, trebalo biti jasno kakvi će biti rezultati.

Opet hrvatska klasa pokazuje tipične crte servilnosti: biti papskiji od pape i dobro ovladati euro-mimikrijom, čak kad članice poput Britanije ili Irske razmišljaju kako napustiti EU. Vjerujem da EU visoki komesari, kao na primjer bivši češki komsomolac Štefan Fuele, ili bivši portugalski titoist, koji je kao student imao veze s terorističkim maoističkim grupama, Manuel Barroso, ne vjeruju u pola toga što govore, ali moraju ponavljati dogmu o progresu i sretnoj budućnosti. Za to dobivaju lijepe novce. To su dva tipična primjera nove klase u EU: od bivših zagovornika proletera, do zagovornika visokog kapitalizma.

U današnjoj EU, kao i općenito na Zapadu, neke teme se smatraju „politički nekorektnima”, pa se kao takve često guraju pod tepih. U takve teme nesumnjivo spada pitanje kulturološke integracije neeuropskih imigranata kao i s njim neposredno povezano pitanje ideologije multikulturalizma, koju se sve češće dovodi u pitanje (Merkel: „Multikulturalizam u Njemačkoj je propao”, Cameron: „Multikulturalizmu je odzvonilo”, Thilo Sarrazin: „Njemačka se samoukida”). Poznati francuski filozof Alain Finkielkraut nedavno je objavio knjigu „Nesretni identitet”, u kojoj tvrdi da imigranti razaraju francusku naciju. Kakvo je Vaše mišljenje o ovoj važnoj temi o kojoj se u hrvatskom političko-medijskom prostoru gotovo uopće ne progovara?

U zemljama EU i Amerike postoji puno gora represija nego u bivšim komunističkim zemljama Istoka, premda se ta policijska, akademska i pravna represija provodi na puno elegantniji način. O tome bih mogao govoriti danima. Ono što Sarrazin i Finkielkraut pišu, pisali su već prije pedesetak, ali i prije sto godina američki sociobiolozi i masa ostalih stručnjaka – da bi ih mediji smjesta prozvali„rasistima”.

Postoje drakonski zakoni u Francuskoj (krivični zakon stavka „Fabius Gayssot” iz 1990.), a da ne spominjem njemački kazneni zakon (Stgb) paragraf 130, ne temelju kojih svaki kritički komentar o Holokaustu, svaki kritični komentar o multirasnom društvu vodi do financijske i zatvorske kazne. Akademski svijet u Americi i Europi veoma je zaplašen i javlja se kod profesora tipičan pavlovski fenomen samocenzure, slično kao i u komunizmu u Jugoslaviji.

Multikulturalizam je lažni eufemizam. Prava riječ je „višerasnost”, ali riječ „rasa” je nedavno izbrisana iz francuskoj zakonodavstva, jer navodno rasa nema. Tu vidimo novu nelogičnost Sistema. Rasa navodno nema, ali zato mediji sve više govore o rastu rasizma. Kako dakle mogu postojati rasisti, ako rasa nema? Međutim imamo i previše empirijskih podatka da su upravo multietničke i multikulturalne zemlje sklone etničkim i rasnim konfliktima. Ono što je prošla bivša Jugoslavija, čeka i EU – dakako u drugom izdanju.

Jedan od dodatnih razloga što sam napustio akademsku sredinu u Americi leži u tome što nisam mogao više tolerirati davati nezaslužene prolazne ocjene svojim studentima Amerikancima afričkog i hispanskog podrijetla, čija je IQ i brzina pojmovne inteligencije bila puno niža nego kod mojih bijelih američkih studenata. To je bio oblik tiranije političke korektnosti, veoma nalik na bivši Sovjetski Savez.

Cijeli intervju možete pročitati ovdjeDavor Dijanović/hkv.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Jan Ivanjek: Interes za obnovu našeg lovačkog zrakoplovstva upravo se javno pojačao i s druge strane Atlantika

Objavljeno

na

Objavio

Obnova našeg lovačkog zrakoplovstva ovih je dana ponovno aktualizirana, doduše kroz ponudu koja se ne može nazvati kredibilnom, a pokazalo se da je javnost itekako zainteresirana za tijek programa koji se ovaj put odvija izvan dosega medija. Slučajno ili ne, interes za tu temu upravo se javno pojačao i s druge strane Atlantika.

Prošloga petka objavljen je izuzetno zanimljiv članak, koji prilažem u komentarima, naslovljen „Hrvatska želi podupirati NATO-ve operacije obrane zračnog prostora – SAD bi trebale pomoći ovom strateškom partneru da to učini“.

Članak, pun superlativa o Hrvatskoj, objavio je američki think thank Heritage Foundation, i iz te činjenice proizlazi njegova težina.

Ovo je najutjecajnija američka konzervativna fondacija koja je u velikoj mjeri predložila sastav Trumpove administracije, gdje su zaposleni deseci suradnika fondacije, a na njihov prijedlog imenovani su i aktualni državni odvjetnik Jeff Sessions, dvoje tajnika ili ministara, te šef ureda za američki državni proračun.

Ističe se da naša strateška lokacija Hrvatsku čini idealnim igračem u europskoj strukturi obrane zračnog prostora, hvali nas kao pronicljivog saveznika koji prepoznaje rusku prijetnju i odlučno povećava svoja uloganja u obranu, te preporuča američkoj administraciji da pospješi prodaju lovaca 4. generacije Hrvatskoj, i tako ojača kolektivne obrambene sposobnosti NATO-a.

Između redova je jasno da se prepoznaje Srbija kao glavni ruski igrač u našem susjedstvu, koja svojim djelovanjem destabilizira Zapadni Balkan, dok se Hrvatsku pak naziva sidrom stabilnosti, očito kako bi branila cijelo susjedstvo od tog utjecaja.

Od dvojice autora, Daniel Kochis je iskusni analitičar državne politike, a John Venable je umirovljeni borbeni pilot s brojnim zapovjednim dužnostima, uključujući i vodstvo akrobatske grupe Thunderbirds.

Ovime se pobijaju teorije kako nam SAD ne dozvoljava da imamo borbene avione. Također je vjetar u leđa ukupnim odnosima s obzirom na količinu superlativa o Hrvatskoj, a posebno nabavi američkih aviona, nakon što su službeni posjeti i kontakti s vrhom američke vojske već pokazali da je SAD stalo pomoći Hrvatskoj oko nabave lovaca. Trenutak je također odličan, jer se u posljednjim tjednima stiče dojam oklijevanja s naše strane.

SAD su Hrvatskoj do sada donirale stotine milijuna dolara opreme koja je značajno unaprijedila sposobnosti HV-a, od čega su najznačajniji helikopter Kiowa Warrior i Black Hawk te par vrsta višenamjenskih vozila MRAP.

No savezništvo se ne može temeljiti samo na tome da jedna strana donira svoju opremu, već bi nešto kapitalnih sustava trebalo i kupiti, a naših potreba ne manjka: lovci, PZO srednjeg dometa, borbena vozila pješaštva i borbeni helikopteri samo su neke, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Također vam svima čestitam naš Dan državnosti!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Davor Domazet Lošo: Stižu migranti, a ovo je istina o kojoj se šuti

Objavljeno

na

Objavio

Posljednjih dana javnim se prostorom širi podatak o tome kako će se dio migranata zbrinuti u stanovima koji se dodjeljuju diljem Hrvatske, pa tako i u Slavoniji, a svoj stav na tu temu za dnevno.hr iznio geostrateg, i geopolitičar admiral Davor Domazet Lošo, koji na to ne gleda ni malo blagonaklono, dapače, po njemu se radi o daleko dubljoj i kompleksnijoj priči.

”Naravno, to je ovaj zločinac od Božinovića dogovorio s francuskim predsjednikom Macronom”, žestok je Lošo, koji je i sam svjestan da se s jedne strane Slavonija iselila, a s druge strane u taj se kraj vrlo diskretno useljavaju migranti.

”To je to njegovo kuhano postupanje s migrantima, to je dogovreno u Parizu, krajni cilj je promijeniti kršćansku sliku Europe, i strateški muslimane gurnuti u rat protiv Rusije, to je njihov krajnji cilj jer muslimani su dolje na jugu, i sad treba sa zapada jer zapad nema vojske nikakve. Nitko neće u rat, nema vojnika, Amerikanci imaju još nešto tehnike, ali to je premalo”, smatra admiral, naglašavajući da je njihov drugi cilj stvoriti naciju koja će biti mješavina svih rasa. Slavonija, a time i Hrvatska posebna su priča, tu je više strateških ciljeva.

”Hrvatska je jedinstvena zemlja. Na tako malom prostoru, nigdje na svijetu nećete naći ravnicu, vode, planine, šume, otoke i more. Hrvatska ima najveći bazen pitke vode u Europi, od Gorskog kotara, Like, Dalmacije, ona zahvaća i Lašćansku dolinu, Dalamciju sve do Dubrovnika, to je najveći bazen pitke vode u Europi.

Nadalje, Hrvatska jedina ima toliku bio raznolikost da recimo, primjer da ima više biljnih vrsta nego Njemačka i Velika Britanija zajedno, Velebit je uvršten među pet najljepših planina svijeta, a na njemu se nalazi najviše endemskih vrsta na svijetu, nigdje toliko nema maloga prostora.

Hrvatska je proglasila na tako malom prostoru osam nacionalnih parkova, to nema nitko, a još ih osam možemo proglasiti- od Kopačkog rita, Papuka, Učke, Lonjskoga polja, Vranskog jezera, do otočja Lastova. Plodne zemlje, sve je manje na svijetu, a pitke vode još manje. Kad uzmete zemlju, vi s time uzimate i vodu. U tome je cijela poanta.

Nadalje, Slavonija je ostatak Panonskog mora, i po tome je jedinstvena, dakle, nalazi se između Drave, Dunava i Save. Sastav te zemlje, a poglavito ono što je ispod nje, jer plodna je zemlja negdje oko 80 cm, ali ispod toga do 7 metara nalazi se poseban pijesak.

I Mađarska je ostatak Panosnog mora, ali pijesak nije isti jer je Slavonija okružena rijekama, milijunima godina sastav tog pijeska je drugačiji. To nije običan pijesak”, naglašava Lošo podsjećajući da je kada je američki predsjednik Nixon u vrijeme Tita 70-ih godinu posjetio Jugoslaviju, ali njegova administracija na iznenađenje javnosti zatražila je da se susret ne održi u Beogradu, već u Zagrebu. ”Nije on došao kao što su neki mislili dati potporu Hrvatskom proljeću, jer ni Savke ni Tripala nije bilo na njegovom dočeku.

Kad pogledate sliku tog dočeka, on se sa svima kurtoazno rukuje, međutim dolazi do jednog čovjeka kojemu ne ispušta ruku. Taj čovjek je akademik Supek, u to vrijeme on je bio rektor Zagrebačkog sveučilišta, a prije toga bio je utemeljitelj Instituta Ruđer Bošković. Zašto to pričam? Tada su oni donijeli satelitske snimke tog dijela Slavonije, nakon toga krenulo je istražovanje tog pijeska, to je mene kopkalo.

Prije šest mjeseci našao sam jednog starog profesora koji ima preko 90 godina, on je bio jedan od članova komisije koja je ispitivala taj pijesak, i sad, taj pijesak je poseban jer je njegov granulat, zrnca jedan milimetar to je jedinstveno, obrađivanje njegovo možete savijati gotovo do atoma, a kad se taj pijesak pomješa sa smolama, ili dodatnim aditivima tada se dobije nevjerojatan materijal koji je sedam puta čvršći od čelika, a tri puta lakši od njega.

Danas se on koristi u svim mobitelima, svi mi to držimo u ruci, a ne znamo da je to. Ako uzmete zemlju, vi uzimate i taj pijesak, i tu vodu. U tome je cijela poanta te politike iseljavanja Slavonije. Onda se nemamo mi čemu čudi, za razliku od naših budala, dobro ste napisali ovo da se na jednom pojavi karta Mađarske, to je poruka budale Hrvati, kad vi nećete zaštiti, mi ćemo zaštiti. To je otprilike to u prijevodu. To su te stvari, iz toga se razloga prazni. A Jadran kupuju sve živo, sve se rasprodalo. To je gotovo”, smatra admiral Domazet Lošo, napominjući da je i to dio priče. Hrvatska može djelovati. Mi jedini, napominje imamo uvjete proglasiti cijelu državu ekološkim dobrom.

”Nemamo političare koji su to sposobni realizirati, zato su nam doveli poslušnike. Netko zna ovo što mi sada razgovaramo za razliku od ovih kretena. Riješenje postoji, ne možeš ti u Londonu biti vlasnik hotela i zemlje tamo. Može samo hotela. Slovenija susjedna tamo kakvi jesu, da jesu donijeli su zakon kojim se ne može vode privatizirati. To je to. Dobro je što vi to pišete, bar da netko o tome piše”, napominje, ističući da je vrlo važno znati tko je i zašto proizveo migrante.

Kojim su postupcima i procesima oni proizvedeni, tko je pljačkao svijet, tko je izmišljao kemijske prahove, terorizam od Afganistana, do Iraka, Sirije a sada i u Iranu pita Lošo, a onda sam i nudi odgovor. ”Duboka država. A duboka država su banke, vojno-industrijski kompleksi i federalne rezerve koje tiskaju dolar, dolar je valuta bez pokrića. To nije valuta države SAD-a, jer ih ne tiska država koja se zove tako, nego ih tiska privatna koja ih prodaje državi za dolar i 10 centi, deset posto odmah u startu. Oni su to proizveli, a u tome sudjeluje okulna, oligarhija europska na čelu sa ovom kulom Babilonskom koju oni spominju u parlamentu EU. To je njihova zajednička sprega”, gleda dublje na tu priču Lošo, uspoređujući to sa pčelama, koje se razlete okolo kada im se sruši gnijezdo.

”Oni postaju ljuti i bodu sve što ima, a glavni je cilj srušiti Krista i kršćansku Europu, mi živimo u vremenima kristofobije, izravne mržnje na Krista. Pa svak može vidjeti, tko želi vidjeti što se dogodilo u Notre Damu. Njihov glavni arhitekt koji je vodio kompletne radove kaže da je taj požar izbio tamo gdje nije bilo rekonstrukcije, nadalje kaže da se grede ne mogu zapaliti jer su obložene smjesom olova upravo protiv požara bez velike potpale, odnosno poticaja.

Osim toga ne mogu biti uzrok električne instalacije jer su prije deset godina sve instalacije u Notre damu promijenjenbe, ali zapalio se zvonik i na njemu križ, a oni sada tamo hoće dići masonsku piramidu, nikakva to nije teorija zavjere. To je dio te priče, i onda njima dolaze migranti”, navodi nadalje Lošo spominjući i promjenu identiteta Europe koja je baza kršćanstva. U povijesti je bilo 13 velikih, ali i puno manjih civilizacija, a svaka od njih nestala je kad bi neka od njih nametnula svojega boga ili bogove, uglavnom vojnim putem.

”Prvi put se u povijesti dešava da jedna civilizacija sama ruši svojega Boga i tu mora doći neka druga civilizacija, u tome je cijela priča, a ono što ih boli dizanje kršćanskg, pravoslavnog identiteta Rusije koju treba opkoliti Nato bazama, mora se širiti Nato na istok, ali je problem što nema vojnika i to je sada dvostruko, rušenje kršćanskog identiteta i opkoljavanje Rusije”, rezimira na koncu Lošo za dnevno.hr uz opasku da je to sotonsko dijelo.

 

Davor Domazet Lošo: Migrantska kriza je jedan globalni plan, kojemu je namjera razoriti kršćanski identitet Europe

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari