Pratite nas

Intervju

Dr. Zlatko Hasanbegović: Nema slobode bez obračuna s mračnom komunističkom prošlosti

Objavljeno

na

Donedavni ministar kulture u Vladi RH a danas saborski zastupnik HDZ-a dr. Zlatko Hasanbegović, uz gospođu Brunu Esih, nestranačku saborsku zastupnicu s liste HDZ-a, uvjerljivo je najpopularniji hrvatski političar.

Znalo se to i prije nego što su počele masovno posjećene projekcije dokumentarnoga filma „Huda jama – strogo čuvana tajna“ slovenskoga publicista Romana Leljaka.

Na aktualnim projekcijama dr. Hasanbegović i gospođa Bruna Esih, na kojima se njih dvoje pojavljuju kao promotori, doživljavaju prave ovacije. Naravno, nije teško spoznati porijeklo te popularnosti: otvaraju bolne teme iz povijesti i kazuju istine koje establishment iz različitih kompromisnih pobuda prešućuje.

Hasanbegović i Esih svojim djelovanjem ruše mitove jugoslavenske historiografije. To je razlog zašto su stalno na meti napada i primitivne diskreditacije jugonacionalističkih medija, dijela politike i kulture u Hrvatskoj.

Dr. Zlatko Hasanbegović odgovorio je u ovome intervjuu na dio onoga što nas je zanimalo. Zbog velike zauzetosti i ograničenoga vremena, nije mogao odgovoriti i na brojna druga, rekli bismo još zanimljivija pitanja.

Sa saborskom zastupnicom i vašom kolegicom Brunom Esih sudjelujete na promocijama dokumentarnoga filma „Huda jama – strogo čuvana tajna“ diljem Hrvatske. Na tim masovno posjećenim skupovima doživljavate burne pozdrave i ovacije nazočnih, na skupovima na kojima inače izostaje vladajuća garnitura HDZ-a. Što želite time postići i što je cilj takve turneje?

To je na tragu onoga što sam radio u hrvatskome javnome životu, kao povjesničar, kao znanstvenik, dakle izvan uskostranačke politike u prošlih više od desetak godina. Nazovimo to zagovorom jednoga šireg projekta cjelovitoga suočavanja s prošlošću, konkretno s naslijeđem jugoslavenskoga komunizma i utjecaja toga naslijeđa na društveni razvitak moderne hrvatske države te potrebe njegove konačne demontaže kao preduvjeta za nacionalnu, građansku i demokratsku konsolidaciju. Mislim da to samo po sebi ne može biti sporno jer svima je jasno da različite sjene mračne prošlosti još uvijek stoje nad hrvatskom državom i hrvatskim društvom kao izvor nepotrebnih društvenih podjela.

Na tim skupovima uvijek ističete da je zločin i to masovni, planirani i sustavni, u temeljima bivše države. Kako objasniti činjenicu da država koja je nastala na zločinu i koja je, konačno propala, i danas ima poklonika te se pokušava nametnuti kao dio kontinuiteta hrvatske državnosti iako je ta država, Jugoslavija, sama po sebi bile negacija Hrvatske?

To je ključno pitanje naravi i definicije današnje hrvatske države. Dakle koji su njezini istinski temelji? Ja sam o tome govorio i to je izazivalo polemike u hrvatskoj javnosti. Riječ je o vrlo jednostavnoj činjenici da moderna hrvatska država i u stvarnosti, pa i historiografski gledano, počiva isključivo na nacionalnoj volji našega naraštaja i pobjedi u Domovinskome ratu.

O tome postoji opće suglasje u hrvatskome narodu da državu i društvo treba rasteretiti toga naslijeđa prošlosti koja je u sebi imala, na žalost, i činjenicu unutarhrvatskoga sukoba. Zapravo, to je minimalni konsenzus koji jamči temeljnu društvenu i nacionalnu koheziju. Na žalost, postoje i oni koji imaju emocionalnu vezu prema jugoslavenskome komunizmu i to se donekle može razumjeti, no ključan je problem utjecaj onih struktura koje i svoju današnju društvenu moć i legitimitet crpe iz toga razdoblja jugoslavenske totalitarne vladavine koja je začeta upravo sustavom zločina o kojemu i govori dokumentarni film „Huda jama – strogo čuvana tajna“.

Nadovezujem se na Tuđmana

Postoji li takvi, o kojima govorite, i u HDZ-u, stranci koje ste član?

Hrvatska demokratska zajednica velika je i ako hoćete naraštajno i iskustveno raznorodna stranka. Značajan dio njezinih utemeljitelja, što je i bilo logično slijedom povijesnoga razvitka, proizišao je iz baštine jugoslavenskoga komunizma, na ovaj ili onaj način, ali ono što je bitno, posebice kada je riječ o ocu i arhitektu moderne hrvatske države i njezinih demokratskih ustanova Franji Tuđmanu jest činjenica da je on tijekom života prošao idejnu i političko-nacionalnu evoluciju te kao disident hrabro i najdosljednije u svome naraštaju raskinuo sa svim ključnim aspektima jugoslavenske komunističke vladavine koje je, uostalom, bio i žrtva.

Koncept prevladavanja prošlosti i stanovite društvene katarze koju zastupam, po mome sudu s obzirom na promijenjene društvene okolnosti u odnosu na ratne i utemeljiteljske devedesete godine logično se nadovezuju na nacionalno-demokratske temelje Tuđmanova državničkog djelovanja.

Ali zašto se ne možemo osloboditi zloduha te mračne prošlosti, zašto imamo Trg maršala Tita u središtu Zagreba…

Zato što nedostaje politička volja. To je društveno pitanje, ali to je i prvorazredno političko pitanje.

Zašto HDZ koji je i sada na vlasti nema tu volju?

Ne bih rekao da u HDZ-u ne postoji volja, već je riječ isključivo o pronalasku najprikladnijega oblika artikulacije te neprijeporne volje, ali i društvene potrebe. Birači, članovi i pristaše HDZ-a od nas koji smo u različitim položajima političke i društvene moći to očekuju. To je i ključni razlog zbog kojega sam pristupio HDZ-u i dobio prigodu da kao ministar u hrvatskoj vladi djelujem u tome smjeru uz nepodijeljenu potporu upravo pristaša stranke koji su nam putem izbora i izbornih rezultata dali politički i demokratski legitimitet te nam omogućili obnašanje vlasti.

Ali dobili ste i žestok otpor onih koji su protivnici HDZ-a, tzv. kulturnjaka, militantnih ljevičara, jugonostalgičara, koji su gotovo pribjegavali i nasilju protiv vas kao ministra? Nikada ni jedan ministar nije dočekan s toliko netrpeljivosti s njihove strane. Jeste li to očekivali?

Na neki način i jesam i to me nije začudilo. To govori o niskoj demokratskoj kulturi, posebice u krugovima onih koji u hrvatskome javnome životu nastupaju kao tobožnja avangarda tolerancije i demokratskih vrijednosti. Protiv mene je pokrenuta difamacijska kampanja koja nije bila utemeljena niti u jednome mome postupku ili izjavi, ali je bila medijski orkestrirana te preko određenih krugova prenesena u neupućenu međunarodnu javnost, posebice među one koji su od samoga početka propast Jugoslavije te titoističkog društvenog i upravljačkoga eksperimenta doživljavali i kao slom vlastitih geopolitičkih interesa ili kada je riječ o dijelu europske ljevice kao propast vlastitih ideoloških zabluda.

Ne može HAVC sprati odgovornost zbog filma „15 minuta – masakr u Dvoru“

Zašto je eskalirao problem s HAVC-om, odnosno njegovim ravnateljem Hrvojem Hribarom, koji i sada kaže da se samo jednom susreo s vama i da je bolje da ne prepričava taj susret. Što se, zapravo, dogodilo?

Mi smo se službeno susreli u Ministarstvu kulture. Bio je u društvu s današnjom ministricom kulture, tada u svojstvu članice Upravnoga odbora. Primio sam ga na njegov zahtjev kao i ostale sudionike kulturnoga života s kojima sam se susretao, neovisno o političkim ili ideološkim preferencijama. Gospodin Hribar nastupio je sebi svojstveno, podcjenjivački i arogantno i ja, razumljivo, i zbog svoga osobnog integriteta, ali i integriteta ministarske dužnosti koju sam u tome trenutku obnašao, nisam mogao dopustiti da se sa mnom razgovara na drzak način koji ne priliči bilo kojemu dobro odgojenome čovjeku.

Možete li konkretnije objasniti što je govorio i činio?

Ne bih sada prepričavao potankosti jer niti jedan odnos u koji stupam kao javna osoba ne doživljujem osobno. Jasno sam istaknuo da ni na koji način ne dovodim u pitanje potrebu unaprjeđenja i očuvanja te nadogradnje zatečenoga audiovizualnoga sustava već sam jednostavno isticao potrebu prekida s različitim klijentelističkim praksama te tražio objašnjenja o različitim problemima u radu HAVC-a o kojima se i do tada govorilo i pisalo u hrvatskoj javnosti. No Hribar je svaki moj upit doživljavao kao napad na filmsku umjetnost kao takvu, što sam ja otklonio te ustrajavao, ne samo u slučaju HAVC-a, nego i u slučaju ostalih ustanova, da se provodi zakonitost te prekine praksa poistovjećivanja cijelih sustava s jednom osobom bez obzira na to o komu je riječ.

Je li on vrijeđao u svojim reakcijama?

Rekao sam da je bio drzak i nagao. To je općepoznat način njegove društvene komunikacije. Ja nisam želio komunicirati na taj način i susretati se neformalno po kafićima već isključivo službeno putem službene administrativne komunikacije iza koje ostaju pisani tragovi. Činjenica je da su mnogi ljudi interesno i poslovno povezani s gospodinom Hribarom na različite načine vidjeli u meni ključnu prepreku za ostvarivanje monopola koji su do tada imali.

Dakle tražio sam odgovore na pitanja i uljuđenu komunikaciju. Nikada nije bila riječ o osobnome odnosu, nego isključivo o provođenju zakonitosti, ali i ustrajavanju na činjenici da sve kulturne ustanove koje u krajnjem i egzistiraju na temelju novca hrvatskih poreznih obveznika te moraju biti u funkciji zaštite i promicanja umjetničke i stvaralačke slobode, ali i hrvatskoga kulturnoga identiteta i temeljnih vrjednota na kojima počiva moderna hrvatska država.

Je li spominjan i film „15 minuta – masakr u Dvoru“, danski dokumentarac s velikosrpskom porukom što ga je financirao Hribar?

Naravno, spominjan je.

Koji je njegov odgovor, osim onoga što je i u javnosti rekao?

Ostaje činjenica da je HAVC propustio izvršiti kolaudaciju prije emitiranja te da je djelovao sa zakašnjenjem, u biti tek kada je izbila afera vezana uz taj film i nakon što je bio prikazan na RTS-u i na sarajevskome filmskom festivalu čime je Hrvatskoj učinjena velika međunarodna šteta. Kao što čujemo ovih dana, taj se film i dalje nesmetano prikazuje diljem svijeta, a producentska kuća odgovorna za film i nakon svega je i dalje dobivala novac na natječajima HAVC-a.

Kakvo je bilo držanje Vaše nasljednice Nine Obuljen na tome sastanku, a tada je bila članica Upravnoga odbora HAVC-a?   

Gospođa Obuljen je kao članica Upravnoga odbora nekritički ustrajavala na potpori djelovanju gospodina Hribara pa se cijeli razgovor pretvorio u neku vrstu nepotrebnoga teorijskog nadmudrivanja, a sada, u krajnjem, to više nije ni bitno. Ja sam svoj mandat završio predajom odgovarajuće dokumentacije nadležnim državnim tijelima, Uskoku i Dorhu i njezina zadaća, koju je i sama istaknula, a o čemu je govorio i predsjednik hrvatske vlade gospodin Plenković, je da pridonese raščišćavanju odnosa u HAVC-u.

Porazna je bila potpora nekih ministrici Zlatar Violić

Je li Vam bilo tada, je li vam danas, jasno zašto novi mandatar Plenković nije imao povjerenje u Vas da ostanete na dužnosti ministra kulture nego je i prije formiranja Vlada pokazivao da ne računa na vas, te pustio u režimske medije informaciju da računa na Ninu Obuljen. U čemu je Vaš grijeh u njegovim očima?

O tomu nikada nismo vodili razgovor. Ipak je bit da svaki mandatar, u konkretnome slučaju gospodin Plenković, temeljem svojih političkih preferencija ima puno pravo odabrati sastav svoga kabineta. Ja to nikada nisam dovodio u pitanje. Štoviše, nikada u predizbornome razdoblju uopće nisam ustrajavao na toj temi, nikada o tome nisam nep(r)ozvan javno istupao, nikada samozvano isticao svoju kandidaturu. Moj jedini javni nastup s tim u svezi bila je reakcija na izjavu gospodin Pupovca da njegova potpora novoj hrvatskoj Vladi ovisi o tomu hoću li biti ili ne ću biti ministar. Tada sam jasno rekao da g. Pupovac ne može kadrovirati novu hrvatsku Vladu.

Ipak se pokazalo da može, na Vašemu slučaju posebno?      

Ne bih rekao da je gospodin Pupovac iskadrovirao hrvatsku vladu.

Kako nije kad je odlučio tko ne može biti ministar kulture?

To je legitimna i u demokratskoj proceduri utemeljena politička odluka mandatara koju sam ja prihvatio i koju nikada i ni na koji način nisam doveo u pitanje.

Zašto ste onda odbili voditi saborski Odbor za kulturu i znanost koju Vam je predsjednik Vlade odbio kao kompenzaciju za „smjenu“ s dužnosti ministra kulture po Pupovčevoj volji? Jeste li to tako doživjeli?

Odbio sam iz načelnih razloga i to sam priopćio gospodinu Plenkoviću. Iskazana mi je jedna vrsta političkoga nepovjerenja i nisam želio, s obzirom na ulogu toga Odbora koji treba usko surađivati s novom ministricom kulture,  da moja osoba bude prepreka toj suradnji. Pogotovo jer se u politici nisam našao ni zbog kakvih osobnih ambicija već isključivo vođen željom promicanja onoga što smatram bitnim i što zastupam u javnome životu proteklih desetak i više godina.

Smatrate li se političkim radikalom?

Ne, uopće. Dapače, smatram se osobom predanom demokratskim vrjednotama i procedurama, osobom slobodnjačkih političkih uvjerenja, utemeljenih na starčevićanskoj baštini te  zagovornikom dijaloga te protivnikom verbalnoga i bilo kojega drugog nasilja. Svatko tko je više ili manje pozorno slušao što sam govorio i pratio što sam radio, zna da je tome tako. To što pitate rezultat je jedne vrste medijske kampanje i agitpropa koji kao svaki tipičan boljševički agitprop želi demonizirati političkoga protivnika tako da ga se politički ridikulizira, dehumanizira i obilježi etiketom ekstremizma.

Vaše imenovanje ministrom kulture strašno je zaboljelo strukture u hrvatskome društvu o kojima smo razgovarali. Pretežu li kao razlozi te boli ideološki i svjetonazorski razlozi ili financijski s obzirom na to da ste nekim parazitima „zavrnuli slavine“ ?

To je konglomerat razloga, ali ključna je činjenica da sam prepoznat kao osoba koja ni na koji način nije pripadala strukturama koje su imale neku vrstu monopola u hrvatskoj kulturi, ne od 1990., nego desetljećima prije toga. Znalo se da ne pripadam ni jednome klanu i da se bilo kakva vrsta ideološkoga monopola ili klijentelizma više ne će moći održati sa mnom kao ministrom kulture.

Jeste li bili šokirani spoznajom koliko ljudi parazitira na „preraspodjelama“ iz Ministarstva kulture nakon što ste preuzeli ministarsku dužnost?

To je sve više-manje bilo poznato, sve činjenice o bivšim ministrima, posebice iz kvote Hrvatske narodne stranke, bile su poznate i ono što je posebice bilo poražavajuće je da isti ljudi koji su u početku ili do samoga kraja podržavali gospođu Zlatar Violić kasnije su o tome odbijali govoriti ili šutke prelazili preko svega jer su na onaj ili ovaj način imali „svoju ministricu“ i „svoju vladu“.

Je li Vam tko pri dočeku u Ministarstvu kulture opisao cijelu tu „dekadentnu“ situaciju u koju dolazite?

Iako su me pokušavali etiketirati kao anonimusa i osobu koja nema nikakve dodire s hrvatskom kulturom, sve što sam zatekao bilo mi je na ovaj ili onaj način vrlo dobro poznato. Zato sam i mogao odmah na počeku pristupiti rješavanju neuralgičnih točaka s jasnom porukom da sam protivnik bilo kojega monopola, da postoji samo jedna pluralna hrvatska kulture i da se nikada jedna vrsta nepotizma i monopola te klijentelističkoga sustava ne smije zamijeniti drugim bez obzira na predznak.

Obersnel je mjesni tehnolog u sredini u kojoj nije zaživjela istinska demokracija

Imali ste sukob u javnosti s riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom, nakon što ste odbili kao ministar dati suglasnost na odluku Gradskoga vijeća Rijeke o imenovanju g. Blaževića intendantom HNK u Rijeci. Sada je Upravni sud dao za pravo Gradskome vijeću iz formalnih razloga, ali Vi ste tada rekli da se Obersnel žalio pred vama na Frljića, na što je on oštro reagirao.

Nisam vidio odluku Upravnoga suda. Nikada ne prepričavam razgovore s ljudima, ali u slučaju gospodina Obersnela to sam učinio kao odgovor na njegovu interpretaciju našega susreta u kojoj je iznio niz neistina. No kako se doživljava gospodin Obersnel u Rijeci, pokazuju i rezultati prošlih izbora kada je bez obzira na 70-godišnji partijski monopol vladavine u Rijeci značajno pao broj glasova koju je dobila politička struktura povezana s g. Obersnelom i njegovom strankom.

On je tipični mjesni tehnolog vlasti kome je dugogodišnja vlast i neograničena moć otupjela instinkt za općekorisno političko djelovanje. Ono što sam rekao u kontekstu riječkih političkih prilika vrijedi za svaku sredinu u kojoj ne može zaživjeti istinska demokracija i opće dobro i u kojoj građani ne mogu do kraja iskazati svoju volju zbog klijentelizma i trgovačke naravi politike, već moraju glasovati u ozračju straha i kalkulacija hoće li time biti ugroženi njihovi interesi i mogu li njihova djeca dobiti posao ako nisu članovi ove ili one stranke.

Bivši predsjednici Mesić i Josipović nisu skrivali negativni stav prema vama?

Nikada to nisam doživljavao osobno i potpuno je jasno da smo mi ne samo naraštajno već i u vrijednosnome i političko-nacionalnome smislu istinski antipodi. Svaka vrsta komplimenta koja bi došla iz tih krugova uistinu bi me zabrinula.

Koja je politička budućnost Zlatka Hasanbegovića? Doživljavate ovacije u javnosti, a ljudi kroz taj pljesak očekuju odgovor na to pitanje. Vi ste odmah na početku rekli da ne ćete biti oporba u HDZ-u, ali što se može očekivati?

Budućnost je nepredvidljiva. Dakle ja sam u hrvatsku politiku ušao spletom različitih okolnosti, sada sam izabrani saborski zastupnik glasovima ljudi koji su prepoznali artikulaciju vrijednosti koje zastupam i u tome ću smjeru beskompromisno nastaviti. Nisam spletkar i protivnik sam svakoga zakulisnog djelovanja. Svoje ću stavove artikulirati javno i bez bilo kakvih skrivenih namjera. HDZ je kao stranka zajednica i demokratska i tu njezinu političku vrijednost treba čuvati i jačati.

Plenkovićevo je pravo da ide kamo želi

Kako komentirate posjet predsjednika Vaše stranke antihadezeovim  i antituđmanovskim medijima i obljetnici obilježavanja prosvjeda za Radio 101? Zar nije očito da postoji jaz u svjetonazoru i političkome pogledu između gospodina Plenkovića i gospodina Hasanbegovića?     

Gospodin Plenković kao predsjednik Vlade ima pravo odabrati mjesto i događaje kojima će nazočiti. Dapače, neki su ga portali prozvali da je tom prigodom izgovorio moje riječi da svi, uključujući i novinare, trebaju biti odgovorni prema izgovorenome.

Biste li vi otišli na takav događaj?

Ha, ha (smijeh). Možete li zamisliti gđu Vrabec-Mojzeš kako me srdačno dočekuje i obasipa komplimentima? Ne mislim da su osobe koje su organizirale ovo okupljanje mjera slobode medija u današnjoj Hrvatskoj. Dapače, oni su dio problema zbog kojih se hrvatsko novinarstvo pretvorilo u intelektualnu i moralnu kaljužu.

Na kraju i kao osoba koja je prije dva desetljeća bila na tome događaju, kao student nesvjestan cijele manipulativne pozadine, imam moralno pravo zapaziti kako je licemjerno da oni koji su svojim postupcima likvidirali Radio 101 kao relevantan medij sada lamentiraju nad njegovom sudbinom i slobodom medija.

Piše: Ivica Marijačić gl.urednik Hrvatskog tjednika za maxportal.hr / croative.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Anušić: Naša Vlada radi planski i sustavno rješava probleme – Oporba je apsolutno nedorasla!

Objavljeno

na

Objavio

Stvari su se uistinu pokrenule na bolje, što je vidljivo iz svih statističkih podataka, i to premda su se godinama nerješavani problemi sručili na Vladu.

Plenković nema apsolutno nikakvu oporbu, barem ne onu doraslu, i s njim će HDZ dobiti još jedne parlamentarne izbore!  – istaknuo je, među ostalim, osječko-baranjski župan i član Predsjedništva HDZ-a Ivan Anušić u razgovoru za Jutarnji list.

Intervju prenosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinarke Rozite Vuković:

Iako se u HDZ učlanio tek u siječnju 2011., bivši načelnik općine Antunovac Ivan Anušić, koji je kao sedamnaestogodišnjak na neko vrijeme napustio srednju školu kako bi otišao u rat, u proteklih je sedam godina bio prilično uspješan.

Najprije je postao predsjednik tamošnje županijske organizacije HDZ-a, potom je ušao u Predsjedništvo stranke, a onda je na zadnjim lokalnim izborima “preoteo” županiju HDSSB-u koji ju je držao 12 godina i postao novi osječko-baranjski župan. U žiži javnosti župan Anušić – koji je u politiku, kaže, ušao iz protesta – našao se tijekom nedavnih stranačkih izbora za šefa osječke organizacije kada je dao otvorenu potporu jednom kandidatu – Domagoju Mikuliću. No unatoč tomu, Mikulić nije uspio pobijediti protukandidata Ivana Radića.

Kako gledate na to da nije prošao kandidat kojeg ste podržavali vi i središnjica HDZ-a?

Središnjica apsolutno nije nikome davala potporu. Stao sam iza Domagoja jer sam smatrao da je on tada bio bolji kandidat od Radića s obzirom na to da ima šire područje djelovanja kao političar jer je i saborski zastupnik. Mislio sam da bi on mogao imati veći politički i svaki drugi utjecaj. No u ovoj utakmici, a utakmice na stranačkim izborima nikad nisu jednostavne, pobijedio je Radić. Imao je veću podršku i u tome ne vidim neki problem. Izbori su gotovi, idemo dalje, Radić ima moju i potporu središnjice. Ono što je sada bitno za Ivana je da se pripremi za sljedeće lokalne izbore jer će on biti naš kandidata za gradonačelnika Osijeka.

Neki su vam u stranci zamjerili otvorenu potporu Mikuliću, je li to bilo nekorektno prema drugom kandidatu?

Ako imate dva kandidata, netko mora biti vaš favorit. Otvoreno sam ga podržao jer u pravilu tako funkcioniram i tako se politički ponašam. Kod mene nikada nećete iščitavati neke posebne političke poruke niti ću svoje poteze stavljati u celofan. Uvijek ću jasno i glasno reći u kojem smjeru vidim budućnost HDZ-a. Iz tog sam razloga otvoreno podržao i Domagoja. Ako mi je netko zbog toga zamjerio, žao mi je, ali nema razloga za to jer su i drugi davali podrške kandidatima. To je demokratski proces unutar stranke. Možda je time na neki način dana prednost Domagoju, ali se pokazalo da i nije bila prednost jer na kraju je pobijedio drugi kandidat. Ali to ne znači da stvari ne funkcioniraju ili da smo sada u nekom sukobu. Ta utakmica je završila i sada gradimo stranku dalje i pripremamo se za sve nove izbore koji slijede. Isto kao što sam radio s Mikulićem, tako sada radim s Radićem.

Ovi izbori pokazali su da postoje podjele u stranci. Josip Škorić koji je povukao kandidaturu, pa Radić koji ga je naslijedio dobili su značajnu potporu, posebno HDZ-ovih utemeljitelja. Je li riječ o sukobu dviju struja u stranci ili o sukobu generacija?

Ovo nije bila borba između Domagoja i Ivana niti utrka u kojoj je trebao pobijediti moj kandidat ili nečiji drugi, nego je ovo bila borba između generacija. Kao što je na županijskoj razini došlo do smjene generacija, nužno je da do toga dođe i na gradskoj razini. Bilo je pitanje hoće li organizaciju preuzeti novi ljudi ili će je, s novim predsjednikom, nastaviti voditi ekipa koja je tu već dugo i koja je proteklih 12 godina imala vrlo loše rezultate. Zato je sada upravo na Ivanu, iza kojeg je stao dio HDZ-ovih veterana, velika zadaća da transformira osječki HDZ i predstavi ljude s kojima će na lokalnim izborima ići na osvajanje vlasti u Osijeku.

Je li Radićeva pobjeda ipak poruka vrhu stranke i samom Plenkoviću da se neće olako prihvaćati nametanje kandidata?

Ne, vodstvo stranke nije davalo nikakvu podršku Mikuliću, a posebno ne Plenković. On se uopće nije miješao u postupak izbora, jedino sam ja stao iza Mikulića.

Ipak je iz vrha HDZ-a bilo pritisaka. Navodno je glavni tajnik Gordan Jandroković uputio ultimatum Škoriću da više neće biti direktor Hrvatskih cesta ako se kandidira, zbog čega se on povukao, pa je na njegovo mjesto došao Radić?

Nije bilo ultimatuma, bio sam na tom sastanku sa Škorićem i Jandrokovićem. Nemam ništa protiv Škorića, ali postoji pravilo koje je primijenjeno na bivšeg povjerenika Željka Kovačevića koji je trebao ući u Ministarstvo prometa kao državni tajnik. Tada mu to nije bilo dozvoljeno jer je bio povjerenik za Osijek. Onda nije bilo smisla ni da Škorić kao direktor Hrvatskih cesta koji radi u Zagrebu obnaša dužnost šefa gradske organizacije. Ipak je to posao koji zahtjeva da si 24 sata na terenu s ljudima.

Škorić je tada sam rekao da se onda neće kandidirati i naslijedio ga je Radić. Da je Andrej Plenković stao iza Domagoja na način kako se priča, bio bi u tom slučaju samo jedan kandidat – kandidat vrha stranke i nitko se drugi ne bi kandidirao. Ali Plenković to nije učinio, on se nikad ne postavlja tako, iako su neki predsjednici to radili.

Koji predsjednici?

Znam da je tako radio Ivo Sanader.

Osječki HDZ je već dugo u krizi, često se mijenjaju predsjednici, većih rezultata i nema. U čemu je glavni problem?

Sukobi su krenuli kada se oformio HDSSB, tada je HDZ oslabio. Mislim da je glavni problem loš odabir kadrova, čelnih ljudi koji nisu znali i mogli na pravi način artikulirati politiku koja ima glavu i rep u Osijeku. Svima je poznato da je HDZ u prošlom mandatu bio u koaliciji sa SDP-om u gradskoj vijeću Osijeka. To su stvari koje birači HDZ-a ne žele prihvatiti i za posljedicu je imalo loše rezultate na svim izborima.

Ne možete voditi politiku s figom u džepu na nacionalnoj razini, a kamoli u Osijeku koji je mali grad. To je rezultiralo stalnim sukobima interesnih grupacija koji su imale jak utjecaj u HDZ-u grada Osijeka, posebno stare garde koja više nije imala prolaz, a nije htjela izgubiti svoje pozicije. I onda je stalno dolazilo do turbulencija i problema koji su doveli do toga da je ovo sada 21. predsjednik gradske organizacije.

Koliki je danas utjecaj Vladimira Šeksa u Osijeku?

Vladimir Šeks je netko tko je u politici potekao iz Osijeka. Utjecaj mu je toliki koliko ga on želi artikulirati, ali njegov utjecaj, na način da se miješa u unutarstranačku priču, nisam primijetio.

HDZ ima problem i s požeško-slavonskim županom Alojzom Tomaševićem protiv kojeg je podignuta prijava zbog nasilja nad suprugom, ali on ne želi dati ostavku. Tu su i članovi HDZ-a iz Hrvatskog nogometnog saveza koji su odbili promjene koje je predlagao šef stranke. Koliko Plenković kontrolira HDZ?

Plenković kontrolira stranku točno onoliko koliko on želi. On je prvi predsjednik stranke koji nije radio posao koji nije posao šefa stranke. Primjer je i ovo što se dogodilo u Osijeku, dakle, nije se miješao u to. On ima određene ciljeve kojima stremi kao predsjednik stranke i premijer. Što se tiče HNS-a, to nije njegov posao. To je zasebna institucija koja nema veze s Vladom RH niti se Vlada može stavljati u poziciju da tu nešto odlučuje.

Ipak je u izvršnom odboru HNS-a najviše HDZ-ovaca?

Hrvatskom nogometnom savezu svakako treba promjena, izbori se trebaju demokratizirati, približiti svima koji rade i sudjeluju u radu HNS-a- Očito je da to javnost traži. U ovom trenutku opiranje čelnika HNS-a je rezultiralo time da su napravili ono što su napravili, ali je to po meni nešto što je nezaustavljiv proces, koji ide prema tome da će se promjene morati dogoditi. To je jasna poruka s navijačkih tribina. Navijači su diljem svijeta, u mnogim zemljama potaknuli velike promjene.

Sjetimo se i 90-ih godina u Hrvatskoj, prvi sukobi, nezadovoljstva, inicijative i poruke krenule su upravo s tribina. Već dugo upravo tu poruku šalju naši navijači. Javnost traži promjene. Na žalost, promjene kod nas idu sporo, ali su neminovne i one će se dogoditi. Moramo se početi mijenjati kao društvo. Jedna od tih promjena koja se zahtijeva je i HNS, a druga su ove naše stranačke priče.

Kako će HDZ riješiti problem župana Tomaševića?

Ako je stav stranke kojoj pripada da se povuče, svakako to treba učiniti. Izabran je neposredno i u ovom trenutku može reći da ne želi otići i sljedeće tri godine mu nitko ništa ne može, no ostavka bi bila moralni i pravedan čin čovjeka koji je na jednoj takvoj dužnosti.

Hoće li biti isključen iz stranke?

To će odlučiti Visoki časni sud, ako se pokrene postupak.

Hoće li uskoro biti unutarstranačkih izbora?

Odluka kad se ide na unutarstranačke izbore je odluka predsjednika. Stranka je iz jedne loše situacije u samo tri mjeseca uspjela okrenuti trend i dobiti izvanredne parlamentarne izbore na čelu s Andrejem Plenkovićem. On je premijer koji u ovom trenutku nema apsolutno nikakvu oporbu u Saboru. Ono što se predstavlja kao oporba nije doraslo tom zadatku. Plenković će dobiti još jedne parlamentarne izbore, a nakon toga prema Statutu, ići će unutarstranački izbori. Trebaju li oni u ovom trenutku ili ne, to je odluka predsjednika stranke. On će najbolje procijeniti kad je trenutak za njihovo raspisivanje.

Ono što je bitno je da svi parametri za koje je Vlada zadužena idu u plus. Ne zaostajemo u onim stvarima u kojima smo zaostajali proteklih četiri ili pet godina. Stvari su se pokrenule na bolje, što je vidljivo iz svih statističkih podataka, i protuteža premijeru u Saboru i Hrvatskoj u ovom trenutku ne postoji. I sva zadnja istraživanja to pokazuju. Sve probleme koji su se gomilali od 2001. do danas. nijedna vlada nije sustavno rješavala. Plenković nije povukao niti jedan populistički potez, ono što ja vidim iz njegovih poteza je da populizam ne dopušta, a bili smo svjedoci takvih poteza svih prethodnih vlada. Svi su svoj rejting pokušali popraviti populističkim potezima. Ovdje se sada radi planski i sa strategijom.

Za vas neki u HDZ-u kažu da ste čovjek Milijana Brkića. U kakvim ste odnosima s njim danas?

Nisam ničiji čovjek, svoj sam. Moji politički mentori i vlasnici – ne postoje. Brkić je moj izuzetno dobar prijatelj, naše prijateljstvo seže iz doba Domovinskog rata, a ta ratna prijateljstva definitivno su najjača. Zajedno smo dijelili položaj na Velebitu, kao i neke akcije. On je vrlo kvalitetan čovjek, zamjenik je predsjednika stranke, ali mene u političkom smislu nitko ne drži u šaci niti sam bilo čija figura ili pijun na šahovskoj ploči.

Što znači to da ste iz protesta ušli u politiku, kako ste jednom izjavili?

Sa 17 godina sam napustio srednju školu da bih otišao braniti domovinu. Naknadno sam završio školu 1993., a četiri godine poslije upisao sam i završio fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. Punih 11 godina proveo sam u hrvatskoj vojsci, pet godina sam bio pripadnik specijalnih postrojbi koje su ratovale u Dubrovniku, Mostaru, na Maslenici, Velebitu, bio sam u akciji Bljesak. Jedino nisam bio u akciji Oluja, što si ne mogu oprostiti jer sam desetak dana prije promijenio postrojbu koja je ostala čuvati položaje u istočnoj Slavoniji. U Domovinskom ratu mi je poginuo brat i troje prijatelja s kojima sam odrastao.

Vrativši se u Antunovac 1998., nakon mirne reintegracije, gledao sam kako se moje selo razvija, a razvijalo se vrlo loše. Tada sam bio član HSP-a. Nakon svih tih događanja, koja su me na neki način oblikovala i kao čovjeka, nisam želio promatrati kako moja općina stagnira. Odlučio sam se aktivno uključiti u realizaciju nekih projekata, ali kada sam komunicirao s tadašnjim čelnicima općine da se nešto napravi, nije bilo razumijevanja. Zato sam odlučio da se organiziramo i osvojimo vlast u Antunovcu kako bismo mogli raditi. Tako je i bilo i 2005. sam postao načelnik općine. Otada se mijenja i percepcija što se tiče mještana. Na svim sam izborima dobivao 70 posto, i kao HSP-ovac, i kao nezavisni, i poslije kao HDZ-ovac.

Na čelu ste županije u kojoj je teško stanje, posebno kad je riječ o iseljavanju ljudi. Što kao župan poduzimate da se situacija popravi?

Za 2018. imamo pripremljena četiri velika projekta. Jedan je besplatna đačka prehrana. To, možda, zvuči populistički, ali iza toga se krije još par sekundarnih projekata. Sva djeca će imati besplatnu prehranu, a tu će prehranu školama dostavljati OPG-ovi s područja županije.

U iduće dvije godine pripremit ćemo sve osnovne škole u županiji da imaju opremljene blagovaonice i kuhinje, gdje će se ta hrana djeci pripremati kao topli obrok. Dakle 17 milijuna se investira se u OPG-ove, čime olakšavamo budžet roditeljima, a djeca će jesti zdravu, ekološku hranu. Drugi projekt je ULO hladnjača, distributivno-logistički centar, pakiraonica i sušionica koji će podići proizvodnju hrane kroz naše OPG-ove.

Taj se projekt dugo se najavljivao, ali nikad nije napravljen. Treći projekt je sajamski prostor koji Osijek kao sjecište svih bitnih puteva mora imati. Četvrti projekt, o kojem se isto dugo pričalo, jest izgradnja najmodernije gimnazije – Prve gimnazije koja je sada smještena u neprimjerenom objektu. Već je osigurano zemljište i počelo se s izradom idejnog rješenja. Tu je i niz drugih projekata, jedan od njih je 12 sustava za navodnjavanje koji počinju s izgradnjom iduće godine, dok ih je dio već napravljen. Želimo podići i ponudu kontinentalnog turizma.

Ivan Anušić – Žestokim radnim tempom i konkretnim projektima do rezultata

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Davor Božinović: Hrvatska će uvijek biti meta različitih interesa, jer se nalazi na geopolitički strateškom položaju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović odbacio je tvrdnje da dio premijerova tima nema potporu u HDZ-u i njegovoj biračkoj bazi, ističući da sadašnji ozbiljan, nekonfliktan i uključiv način vođenja politike najviše valoriziraju upravo birači pa “oko HDZ-a danas postoji samo nedorasla oporba”.

Božinović je u razgovoru za Hinu, osim politike, govorio i o nabavi opreme te kadroviranju u MUP-u, novim uslugama, zakonima i hibridnom ratovanju te poručio da iza sebe želi ostaviti modernu policiju koja će sve više ulaziti u područje sive zone kriminaliteta.

Ministarstvo unutarnjih poslova godinu završava pohvalnim vijestima o nabavi nove opreme za policiju, što je dugo odgađano. Pritom ste ugovore potpisivali s hrvatskim tvrtkama. Kako je moguće da sustav koji se mora doživljavati kao stup sigurnosti dovede u situaciju da njegovi pripadnici godinama upozoravaju da nemaju prikladnu obuću ili odjeću prilagođenu godišnjem dobu?

“To sigurno nisu propusti policijskih službenika. Policija je tu da radi policijski posao, a ministarstvo na čelu s ministrom treba stvoriti logistički, financijski i pravni okvir, zajedno s vladom, u kojem će policija funkcionirati rasterećena brige o elementarnim stvarima kao što je oprema. Jedino tako možemo od policije tražiti ono što je njezina temeljna zadaća, a to je da maksimalno profesionalno obavlja svoje zadaće.

S obzirom na činjenicu da smo dugo živjeli u jednopartijskom sustavu u bivšoj državi pitanje odvojenosti civilnog i policijskog dijela posla nije još uvijek u dovoljnoj mjeri prepoznato kao osnova demokracije.

Naime, jedan od osnovnih postulata demokracije je da represivni sustav bude pod demokratskom kontrolom, ali ne na način da sluša ono što mu politika kaže već da provodi pozitivne propise. I moja je želja da se taj postulat snažno etablira, i zato govorim od prvog dana da nisam šef policije, da nisam ni ministar policije, jer unutarnji poslovi su puno širi. Ministarstvo brine o pravnom okviru, zakonitosti rada, nabavi, financijama, sve kako bi se policija mogla maksimalno koncentrirati na svoj dio posla.

U svakoj vladi je bilo dovoljno sredstava za opremu policije. Zašto ona nisu uvijek bila iskorištena to ne znam, želim gledati prema godinama koje slijede. U bilo kojem poslu morate zadovoljiti dva uvjeta – da imate jaku volju, da se svi ti procesi pregovaranja i ugovaranja odrade, što ponekad nije jednostavno jer se radi o složenim javnim nabavama, ali i suradnike koji su sposobni taj posao odraditi. Zato sam se i ekipirao ljudima od kojih sam tražio reference za ovaj posao i koji imaju jednu jedinu zadaću, a to je da sve što je potrebno ugovore i da hrvatski policajac bude opremljen.

Išli smo u dva smjera, jedan je bio intenzivno pregovaranje kako bi do kraja ove godine riješili pitanje deficitarne opreme jer kada sam došao u ministarstvo ispostavilo se da više od 5000 policajaca nema svu onu opremu koja im pripada po našim pravilnicima, a drugo o čemu ćemo izvijestiti javnost početkom siječnja su okvirni sporazumi koji će se sklopiti na duži rok s ciljem da taj posao ubuduće bude automatski.

Kada ugovorite na dvije godine onda je samo pitanje izrade i isporuke što je dobro i za sustav jer mu jamči stabilnost isporuke nužne opreme, a i za proizvođače jer mogu jednostavnije planirati svoju proizvodnju. Činjenica je da u tim poslovima sudjeluju uglavnom hrvatske tvrtke što je po meni normalno, jer ovako veliki sustavi trebaju i tu vrstu stabilnosti isporuke. To je dobro i  za hrvatske tvtke jer nije svejedno s kim će najveće ministarstvo kao MUP koji ima skoro 26.000 pripadnika sklopiti ugovore o nabavi. Tako da mislim da je ovo jedna win-win situacija za hrvatsku policiju i gospodarstvo”.

Želja za stvaranjem učinkovitijeg i građanima dustupnijeg sustava iščitava se i iz pokretanja novih elektronskih usluga koje građanima omogućuju da, primjerice, zahtjeve za dokumente podnose elektronskim putem. Koje novitete iz MUP-ove nadležnosti građani mogu očekivati u predstojećoj 2018. godini?

“Od 1. siječnja građani će moći podnijeti zahtjev za putovnicom elektronskim putem, kao što već sada mogu za vozačku dozvolu i to je jedan sustavan posao prenošenja administrativnih poslova u domenu elektroničkih komunikacija što je s jedne strane jednostavnije, a s druge štedi radne sate građanima i institucijama. Primjerice, kod prenošenja ovlasti za registraciju vozila na stanice za tehnički pregled izračunali smo da ćemo građanima uštedjeti oko 200.000 radnih sati godišnje.

Za sada broj ljudi koji koristi nove elektroničke usluge nije velik. Radi se o nekoliko stotina, jer je uvjet da imate e-osobnu iskaznicu, a potrebno je stvoriti i naviku. U tome i mediji mogu odigrati pozitivnu ulogu u smislu poticanja građana da se što više orijentiraju na korištenje ovih mogućnosti zbog toga što im je to jednostavnije”.

Istovremeno, uz spomenute uspješne projekte, mediji se i dalje intenzivno bave pitanjem kadroviranja u MUP-u, što povezuju s navodnim udarom desnog HDZ-ovog krila. Kako komentirate napise da neki ministri nemaju kontrolu u svojim resorima, ali i da Andrej Plenković ne kontrolira HDZ?

“To je potpuno netočno i moram priznati da nisam čuo za takve konstatacije ni na razini spekulacija. Potpuno je jasno da nema govora o bilo kakvim udarima. HDZ stoji daleko bolje od bilo koje druge političke opcije. HDZ na čelu s Plenkovićem je stranka umjerenog desnog centra, ali iznad svega stranka koja ima demokratski način funkcioniranja, na što se mnogi u Hrvatskoj još uvijek teško navikavaju.

Mi smo otvorena vlada i prema van, ali i unutar samog vladinog tima, o svakom pitanju se razgovara, potiče se različitost u promišljanjima i mislim da HDZ i vlada sa svojim vodstvom danas postavljaju demokratske standarde koji se teško mogu prepoznati kod naših oponenata. Ono što je najvažnije to prepoznaju birači, građani Hrvatske, koji upravo ovakav nekonfliktan, uključiv način vođenja politike valoriziraju na način da oko HDZ-a danas postoji samo nedorasla oporba sa silaznom putanjom javne potpore”.

Ipak, vrlo često možemo pročitati da najbliži premijerovi suradnici nemaju podršku u stranačkoj bazi?

“HDZ je pun ljudi koji su politički iskusni. I ti politički iskusni ljudi vrlo dobro znaju da HDZ, a o tome govori i stranačka povijest od 1990. do danas, može biti na vlasti samo kad ga vodi netko tko je sposoban voditi politiku u kojoj se štite temeljni nacionalni interesi, ali koji je istovremeno šire poznat, prepoznat i priznat kako u Hrvatskoj tako i u međunarodnoj zajednici.

HDZ je imao jedno razdoblje, recentno prije Plenkovića, u kojem je otišao u smjeru u kojem bi ga neki kritičari voljeli vidjeti i danas, i nije mogao realizirati već dobivenu bitku na parlamentarnim izborima, a i na vlasti je trajao koliko je trajao. Dakle, nemojte pocijeniti političku pamet HDZ-ovaca koji vrlo dobro prepoznaju onaj profil vodstva stranke koji može jamčiti boljitak za državu, a s druge strane i činjenicu da je HDZ na vlasti”.

Je li možda došlo vrijeme da se u HDZ-u dozvoli rad frakcija?

“Nema nikakve potrebe za frakcijama zbog toga što članstvo HDZ-a to ne bi podržalo, a ne vidim ni koja bi bila svrha toga. Predsjednik stranke uživa podršku članstva, pobijedio je na stranačkim izborima, na parlamentarnim izborima, na lokalnim izborima pa i oni koji možda nisu najsretniji svojim trenutnim položajem znaju da ne mogu ponuditi stranačkom članstvu ono što je za svaku stranku najvažnije, a to je da pobijedi na izborima, jer na izborima glasuju svi građani Hrvatske”.

Od početka Plenkovićeva mandata neki analitičari ističu da Hrvatskom upravljaju diplomatski kadrovi. Uz vas i premijera tu je i predsjednica Republike kao bivša veleposlanica i dužnosnica u NATO-u. Ipak, analitičari su tvrdili da je hrvatsko političko vodstvo u posljednje vrijeme djelovalo nepripremljeno baš u međunarodnim pitanjima – od nedavne haške presude ‘herceg-bosanskoj’ šestorki i statusa Hrvata u BiH, preko teritorijalnih sporova sa Slovenijom do nesuglasica s Mađarskom oko MOL-a, političkog prepucavanja sa Srbijom… Kako to tumačite?

“Prvo, ova vlada je naslijedila sve te probleme, a također otvorila su joj se i neka pitanja na koja nitko nije računao poput krize vezane za Agrokor. Što se tiče odnosa sa susjedima osnovno je, prva lekcija u geopolitici glasi da kad pogledate državu na zemljovidu onda možete bez da išta znate o njoj govoriti kakvi joj mogu biti odnosi sa susjedima ili kakvi su odnosi susjeda prema njoj.

Hrvatska ima središnje mjesto i predstavlja spojnicu između južne ili jugoistočne i središnje Europe, između Mediterana i srednje Europe i ima izuzetno važan geopolitički položaj. Ima jednu od najdužih i najljepših obala u Europi i Hrvatska nema pretenzije na bilo čiji teritorij jer je vrlo zadovoljna s onim što ima. Kad pogledate bilateralna granična otvorena pitanja, Hrvatska nikada nije išla dalje od granice sredine koja bi odvajala naš teritorij od teritorija naših susjeda, za razliku od drugih koji bi uvijek željeli nešto više na našu štetu.

Hrvatska će uvijek biti meta različitih interesa, jer se nalazi na geopolitički strateškom položaju kada govorimo o Europi, na strateškim energetskim pravcima i zato je potrebno kod svakog pitanja koristiti svu stručnost, komunikaciju s međunarodnim partnerima i mislim da je činjenica da ima dosta ljudi koji su bili u diplomaciji, a danas su na vodećim mjestima u hrvatskoj politici samo prednost”.

U posljednje vrijeme smo mogli čuti izjave, čak i od premijera kako se Hrvatsku pokušava politički destabilizirati hibridnim ratovanjem, možete li navesti neke od primjera hibridnih aktivnosti protiv aktualnog političkog vodstva? Jeste li dijagnosticirali pojedince i/ili skupine sklone hibridnom ratovanju?

“Hibridno ratovanje ili ‘hybrid warfare’ je jedna od tema o kojoj se danas piše najviše knjiga iz područja međunarodnih odnosa. Uvijek je bilo kompeticije između država i ovisno o dobu u kojem su države ulazile u interakciju, koristila su se i sredstva koja su ovisila o tadašnjem tehnološkom razdoblju, odnosno o stupnju tehnološkog razvoja.

Danas je u prvom planu internet, dakle društvene mreže koje se, uz sve ono dobro što su donijele i što nose za razvoj društva, koriste i kako bi se plasirale različite dezinformacije, lažne informacije, lažne vijesti s ciljem da se progura određeni interes koji nužno ne mora biti nacionalni interes zemlje u kojoj se to zbiva.

Takav je slučaj u gotovo svim demokratskim državama koje su se otvorile prema svijetu i koje danas traže način kako zaštititi svoje vitalne ciljeve i adekvatno se organizirati u smislu demantiranja ili razotkrivanja djelovanja koja nisu na tragu onoga što je njihov interes. Prema tome ja ne bih govorio o nekom usko specifičnom hibridnom ratu ili neprijatelju, ali je činjenica da je i ovdje u MUP-u prije nešto manje od godinu dana bio jedan ozbiljan upad u informacijski sustav o kojem smo izvijestiti javnost.

Dakle, danas se pokušava doći do informacija koje su klasificirane, želi se prodrijeti u načine na koji određena država donosi odluke, a da bi se utjecalo na proces njihova donošenja. Ponavljam Hrvatska tu nije nikakav izuzetak, uostalom u javno dostupnom SOA-inom izvješću za 2017. se na nekoliko mjesta u poglavljima o sigurnosnom okruženju i stranom obavještajnom djelovanju prema RH govori o našoj izloženosti hibridnom ratovanju. Dakle, mi to detektiramo, znamo prepoznati smjerove i interese koji stoje iza određenih akcija i sukladno tome postavljamo vlastitu zaštitu”.

Pa nije li onda riječ ratovanje možda ipak malo preteška?

“Hybrid warfare je međunarodno usvojen termin, a kada to kažete na hrvatskom onda to može poprimiti jednu drugu dimenziju, s tim da oni koji forsiraju tu drugu dimenziju vrlo dobro znaju da se ne radi o klasičnom ratu”.

Vratimo se nakratko na ustroj MUP-a. Na kadroviranje, prvenstveno na čelnim mjestima policijskih uprava, nedavno se, kako je objavio jedan tjednik, požalila i skupina “ogorčenih pripadnika Specijalne policije MUP-a”, iz čijih je redova velik broj novoimenovanih načelnika. Što mislite o njihovim primjedbama?

“To je pismo prije došlo dotičnom tjedniku nego do mene, tako da sam za njega prije doznao iz medija. Inače, ovdje dolaze stotine anonimnih pisama, prijava, dojava, a sve što je anonimno za mene nije pretjerano relevantno. I naravno da ne odgovara istini. Ali uvijek u kadroviranju ima onih koji su zadovoljniji i onih koji su manje zadovoljni pa ti onda traže načine kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo.

Što se tiče specijalne policije, odnosno bivših specijalaca, mislim da su u ovom kadroviranju prošli vrlo dobro, ne zato što su specijalci nego zato što su bili bolji od svojih protukandidata za određena mjesta. To je ujedno i splet okolnosti, jer se može reći da je vrlo dobro prošla i granična policija jer je glavni ravnatelj policije došao iz granične policije, kao i moj posebni savjetnik.

Ono što je za mene ključno, a to sam im kazao više puta na zajedničkim sastancima, postoji samo jedan kriterij, a to je njihova uspješnost i rezultati. I ako pogledate, iako je kratko razdoblje za ocjenjivanja, mislim da možete zaključiti kako je policija vrlo efikasna u zadnje vrijeme u rješavanju raznih vrsta kriminaliteta, od prijetnji novinarima do složenih akcija poput ove u 12. mjesecu gdje smo koordiniramom akcijom specijalne, interventne i temeljne policije uz korištenje helikoptera u par sati riješili jednu od vrlo dobro osmišljenih i organiziranih pljački vozila s novcem. Ja sam tu akciju doživio kao potvrdu da su izabrani najbolji ljudi na najvažnija mjesta”.

U posljednje vrijeme promijenjeno je dosta zakona iz policijske domene. Primjerice, izmjenama zakona o kaznenom postupku policija je dobila nove ovlasti u svojim istraživanjima. No, i dalje je na snazi vrlo stari Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u kojima su još uvijek istaknute kazne u njemačkim markama. Kada možemo očekivati iskorak u tom području?

“Što se tiče Zakona o kaznenom postupku vrlo smo se organizirano pripremali za tu zadaću i osigurali svu tehničku opremu koja je potrebna za audio vizualna snimanja, ali i radili na internom obučavanju službenika kriminalističke policije. Te tečajeve je prošlo više od 900 ljudi, a od samog starta primjene zakona, posebno sam odredio iskusne policajce koji prate realizaciju tog posla sa zadaćom da me izvješćuju o tome kako teče provedba i koje bi eventualne mjere i poboljšanja trebalo uvesti u načine rada. Sve informacije koje sam do sada primio govore u prilog tome da se policija spremno suočila s ovim izazovom.

Što se tiče Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira njegove izmjene su skoro spremne, no nije išao u proceduru jer smo imali drugih prioriteta. Novi prijedlog zakona izrađen je tijekom 2016. i 2017. godine, organizirana je i provedena javna rasprava i trenutno se prijedlog zakona nalazi u doradi u MUP-ovoj Upravi za pravne poslove. Među ostalim, prijedlogom su obuhvaćeni i prekršaji počinjeni zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog porijekla, invaliditeta, spola ili spolnog opredjeljenja”.

U više ste javnih istupa isticali da Vam je cilj profilirati policiju kao učinkovit i kvalitetan sustav bez političkog utjecaja. Kako vidite MUP na kraju Vašeg mandata?

“U svom mandatu želim stvoriti modernu policiju ili barem postaviti osnove na kojima će policija sve više ulaziti u područje sive zone kriminaliteta. Mislim da je naša policija vrlo učinkovita kada govorimo o reaktivnom djelovanju, dakle djelovanju po prijavljenim kaznenim djelima, krađama, ubojstvima… Međutim, postoji i “tamna zona” kriminaliteta gdje prije svega spada korucpija koju malo tko prijavljuje jer nema dovoljno dokaza, a oni koji sudjeluju u tome ne pada im napamet da se jave policiji.

Dakle, korištenjem suvremenih analitičkih metoda, prije svega obradom i analizom velikih skupova podataka, tzv. big data, moramo djelovati proaktivno kako bismo bili u stanju mapirati područja i poslovna i lokacijska gdje možemo istraživati kriminal bez neke konkretne prijave. To je način na koji rade danas najefikasnije policije u svijetu i moj je interes da se približimo tom načinu rada. Zato treba ulagati prije svega u obrazovanje policajaca i krenuli smo tim putem, već smo organizirali prve tečejave i nadam se da rezultati neće izostati. Ali, naravno to ne znači da ćemo zapostaviti reaktivni dio policijskog posla jer samo učinkvitošću i proaktivnog i rekativnog djelovanja možemo imati onu razinu djelotvornosti policije s kojom možemo biti u potpunosti zadovoljni.

Važna zadaća pred nama je ulazak u Schengen i zaštita vanjskih granica Hrvatske koja je ujedno i najduža vanjska granica EU, borba protiv neleganih migracija, a za sve to morate imati obučenu i opremljenu policiju i u tom smjeru su fokusirane naše najvažnije aktivnosti i kada je u pitanju povlačenje sredstava iz EU fondova, ali i dodatna obuka i opremanje policajaca”.

Razgovarao Andrej Matijašević (Hina)

Davor Božinović: Na svaku povredu granične crte policija će reagirati

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari