Pratite nas

Magazin

Kako je Dr. Zlatko Tomašić postao vjerodostojno lice riječkog HDZ-a?

Objavljeno

na

Nakon što su birališta zatvorena, a glasovi u potpunosti prebrojani riječka politička arena dobila je vjerodostojno novo lice koje je iznjedrila braniteljska populacija unutar riječkog HDZ-a uz blagoslov Zagreba. Ime Zlatka Tomašića ime je za koje ćete svakako čuti u budućnosti javno ukoliko do sada još niste imali prilike, jer dr. Zlatko Tomašić dolazi iz struke, a ne iz političkog života. Dapače, ovo su mu bili prvi izbori na kojima se natjecao i birao ispred hrvatskih građana, te je odmah ostvario izvrstan rezultat što nije uspjelo poći za rukom dugogodišnjem saborskom zastupniku i bivšem pomoćniku ministra pomorstva Josipu Boriću koji je prikupio 1.489 preferencijalnih glasova (4.16%) kao niti bivšem saborskom zastupniku i aktualnom gradonačelniku Malog Lošinja Gariju Cappelliu koji je na konto sabrao 1.140 preferencijalnih glasova (3.18%) iz 8.izborne jedinice. Treba napomenuti da su obojica bivši predsjednici Županijskog odbora HDZ-a Primorsko goranske županije, a sadašnji potpredsjednici istog tijela.

U samo 4 tjedna koliko je kampanja trajala dr. Zlatko Tomašić uspio je prema ukupnom broju preferencijalnih glasova zauzeti uvjerljivo 4. mjesto na HDZ-ovoj listi u VIII. izbornoj jedinici sa 2.991 preferencijalnim glasom (8.36%) iza tehničkog ministra pomorstva Olega Butkovića koji je imao 8.286 preferencijalnih glasova (23.17%), dr. Ivana Kirina koji je prikupio 4.588 preferencijalnih glasova (12.83%) i tehničkog ministra turizma Antona Klimana koji je dobio 4.135 preferencijalnih glasova (11.56%). Ako uzmemo u obzir da Oleg Butković dolazi iz Novog Vinodolskog, Anton Kliman iz Istarske županije, a dr. Ivan Kirin isprofilirano je ime još iz vremena njegove političke karijere u HSP AS ispred čije je stranke ušao u Hrvatski sabor u prošlom sazivu, dr. Zlatko Tomašić dokazao je na ovim parlamentarnim izborima da je vjerodostojno novo lice riječkog HDZ-a koje je u samo 28 dana prikupio gotovo 3.000 glasova bez da su hrvatski građani znali u javnosti o kome je riječ budući da ga se skrivalo do te mjere da mu se nije dozvolilo da se predstavi kao kandidat za Hrvatski sabor na završnom skupu u Rijeci biračima kao rođeni Riječanin.

S obzirom da je u gradu Rijeci dr. Zlatko Tomašić osvojio 2.100 preferencijalnih glasova što je ekvivalent od 17.03% dobivenih HDZ-ovih glasova u Rijeci za razliku od aktualnog predsjednika riječkog HDZ-a Lucijana Vukelića koji je prije 10 mjeseci osvojio 704 preferencijalnih glasova odnosno 5.25% možemo reći zvijezda je rođena, a sada ju je potrebno samo izbrusiti. Na razini VIII. izborne jedinice dr. Zlatko Tomašić osvojio je 2.991 glas što je ekvivalent od 8.36% ukupnog broja dobivenih glasova HDZ-ove liste u VIII. izbornoj jedinici za razliku od Lucijana Vukelića koji je prikupio na konto 1.302 glasa odnosno 3.49%. Pritom treba uzeti u obzir da je Lucijan Vukelić vodio riječki HDZ kroz 4 godine, a dr. Zlatko Tomašić imao je svega 28 dana unutar kojih su svi radili protiv njega osim njegovih volontera koji su izvukli maksimum iz ovih izbora na svojim leđima. Važno je napomenuti da je u Rijeci nadmašio i MOST-ovu zastupnicu Ines Strenju Linić koja je imala 1.417 glasova u Rijeci, a 150 glasova ukupno više od nas da bi na kraju ušla u Hrvatski sabor.

Također, potrebno je istaknuti kako je demontirao prijedlog GO HDZ-a Rijeka koji je naložio temeljnim ograncima da se odrađuje na terenu za Mariju Bukvić koja je u gradu Rijeci prikupila mizernih 358 preferencijalnih glasova (2.90%) od ukupno 548 preferencijalnih glasova odnosno 1.53% koliko je osvojila u VIII. izbornoj jedinici što je još gori rezultat nego li je imao sam Lucijan Vukelić u studenome 2015. godine. Do kada će nas sramotiti lideri riječkog ogranka lošim kadrovskim rješenjima?

Vidimo da će Zoran Milanović odstupiti sa mjesta predsjednika SDP-a nakon što je izgubio šeste izbore u nizu i neće se kandidirati ponovno za predsjednika stranke na unutarstranačkim izborima pa se stoga postavlja retoričko pitanje hoće li predsjednik riječkog HDZ-a Lucijan Vukelić napokon podnijeti neopozivu ostavku nakon što se i sam uvjerio da je kandidat iz Rijeke u samo 28 dana utrostručio njegov rezultat bez stranačke baze i potpore gradske organizacije koji on nije bio sposoban postignuti u 4 godine, kao i cijeli gradski odbor HDZ-a Rijeka koji je stao iza prijedloga Marije Bukvić i osramotio se sa mizernih 1.53% koliko je dotična kandidatkinja prikupila ispred krovne organizacije u Rijeci? Još se jedino u Rijeci neuspjeh prezentira uspjehom, a za to se ne snose nikakve konzekvence.

Za pretpostaviti je da će se i dalje ponašati kao da su Holandezi, a ne znaju niti da li su Englezi budući da je ljetna sezona produljena radi lijepog vremena i skrivati će se iza nacionalnog rezultata pokušavajući izgubljeno pretvoriti u dobiveno. Možda bi nešto mogli naučiti i od bahatog Zorana Milanovića koji na kraju odlazi sa stilom pa se kolektivno povući kako bi gradska organizacija riječkog HDZ-a dobila sjaj koji je odavno izgubljen krivom politikom vođenja i upropaštavanja od kadrova koji ne mogu preći izborni prag od 5%, a ne da će prikupiti 10% koliko je potrebno za preskočiti idućeg na listi.

Ako promatramo sa aspekta s kojeg je HDZ u Rijeci u odnosu na izbore sredinom studenog 2015. godine pao sa 13.399 glasova na 12.331, a pridodamo li 2.100 glasova Zlatka Tomašića u Rijeci pad bi bio još veći tj.na razinu 2011. godine kada je HDZ bio u jeku korupcijskih afera, a razloge treba tražiti u neprepoznatljivom radu vodstva riječkog HDZ-a koji stagnira godinama.

Na kraju bi dao za prijedlog vrhu stranke neka analizira rezultate iz kojih će zamijetiti upravo analizu koju sam slikovito prikazao, a za početak ukoliko sastave Vladu RH neka razmotre mogućnost da dr. Zlatko Tomašić kao četvrto plasirani na listi HDZ-a prema ukupnom broju prikupljenih preferencijalnih glasova uđe u Hrvatski sabor umjesto aktualnih tehničkih ministara ukoliko će zadržati mjesta i u idućoj Vladi RH. Tim potezom osim što bi opravdali slogan vjerodostojno, poslali bi u Hrvatski sabor osobu koja je poštena, moralna, nekompromitirana, stručna, domoljubna i koja je prikupila najveći broj preferencijalnih glasova iza trojca koji su ušli u Hrvatski sabor, a ujedno bi pokazali kako imate namjeru sređivati stanje u riječkom HDZ-u i uhvatiti se u koštac sa stvarnim problemima.

Hoćete li stvarati vjerodostojnu osobu u Hrvatskom saboru koja je u Rijeci nakon 28 dana kampanje prikupila 17.03% od ukupne liste HDZ-a u Rijeci bez stranačke infrastrukture uz podmetanja do skorog uništenja personalne kampanje ili će nas i dalje voditi pojedinci koji ne mogu preći izborni prag od 5% na osnovu vlastitog imena, a za prijedloge liste usvajaju nam kandidate iza kojih su otvoreno stali da bi uz njihovu podršku prikupili jedva 1.53% u Rijeci od ukupnog broja glasova HDZ-ove liste ovisiti će o vama?!

Primjer dr. Zlatka Tomašića je dokaz da se u Rijeci može puno bolje nego što se to prezentira u Zagrebu. Zamislite sada kada bi se infiltriralo još ljudi koji dolaze iz struke, a za sobom vuku i do nekoliko tisuća glasova uvjeren sam da bi HDZ već na idućim izborima u VIII. izbornoj jedinici imao 4 saborska mandata uz permanentan rad koji izostaje dugi niz godina. Također, potrebno je na idući izborima na izborne liste staviti gradonačelnike Crikvenice i Raba s obzirom da Oleg Butković i Josip Borić ne mogu nadomjestiti glasove aktualnih gradonačelnika budući da ne dolaze iz tih sredina, a to se može usporediti sa lokalnim izborima.

Zvijezda je rođena, a na vrhu stranke je da se odluče želimo li na području VIII. izborne jedinice stvarati vjerodostojnog kandidata, a pritom je potrebno postaviti ispred sebe cilj i odrediti kriterije uz pomoć kojih ćemo doći do željenog uspjeha ili ćemo i dalje imati kandidate koje ne prepoznaje niti vlastito članstvo.

Sanjin Baković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Pater Ike Mandurić: “…Najveći poraz i sramota moga naroda jest činjenica da su cajke preplavile Hercegovinu…”

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što se osvrnuo na koncert Balaševića u zagrebačkoj Areni, status isusovca p. Ike Mandurića podigao je buru u javnosti.

Isusovac je na blogu objasnio zbog čega je prozvao Balaševića, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Je li i vas uznemirio moj status o Balaševiću? Znam da mnoge je.

Doista, je li bilo neprimjereno da se dovodi u pitanje činjenica da Zagreb hrli na Balaševićev koncert, i otvarati pitanje njegove moralnosti.

To je općenito pitanje, i česta pojava: Zašto nam je toliko važno što misle i žive pjevači, glumci, umjetnici? Zašto imamo potrebu zaviriti u njihovu dušu, pa ćemo gledati, slušati ili čitati o tome kako gledaju na svijet, i je li to u redu? Jedan Emir Kusturica je valjda sto puta morao objasniti svoje predratno napuštanje Sarajeva. I Thompson svoje postupke. Nekakav poznati hollywood-ski glumac naprasno će biti izbačen iz neke serije radi njegovih prijestupa, makar su se dogodili nekad davno prije. Zašto nam je to važno? I je li to u redu?

Čini se po našem ponašanju, da je to i važno i opravdano. Razlog se da i naslutiti: to je zato što slutimo da oni, svojim stvaralaštvom upravo tkaju vlastite ideale u svoje djelo. Stoga mi želimo znati što to oni u konačnici vjeruju, žive, pate, trpe, čeznu, žele, žale, žude… Umjetnici imaju prevažnu ulogu i nezamjenjivu misiju. Oni su nositelji tog jednog dijela kulture koji, više nego bilo koji drugi (ako izuzmemo vjeru), oblikuje mentalitet jednog naroda. Oni su svećenici izvanvjerskog svijeta; duša naroda. Odnosno, trebali bi to biti. To je važno za svakog od njih, pa i za Balaševića.

Meni je stoga važno to što neki umjetnik misli, kakve ideale slijedi i vjeruje. Pa, kad pročitam ili saznam da se zalaže za neke krive vrijednosti, njegova umjetnost mi istog časa postane odbojna. Tako mi se, kad sam jednom saznao kako se svojedobno poznati pjevač Julio Iglesias, kojeg sam do tada vrlo rado slušao – hvalio kako je spavao sa tisuće žena – najednom ogadio. Tako nemoralan tip sigurno unosi nešto krivo u svoju glazbu. Ta glazba je za mene prestala postojati. Druga je stvar ako netko u svojoj slabosti ima neki porok koji je jači od njega, s kojim se onda hrve, muči i bori, makar se drogirao ili pio, njegovo stvaralaštvo može odisati vapajem za smislom, i govoriti o toj patnji s kojom se bori. I nisam samo ja takav. Pun je svijet takvih. Brojni su prestali slušati Thompsona, i zalažu se za zabranu njegovog nastupanja – neovisno o tome koliko njegova glazba vrijedi.

U istom duhu, moram dobiti objašnjenje kako je netko, u vrijeme ulaska jugočetničkih snaga u Vukovar, mogao u jednoj časnoj sestri vidjeti „voštano lice“ koje odaje „predumišljaj?“ Mora se tražiti i objašnjenje huškačkih pjesama protiv Slovenaca, Albanaca, Hrvata, itd. Moram znati kako se to dogodilo. Trebalo bi ga to pitati. Na primjer, kad je Doris Dragović trebala imati koncert u Sava Centru u Beogradu, novinarka srpske televizije joj je postavio jedno puno manje neugodno pitanje: kako to da je došla održati koncert u Beogradu, budući da je 1990 izjavila da nikada više neće nastupati u Srbiji. Iako to nije bila neka uvredljiva izjava, rezultat je bio postignut. To je vidjela cijela Srbija. Rezultat toga je bio – bojkot. Potaknut tim medijskim prepadom – narod je odlučio ne doći. I koncert je, manje-više, propao, iako su prognoze prije toga govorile sasvim suprotno.

Nema šanse da Balaševića jednako tako sačeka neki novinar HRT-a, i postavi mu ta pitanja o Vukovaru, i podsjeti ga što je onda govorio. Nego, oni umjesto toga, čine sve kako se Balašević ne bi suočio s tim pitanjem. Oni Balaševiću tepaju, prikazuju ga kao nevinu dobru napaćenu dušicu, simpatičnog bezazlenog lika… Od njega zapravo prave simpatičnog Djeda Mraza. A tko ne voli Djeda Mraza? Dakle, kod nas, mediji ne da ne rade svoj posao, nego čine suprotno od onoga što bi morali i trebali činiti. Nema tog novinara koji bi se usudio nešto takvo pitati Balaševića u Zagrebu pred kamerama. Da se to dogodi, valjda bi premrlo pola Hrvatske od šoka.

A sad malo o nekim pitanjima koja ste mi postavljali – ili krivim shvaćanjima onoga što sam htio reći:

– Jesam li za zabranu Balaševića? Naravno da nisam. Ja sam za to da se dopusti i njemu, i Bora Čorbi, npr, i svima da sviraju i pjevaju po svim dvoranama svijeta – ako imaju publiku – ma koliko se ja s njima neslagao. Ali ne na način da im novinarska klika krči put i fotošopira njihove životopise, kako što to često čini u Hrvatskoj.

– Kako ja znam da neki drugi pjevač nema možda i stoput gore stavove od Balaševićevih? Nikako. Ne znam to. Ali dok ih ne znam, ako i idem na njegove koncerte, sve dok to ne izgovori i javno, ne amnestiram sve ono što on u srci misli. Međutim, kad javno iznosi i zastupa neka neprihvatljiva stajališta, prirodno je da to u meni i u narodu izaziva odbojnost. Osim, naravno, ako se to ne zataška.

– Zašto onda ne zamjeram i Thompsonu? Kao što rekoh, nikome ne treba braniti da pjeva. Kad je njegov slučaj u pitanju, novinari – to svi možemo posvjedočiti – ne propuštaju postaviti brdo i svu sili svih mogućih škakljivih pitanja. I nikada ga, za razliku od Balaševića, nisu tetošili, prikazivali kao nekog dobricu … nego, naprotiv. Nadalje, Thompson je prošao iskrenu duhovnu katarzu – obraćenje – za koju se zna – a za koju ga novinari, naravno, nikada ne pitaju. Ja za nju znam, i stoga; i baš stoga, vjerujem njegovim pjesmama. Znam što osjeća, pa se posve mirno i pouzdano mogu prepustiti njegovoj glazbi, jer znam da su proizišle iz iskrene duše.

– Mrzim li Balaševića? Je li moj post bio govor mržnje? Terminom govor mržnje se najviše koristi upravo u svrhu poticanja na mržnju. Ja to ne radim. Dok uzvikujete „govor mržnje“, često samo bacate dimnu zavjesu kako bi sijali mržnju prema nekome s kim se ne slažete, ili koga niste ni pokušali razumjeti. Uvijek je tako bilo. Da bi nekoga mogli kamenovati, najprije ga morate proglasiti gubavim. Samo naprijed. Ja to ne radim. Ne mrzim ga. Iskreno mu želim svako dobro, iskreno srce i mir u duši, njegovoj djeci, i njegovoj domovini. I želim da, ako već nije, upozna Boga – naravno, jer to je najvažnije. Žao mi je najviše ako sam mu rastužio djecu, jer svačiji tata je u pravu i bez greške, i vrijedan svake ljubavi.

– Smeta li mi to što je Srbin? Prvo, nisam ni siguran ni smatra li se Srbinom. No, što god da je, nije time manje vrijedan od mene. Biti Srbin, kao i biti Hrvat, nije ni prednost niti mana, nego Božji dar svakom čovjeku. Njemu je Bog dao milost da bude Srbin, meni da budem Hrvat, trećemu da bude Mađar… Sve je to jednako vrijedno. Iskreno, rado bih pokrenuo jednu molitvu za Srbiju, i svojedobno sam to htio učiniti, ali druge obveze su me odvele dalje. Volio bih da postoji jedna takva zajednica. Mislim da smo mi Hrvati osobito pozvani moliti za taj narod, jer smo se toliko izranjavali. Srbija i Srpski narod često su mi u mislima, imam empatije za taj narod, i često ih se sjetim u molitvama. Siguran sam da nisam jedini, i da ima puno Hrvata koji to isto čine. Iskreno želim svako dobro i njemu osobno i cijelom Srpskom narodu. Na prvom mjestu pravedne institucije, pobjedu nad korupcijom, život u istini, ekonomski uspjeh, te, ponajviše duhovni preporod. Nikad neću zaboraviti svoje prijatelje srbe, koje sam stekao u JNA.

– Pa, može li se Balaševiću ikako oprostiti? Naravno. Obraćenje je jedino jamstvo da se mentalitet mijenja. Neka katarza mora biti – a ona se mora izreći, objasniti. Javno, pred medijima se suočiti s pitanjima. A onda će narod prosuditi koliko je to autentično i stvarno. Jedva bih dočekao da i sam povjerujem da se promjena dogodila. Jedva bih dočekao da se Balašević obrati. Ne nužno u vjerskom smislu, nego u smislu uvida u krive korake. I jedva bih dočekao vijest da se to već dogodilo – i da mi je promaklo. Ali, ako mi je promaklo, novinari su krivi za to jer ga nisu pitali – ne ja.

– Zašto ne osuđujem cajke, Cecu i slične. O ovoj glazbi mislim sve najgore što se može misliti. To je gore čak i od glazbe Severine, Jelene Rozge i Lidije Bačić. Cajke su glazbeno zlo najgore vrste. To ne mogu podnijeti ni u šali. Ovoga ljeta, dok smo se vozili na jednu svadbu, prijatelji su u zafrkanciji počeli puštati neke narodnjake. Najozbiljnije sam tražio da ili ugase, ili idem pješke. Najveći poraz i sramota moga naroda jest činjenica da su cajke preplavile Hercegovinu. Umirem od srama i žalosti. To nikako ne mogu objasniti. Nema mi goreg šamara. A sve katolici, sve hrvatine… To je takva sramota. Da se razumijemo, od cajki ne zazirem zato što dolaze iz Srbije ili od kud god da dolaze. Problem je u tome što je to antiglazba, niske strasti, apsolutno bez morala i bez pameti. Ljudi nemaju pojma koliko to uništava duh. To je gore od droge. Kad bi to samo znali!

– I konačno: uvijek je potrebno misliti svojom glavom. Sve je povezano. Čovjek je cjelovito biće. Umjetnost je duhovna stvarnost. Stoga je potrebno srcem prebirati i prepoznavati kojeg je duha i nadahnuća. Stvari nisu jednostavne. Želim stati pred čestitog, hrabrog, miroljubivog čovjeka, koji ima dubinu, i koji ne ide na jeftine emocije. Takva glazba, slika, teatar, takva umjetnost nam danas treba. A ona je u krizi svih kriza. A s njome onda i mi koji je konzumiramo.

Svako dobro, zdravi i veseli bili!
Pater Ike

facebook komentari

Nastavi čitati

Magazin

Miroslav Škoro postao doktor ekonomskih znanosti

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro obranio je doktorsku disertaciju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku!

Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku uspješno je obranio svoju doktorsku disertaciju pod naslovom ‘Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima digitalizacije’.

Škoro se nada da će njegov rad napisan na oko 300 stranica pomoći da se redefiniraju odnosi u glazbenoj industriji.

Svestrani glazbenik danas je tako postao doktor znanosti! Na doktoratu je marljivo radio, a danas je u društvu supruge Kim i pobrao plodove uloženog truda. Škoro je, inače, jedan od najobrazovanijih ljudi na hrvatskoj glazbenoj sceni, piše dnevnik.hr

Osim što je diplomirao, a sada i doktorirao na Ekonomskom fakultetu, Škoro je svojedobno u Osijeku završio Višu građevinsku školu te postao inženjer građevinarstva. Iako je javnosti najpoznatiji kao pjevač, Škoro je tijekom godina uložio silan trud u obrazovanje, a bavi se i proizvodnjom vina. Veliku podršku u svemu ima u svojoj supruzi Kim, koja ga je i danas pratila i podržala.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari