Pratite nas

Dragić se treba odreći najviše hrvatske nagrade za kulturu. Dezerteri je nisu zaslužili.

Objavljeno

na

Skandal Ministarstva kulture RH. Dragić se treba odreći najviše hrvatske nagrade za kulturu. Dezerteri je nisu zaslužili.

Nedeljko Dragić nagrada

Ne, ovo više nema smisla! Nagradu za životno djelo, koje dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, ove će  godine (za 2013.)  za filmsku umjetnost primiti nitko drugi nego Nedeljko Dragić (72). Književnik Predrag Matvejević za njega je u članku “Tko je tko i odakle” (Nacional, kolovoz 2010.) uz ostalo napisao da je riječ o “Srbinu, jednom od najcjenjenijih “cartoonista” u Europi” te da su ga “na žalost, prilike navele da se od početka devedesetih pa skoro sve do današnjih dana skloni u inozemstvo”, a da je glavni krivac za to – dr. Franjo Tuđman!

Međutim, kad ga je jednom prigodom novinarka Nina Ožegović upitala “zašto je početkom devedesetih napustio Zagreb i otišao u Munchen”, Dragić je odgovorio: “Kad su me prijatelji iz Dubrovnika pitali hoće li biti rata, odgovorio sam im da će biti krvi do koljena. U Drugom svjetskom ratu doživio sam obiteljsku tragediju i zaključio sam kako mi je jedan rat dovoljan. Predosjećao sam događaje i otišao u Munchen”. (Što nismo tako uradili i mi ostali?) Zatim je, jedan od doajena slavne Zagrebačke škole crtanog filma, pričao da je tijekom Domovinskog rata živio u zgradi, koja ima bazen, saunu i fitness centar, ali da mu se taj Munchen dopao jer u njemu  među ostalim živi i dva milijuna pasa koje odijevaju u Armanijevim dućanima, a pokapaju ih na posebnim grobljima.

Kad je prošao “tuđmanizam” i kad je vidio da je Hrvatska slobodna, vratio se, istina, nema dugo, natrag u Zagreb, baš kao i neodgojeni pisac Matvejević (slične su im sudbine), gdje je dočekan kao Napoleon! Odmah po povratku predsjednik države Ivo Josipović uručio mu je (da ti pamet stane!) odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, za osobite zasluge u kulturi i izniman doprinos svjetskoj i hrvatskoj animaciji! Zatim je dobio još neke nagrade za životno djelo – Nagradu “Krešimir Golik” te Nagradu “Andrija Maurović”! Sve za doprinos hrvatskoj kulturi, u kojoj zbog sramnog bjekstva u Njemačku nije sudjelovao od početka devedesetih pa sve do današnjih dana!

Takve počasti i toliko nagrada za životno djelo, na žalost, nisu dobili  mnogi hrvatski umjetnici koji su čitav rat proveli u Hrvatskoj, što je sramno da sramnije ne može biti. Dragić je svakako zaslužio da ga se nagradi, ali samo i isključivo za njegov doprinos u vrijeme komunizma, dakle do 1990., a nikako ne i za doprinos u hrvatskoj kulturi u kojoj uopće nije sudjelovao. Čak je u vrijeme bjekstva u inozemstvo “pljuvao” Tuđmana i hrvatski Domovinski rat, a time i sve žrtve koje su pale u obrani hrvatske Domovine. Baš kao i Matvejević. Dodijeliti tolike nagrade i priznanja jednom dezerteru van je svake pameti. Ali, kad malo bolje pogledamo tko ih takvima  dodjeljuje onda vidimo da su to ljudi koji također nisu sudjelovali u hrvatskom Domovinskome ratu, dakle – svoj svome!

Obzirom da je Nagrada “Vladimir Nazor” najviše državno priznanje za kulturu, (svečano uručenje bit će sredinom lipnja), bio bi red da se Nedeljko Dragić sam odrekne ovog nezasluženog priznanja, u korist nekog hrvatskog  umjetnika koji je, za razliku od njega, cijeli rat proveo u hrvatskoj Domovini, uz to aktivno se boreći za slobodnu, samostalnu i neovisnu državu.

Što će mu uostalom ta visoka nagrada koje ne bi bilo da nije bilo Tuđmana i hrvatskih branitelja, koje ovaj Srbin i dezerter, kako je pokazao i dokazao, mrzi iz duše?

Sam je napustio Hrvatsku, nitko ga nije tjerao, pa sad je red da i sam kaže:

Oprostite, dragi Hrvati, ali nagrađujete krivog čovjeka!

Ako ima imalo ljudskosti i poštenja, Dragić će priznati  da za hrvatsku državu i hrvatsku kulturu nije napravio ništa, a mogao je.

Stoga najviša državna nagrada odlazi (opet) u krive ruke!

Mladen Pavković

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Miroslav Lajčak: Činjenica je da je Komšić izabran glasovima nehrvatskog stanovništva

Objavljeno

na

Objavio

Izbor Željka Komšića za člana predsjedništva BiH u skladu je sa slovom, ali ne i duhom Daytonskog ustava jer je izabran glasovima nehrvatskog stanovništva i Hrvati u Bosni i Hercegovini ne osjećaju da imaju svog predsjednika ili člana predsjedništva, izjavio je u ponedjeljak u Bruxellesu slovački ministar vanjskih poslova Miroslav Lajčak.

“Mislim da je taj izbor u skladu sa slovom, ali ne i s duhom Daytonskog ustava, jer je činjenica da je on izabran glasovima nehrvatskog stanovništva i rezultat toga da Hrvati u BiH ne osjećaju da imaju svoga predsjednika ili člana predsjedništva”, rekao je Lajčak odgovorajući na upit novinara u Bruxellesu o postizbornoj situaciji u BiH.

Na upit da komentira pismo trojice bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, koji su optužili Hrvatsku za miješanje u unutarnje stvari u BiH, Lajčak je rekao da takav način samo pogoršava postojeću situaciju.
“Mislim da je na štetu Hrvata koji žive u BiH da se njihovo pitanje politizira i da koristi za bilo kakve prepreke.

Mislim da svi trebamo raditi da se oni osjećaju ravnopravno, da osjećaju da imaju svoju političku predstavljenost i da nemaju tih problema koje očigledno imaju. Mislim da trebamo na taj način raditi jer ovakav način komunikacije samo pogoršava situaciju”, rekao je Lajčak, koji je i sam svojedobno bio visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH.

Dodao je da je upoznat s pismom trojice bivših visokih predstavnika te da njemu nije ni predloženo da ga potpiše, što je, kako je rekao, logično, budući da obnaša ministarsku dužnost.

Trojica bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling prošli su tjedan uputili pismo visokoj predstavnici EU-a za vanjske i sigurnosne poslove Federici Mogherini i ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU-a, u kojem su ustvrdili da je izbor Željka Komšića legitiman jer ni ustav ni izborni zakon BiH ne kažu da članove predsjedništva moraju izabrati vlastite etničke skupine.

Na to pismo dosta oštro odgovorio je premijer Plenković i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, odbacivši optužbe o miješanju u unutarnje stvari BiH, ističući da su upravo neki bivši visoki predstavnici djelomično krivi što hrvatski narod nije jednakopravan s bošnjačkim i srpskim.

“Mi smo i prošli mjesec raspravljali o BiH i tada je jasno rečeno da se trebamo ozbiljno baviti stanjem u toj zemlji. Trenutačno imamo sukob između Daytonskog ustava, koji je činjenica, i europskih očekivanja, koja su budućost. Mi to trebamo rješavati na sistemski način, što se danas ne događa. Jedno od prvih očekivanja nakon formiranja vlasti u BiH jest rješavanje pitanja izbornog zakona”, rekao je Lajčak.

Visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Mogherini izjavila je na konferenciji za novinare da pitanje izbornog zakona u BiH treba riješiti što je prije moguće i pri tome pronaći ravnotežu između jedinstvenog ustrojstva zemlje i europskih standarda.

“Vjerujemo da izborno pitanje u BiH mora biti riješeno što prije, pronalaženjem prave ravnoteže između jedinstvenog ustrojstva države i standarda Europske unije. Nadam se da će nakon formiranja vlasti reformska agenda ponovno biti u fokusu i da se to pitanje može riješiti na koooperativan način”, rekla je.

Dodala je da čelnike zemlje treba potaknuti da preuzmu političku odgovornost i brzo formiraju vlast kako bi se krenulo s provedbom reformske agende.

(Hina)

 

Dekan sarajevskog FPN-a kaže da je nepošteno da Bošnjaci biraju Hrvatima člana predsjednistva

 

 

 

Što je sve do sada uništio Komšić?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Nakon Europe, slijedi islamizacija Latinske Amerike

Objavljeno

na

Objavio

Dok naš ministar Božinović diže ruke za Marakeški sporazum, Europa se zbog istog raspada.

Dok isti sporazum za ono što bi se onkraj političke korektnosti trebalo nazvati trećom, ovaj put pacifističkom, islamskom invazijom na Europu, a ne “migracijama”, jer se radi o čistom osvajanju prostora, što je zorno vidljivo iz kvartova europskih gradova u kojima vlada paralelni svijet, kriminal i šerijat.

Dok liberalna, neksenofobna, napredna Danska pridošlice iz islamskog svijeta koji nisu dobili azil želi premjestiti na pusti, izolirani otok, koja, paradoksalno, pristaje uz Marakeški sporazum, a gradi de facto zatvor, “goli otok”, ksenofobna hrvatska politika taji od naroda da će kod Petrinje graditi prihvatni centar za migrante, pristajući na treću invaziju, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Za sve su krivi Angela i Barack

Eto, dok se sve to događa, dok su svi izbori u Europskoj uniji postali zapravo referendum o islamskim imigracijama u EU, o islamskoj invaziji koja je buknula 2015., debelom zaslugom Angele Merkel i Baracka Obame, ispod radara prolazi vijest da je islamist Erdogan svojom imperijalističkom islamističkom čizmom kročio na tlo Latinske Amerike.

Ovih dana po drugi put se susreo s komunističkim predsjednikom Venezuele Madurom i u zamjenu za materijalnu pomoć ovoj bogato najsiromašnijoj zemlji svijeta ponudio uvoz islama.

Erdogan je prije toga pozvao Madura u Ankaru na Konferenciju islamske suradnje u povodu Trumpove odluke da veleposlanstvo SAD-a premjesti u Jeruzalem, što je Maduro nazvao “objavom rata islamskom narodu i arapskom svijetu”.

Erdogan mu je ovih dana uzvratio posjetom potpisavši više ugovora, poglavito gospodarskih, kojima će Venezueli pod sankcijama dati kisika, kupovati njihovu naftu i zlato, te dovesti turske tvrtke.

U zamjenu za to Maduro je obećao izgradnju prvog turskog islamskog kulturnog centra na tlu ovog kršćanima obilježenog kontinenta, kao i ulazak Sveučilišta u Ankari u sustav visokog obrazovanja Venezuele.

Ovi centri, o kontekstu Erdoganove neoimperijalne politike neoosmanizma, u zadnje su vrijeme kao gljive poput kiše nicali na Balkanu, objektu druge (oružane) islamske invazije, a sada je sultan Erdogan stigao s istim do Latinske Amerike, gdje muslimana ima u tragovima.

Erdogan je pritom snažno pohvalio Madura i Venezuelu, a popljuvao Europu, koja “pokazuje netrpeljivost i mržnju prema muslimanima”, iako ove naše europske guske u magli Marakeškim sporazumom idu naruku spomenutoj trećoj, pacifističkoj islamskoj invaziji na Europu koju od milja zovu migracijama.

Razdragani Maduro, koji je Erdoganu natandario najviše državno odlikovanje, našalio se kako on i Erdogan imaju jednu stvar zajedničku, da zbog svoje politike i jedan i drugi imaju nadimak “sultan”.

Provoditelj akademske turkizacije Venezuele je brat pokojnog Chaveza, Madurova prethodnika, Adan, koji je prije smrti već bio razvio dobre odnose s iranskim šijitskim radikalima.

Davor Domazet Lošo: Migrantska kriza je jedan globalni plan, kojemu je namjera razoriti kršćanski identitet Europe

O namjerama da reislamizira (da, točno sam napisao reislamizira – ponovno islamizira) Latinsku Ameriku Erdogan trubi već godinama.

Tako je, u Guardianu, izjavio kako su muslimani došli u Ameriku tri stoljeća prije Columba (Vikinge ipak nije spominjao), točnije 1178. godine, ali su ih, a što drugo, kršćani počistili, pa sada stvari treba vratiti na prvobitno stanje, odnosno, dati dite materi, Ameriku muslimanima.

Ova tvrdnja, smjesa bizarnosti, notorne izmišljotine i otvorene imperijalističke islamske prijetnje, također je prošla mnogima ispod radara, pri čemu se Erdoganovi apetiti ne svode samo na spomenuti neoosmanizam “ograničenog dometa”.

Hrpa europskih idiota

Ovu ljubav komunista Madura i islamista Erdogana ne treba tumačiti samo uskakanjem Turske u tešku materijalnu situaciju Venezuele u smislu ja tebi koricu kruha, ti meni turski islamski kulturni centar, već i srodnošću ideologija, komunističke i islamističke, pa slijedom toga i nacifašističke, jer je islam veoma lijepo prihvatio Hitlera, istrebitelja Židova, što je opsesija i svih islamističkih pokreta do dandanas.

Naime, i islamizam i komunizam i nacifašizam su ideologije kojima je u srži globalna imperijalistička ideja pokoravanje svijeta pod čizmu vlastite ideologije.

Druga im je zajednička crta da isto pokoravanje ide nasilnim putem, revolucijama, invazijama, džihadom, iliti svetim ratom.

Koliko je Europa glupa i neodgovorna u cijelom ovom procesu, zajedno sa svojom moralnom policijom političke korektnosti, da, unatoč tome što je Erdogan još 1999. godine izjavio “džamije su naše vojarne, kupole su naši šljemovi, minareti naše bajunete, a sljedbenici naša vojska”, European Voice 2004. godine proglasio ga je ni manje ni više nego – Europljaninom godine!?

Već tada Erdogan nije krio svoje islamističke globalne ambicije, kao što ni dandanas ne krije da želi u tom projektu biti lider cijelog islamskog svijeta.

Na zapadnjačkoj strani pak, u tim svojim poremećenim, megalomanskim islamističkim ambicijama, nije mu lako naći hrpu korisnih idiota, koji se prostiru širokom linijom, od Bruxellesa do Marrakecha. I Zagreba.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Treća, pacifistička, invazija

 

 

Višnja Starešina: Cijela se Europa trese. A što radi Plenković?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari