Pratite nas

Komentar

Drago Krpina: S ‘ustašom’ Mesićem sam prvi put slušao i pjevao ‘Bojnu Čavoglave’

Objavljeno

na

Žestina kojom lijevi čuvari „istine“ u Hrvatskoj talambasaju i tuku po jezičnom izričaju „ZA DOM SPREMNI“ koji se, kao njezin integralni dio, pojavljuje u pjesmi Marka Perkovića Thompsona „BOJNA ČAVOGLAVE“, nastaloj na vrhuncu velikosrpske agresije na Hrvatsku, zvuči pomalo nadrealno.
Kad bi se sastavljala antologija hrvatskih domoljubnih pjesama nastalih za Domovinskog rata, a koje su imale golemi motivirajući učinak na hrvatske branitelje, svaki neutralan satavljač takve antologije nesumnjivo bi „BOJNU ČAVOGLAVE“ stavio u sam njezin vrh.

Ne mogu se sjetiti da je do OLUJE itko u Hrvatskoj osporavao tekst ove legendarne pjesme koja je snažno obilježila veličanstveni boj hrvatski branitelja protiv zločinačkih velikosrpskih osvajača.

Ne sjećam se ni da je predsjednik Tuđman, čija su stajališta o događajima u Drugom svjetskom ratu hrvatskoj javnosti dobro poznata, ikad izrekao i jednu primjedbu u svezi s tekstom ove neponovljive pjesme.

S tom pjesmom na usnama, hrvatski su branitelji neustrašivo podnosili udare, u početku neusporedivo nadmoćnijeg, neprijatelja, pjevali su je kad su ponekad bili prisiljeni na uzmicanje, s njom su kretali u male i velike pobjedničke podvige, s njom su ispraćali svoje poginule suborce i prikupljali snage za konačne pobjedničke akcije BLJESAK I OLUJU.

Uz „BOJNU ČAVOGLAVE“ branjen je Vukovar i Škabrnja, Osijek i Dubrovnik, Vinkovci i Zadar, Gospić i Šibenik ….
Gotovo trideset godina poslije, nesalomljivi lijevi ideološki batinaši, vratili se starim svojim navadama; propisivati Hrvatima što smiju a što ne smiju pjevati.
Ipak, valja primjetiti da u tom njihovom ideološkom džihadu ima nešto izrazito dobro. Naime, poznato je da su sve vrste zabrana u Hrvata budila još veći prkos. I u ona olovna jugokomunistička vremena, upravo za to jer je to bilo zabranjeno, pjevali su Vilu velebita, Ustani bane Jelačiću, Još Hrvatska ni propala, Marijane, Marijane … unatoč tomu što se za takv „zlodjela“ pouzdano završavalo u zatvor.

Posve je jasno da će napori aktualne“ ideološke milicije“ BOJNU ČAVOGLAVE“ učiniti još popularnijom i da će njezino trajanje u hrvatskom nacionalnom i povijesnom pamćenju učiniti postojanim i trajnim.

Jesmo li na korak do nauma da se u okviru revolucionarnih zamisli velike reformatorice hrvatskog školstva reformira i hrvatska abeceda tako da se iz nje isključi slovo U jer su ga, eto, ustaše koristile kao svoj simbol?!
Kao zanimljivost pada mi na pamet zgoda u kojoj sam prvi put čuo ovu nezaboravnu pjesmu, koja je, kao rijetko koja druga, obilježila Domovinski rat.
Ondašnji „ustaša“ Stipe Mesić bio je na dužnosti predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a. Ja sam mu bio zamjenik. Često smo zajedno krstarili Hrvatskom. Vozili smo se, ako se dobro sjećam, prema Križevcima. S radija je emitirana nekakva glazba koja „ustaši“ Mesiću nije baš bila po volji. Mašio se za džep i izvadio iz njega audio kasetu, rekavši vozaču: „Gasi to, stavi ovu kasetu, pa ćeš čuti što je prava glazba“. Vozač je poslušno ugasio radio i ubacio kasetu. I … zaorila se „BOJNA ČAVOGLAVE“ : „ … U Zagori na izvoru rijeke Čikole/Stala braća da obrane svoje domove/ Stala braća da obrane svoje domove/ Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi …“

Zapjevali smo i „ustaša“ Mesić i vozač i ja zajedno s Markom Perkovićem. Svojim domoljubnim i borbenim nabojem, ponosom i prkosom kojima je bila prožeta, pjesma je svakog dobronamjernog Hrvata, napose svakog hrvatskog branitelja, osvajala iz prve.
„Ustaša“ Mesić je doduše, nakon nekog vremena, počeo žestoko napadati „BOJNU ČAVOGLAVE“ i njezina autora i izvođača optuživati za ustaštvo. Nastavio je, pak, zajedno s Miloradom Pupovcem, u Srbu, pocikivati uz poskočice uz koje su vršeni pokolji nad tamošnjim Hrvatima.
Oni koji prijete zabranama izvođenja ove legendarne hrvatske pjesme i suđenjima onima koji je budu pjevali, najveći su njezini promicatelji.
U svojim frustracijama i bolesnim naumima, u konačnici, bit će jednako uspješni kao i „ … srpski dobrovoljci, banda, četnici …“ iz Perkovićeve skladbe , u pokušaju da pokore glasovite Čavoglave, napisao je Drago Krpina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Andrej Plenković: Najprimjerenije je da Jelenić sam podnese ostavku

Objavljeno

na

Objavio

Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković najavio je u srijedu da će Vlada, ako glavni državni odvjetnik Dražen jelenić sam ne podnese ostavku, na sutrašnjoj sjednici predložiti Hrvatskome saboru da ga razriješi.

“Stav je Vlade da je najprimjerenije da Jelenić sam podnese ostavku, s obzirom da je nastala ovakva neuobičajena okolnost. Naravno da će nakon toga, ako to ne napravi, Vlada to sutra donijeti na svojoj sjednici”, rekao je Plenković u izjavi novinarima uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a u kojoj je potvrdio da je sinoć razgovarao s Jelenićem.

Jelenić ih nije izvijestio da je član masonske lože

Plenković kaže kako Jelenić u postupku imenovanja na mjesto glavnog državnog odvjetnika prije otprilike dvije godine nije izvijestio ni njega niti ministra pravosuđa da je član masonske lože.

“Da smo to znali, ne kažem da on ne bi bio imenovan, ali bismo sigurno tu informaciju tretirali na odgovarajući način i riješili bismo to pitanje. Ovako je to nama ostalo nepoznato, sada se vratilo najedanput kroz neki predmet s kojim se bavio glavni državni odvjetnik. Što, čini mi se da je u ovom trenutku, i po ovim reakcijama u javnosti, utjecalo na integritet glavnog državnog odvjetnika i činjenicu da je gotovo pa dovedena u pitanje njegova nepristranost, neovisnost, što mu, naravno, otežava rad”, rekao je Plenković.

U formalnom smislu, dodao je premijer, nema ničeg nezakonitog da je Jelinić ili netko drugi član neke udruge ili društva. “To nije nezakonito, ali se otvorio okvir koji njemu bitno otežava poziciju”, ustvrdio je.

Opetovao je pritom da članstvo u masonskoj loži nije trebalo ostati zatajeno, istaknuvši i činjenicu da je do članstva došlo upravo pred izbor za glavnog državnog odvjetnika. “I to nije stvar koja je, po meni, trebala ostati neizrečena”, dodao je.

Novinari su Plenkovića pitali i za komentar ocjena Mire Kovača, njegovog protukandidata na unutastranačkim izborima za mjesto predsjednika stranke, koji smatra da se cijela “masonska afera” događa zbog unutarstranačkih izbora.

“Ne znam kako to Kovač misli. Prepuštam vama, javnosti i, osobito, članovima HDZ-a da te sjajno odabrane logičke konstrukcije malo analiziraju i pronađu bit u njima”, komentirao je Plenković.

Osvrnuo se i na Kovačevo tumačenje riječi koje mu je, kako je rekao u izjavi novinarima, na sinoćnjem obilježavanju osnutka trešnjevačkog HDZ-a uputio stranački doajen Vladimir Šeks.

Šeks je veliki šaljivdžija

Šeks mu je rekao da će nakon unutarstranačkih izbora trebati odvjetnika, a to je Kovač shvatio kao prijetnju.

Plenković je izrazio sumnju u to da je Šeks tako nešto rekao.

“Ja znam da je Šeks dosta, ovako, veliki šaljivdžija. To je iskusan čovjek i političar i baš da Šeks prijeti Kovaču… Ne znam, valjda je ovakvo uzbrkano vrijeme… Je li jugo ili što? Ali, čini mi se da treba vidjeti nema li tu nekih malo preuveličavanja, teorija zavjere, izmišljanja nekakvih prijetnji ili bilo čega ostaloga”, kaže Plenković. (Hina)

Ministar Bošnjaković: Očekujem ostavku glavnog državnog odvjetnika

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davor Domazet Lošo: Milanović nas je inauguracijom riješio svih simbola državnosti i vratio u Jugoslaviju

Objavljeno

na

Objavio

Inauguraciju Zorana Milanovića za petog predsjednika Hrvatske za Dnevno.hr s puno kritike analizirao je admiral Davor Domazet Lošo kazavši kako se “inauguracija Zorana Milanovića i njegov minimalistički ceremonijalni prikaz može iščitati kao prekid sa svime onime što hrvatsku državu u 30 godina u simboličnom smislu čini državom“, dodavši da je “himna a la lisica“ (misleći na Josipu Lisac) ista ona umjetnost kao i zvijezda petokraka na riječkom neboderu.

„To je čista masonska provokacija Hrvata u nizu jugokomunističke evokacije i provokacije s ciljem da Hrvat udari na Hrvata. Danas, kada sljedbenici masonske, srpsko-komunističke, jugo-soroševske, eu-ističke, ateističke, okultne oligarhije drže sve, od Vlade, medija, sudstva, Crkve do umjetnika, žele nas isprovocirati da idemo na ulicu u otpor tiraniji, goloruki i bez vodstva, pa da nas, da citiram Srbe”, pomlate k’o kerove uz tarabu“, kaže admiral Domazet.

„Mi nemamo ni jednog plašljivog Račana koji bi rekao, iako tiho, ‘dosta je sad’, a kamoli Franju Tuđmana koji je bio sposoban odlučno preuzeti borbu za hrvatsku slobodu i suverenost“, ističe Lošo, dodavši da je danas u Hrvatskoj, što je pokazala Milanovićeva inauguracija, stanje gore nego ’89., ’90. i ’91. jer nam umjesto agresije nameću unutarhrvatski sukob da se međusobno uništimo.

„Pjevanje hrvatske himne u stilu Josipe Lisac uvreda je svim istinskim domoljubima, Hrvatima i hrvatskim državljanima – to je institucionalno izrugivanje najuzvišenijem hrvatskom znamenu koje su počele Pupovčeve “Novosti”, preko prijestolnice nekulture, odnosno antikulture u Rijeci do bezlične predsjedničke inauguracije“, zaključuje Lošo.

Osvrćući se na Milanovćev inauguracijski govor, Domazet primjećuje da se iz njega može zaključiti da je ovo za Milanovića slučajna država jer da nije, kaže, ne bi ukinuo počasnu postrojbu koju ima svaka država, „a ova naša iz sredine 19. stoljeća neprijeporno je u stiliziranom smislu vezana za najvećeg i jedinog vojskovođu na svijetu koji nije izgubio ni jednu bitku, bana Jelačića“, podsjeća Lošo.

Spomenuvši da je Milanović u govoru citirao tekst srpskog benda EKV-a iz 1987. – „Ovo je kuća za nas“ – Lošo ističe da je Milanović time pokazao da za njega ne postoje Domovinski rat i Hrvatska nego da je „njegova kuća iz vremena kad je SANU obznanio svoj Memorandum“.

Zoran Milanović nas je svojom inauguracijom riješio svih simbola državnosti i vratio u Jugoslaviju u simboličnom i zbiljskom smislu, napominje Lošo i dodaje da zbog toga Milanović nije htio da prisega bude na nama Hrvatima svetom mjestu – pod zvonikom Crkve sv. Marka i hrvatskim grbom na njezinom krovu, nego nas je odveo u rezidenciju, istu onu u kojoj se bijeloj odori vladao drug Tito, poručio je admiral Domazet za Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari