Pratite nas

Gluposti

Drago Plagijator – Pilsel doslovno prepisao pola teksta Roberta Bajrušija i objavio ga kao svoj

Objavljeno

na

Pilsel doslovno prepisao pola teksta novinara Jutarnjeg Lista Roberta Bajrušija i objavio ga kao svoj u beogradskoj Politici

“Ćirilica, to vražje pismo”, naziv je kolumne Drage Pilsela objavljene 29. prosinca u beogradskoj Politici. Pilsel se u kolumni bavi ćirilićnim pismom i širenjem mržnje, a središte teksta govori o plakatima koje je početkom mjeseca Srpsko narodno vijeće postavilo po Hrvatskoj, te reakcijama na njih. Plakati su sadržavali predizborne poruke troje glavnih kandidata za predsjendika Republike, ali ispisane ne ćirilici, piše Jutarni List

Od 5.362 slovna znaka koliko sadrži zadnja kolumna objavljena u Politici, čak je njih 2.707 do u zarez identično sadržaju kolumne kolege Roberta Bajrušija objavljene 9. prosinca u Jutarnjem listu. Povod Bajrušijeve kolumne objavljene pod nazivom “UMJESTO ISKAZA TOLERANCIJE, DOŠLO JE DO EKSPLOZIJE MRŽNJE Nažalost, SNV-ova kampanja s ćiriličnim predsjedničkim plakatima nije postigla cilj...” bila je upravo akcija Srpskog narodnog vijeća, ćirilica kao pismo koje izaziva negativne političke reakcije u Hrvatskoj i tenzije među “običnim” građanima. Među ostalim Bajruši je napisao, a Pilsel nakon 20 dana doslovno prepisao:

“… na plakatima Srpskog narodnog vijeća postavljenima u Hrvatskoj, a ispisanim „starim hrvatskim pismom” (kako to tumači Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), pismom koje su Hrvati koristili od 11. do 18. stoljeća, a ponegdje i poslije, i to od Slavonije i Istre do Dubrovnika, kojim su napisana i neka od najvažnijih tadašnjih djela katoličke baštine, nepoznati počinitelji prebojili su ćirilična slova i napisali „Milorade, neka, neka, ustaški te logor čeka”, „Povampirene ustaše”, „Ubi Srbina”, i tako dalje i tako slično. Na jumbo-plakatima su napisana imena Kolinde Grabar Kitarović uz njezin slogan „Predsjednica. Jer Hrvatska zna”, Zorana Milanovića „Normalno, predsjednik s karakterom” te „Sad il’ nikad” Miroslava Škore (prvi krug predsjedničkih izbora u Hrvatskoj održava se sutra a troje spomenutih vode u anketama za ulazak u drugi krug).

Na reakcije nije trebalo dugo čekati. Nakon što su anonimni ustašofili plakate išarali navedenim i drugim šovinističkim prijetnjama, Škoro je zaprijetio da će se, kad pobijedi, obračunati sa SNV-om, a Kolinda GK je poručila u biti isto, ali u malo umivenijoj formi. Spomenute reakcije su podsjetile na već pomalo zaboravljenu inicijativu iz 2013. kada je, baš u ovo vrijeme, „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara” uspio prikupiti više od 650.000 potpisa građana za raspisivanje referenduma za drugačije reguliranje prava nacionalnih manjina na dvojezičnost, ukratko za, manje-više, zabranu ćirilice u Hrvatskoj.

Ispada kako ćirilica, to „vražje pismo”, predstavlja najveći problem u mojoj zemlji, iako smo se mogli uvjeriti da je to – latinica. Jer, prema objavljenim rezultatima PISA testova, Hrvatska je u čitalačkoj pismenosti postigla ispodprosječne rezultate i zauzela 29. mjesto u ukupnom poretku od 77 zemalja. Ukratko, problem današnje Hrvatske nije ćirilica, nego nepoznavanje latinice, „vlastitog pisma”. Napokon, ćirilica nije u nastavnim planovima već gotovo 30 godina, tako da većina idiota koji šaraju po plakatima ne znaju što ondje piše. Teoretski bi moglo pisati i „Živio poglavnik Ante Pavelić”, a oni bi sve išarali i prijetili da će autore strpati u Jasenovac.

I tako, opet je došlo do eksplozije mržnje. Dok su neprijatelji ćirilice ispisivali prijetnje, većinska Hrvatska je šutjela: i predsjednica i premijer, kao i vladajuća koalicija, a najgore od svega, nisu se oglasile ni društvene institucije, Sveučilište, Crkva ili, na primjer, spomenuti HAZU (jer Akademija je prije nekoliko godina organizirala znanstveni skup o ćirilici kao dijelu hrvatske baštine). Političari, biskupi ili akademici mogu, dakako, raditi na pomirenju i, barem to, utjecati na smirivanje tenzija. Njihova recentna šutnja može značiti podršku ekstremistima.”

– Izbjegavam svađe među novinarima jer mislim da to nije dobro za profesiju, no ovo je kršenje svih pravila profesije. Kao što se ne smije ukrasti mobitel, tako se ne smije ukrasti tuđi tekst. Kao što se ne smiju bez odobrenja i naknade uzimati tuđe fotografije, tako se ne smiju ni tekstovi – rekao je Bajruši. Napomenuo je i kako Drago Pilsel na svom Autografu bez pitanja objavljuje njegove kolumne, ali na to nije reagirao “premda bi bilo pristojno da je nazvao i rekao da namjerava prenjeti kolumnu”.

– Ovo plagiranje je udar na Politiku. Redakciji je podvalio tekst koji nije njegov, osim početka i kraja – rekao je Bajruši.

Na pitanje što očekuje, odgovorio je ništa. – To nije smio napraviti i očekujem reakciju od Politike.

Vjerujem da je to što me Pilsel plagirao utuživo, ali ne namjeravam ići na sud – zaključio je Bajruši.

Dragu Pilsela pitali smo za sporni tekst. Odgovorio je kako je za kolumnu uzimao više citata i to s portala Novosti. – Imao sam nekoliko citata i napravio veći tekst, ali su ga u Politici skraćivali. Došlo je do kraćenja, ali nisam vidio što je objavljeno, tako da ne mogu reći što se dogodilo. Čim saznam što je posrijedi javiti ću se kolegi Bajrušiju i ispričati mu se – rekao je Pilsel. Nakon nekog vremena poslao je još poruku da će u Politici ispraviti previd, piše Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

Leon Lučev o svom identitetu: ‘Osjećam se kao Jugoslaven, evo i zašto’

Objavljeno

na

Objavio

Šibenski glumac Leon Lučev na svom je Facebook profilu napisao zanimljivu objavu u kojoj je prijateljima objasnio što je njemu Jugoslavija. Lučev je za vrijeme rata bio pripadnik 113. Šibenske brigade i 60 postotni je invalid. Trenutačno živi u Beogradu, gdje je lani snimio i hvaljeni film “Teret” redatelja Ognjena Glavonića.

Dugo se mučim temom identiteta. Odrastanje u Jugoslaviji, bazična obitelj, rat, akademija, brak, razvod, djeca. Ostavljaju tragove u covjeku. Psihi. Identitet mi je tema rada. Tko smo mi iza naših identiteta? To mi je pitanje. Tko je naš glumac, čovjek koji hendla, obrađuje, korigira naša iskustva dok smo mi u nepoznatom sebi. U zaboravu. Moj zaborav traži svoj prvi identitet. I najbliži. Jugosloven – počeo je Lučev, a onda i objasnio zašto je to tako.

Kao takav sam rođen, odgojen, formiran. I deformiran. I to živim sve ove godine. Nesvjesno. I sve više svjesno. Radim u svim republikama. Nagrađen u svima, osim Makedonije. Ali tog teritorija više nema. Ne postoji. Dakle moj identitet nije teritorijalan. Sjećanja postoje na tu zemlju, na iskustva, na odnose, ali nije ni identitet prošlosti. On ima s prošlošću veze. Ali mimo nje – prošlosti , rata, raspada te države – tu je. Živim ga sada. I zanimljivo da ovo pišem iz Beograda. Grada koji mi trenutno odgovara. Dovoljno je velik za skrivanja, dovoljno topao za druženje, dovoljno mali za nježnost i dovoljno veliki da mi ide na ku*ac – napisao je i Lučev i nastavio o identitetu.

Bio sam sa Mikijem prije nekoliko večeri u Ljubljani, i sa Jozkom i Mihom. U Zagrebu sa svojom djecom, Majom, čuo se s Smiljanom. U Budimpešti sa studentima. U Novom Sadu sa studentima. Pripremam radionice u Beogradu i Zagrebu. Trebao bih u martu raditi s Tinom u Bosni. Pa u maju sa Alexom u Makedoniji. Sa Ognjenom sinoć na Kanarevom brdu pričamo.

Olja se javlja iz Beča. Puna je ko šipak. Svega. Trebamo se vidjeti u Beogradu u maju. Bruno je kao šipak u Rijeci. Eksplodirat će od svega. Dražen na relaciji Beograd – Zagreb. Lucija u Zagrebu. Jelena, Neo i ja trenutno u Beogradu. Postavljamo neke naše temelje za dalje. Iz ljubavi. Ela, Ivan i Zoe u Zagrebu. Vidim ih u letu, a potrebe su puno veće. Mama i sestra su u Americi. Zoran i Vjeko na Hvaru. Georg u Berlinu i Portugalu. Ivana sa stomakom u Zagrebu. Ivan nešto kuha u Crnoj Gori – nastavio je Lučev i dodao da mu je to najvažnije.

– Meni je to Jugoslavija. Moja. Ljudi. Koji zajedno žive i stvaraju. Vole se. Rastu zajedno. I gube se, nalaze, pitaju, lome, skakuću od sreće, mijenjaju. Slučajni susreti sa Živkicom i Nastjom. Damir i Kate. Sve je to moja Jugoslavija. I na nju imam pravo. Jer je naša. Nema pravila. Nema razlika. Nema sranja. I puno sam ih zaboravio sada, ali znaju da su tu. U srcu – zaključio je Leon Lučev

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gluposti

Novinarka pitala istarskog načelnika za imovinsku, a on joj poručio da mu po**ši

Objavljeno

na

Objavio

Novinarka Glasa Istre Chiara Bilić posljednjih tjedan dana izvještava o imovinskoj kartici načelnika Općine Tar-Vabriga. Danas ga je pitala zašto u nju nije upisao OPG, na što joj je ovaj odgovorio prostotama.

Chiara Bilić nazvala ga je i pitala zašto nije u imovinsku karticu upisao svoj OPG, na što joj je ovaj odgovarao: “oćete mi po**šiti k***c, možete mi po**šiti k***c”. Tu je njihov razgovor završio.

“Nazvala sam gospodina Stojnića danas oko 11:40 da ga upitam zašto u svojoj imovinskoj kartici nije naveo svoj OPG. On je na to u više navrata ponavljao istu prostotu – ‘oćete mi po**šiti k***c, možete mi po**šiti k***c’.

Ja sam ga potom upitala ako to znači da mi neće odgovoriti na pitanje, a on je i dalje ponavljao istu rečenicu. Tu je naš razgovor završio”, rekla je Chiara Bilić, koja o slučaju Stojnić izvještava posljednjih tjedana u Glasu Istre.

Bilić je kazala da je sa Stojnićem razgovarala i ranije oko drugih tema i ponašao se normalno. Ovaj put ju je zatekao, kaže da nije to očekivala, piše Dnevnik.hr

Stojnić joj se još nije ispričao, ali zato je stigla isprika njegove stranke IDS-a koja osuđuje takvo ponašanje i kaže da će razgovarati o tome na izvanrednoj sjednici.

“Osjećala sam se grozno, ali nažalost novinari su sve češće pod napadima političara, svakog dana svjedočimo izjavama Milana Bandića, ali u Istri je to neočekivano jer se IDS voli hvaliti tolerancijom”, rekla je Bilić.

Hrvatsko novinarsko društvo osudilo je u srijedu seksistički, degutantan i za javni prostor apsolutno neprimjeren i neprihvatljiv način komuniciranja i ponašanja načelnika Općine Tar – Vabriga Nivija Stojnića (IDS) prema novinarki Glasa Istre Chiari Bilić.

Istražujući već neko vrijeme imovinske kartice načelnika raznih općina u Istri, Bilić je nazvala načelnika Stojnića i pitala ga za njegove imovinske kartice, na što joj je on bezobrazno, potpuno neprimjerenim rječnikom uzvratio: “Popuši mi k…”, ponavljajući joj to nekoliko puta, navodi HND.

Takvu komunikaciju osobe plaćene javnim novcem, koja je odgovorna toj javnosti, HND oštro osuđuje, što zbog bezobraštine i vrijeđanja kolegice, što zbog želje da on i njemu slični postanu svjesni svoje odgovornosti.

HND je u zadnjih godinu dana nekoliko puta upozorilo na krajnje neprimjerene izjave političara i njihovo vrijeđanje novinarki i novinara, koji su na radnom zadatku.

Želeći upozoriti na verbalne zlostavljače, HND je, zajedno sa Sindikatom novinara Hrvatske, prije nekoliko mjeseci pokrenuo i javnu kampanju “Samo odgovorite na pitanje”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari