Pratite nas

Kronika

Dragovoljac Domovinskog rata Muamir Jašarević

Objavljeno

na

Ovim pismom se obraćam Vama, da iznesem u javnost, sve ono što sam kao hrvatski branitelj doživio zajedno sa svojom obitelji, dok vodim još jednu bitku za istinu, pred sudom BiH, piše Muamir Jašarević, veteran specijalne jedinice policije „Alfe“, HRVI, dragovoljac Domovinskog rata od 05.08.1990. godine i Bojnik HVO:

2015. godine sam optužen od tužiteljstva BiH, da sam u svojstvu zamjenika zapovjednika 2.bojne V.P. HVO Livno, zajedno sa Zdenkom Andabakom i Seadom Velagić, počinio ratni zločin protiv čovječnosti u udruženom zločinačkom pothvatu, iz čl. 172 KZ BiH, na širem području općine Livno, tijekom 1992.godine. Ovaj predmet od samog početka prate kontroverze, kao i dodavanje mene na ovu optužnicu, jer je protiv mene postojao predmet u tužiteljstvu HB Županije, osumnjičen da sam počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Zbog nedostatka dokaza, glavna tužiteljica HB Županije Snježana Kukrić, taj predmet šalje u tužiteljstvo BiH i isti se spaja u ovaj prethodni.

Dana 17.02.2015. godine u ranim jutarnjim satima, lišen sam slobode od istražitelja SIPE Novak Mijovića i Grge Hrgote, na način da su po ulasku u obiteljsku kuću, bez pitanja upali u sobu maloljetnog sina, kojim su činom djetetetu pruzrokovali jak stres, te je morao potražiti liječničku pomoć.

Po dolasku u zgradu tužiteljstva BiH, predan sam postupajućem tužitelju Lejli Konjić, koja mi je saopćila zbog čega sam doveden i da mi pruža zadnju šansu. Pošto nisam razumio šta to znači, upitao sam je „zbog čega zadnju šansu“.

Ista mi je odgovorila,“zadnju šansu da propjevaš“. Pošto ja dobro nikad nisam pjevao, rekao sam joj da ne znam o čemu priča. Lejla Konjić je tražila pritvor za mene, uz obrazloženje da sam državljanin RH, da imam prebivalište u Zagrebu, da mi kćerka studira u Zagrebu, da me vežu rodbinske veze sa RH i da sam se liječio u bolnicama RH dok je ona provodila istragu. Što mi je bilo začuđujuće, jer tko god me pozna, zna da sam radio u sudskoj policiji USŽ, na mjestu zamjenika zapovjednika i da nikad me nitko nije tražio, po bilo kom pitanju. Tako sam završio u pritvoru bez ikakvog razloga 9 mjeseci. U međuvremenu, dok sam ja bio u pritvoru, tužiteljica Lejla Konjić pomoću svoje suradnice Nine Mujezinović, u više navrata uznemirava moju obitelj, kao da nije dovoljno što su hranitelja obitelji pritvorili. Što je interesantnije, služila se i podvalama mojih radni kolega iz Odjela sudske policije USŽ Senada Ćatić, Zlatka Fajkovića i Silvija Čelana, koji su putem istražitelja Adija Šeće plasirali laži o meni, a sve da me što duže drže u pritvoru.

Da bih se branio sa slobode, morao sam založiti obiteljsku kuću pod hipoteku, jer su mi odredili pritvor do tri godine. Braneći se sa slobode, u jesen 2016. godine pred kuću mi dolazi lokalna policija, i obavještava me da se javim FMUP, radi davanja izjave. Odlaskom u zgradu FMUP, u traženo vrijeme izjavu od mene uzima istražitelj Rusmir Abdulov i kolega mu Hadžić. Uzimanje moje izjave u svojstvu svjedoka, na sve je više ličilo nego na to. Između svega ostalog, prijetili su mi, ako ne svjedočim protiv generala Ante Gotovine i Zlatana Mije Jelića, da će mi natovariti još jedan UZP, zašto ih štitim više nego svog oca itd. Na isto sam im odgovorio, da su to časni ljudi i da nemam što drugo reći. To nedolično, neprofesionalno i nekorektno ispitivanje trajalo je četiri sata, a kako sam rastresen bio poslije tog, najbolje zna moja supruga. Sve ove godine sam podnosio pritvor, pritiske i prijetnje, s mislima da će i meni jednom svanuti, odnosno da će istina doći na vidjelo. Ta istina je, da sam samo jedan istinski branitelj, HRVI, dragovoljac Domovinskog rata, pohvaljivan više puta, nositelj zlatne značke V.P. a nikakav ratni zločinac.

Dana 14.06.2017. godine prvostupanjskom presudom suda BiH, proglašen sam krivim po tri točke KD Zločina protiv civilnog stanovništva, čl. 142 KZ SFRJ. Sud je prihvatio vjeru trojici oštećenih, iako su izjavili da me nisu poznavali, već da su čuli naknadno da sam ja to bio. Moje dokaze, da uopće nisam bio ni blizu općine Livno, sud nije prihvatio.

Ova odluka suda me je zaprepastila, jer nakon dokazivanja da nije bilo UZP i zapovjedne odgovornosti, a što se odnosilo na 17 točaka, ova odluka liči na politikansku. Ne mogu se pomiriti sa oznakom ratnog zločinca, jer uistinu to nisam i ne želim biti. Borit ću se do zadnjeg, jer želim da istina pobijedi. Znam i svjestan sam, da ću poslije ovog prozivanja imati problema, ali ja se ne bojim istine.

Istina je moj adut u borbi.

Muamir Jašarević

Zdrug.hr

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Maloljetni tražitelj azila silovao maloljetnu štićenicu doma

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Maloljetni strani državljanin (16), ispitan je pred sucem za mladež Županijskog suda u Velikoj Gorici, jer ga se sumnjiči za silovanje.

On je kao tražitelj azila smješten u jedan odgojni dom na području sjeverozapadne Hrvatske, a prema kaznenoj prijavi sumnja se da je 5. travnja silovao štićenicu tog doma, također maloljetnicu, piše Večernji list

Djevojčica je stravični događaj ispričala jednoj od odgajateljica u domu, koja je potom o svemu izvijestila policiju. Policajci su potom došli u dom te su priveli 16-godišnjaka, nad njim proveli kriminalističko istraživanje te ga se sumnjiči za silovanje. Određen mu je istražni zatvor zbog mogućeg utjecaja na svjedoke.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Preminuo poznati hrvatski psihijatar Vladimir Gruden

Objavljeno

na

Objavio

Istaknuti hrvatski neuropsihijatar i psihoterapeut Vladimir Gruden umro je u Bjelovaru u 81. godini, javlja Večernji list u subotu navečer.

Kako su doznali od članova obitelji, Gruden je bio na poslovnom putu u Bjelovaru gdje mu je pozlilo.

Vladimir Gruden rodio se 1939. godine u Osijeku. U Zagrebu je 1963. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu, a doktorirao je 1979. godine.

Nakon specijalizacije iz neuropsihijatrije, djelovao u Centru za zaštitu mentalnoga zdravlja (poslije Klinici za psihološku medicinu) Kliničkoga bolničkog centra u Zagrebu, gdje je bio voditelj odjela stacionarne psihoterapije, potom Psihoterapijskoga centra za parcijalnu hospitalizaciju, a od 1995. do 2003. bio je predstojnik Klinike; redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Glavno je područje njegova rada bila psihoterapija, na tom je području napose razradio autogeni trening, agnostičku i autoopservacijsku terapiju, tehnike hipnoze te integralnu psihoterapiju.

Autor je brojnih knjiga i znanstvenih radova. (Hina)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari