Pratite nas

Reagiranja

DRAMATIČNO PISMO KOMARICE OREŠKOVIĆU ‘100 km od Zagreba nestaje drevni domicilni narod’

Objavljeno

na

Sve dramatičnije stanje katoličke – uglavnom hrvatske populacije Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije, u entitetu Republika Srpska, potaknula je banjolučkog biskupa dr. Franju Komaricu da se pisanim putem obrati svim zastupnicima 8. saziva Hrvatskoga sabora na čelu s predsjednikom Sabora akademikom Željkom Reinerom, te aktualnim članovima Vlade RH, na čelu s premijerom Tihomirom Oreškovićem.

[ad id=”93788″]

Dosljedan sebi i svom poslanju i svjestan da se sprečavanjem potpunog fizičkog nestanka Hrvata s toga dijela Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije (Bosanska posavina) također sprečava i nestanak Katoličke Crkve, biskup Komarica uputio je apel na konkretne adrese i institucije koje su po Ustavu RH dužne skrbiti o Hrvatima izvan RH.

Uz pismo biskup je svima poslao i po primjerak nedavno izašle knjige znakovitog imena ‘Prešućivani zločin’. U njoj su sabrani svi radovi s Međunarodnoga studijskog dana koji je sredinom mjeseca studenoga 2015. godine organiziran u Europskoj akademiji Banjolučke biskupije u Banjoj Luci povodom 20. obljetnice završne faze protjerivanja Hrvata, Bošnjaka i ostalih s prostora RS-a. U nastanku te publikacije, koja je u biti zbornik radova, sudjelovalo je dvadesetak eminentnih autora različitih vjeroispovijesti i nacionalnih pripadnosti. U njoj je prvi put nakon 20-godišnje šutnje na stručan i argumentiran način progovoreno o zločinu, koji ima sve elemente genocida nad nedužnim Hrvatima i Bošnjacima šire banjolučke regije.

Pismo biskupa Komarice prenosimo u cijelosti:

Slobodan sam obratiti Vam se osobno ovim pismom, vođen odgovornošću za stanje Katoličke Crkve a time i Hrvata koji čine ogromnu većinu ovdašnje Katoličke Crkve poglavito u mojoj biskupiji ali i na području cijele Bosne i Hercegovine.

Obraćam se Vama, temeljem članka 10. Ustava Republike Hrvatske, stavak 1. i 2. u kojem stoji:

 
‘Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom. Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.’
Želim Vas podsjetiti i informirati o iznimno dramatičnom i teškom stanju hrvatske populacije, osobito na onom području biskupije koji je u entitetu RS-a, gdje su Hrvati i katolici danas dovedeni do faze potpunog nestanka! Od nekadašnjih više od 150 tisuća Hrvata (prema popisu iz 1991. g) na području općina i gradova koji su u entitetu RS-a, danas ih je na cijelom području ovog b-h entiteta nazočno manje od 10 tisuća! Što u ratnim što u poratnim političkim aktivnostima Hrvati su u ovom entitetu dovedeni do stanja ‘biti ili ne biti’, ‘ostati ili nestati’, gdje tijekom povijesti nikada nisu bili malobrojniji na tim prostorima, čak ni u vrijeme višestoljetne osmanlijske vladavine.Apsurd je tim veći što su Hrvati dovedeni u ovu tešku situaciju u isto vrijeme kada u neposrednom susjedstvu imamo samostalnu, neovisnu i međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku, članicu Europske unije! I Vama i meni je poznato da je njena ustavna dužnost brinuti i skrbiti o Hrvatima ma gdje god bili. Hrvatska ima dodatnu obavezu prema Hrvatima u BiH i kao supotpisnica Međunarodnoga mirovnog ugovora, Daytonsko-Pariškog ugovora. Neshvatljivo je da na udaljenosti manjoj od 100 kilometara od Zagreba u nekadašnjoj tzv. ‘Turskoj Hrvatskoj’ potpuno nestaje drevni domicilni hrvatski narod i da je već sveden na zanemarivu nacionalnu manjinu. Zašto ovdašnji Hrvati – kao domicilni, najstariji narod na ovom prostoru – trebaju nestati s ovih prostora? Dosadašnja ratna i poratna iskustva nas uče da je to – kako je meni izričito rečeno – zbog trostruke ‘krivice’ koja nam se imputira! Prva je što smo Hrvati, druga što smo katolici, a treća krivica je što želimo ostati u svom zavičaju i što ga se ne želimo odreći. Kao službeni predstavnik Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini nikada se nisam mogao pomiriti s takvim apsurdom! To sam kao i drugi b-h biskupi više puta iskazivao u svojim brojnim apelima, pojedinačnim ili zajedničkim.

Preostali malobrojni Hrvati u ovom prostoru RS-a danas se susreću s mnoštvom nepremostivih životnih problema i teškoća. Među tim teškoćama osobito im je bolna svijest da su napušteni i da nikome od dosadašnjih i sadašnjih političara i političkih stranaka ne pripadaju!? Tome pridonosi svakako i činjenica da se kod predstavnika ovdašnje entitetske ili državne vlasti nemaju kome obratiti, te da su jedine osobe kojima mogu iznijeti probleme i svoje raznovrsne nevolje ostali predstavnici Katoličke Crkve, biskupi i svećenici. Političari, koji su uime Hrvata na pojedinim dužnostima u entitetskim strukturama vlasti, a koje dužnosti po Ustavu pripadaju Hrvatima i njihovoj proklamiranoj konstitutivnosti, dolaze uglavnom iz stranaka koje nisu hrvatske niti po imenu niti po programu. Stavljajući etničke Hrvate na izborne liste srpskih političkih stranaka u čijem političkom programu nema ni slova o promociji i zaštiti vitalnih nacionalnih interesa ovdašnjega hrvatskog naroda, teška je i fatalna dvodesetljetna prijevara i podvala, koja je općenito poznata.

Premda su svih ovih poratnih godina sjedili u entitetskim skupštinskim klupama ovakvi Hrvati, nikada u NS-u RS-a nisu pokrenuli nijedno vitalno pitanje u vezi s položajem hrvatskog naroda u RS-u niti je pokrenuto niti jedno zastupničko pitanje koje bi se odnosilo na životna pitanja Hrvata u RS-u. U stvarnosti smo do sada na djelu imali tek formalnu konstitutivnost ali stvarnu političku i svaku drugu nemoć i zapostavljenost.

Pokazalo se da su glavni generatori lošega stanja unutar preostalog hrvatskog korpusa u RS-u – tijekom ovih poratnih godina – raznovrsne opstrukcije održivom povratku prognanih Hrvata, nemogućnost obnove njihovih porušenih domova i infrastrukture te nemogućnost izbora autentičnih hrvatskih predstavnika s lista hrvatskih političkih stranaka u predstavnička tijela javne vlasti RS-a. Začuđuje nas da ovakve zloporabe ustavnih i zakonskih rješenja na štetu Hrvata u RS-a nikomu ne smetaju, pa ni onim dužnosnicima koji su dužni voditi brigu o zakonitosti i nacionalnoj ravnopravnosti bez ikakve diskriminacije konstitutivnih naroda.

Svjestan odgovornosti za naš daljnji opstanak, kao i svih brojnih nam učinjenih nepravdi koje su dovele do toga da tijekom proteklih dvadesetak godina na području polovine BiH – u entitetu RS-a – prisilno nestane više od 90% domicilnog, konstitutivnog hrvatskog naroda u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, povodom 20-te obljetnice završne faze protjerivanja Hrvata, Bošnjaka i ostalih s prostora RS-a (1995-2015) organizirali smo, u mjesecu studenome prošle godine, u Europskoj akademiji Banjolučke biskupije Međunarodni studijski dan. Kao rezultat ovog skupa nastala je i ova knjiga, znakovitog imena ‘Prešućivani zločin’, u kojoj su sabrani radovi svih sudionika, koju Vam dostavljam zajedno s ovim pismom.

[ad id=”93788″]

Prvi put, nakon 20 godina ‘gromoglasne šutnje’ o ovom – jedinstveno – teškom događaju, kako u političkim tako i akademskim krugovima, organizirali smo jedan eminentan skup, na kojemu smo, uz stručnu podršku, uspjeli prekinuti nametnutu šutnju o ovom uistinu zločinačkom nedjelu koji ima sve elemente genocida nad nedužnim Hrvatima i Bošnjacima banjolučke regije.

Vjerujem da ćete se, nakon čitanja ovog štiva, moći temeljitije informirati o razmjerima tragedije hrvatskog naroda na ovim prostorima i da ćete se osobno založiti da se nama, koji smo dio hrvatskog naroda u ovom dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine, konačno omogući – djelotvornija, po Ustavu zajamčena – skrb i briga Republike Hrvatske.

Poštovani/a, ovim dopisom želim skrenuti Vašu pozornost na ovaj prostor Bosne i Hercegovine, u kojem još uvijek veoma teško opstoje dva legitimna identiteta, katolički i hrvatski, podjednako važni za ‘ostatak ostataka’ Hrvata na ovom prostoru. Bez odlučnije i snažnije hrvatske državne pomoći oba ova identiteta će u dogledno vrijeme potpuno nestati, što vjerujem, ne želite ni Vi niti bilo tko drugi od savjesnih i odgovornih državnih i političkih dužnosnika u Republici Hrvatskoj. Uz zahvalnost što ste ovo primili na znanje, molim Vas da primite također i izraze moga dužnog poštovanja, navodi se u pismu biskupa Komarice.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Milorade, slažem se s tobom, vrijeme je da se konačno progovori o svemu

Objavljeno

na

Objavio

Nedavno, na svojoj konferenciji za tisak, saborski zastupnik i lider SDSS-a, izrekao je jednu misao s kojom se bez ostatka slažem – i zato sam je istaknuo u naslovu teksta.

Svaki razgovor je dobro došao pod uvjetom da se vodi u demokratskoj, tolerantnoj atmosferi, bez ostrašćenosti i zadnjih namjera, pogotovu kad su u pitanju neka od važnih pitanja koja teško opterećuju hrvatsko društvo.

Mene, primjerice (koliko god to nekomu sličilo na izlizanu floskulu) zanima prije svega istina. Ne zato što je ne znam, nego stoga što se ona iskrivljuje i pokušava potisnuti. Dakako, svakomu dopuštam da me razuvjeri – argumentirano i iznošenjem činjenica.

Zato bih za početak pitao:

  1. Tko je i zašto od 1989. godine (veljača) pravio u Hrvatskoj mitinge na kojima se srbovalo, provociralo hrvatski narod, izazivalo i širilo mržnju?

 

  1. Tko i zašto je počevši od 17. kolovoza 1990. godine nadalje rušio balvane, prekidao promet, izolirao naselja, grubo ometao protok ljudi i roba i nastojao paralizirati Hrvatsku?

 

  1. Tko se i zašto počevši od tada (kolovoza 1990. godine) naoružavao i pripremao za rat (u Kninu i okolici, Lici, sjevernoj Dalmaciji, Banovini, na Kordunu i u Slavoniji)?

 

  1. Tko je i zašto započeo terorizam upadima u policijske postaje, ubijanjem hrvatskih redarstvenika iz zasjeda, pokoljem u Borovu Selu itd., itd, organizirao nelegalne “referendume” o “izdvajanju iz Hrvatske” i poslušno izvršavao naloge Beograda čiji je plan bio stvaranje “Velike Srbije”?

 

  1. Tko je i zašto uz oslonac na režim u Beogradu, “JNA”, četničke i “dobrovoljačke” paravojne skupine napao, razarao Hrvatsku i ubijao njezine građane, počevši od oružanog sukoba na Plitvicama do 4 kolovoza 1995. godine?

 

  1. Tko je to, protivno svim međunarodnim normama, međunarodnom pravu, Povelji UN-a i rezolucijama ovog međunarodnog tijela više od 3 godine na području punopravne članice UN-a terorističkim metodama, genocidom i etničkim čišćenjem uporno pokušavao uspostaviti svoju paradržavu odbijajući (drsko, arogantno i bezobrazno) sve mirovne inicijative, kako Republike Hrvatske, tako i one što su ih predlagali među narodni medijatori?

 

  1. Tko je palio sela po Slavoniji, Kordunu, Banovini, Lici, sjevernoj Dalmaciji, razarao gradove (Vukovar, Vinkovce, Osijek, Gospić, Karlovac, Sisak, Slavonski Brod, Dubrovnik, Zadar i druge), vršio pokolje i masakre u Vukovaru, Borovu Selu, Borovu Naselju, Tovarniku, Sotinu, Antinu, Lovasu, Voćinu, Balincima, Četekovcu, Kusonjama, Baćinu, Skeli, Petrinji, Slunju, Širokoj Kuli, Saborskom, Škabrnji i na desecima drugih stratišta koja je teško i nabrojiti?

 

  1. Tko je, u ime čega i s kojim pravom do kolovoza 1995. godine pobio preko 20.000 Hrvata (u Hrvatskoj i BiH)?

 

  1. Kad su to Hrvati “pokrstili 11.000 Srba”, kad su “držali logore za srpske civile” (kod Suhopolja, Siska itd.), kao što ste tvrdili ti i Dragan Hinić (član SNS-a) još 1992. godine?

 

  • .Kad su Hrvati “srušili 30.000 ‘srpskih’ kuća”? I je li moguće da itko normalan može povjerovati u to kako su samo “krajinski političari” krivi za ono što se dogodilo od 17. kolovoza 1990. do 4. kolovoza 1995 godine (a to su upravo neke od tvrdnji što si ih iznio u ovoj emisiji na HTV-u: https://www.youtube.com/watch?v=wb7UlTVWRic)?

Jesu li te elite u “krajini” imale možda potporu građana, većine naroda koji je tamo živio kroz cijelo vrijeme okupacije!? Jesu li te “elite” same počinile sva zla u tih 5 godina terorističkog divljanja po Hrvatskoj? Koliko je ratnih zločinaca i terorista bilo među onima koji su se dali u bježaniju pred Hrvatskom vojskom 4. kolovoza 1995. godine?

 Za Hrvate povijest oružanih sukoba s dijelom agresivne srpske manjine u Republici Hrvatskoj ne počinje 4. kolovoza 1995. godine, nego 17. kolovoza 1990. godine.

Budući da si do sada “šest puta prisegnuo na Ustav Republike Hrvatske” (kako si i sam rekao i na spomenutoj konferenciji za tisak), a uz to si i zastupnik u Hrvatskom Saboru, je li došlo vrijeme da počneš poštivati taj Ustav (u kojemu je među ostalim zapisano kako je hrvatski Domovinski rat jedan od temelja ove države), pa i Deklaraciju o Domovinskom ratu što ju je donio Sabor u kojemu sjediš tolike godine?

Podsjećanja radi, evo teksta Deklaracije:

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuva­nje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države,

smatrajući da su teme­ljne vrijednosti Domovinskog rata jed­no­značno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske,

polazeći od potrebe da Republika Hrvatska upravo na zna­čaju i teme­ljnim vrijednostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni demokratski razvitak,

potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj,

izražavajući vo­lju Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, da nakon što je Republika Hrvatska postala samostalna i suverena država nije spremna stupati ni u kakve jugoslavenske ili balkanske državne saveze,

radi zaustav­lja­nja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabri­njavajuće­g polarizira­nja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne pos­ljedice, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora donosi

DEKLARACIJU O DOMOVINSKOM RATU

  1. Stvara­njem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su sto­ljene tež­nje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na teme­lju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom vo­ljom u Ustavu iz 1990. godine da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka.
  2. Republika Hrvatska vodila je pravedan i le­gitiman, obrambeni i oslobodite­ljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.
  3. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslo­bo­dilačkim vojnoredarstvenim operacijama »B­ljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reinte­gracijom hrvatskog Podunav­lja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približava­nja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.
  4. Teme­ljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte­griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.
  5. U skladu s teme­ljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim branite­ljima, obite­ljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za ­njezino stvara­nje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.
  6. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina poči­njenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primje­njujući načela individualne odgovornosti i kriv­nje.
  7. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Klasa: 021-16/00-04/06
Zagreb, 13. listopada 2000.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

(Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_102_1987.html; dijelove teksta istaknuo: Z.P.)

Ako smo u raskoraku po temeljnim, suštinskim pitanjima, ako ne gledamo istim očima na istinu i ako ti kao politički lider srpske manjine ne priznaješ akta što ih je donio parlament u kojemu tolike godine sjediš (uz to još sudjeluješ u vlasti!), o čemu onda razgovarati s tobom, Milorade?

Zlatko Pinter

Milorad Pupovac: ‘Možda je vrijeme da se o nekim stvarima počne govoriti…’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tko je protiv prosvjeda neka to kaže u oči onima koji traže kosti svojih najmilijih

Objavljeno

na

Objavio

Gade mi se svi oni koji strvinare na žrtvi. Bilo kojoj, a pogotovu žrtvi Vukovara. Naročito mi se gade politikanti s figom u džepu koji tobože “štite nacionalne interese” a po svaku cijenu nastoje prigušiti glas žrtve i natjerati je da i dalje šuti.

ZAR NIJE DOSTA 27 GODINA!?

Tko još ima obraza od žrtve tražiti bilo kakvo strpljenje, razumijevanje za nekažnjavanje ratnih zločina!?

Razmišljaju li ti likovi o ljudima koji već skoro tri desetljeća liježu i ustaju sa spoznajom da ne znaju sudbine svojih najmilijih!?

Penava je problem!? Prosvjed u Vukovaru je problem!?

Sram vas bilo! Sve vas koji od početka politizirate to pitanje, a u isto vrijeme ste tobože protiv politizacije istoga!

Slušam prije par dana ministricu Žalac na Hrvatskom radiju i ne mogu vjerovati što govori! kao da nije član vlade, nego ljuta oporba Plenkoviću!

Nakon što je premijer jasno i glasno rekao kako je KAŽNJAVANJE ZLOČINA DRŽAVNI INTERES, ona tvrdi da će prosvjed “zaustaviti započete projekte, nanijeti štetu Vukovaru i srušiti sve ono što je do sada urađeno”!?

Što je urađeno u Vukovaru na planu normalizacije života?

Izgrađeni su stanovi, kuće, infrastruktura, pokreće se i ponešto od gospodarstva, ali što je s onim najbolnijim pitanjima!?

Tko se i kad potrudio izgraditi odnose među ljudima na temelju elementarne pravde? Što je s time?

Jesu li nekažnjavanja zločinaca koji i danas slobodno šeću ovim gradom doprinijela normalizaciji stanja!? Jesu li lažni popisi stanovništva na temelju kojih se ovom gradu nasilno nametala ćirilica doprinos miru i razumijevanju među građanima i narodima!?

Pita li se tko zašto se najveći dio onih koji su doživjeli teške traume gubitka najbližih nije vratio u Vukovar!?

Tko to uopće spominje?

Oni kojima postojeće stanje odgovara, sve čine kako bi oblatili gradonačelnika Penavu i na mirni prosvjed, na krik žrtve koja već 27 godina podnosi nepravdu i novu viktimizaciju unaprijed bacili sjenu.

Zar mislite da to ne znamo svi mi koji duboko u srcu i duši nosimo svetinju zvanu ŽRTVA VUKOVARA?

Doći će i taj 13. listopad. I znam da nitko od onih koji osjećaju tu žrtvu kao svoju neće napraviti ništa neprilično. Zato poruka svim “dušebrižnicima” (koje god vrste i boje bili): DALJE PRSTE OD VUKOVARA  I PROSVJEDA!

I onda će sve biti u redu.

Nisu Penava i organizatori maloumni da im treba vaša pomoć. Odmaknite se dalje i onda neće biti politizacije!

A oni koji su protiv, neka dođu 13. listopada u Vukovar i to u lice kažu onima koji još uvijek traže kosti svoje djece, majki, očeva, braće, sestara…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari