Pratite nas

Razgovor

Dražen Barbarić: Društvo u BiH nalazi se u identitetskoj paralizi

Objavljeno

na

Presudno je dosljedno provoditi federalizam ili krenuti u konfederalizam

Stalni institucionalni grč, borba s identitetom, vanjski patronat, blokada vlasti, iseljavanje i siromaštvo, loši odnosi sa susjedima, samo su neki od problema Federacije Bosne i Hercegovine. Kakav je u svemu tome položaj Hrvata, kazao je za Glas-Slavonije neposredni svjedok i politolog nove generacije, dr. Dražen Barbarić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Na koji način se vrši desubjektivizacija Hrvata u BiH i zbog čega ona prisiljava Hrvate da Daytonski sporazum, od nekada privremenog rješenja, danas prizivaju kao trajno rješenje?

– Spomenuti proces desubjektivizacije Hrvata u BiH vrši se na perfidan način u domeni kulturnoga identiteta i na eksplicitan način u dimenziji političkoga. Što se tiče kulturnoga identiteta, on se ugrađuje u “bogatstvo različitosti” kojim BiH obiluje. Hrvatski katolički identitet sveden je na razinu kulturološkoga artefakta, svojevrsnoga folklora koji upotpunjuje multikulturalnu narav bosanskohercegovačkoga društva. Međutim, spomenuta raznolikost tu se zadržava, tj. ne prepoznaje se relevantnost kulturnoga identiteta u političkoj sferi te ona ostaje kao životni stil ili dio tradicijske baštine. To znači da se u sferi političkoga često nameće patriotski diskurs “građanskoga modela” u kojemu se Hrvati svode na etnonacionalnu zabludu koja egzistira tek kao kulturni privjesak državnom konceptu građana. Najvidljiviji element spomenute desubjektivizacije jest potpuno ignoriranje političke volje Hrvata iskazane na prošlim izborima gdje se gotovo plebiscitarna volja po pitanju izbora za člana Predsjedništva BiH potpuno ignorirala, te se nametanje Željka Komšića naknadno legitimiralo građanskom opravdanošću i poželjnošću takvoga modela.

Kanadski model?

Zagovornik ste kanadskog modela kao rješenja za BiH. Je li takav integrativni pluralizam moguć i na koji način bi se provodio s obzirom na antropološke, geografske, vjerske, povijesne i političke silnice u BiH koje više naginju “korporativnom” pluralizmu kao svojevrsnoj ostavštini SFRJ?

– Ne znam je li moguć ili izvediv, ali je jedini put izlasku iz društveno-identitetske paralize u kojoj se BiH trenutno nalazi. U kanadskom modelu “diferenciranoga građanstva” nacionalna pripadnost nije tek puki kulturni fenomen ili folklor nego politička činjenica koja se uvažava. Dakle, različitost se priznaje kao politički fakt i ugrađuje u javnu sferu. To omogućuje da se frankofona zajednica osjeća udobno u svom kulturološko-političkom identitetu, ali bez zazora prema zajedničkom građanskom identitetu na razini cijele države. Ako u zapadnoj demokraciji kanadskoga tipa nije kontradiktorno istovremeno postojanje partikularnih nacionalnih i zajedničkoga građanskoga identiteta i njihova komplementarna artikulacija, ne vidim razloga zašto bi u BiH takav model bio difamiran kao boljševički ili čak fašistički.

Ističete da tzv. tranzicija iz komunizma u demokraciju nikada nije zamišljena za višenacionalna društva. Treba li zbog toga što prije podvući crtu ispod današnjeg federalizma i krenuti prema organskom konfederalizmu kao jedinoj opciji za opstojnost buduće BiH?

– Zaista pažljivom promatraču ne može promaknuti činjenica da su stotine eksperata i milijuni eura uloženi u tranzicijske procese u BiH, a osjećaj građana je kao da se nismo pomaknuli s mrtve točke. Zapravo jesmo, BiH je uz sve svoje mane ipak kakav-takav demokratski režim, ali s nefunkcionalnim političkim sustavom. Problem je u tome što se cijela stručna, znanstvena i politička elita usmjerila na provođenje gotovih recepata tranzicije koji su provedeni u ostalim zemljama tzv. istočnoga lagera. Međutim, ti modeli nikada nisu bili kreirani za posttraumatska društva s dubokim nacionalnim podjelama i nepovjerenjem. Stvar je u tome da se postojeći tranzicijski modeli preprave s ciljem veće inkluzivnosti i osjetljivosti institucija na postojeće razlike. Politički sustav definitivno bi postao funkcionalniji, a nacionalne zajednice privrženije državi jer bi se njihovi interesi i mogućnosti participacije u političkim institucijama definitivno povećali.

Kakvo je stanje na terenu u pogledu zastupljenosti Hrvata u izvršnoj vlasti Federacije BiH i kolika je njihova kulturna, politička, akademska, medijska i svaka druga prisutnost i vidljivost u svakodnevnom životu?

– Osobno smatram da se ravnopravnost konstitutivnoga naroda teško može mjeriti postotcima zastupljenost pripadnika toga naroda u izvršnim institucijama, te bi se svako upuštanje u takvu vrstu analize ili procjene moglo diskreditirati kao “brojenje krvnih zrnaca”. Stoga je mnogo simptomatičnija činjenica medijske skučenosti Hrvata u BiH. Njihova participacija u medijskome prostoru je izuzetno parcijalna, svedena na improvizaciju i ad hoc snalaženje unutar resursa koji su im dostupni. Dakle, sistematsko i javno financirano artikuliranje i prenošenje, uvjetno rečeno hrvatskih perspektiva, gotovo je pa minimalno. Javni servis začahuren u ideološku matricu sotoniziranja Hrvata ili ignoriranja njihovih interesa obavlja svakodnevni posao kontaminacije i perpetuiranja međunacionalnih nesnošljivosti. Klasični primjer je slučaj Adisa Pokvića iz Gornjeg Vakufa koji je fašističkim obilježjima na automobilima stvorio svojevrsni medijski linč prema Hrvatima dok se nije ispostavilo da se radi o Bošnjaku i namjernom činu izazivanja međunacionalne nesnošljivosti. Medijska isprika je, uz rijetke izuzetke, izostala, a šteta učinjena lokalnim Hrvatima potpuno ignorirana bez velike potrebe iskazivanja njihove strane cijele priče.

Opcija koja generira mržnju

Rastaču li tzv. građanska platforma i Željko Komšić Daytonski sporazum i hoće li unitaristička politika koju provodi u sprezi s SDA-om potpuno uništiti ionako majorizirane Hrvate u BiH?

– Rastače i više nego što je u ovom trenutku zamislivo. Građanska opcija u BiH je zapravo pravi generator mržnje. Dovoljno je samo pogledati predizbornu kampanju u kojoj korifeji građanske opcije metaforički okreću mitraljez prema Hrvatima u Hercegovini, gdje se poziva na odlazak u šumu kao 1941., gdje se skandaloznim parolama na izbornim skupovima prijeti hrvatskoj predsjednici, gdje se prijeti izmišljanjem afere o vehabijama radi uništavanja turističke sezone na Jadranu, gdje se bezočno psuje ustaška majka hrvatskoj predsjednici itd. U svim slučajevima se ne radi o anonimnim internetskim trolovima, nego ozbiljnim akterima na javnoj sceni, od člana Predsjedništva BiH, parlamentarnih zastupnika, dekana privatnih fakulteta do uglednih novinara. Problem građanske opcije je u načelnom stavu da joj je mrzak svaki nacionalizam, međutim, u trenutku krucijalnih političkih odluka njezini stavovi u najvećoj mjeri preklapaju se ili priklanjaju većinskom nacionalizmu utjelovljenom kroz politiku SDA-a. Zaključno, kada ova država postane pluralna demokratska zemlja, politički likovi poput Željka Komšića i ostalih građanskih prvaka ostat će zapamćeni kao agresivni populistički kriptonacionalisti koji su stvarali državu po kalupu većinskoga nacionalizma na štetu i preko leđa najmalobrojnijega konstitutivnoga naroda.

Razgovarao: Dario Majetić/glas-slavonije.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Razgovor

Miroslav Tuđman: HDZ sigurno ne će u koaliciju sa SDP-om

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA
Razgovor prof. dr. Miroslava Tuđmana za Hrvatski tjednik

Nakon kraja rada 9. saziva Hrvatskog sabora započela su žestoka i intenzivna predizborna prepucavanja pa je malo tko raspravljao o tomu što bi trebalo promijeniti u radu Hrvatskoga sabora. O potrebi reforme rada Sabora te o izgledima HDZ-a da osvoji relativnu većinu zastupnika za 10. saziv Hrvatskoga sabora razgovarali smo s prof. dr. sc. Miroslavom Tuđmanom, dugogodišnjim zastupnikom i članom Središnjega odbora HDZ-a.

Tri su saziva Hrvatskoga sabora za Vama, gotovo jedno desetljeće. Jeste li zadovoljni tim radom, je li bilo nekih bitnih razlika u stilu i sadržaju rada između triju saziva?

Sedmi saziv Hrvatskog sabora konstituiran je 22. prosinca 2011. godine, tako da sam skoro devet, a ne deset, godina bio zastupnik u trima sazivima. U sedmome sazivu HDZ je bio u oporbi jer je na vlasti bila Kukuriku koalicija. Velika je razlika u zadaćama i obvezama ako je stranka u oporbi ili na vlasti. Od 2012. do 2015. bio sam predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, mjestu koje pripada oporbi, što vladajući nisu dobro primili, a dio medija dočekao na nož. Kao zastupnik stranke na vlasti, dužnost je zastupnika podržavati Vladine prijedloge zakona. Znao sam povremeno stavljati amandmane na pojedine zakone. U nekoliko navrata nisam glasovao za Vladine zakone. Nezadovoljan sam s postojećom organizacijom rada i kluba i Sabora jer te unutarstranačke razlike do kojih dolazi na plenarnim sjednicama trebalo je riješiti u raspravi na klubu, prije ili za vrijeme javne rasprave o prijedlogu zakona.

Ispitivanja javnoga mnijenja pokazuju da ugled Hrvatskoga sabora nije na poželjnoj razini. Što tomu najviše pridonosi?
Dojam je javnosti kako je svaki novi saziv Hrvatskoga sabora gori od prethodnoga. Tome je niz razloga. Članstvom Hrvatske u EU i NATO-u saborski bi zastupnici trebali daleko bolje poznavati pravno nasljeđe i obveze iz europskoga pravnog poretka na koji smo se obvezali. To nije slučaj. Zastupnici se ne mogu suglasiti ni o elementarnim činjenicama o hrvatskoj gospodarskoj, demografskoj i političkoj zbilji. Nemaju na raspolaganju i ne znaju se koristiti objektivnim, stručnim i znanstveno verificiranim izvorima podataka. Nemaju na raspolaganju ni stručnu pomoć savjetnika i relevantnih institucija pa se koriste kao neupitnim činjenicama medijskim informacijama i izjavama na društvenim mrežama. Osim toga, lijeve stranke, da bi se dodvorile javnosti, sustavno su rušile ugled i status zastupnika pa javnost zastupnike doživljava kao „uhljebe“ koji čine sve zbog svojih „fotelja“. Plaće zastupnika slične su plaći profesora na sveučilištu, s time što profesori mogu još i honorarno zarađivati.

Diskriminacija dijaspore posljedica je SDP-ove ucjene Vlade Jadranke Kosor

Koje su glavne manjkavosti u radu Hrvatskoga sabora?

Kriva je predodžba da zastupnici rade kada sjede na plenarnim sjednicama, odnosno da ne rade kada ih nema na plenarnim sjednicama. Uvid o radu parlamenata država članica EU pobija postojeće zablude. Prosjek održanih plenarnih sjednica (u posljednjih deset godina) u državama članicama u EU je 90 sjednica. Jedna trećina parlamenata europskih država ima između 40 i 70 plenarnih sjednica godišnje. Hrvatski sabor u posljednjih deset godina održao je u prosjeku 118 plenarnih sjednica godišnje. U europskim državama zastupnici najviše rade u odborima, na kojima se satima i danima može raspravljati o zakonskim prijedlozima.

Što to pokazuje?

Hrvatski zastupnici nemaju osigurano vrijeme i prostor za rad u svojim izbornim jedinicama i raspravu sa svojim biračima o zakonima u pripremi. Kod nas se saborski odbori u pravilu održavaju za vrijeme plenarne sjednice, a ozbiljnih rasprava nema. Osim toga, mi smo jedini parlament koji ima čak 14 klubova (u kojima su zastupljene 23 stranke). Kod nas klub mogu formirati već tri zastupnika. U ostalim zemljama klub može formirati najmanje pet ili više zastupnika. U Hrvatskome saboru svaki klub ima pravo na istu minutažu u raspravi. U parlamentima s dugom tradicijom vrijeme za raspravu po klubovima određuje se prema broju zastupnika.

Sabor je postao prepoznatljivo mjesto stranačkih svađa i poligon za besplatnu političku promidžbu. Treba se ozbiljno upitati je li to uloga Hrvatskog sabora.

Javnost je svakoga dana zasjedanja za vrijeme “slobodnoga govora” osuđena sat vremena slušati o svemu i svačemu. Forma “slobodnoga govora” rijetko se koristi za ozbiljne poruke. Uglavnom je rezervirana za osobnu promidžbu koja najčešće započinje obraćanjem TV gledateljima “da se informira javnost” ili “javnost mora znati”. Kao da su zastupnici zaduženi za informiranje javnosti, a ne za donošenje kvalitetnih zakona. “Slobodni govor” potisnuo je važnost press konferencija jer mediji ne će prenositi prazne poruke. Zato mali broj zastupnika maltretira i sabornicu i javnost stalnim raspravama i replikama po svim točkama dnevnoga reda. Posljedica je da iste poruke, fraze pa čak i planirane ispade moramo slušati i gledati iz tjedna u tjedan. Takvo ponašanje uveseljava javnost, ali birači te zastupnike u pravilu ne biraju ponovo. Bez odgovornosti za izgovorenu riječ Sabor je postao Hyde Park, u kojemu je moguće nekažnjeno klevetati i optuživati političke protivnike.

Trideset hrvatskih državljana iz šest europskih zemalja podnijelo je Ustavnome sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, smatrajući da su hrvatski građani u dijaspori diskriminirani. Kako gledate na taj prijedlog i potrebu promjene Izbornoga zakona?

Diskriminacija Hrvata, hrvatskih državljana u dijaspori i BiH nije samo uskraćivanje njihovih prava nego je i na štetu Hrvatske. Međutim, Izborni se zakon ne može promijeniti ako se prije toga ne promijene postojeće odredbe u Ustavu (članak 45), prema kojima Hrvati u dijaspori i u BiH imaju pravo na tri zastupnika za koje mogu glasovati samo u diplomatskim predstavništvima. Za promjenu Ustava mora glasovati najmanje dvije trećine zastupnika. Smatram da promjena Izbornoga zakona mora omogućiti dopisno glasovanje te da bi prosječan broj glasova potreban za izbor 140 zastupnika trebao biti kriterij za određivanje broja zastupnika i u XI. izbornoj jedinici.

Tko je kriv za diskriminaciju dijaspore u Izbornome zakonu?

Od 1995. hrvatski državljani iz dijaspore i iz BiH imali su 12 zastupnika u Hrvatskome saboru. U listopadu 2009. započeti su pregovori o promjeni Ustava RH, što je bilo nužno zbog deblokade i okončanja pregovora s EU. SDP je ucijenio tadašnju Vladu Jadranke Kosor i odbio glasovati za izmjene Ustava ako se u Ustav ne unese odredba da dijaspora mora glasati u DKP i ima pravo samo na tri zastupnika. Posljedica je te ucjene da je 2010. godine 133 zastupnika glasovalo za izmjenu Ustava, a samo su četiri bila protiv. Nezadovoljstvo biračkoga tijela i takvom odlukom išlo je u prilog pobjedi Kukuriku koalicije na izborima 2011. Unatoč tomu, Bernardić i 2020. smatra da je to bio “truli kompromis” jer dijaspora nema pravo ni na tri zastupnika budući da ne živi u Hrvatskoj i ne plaća porez u Hrvatskoj.

Je li jednodomni Hrvatski sabor najbolje rješenje za uspješan hrvatski parlamentarizam?

Bila je velika pogrješka što je ukinut Županijski dom Hrvatskoga sabora. Zastupnici nacionalnih manjima trebali bi zastupati i odlučivati o interesima svojih manjina u Županijskome domu, kako je to predviđeno Ustavom. U jednodomnome saboru oni ne odlučuju samo o interesima nacionalnih manjina nego mogu uvjetovati politiku pa i opstanak koalicija na vlasti, u većoj mjeri nego što to Ustav predviđa. Kada bismo ponovo imali Županijski dom, broj bi zastupnika trebao ostati isti (u Zastupničkom domu 101, a Županijskome 50 zastupnika). To je primjeren broj zastupnika u zemljama s približno istim brojem stanovnika.

Moj saborski mandat imat će smisla ako pristupimo reformi rada Sabora

Jesu li relacije između Hrvatskoga sabora i Vlade u skladu s Ustavom ili se ipak osjeća dominacija izvršne vlasti?
Izvršna vlast ne može preuzeti kompetencije Sabora, a ni Sabor ingerencije izvršne vlasti. Ti su odnosi uređeni Ustavom i u skladu s Ustavom. Međutim, postojeći poslovnik rada Hrvatskoga sabora, nepostojanje kodeksa ponašanja, etičkoga kodeksa, nedorečena pravila vezana za rad odbora i korištenje klasificiranih podataka, nedefinirani uvjeti rada zastupnika u njihovim izbornim jedinicama – sve to utječe na neučinkovitost rada i gubitak ugleda Sabora. Zastupnici u Hrvatskome saboru nemaju asistente ili savjetnike koji bi im trebali biti od pomoći. U Švedskoj svaki zastupnik ima nekoliko savjetnika, a u Bundestagu 2.600 savjetnika radi za 600 zastupnika. Većina zastupnika u Hrvatskome saboru nema ni svoju sobu, pa ni računalo. Nužne su radikalne reforme u organizaciji rada Sabora.

Za razliku od Hrvatskoga sabora, rad Europskoga parlamenta gotovo je sporadično prisutan u hrvatskim medijima. Je li to u redu?

Hrvatski sabor mora niz zakona usklađivati sa zakonima koji se donose u Europskom parlamentu. Hrvatski zastupnici u EP sudjeluju u pripremi i odlučuju o tim zakonima. O svemu tome, kao i o načinu rada Europskoga parlamenta, osim nekolicine novinara, naši mediji ne informiraju – bilo zato što ne znaju ili ne žele znati. Neinformiranost javnosti o političkim odnosima i zbivanjima u Bruxellesu samo potencira osjećaj inferiornosti Hrvatske u odnosu prema EU. Političke odluke i zakoni koji se donose u Europskom parlamentu važne su za Hrvatsku, pogotovo jer i hrvatski parlamentarci sudjeluju u donošenju tih odluka. Ako želi biti konkurentna, uspješna i utjecajna zemlja, Hrvatska mora pratiti sva zbivanja u EU, prvenstveno radi sebe i svoje budućnosti.

Od svih predsjednika Hrvatskoga sabora u posljednjih deset godina koji je na Vas ostavio najbolji dojam?

U posljednjim trima sazivima bilo je čak pet predsjednika Hrvatskoga sabora: Boris Šprem (2011. – 2012.), Josip Leko (2012. – 2015.), Željko Reiner (2015. – 2016.), Božo Petrov (2016. do 2017.) i Gordan Jandroković (2017.-2020.). Sabor i predsjednike Sabora javnost više pamti po aferama jer je manje upoznata s obvezama i radom predsjednika izvan plenarnih sjednica. Najmanje smo informirani o radu Predsjedništva Sabora te o međunarodnim aktivnostima i obvezama predsjednika Sabora. Objektivan prikaz rada pet posljednjih predsjednika Hrvatskoga sabora trebao bi dati ocjenu njihove cjelokupne aktivnosti, a ne samo vođenja plenarne sjednice. Od petorice predsjednika samo su J. Leko i G. Jandroković nekoliko godina obnašali tu dužnost. Oni su ostali zapamćeni po svojoj umjerenosti i koncilijantnosti.

U kojemu se smjeru kanite angažirati u idućem sazivu Hrvatskoga sabora, ako budete izabrani kao zastupnik?

Moj angažman u Hrvatskom saboru ima opravdanja, prije svega ako HDZ planira pristupiti ozbiljnoj reformi rada Sabora. Vjerujem da je reforma rada Sabora preduvjet učinkovitoga ostvarivanja i većine ostalih točaka iz izbornoga programa. Na listi sam HDZ-a u drugoj izbornoj jedinici, a to znači da su realne šanse zagovarati i reorganizirati rad Hrvatskoga sabora, kao jednu od važnih zadaća u narednome sazivu.

Hoćete li jednako biti posvećivani znanstvenome radu?

Znanstvena istraživanja u društvenim znanostima uvijek se bave društvenom zbiljom. Za mene je moj društveni i politički angažman uvijek bio određen i vođen mojim znanstvenim spoznajama. Društveni problemi i političko iskustvo nametali su teme mojim znanstvenim preokupacijama. Zbog toga nikada nisam potpuno prekidao akademsku karijeru – ni u vrijeme Domovinskoga rata ili kada sam bio zamjenik predstojnika UNS-a i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe. Vjerujem da je ta vrsta dvojnoga angažmana korisna i da ću tako raditi i u buduće – bez obzira na to što budućnost donosi.

U posljednjem sazivu Hrvatskoga sabora objavili ste dvije značajne knjige – Druga strana Rubikona i Haaški krivolov. Je li rad na tim izdanjima, pored saborskih obveza, iziskivao veliki napor?

Rad na ovim knjigama iziskivao je dodatne napore. Kao sudioniku zbivanja koja sam analizirao, ključni problem nije bio prepoznati i razumjeti uloge i ciljeve sukobljenih politika i njihovih aktera, već prikupiti, a potom i kontrolirati sve relevantne dokumente radi objektivnoga prikaza povijesnih zbivanja. Dijelom tih podataka i spoznaja mogao sam se koristiti u raspravama kao zastupnik u odborima za obranu, vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost.

Publiku ste navikli svake tri godine na novu knjigu. Možemo li prema tom ritmu na godinu očekivati novu knjigu?

Knjiga Haški krivolov objavljena je koncem 2019. godine. Nadam se da bi englesko izdanje moglo biti dostupno koncem ove godine. Imam i neobjavljenih rukopisa, ali što će biti do godine – još ne znam.

Najpoželjniji su partneru HDZ-u oni koje imaju slične vrijednosti

Kakvi su izgledi HDZ-a da osigura većinu za 10. saziv Hrvatskoga sabora?

Nadam se da će HDZ biti relativni pobjednik parlamentarnih izbora u srpnju te da će biti u prigodi ponovo sastaviti Vladu. Na takav zaključak upućuju i predizborne ankete po kojima HDZ dobiva sam nešto veći ili sličan broj glasova kao cijela Restart koalicija zajedno.

Koje bi stranke mogle biti najpoželjniji koalicijski partneri HDZ-u?

Danas nije moguće precizno odgovoriti na to pitanje jer je teško predvidjeti koliko će manje stranke dobiti mjesta u Hrvatskome saboru. Obično na svakim izborima oko 15 posto biračkoga tijela glasa za nove stranke ili koalicije, pa se uvijek događaju i iznenađenja. HDZ-u su najpoželjniji oni koalicijski partneri koji s njim dijele iste ili slične vrijednosti i svjetonazore.

U ovoj je fazi predizbornih aktivnosti na nišanu SDP-a i HDZ-a Domovinski pokret. Je li iz toga moguće zaključiti da se sprema koalicija HDZ-a i SDP-a?

Na koaliciju HDZ-a i SDP-a ne pristaju ni SDP ni HDZ. To je nerealna teza koju podmeću male stranke kako bi sebi dale na važnosti. Realno je veća opasnost da se stranke na desnom političkome spektru ne će htjeti i moći dogovoriti o koaliciji s HDZ-om zbog izgovorenih teških riječi, ili pak inzistiranju na svojim fragmentarnim istinama i zahtjevima. U tom slučaju realniji su izgledi za ponavljanje izbora. Moguća je opcija i da će zastupnici desnih stranaka radije podržati SDP da dođe na vlast nego da uđu u koaliciju s HDZ-om. Tada bi Bernardić, ni kriv ni dužan, dobio i vlast i šansu da upropasti Hrvatsku u narednim godinama.

Bude li nakon novih izbora za Hrvatski sabor predsjednik HDZ-a Andrej Plenković stvarao novu koaliciju sa strankama koje su svjetonazorski neprispodobive HDZ-u, hoćete li to poduprijeti? Hoćete li dati svoj glas za koaliciju HDZ-a sa strankom Milorada Pupovca ili dignuti ruku za koaliciju HDZ-a i SDP-a, odnosno HDZ-a i HNS-a?

Ako je vjerovati anketama, HDZ, Domovinski pokret i Most imat će većinu zastupnika u Saboru. HDZ sigurno ne će ići, kako sam rekao, u koaliciju s SDP-om, a Restart koalicija s ostatkom lijevih stranaka ne može formirati vladu. Zbog svoje isključivosti, Domovinski pokret i Most ne žele koaliciju s HDZ-om koji će biti relativni pobjednik izbora. Ako se te procjene anketa pokažu točnima, onda su moguće ove opcije: a) Domovinski pokret i Most ne žele koaliciju s HDZ-om i pod cijenu da prešutno podrže Bernardića; b) nezavisni kandidati Domovinskoga pokreta i Mosta samostalno odlučuju kojega će mandatara podržati (što je politički izgledno s nestranačkim ljudima, pogotovo onima koji su dio pokreta); c) ponavljanje parlamentarnih izbora kako bi hrvatski narod u drugom krugu presudio onima koji svoje stranačke logike i interese stavljaju prije nacionalnih.

Smatrate li da bi HDZ trebao omogućiti formiranje frakcija u svrhu demokratizacije stranke?

U devetome sazivu Hrvatskoga sabora bile su zastupljene čak 23 političke stranke. Takva fragmentacija političke scene posljedica je pretakanja stranačkih frakcija u nove stranke. Ne znam je li tko u stanju pobrojati te 23 stranke, ali uvjeren sam da većina tih strančica ne će biti u novom sazivu Sabora. HDZ je unutar svojega programa uvijek imao i lijevo i desno krilo. Bio je najuspješniji na izborima kada je uspio održati ravnotežu između tih opcija. Opcije su nastajale inzistiranjem na razlikama o pojedinim političkim pitanjima i problemima, a ne na odbacivanju HDZ-ova programa u cjelini. HDZ je pokazao i na ovim parlamentarnim izborima da ima mjesta za nositelje „frakcija“ pa su se na listama našli Miro Kovač, Davor Ivo Stier, Stevo Culej, itd. Vjerujem da je stvar političke kulture urediti pravila ponašanja frakcija i unutar HDZ-a, ali isto tako i „formiranje frakcija“, tj. novih stranaka u Hrvatskome saboru.

U sedmome sazivu Hrvatskoga sabora bili ste na čelu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Ta Vam je problematika doista bliska. Kakvo je danas stanje nacionalne sigurnosti?

S obzirom na sva zbivanja u Europi i u svijetu, možemo biti zadovoljni sa sigurnošću Hrvatske u međunarodnom okruženju. Pandemija COVID-19 dobar je primjer kako bez posebnih “najava” svaka država pa i cijeli svijet mogu biti izloženi nepoznatim ugrozama i ogromnim gubitcima. No, to je tema koja zahtijeva daleko više prostora i vremena za raspravu.

Trebaju li zabrinjavati srbijanska posezanja za hrvatskom kulturnom baštinom, kao i zemljovide velike Madžarske s kojima povremeno maše madžarski premijer Viktor Orban?

Mislim da su neutemeljene optužbe i sumnjičenja Viktora Orbana za mađarske teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj. Srbijanska, pak, posezanja za hrvatskom kulturnom baštinom, političke optužbe za etničko čišćenje,odbijanje suradnje na identifikaciji pobijenih branitelja i nestalih zatočenika u Srbiji itd., jesu i bit će problem sve dok Srbija svoju politiku bude gradila na propalim mitovima.

Ponašanje Milorada Pupovca dobrodošlo je sljedbenicima velikosrpske politike

Kako ocjenjujete ulogu čelnika SNV-a Milorada Pupovca u hrvatskoj politici?

Milorad Pupovac svoj imidž gradi na mutnoj, implicitnoj tezi o ugroženosti srpske manjine i Srbima kao žrtvi hrvatske državotvorne politike. Takvo je ponašanje dobrodošlo sljedbenicima velikosrpske politike izvan Hrvatske. Za takvu politiku nema potporu u Srbima braniteljima ni Srbima koji svoju egzistenciju i stručne, političke ili kulturne karijere ne grade pozivanjem na svoju nacionalnost. Srbi u Hrvatskoj svjesni su kako nisu bili žrtve hrvatske već velikosrpske politike pa je njegova uloga lidera srpske manjine “papirnata” a ne zbiljska. Unatoč tome, njegove generalizacije stvarnih i fiktivnih incidenata predimenzionirane su kako bi sebi dao na političkoj važnosti. Vrlo je uspješan u stvaranju medijske slike o sebi kao važnoj i utjecajnoj osobi. No njegova medijska i politička relevantnost podliježu suprotnim ocjenama. Kao čelnik SNV-a ne želi znati da položaj i budućnost srpske manjine ovisi o položaju i budućnosti Hrvata i Hrvatske u Europi, jer je europska civilizacija dovedena u pitanje sve bržim globalnim demografskim, vjerskim i gospodarskim ugrozama i promjenama.

Razgovarao: Marko Curać
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Plenković: Neće nitko treći doći u poziciju da postane premijer, odbacujem sve ucjene Mosta i Škore

Objavljeno

na

Objavio

Reaktiviranje gospodarstva podrazumijeva i otvaranje granica. Mi smo otvorili granice prema 10-ak članica Europske unije i prema nekim drugim zemljama iz susjedstva i došlo je do cirkulacije ljudi. Ono što smo uspjeli vidjeli ovih dana većina slučajeva gdje se pojavio COVID-19 odnosi se na dolazak virusa iz nekih drugih zemalja.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković gostovao je u Večernji TV te govorio o koronavirusu, parlamentarnim izborima, izbornom zakonu, protukandidatima…

Moje prvo pitanje odnosi se na ovu neugodnu situaciju povezanu s teniskim turnirom u Zadru. Danas je informacija stigla da je pozitivan i Novak Đoković, također i njegova supruga. Vi ste se jučer testirali. Već ste objavili da ste negativni, međutim oporbeni kandidati u izbornoj kampanji govore da bi ste vi trebali biti u samoizolaciji. Volim bih da objasnite još jednom javnosti jeste li trebali biti u samoizolaciji ili ne.

Plenković: Pa može. Ja sam to već objavio jučer. Dakle, sukladno logičnoj situaciji kad smo shvatili da postoji gospodin Dimitrov, koji je bio jedan od tenisača koji je bio tamo, da je pozitivan…da je očito bilo par trenera, tad smo vidjeli da je bio i Novak Đoković. Ja sam se jučer testirao. Inače, to je moj treći test u kontekstu ove COVID-19 pandemije i on je negativan. Ja sam, prema tome, obavio sve što treba. Bliski kontakt znači biti u neposrednoj blizini 15 minuta u nekoj komunikaciji, razgovoru, kraćem od 2 metra…Ja niti sam bio s gospodinom Đokovićem niti s bilo kojim drugim od tenisača sve skupa duže od tri minute. Tako da to je bio pozdrav i slikanje i to je bilo sve.

Sačuvat će se mjere doma za starije, pooštrit će se mjere u zdravstvenim ustanovama i u granicama?

Tako je.

Znači li to zatvaranje granica ili neki blaži režim?

Oni će donijeti odluku o tome što je najbolje. Nama je u svakom slučaju najvažnije zdravlje.

Kad bi to moglo krenuti?

Mislim da će o tome Stožer obavijestiti javnost sutra najkasnije.

Izborna kampanja je u punom jeku i ovih dana upravo zbog ove pogoršane epidemiološke situacije, postavilo se pitanje treba li ove izbore odgoditi. Neki ustavnopravni stručnjaci govore da je to moguće, ali u slučaju proglašenja izvanrednog stanja. To bi proglasio predsjednik Republike na prijedlog Vlade. Je li takav scenarij moguć?

Plenković: Nije realan takav scenarij. Ne znam odakle ljudima tako nešto pada na pamet. Mi smo donijeli procjenu da je najbolje ići na izbore na ljeto iz dva razloga. Prvo, u konzultacijama s našim zdravstvenim savjetom u kojem su epidemiolozi, infektolozi koji detaljno temeljem svoje profesije znaju kakva je dinamika ovih pandemija. Mi smo procijenili da je veća vjerojatnost da će doći do nekog ozbiljnijeg drugog vala na jesen, nego u ljetnim mjesecima kad su ovakve bolesti kao što je COVID-19 najnižeg intenziteta.

Upravo zbog toga s obzirom da su nama zadnji izbori bili 11. rujna 2016. godine, dakle tad je bilo pune četiri godine. Odluka da odemo sada iza predsjedanja Vijećem Europske unije na izbore po novi legitimitet hrvatskih građana, hrvatskih birača je upravo zato da imamo stabilnu vlast, stabilnu Vladu, parlamentarnu većinu od jeseni da se ulovimo u koštac s ekonomskim oporavkom i da se ulovimo oko pitanja javnozdravstvene sigurnosti. To je cijela logika. O tome nismo razgovarali ni predsjednik ni ja o tome da bi odgađali izbore, to je nekakva teza koja se plasira u medije. Ona ne stoji. Ona nigdje ni na Vladi niti u stranci nije bila ni raspravljana.

Predsjednik je rekao da o tome nije ni razmišljao.

Oko toga se nas dvojica slažemo. To nije ni opcija niti ne znam tko bi takvu inicijativu mogao pokrenuti. Mislim da je ona došla iz poluinformacije razgovora s jednim dužnosnikom, ali je on, koliko sam to kasnije shvatio, demantirao i pojasnio. To nije ni službeni stav Vlade niti stranke. Ja to u korijenu odmah hoću sasjeći. To nije opcija. Izbori će se održati i to je sve.

HDZ izbornu kampanju temelji na vama i na vašem rejtingu, što je logično. Pritom se postavlja jednu jasnu distinkciju ili Plenković ili Bernardić s time da komunicirate da je Bernardić neiskusan, a vi ste lider koji se suočio s brojnim problemima koje je uspio rješavati. Znači li to da smatrate Bernardića nekompetentnim za upravljanje Vladom?

HDZ prije svega postavlja kampanju na našoj strategiji koja se zove ‘Sigurna Hrvatska’, dakle to je prvo i osnovno. To je program koji našim sugrađanima, ja to zovem u drugom poluvremenu jer je ovo bilo prvo poluvrijeme, a mi očekujemo i drugi mandat, nude vrlo jasne poruke. Nudi im sigurna radna mjesta, nudi im sigurne plaće, nudi sigurne mirovine, nudi sigurne granice, nudi kvalitetnu apsorpciju europskih sredstva koje osiguravamo u kontaktu s našim partnerima na razini Europske unije i to u iznosu koji je duplo veći od onog kojeg smo imali u posljednjih sedam godina.

Dakle, mi govorimo o iznosu prema trenutnom prijedlogu Europske komisije koji iznosi 22 milijarde eura koje će Hrvatskoj pomoći za oporavak. Poruka o kojoj vi govorite o tome je li bolje za Hrvatsku da je vodi netko s iskustvom poput mene ili da je vodi netko bez ikakvog iskustva u izvršnoj vlasti kao što je predsjednik SDP-a je odabir koji u konačnici hrvatski birači trebaju vidjeti. Neće nitko treći doći u poziciju da postane premijer, to je sasvim jasno. Ja tu odbacujem ove ucjenjivačke komentare s kojima izlaze Most, Škoro…Oni ponavljaju priču Mosta iz 2015. godine.

Ja sam u kampanji 2016. godine rekao vrlo jasno da nema teorijske šanse da o Hrvatskoj demokratskoj zajednici koja će pobijediti na izborima bilo koja stranka koja će dobiti manje mandata od nas odrediti ili ucjenjivati tko će biti premijer. Ta vježba se jednom pokazala lošom. Mi smo izvukli pouke iz toga kao stranka već 2016. godine. Situacija se nije promijenila niti će se promijeniti, što se toga tiče. Na kraju ostaje je li to ili gospodin Bernardić ili ja kao aktualni premijer. A ja vjerujem nakon pobjede na izborima i budući. Hrvatski birači trebaju donijeti svoje zaključke.

Spomenuli smo maloprije gospodina Škoru. Primijetio sam da ste ga u nekoliko navrata nazvali šarlatan, to je dosta uvrjedljivo. Je li to previše uvrjedljivo za osobu s kojom ćete možda nakon izbora raspravljati o sastajanju Vlade.

Pa dobro, što gospodin Škoro govori o meni. Mislim da je to pravo pitanje. Tko je on, koji je on faktor da će određivati meni i HDZ-u tko će biti premijer? Čovjek je bio član HDZ-a. Je. Je l’ bio saborski zastupnik pa je izašao jer mu je bilo preteško? Je. Je l’ bio generalni zastupnik u Pečuhu gdje ga je stavila HDZ-ova Vlada? Je. Je l’ se okupio ljudima koji su bili na listama HDZ-a i sad su veći Hrvati od nas? Je l’ to sukus cijele politike.

Objasnite mi što oni nude da su oni veći Hrvati nego ja ili vi ili Tomo Medved ili Zdravka Bušić…tu tezu da su oni izvorni HDZ to jednostavno ne stoji. To treba raščistiti i ljudima jednostavno reći nema nikakve agende koja nije realizirana od HDZ-a prije 30 godina ili nisu ih u stanju prepoznati. Ovo je 2020. Hrvatskoj trebaju lideri koji neće priznati floskule i koji će kapitalizirati naš položaj. Vraćati Hrvatsku na teme koje su realizirane, to je razlika između nas i njih. To oni i znaju.

Restart ima tezu da će osvojiti barem 60 mandata i da će s ostalim partnerima relativno lako sastaviti Vladu. Domovinski očekuje 20-ak, na koliko računa HDZ?

HDZ računa da bude pobjednik ovih izbora, da dobije mandata koliko smo dobili zadnji put. Smatram da sa svim postignućima i s programom Sigurna Hrvatska u poziciji da dobijemo povjerenje hrvatskih birača. S onim partnerima koji dobiju mandata mi želimo dobiti 76 mandata. Mi smo tu vježbu već prošli i znamo kako ide.

Ako ćete morati biti u priliku razgovarati s Domovinskim pokretom, hoćete li s njima prvo pričati ili s drugima?

Vratimo se na predsjedničke izbore. Cijeli taj pokret izmišljen je da našteti HDZ-u. Izmišljen je cijeli pokret i kandidat da bi naškodio predsjednici. Je li to točno? Je, točno. Ako netko tko je kandidat s desnog spektra dođe i kaže ja ću između 1 i 2 glasati za 3, to znači da nitko nije dovoljno dobar ili da njegovi partneri kažu prekrižite listiće.

Kakva je odgovornost da kažete ili nitko nije dovoljno dobar kao ja ili križajte listiće. Mi smo imali 100 tisuća prekriženih listića. To je bilo orkestrirano uništenje listića. HDZ-u je najveći politički protivnik SDP sa svojom kobasičastom koalicijom jer oni nemaju dovoljno snage ići na megdan s HDZ-om, a ovi drugi su do jučer učinili sve da izaberu Zorana Milanovića za predsjednika jer je to na kraju bio rezultat.

Vidjet ćemo tko će sve proći izbore. Mi idemo na partnerstvo i savezništvo. Idemo na koaliciju i partnerstvo s hrvatskim građanima, oni su nam glavni partner. Mi njih tražimo povjerenje. Imamo jasno određene stavove. Imate ucjenjivače koji vam već dva tjedna unaprijed pretendiraju biti akter koji će ucjenjivati HDZ kao najjaču političku snagu…Koji je bio njihov doprinos u posljednji četiri godine?

Bili su i akteri koji su bili u vlasti. Oni su prebjegli s naših lista u oporbu. Zekanović, Hasanbegović, Esih…tko ih je tjerao? Gospodin Penava je recentno, to tek da ne govorim. To je prijevara birača. Ako dođeš na lokalne izbore i iza tebe je stranka kao što je HDZ i dolazim ja kao europski zastupnik i to više puta pomoći na tim izborima i dolaze i druge. On je kandidirao kao zamjenik predsjednika stranke i dva mjeseca kasnije nakon što si poražen od generala hrvatske vojske ministra Tome Medveda i to uvjerljivo kažeš ‘eto ja se više ne bi igrao, ja bih išao u drugi tabor’. Kakva je to logika. Nisu ti ljudi postali gradonačelnici jer se zovu tako i tako već jer ih je podržao HDZ. I on i svi vijećnici do jednog.

Imamo cijelu ekipu starih i novih HDZ-ovca koji će ponovo dobiti povjerenje u Vukovaru, a ovi koji su otišli proći će kao i svi oni koji su otišli. Mi smo učinili kao Vlada najviše za Vukovar, više nego za iti jedan grad u Slavonije i to mi je licemjerno. Može se dignuti telefon i reći: ‘Čujte, ja bih išao negdje druge’. To se ne zna.

Most šalje signale da bi podržali manjinsku Vladu.

Ne znam kome oni šalju signale niti misle na čiju. Imamo i mi ideje za promjene izborne zakona. Više puta sam izjavljivao da naš izborni zakon dovodi do fragmentacije. Što se nas tiče, nema nikakav problem da nema predizbornih koalicija i da se digne prag.

Jeste li za to da se broj preferencijalnih glasova poveća na tri?

Pa nismo mi o tome razmišljali. Prema našem iskustvo jedan preferencijalni glas je dovoljan. Jedan, dva, tri nije presudno. To govore sve ljudi koji nisu upravljali Hrvatskom. Onaj tko je bio ima najvažniju stvar, a to je politička stabilnost. Bez većine nema rasta, nema rejtinga. Vlast postoji zbog strateških stvari. Mi nikad nismo imali manjinsku vladu.

Možete li zamisliti veliku koaliciju?

Ne vidim potrebu za vladom nacionalnog spasa ili velike koalicije. Imamo potrebu u ovoj izbornoj kampanji pokažemo građanima tko je na političkoj sceni odgovoran, tko ima rezultate i tko to nema.

Možete li prokomentirati ove najnovije pregovore u fondu za oporavak od koronakrize?

Mi moramo prvo pogledati što je sve iza nas. Imate zdrav gospodarski rast, nikad veće prosječne plaće, najveće minimalne plaće..za vrijem COVID-19 mi osiguravamo zdravstvenu sigurnost građana i mi stojimo iza radnika kao nikad prije. SDP straši ljude da će biti 400 tisuća nezaposlenih, nema ih toliko. Ima ih nešto malo. To su praktički oni koji nisu sezonski radnici. S obzirom na to da imamo situaciju kakvu imamo. Mi radimo ono što možemo. Mi se spremamo za dalje i to znači reaktivaciju gospodarstvu. To se nalazi i u našeg programu ‘Sigurna Hrvatska’ i tu se vraćam na to što se pregovara u Europskoj uniji. Hrvatskoj je namijenjeno oko 22 milijarde, što je duplo od onog što je bilo u prošlog razdoblju. Da bi to bilo moguće, potrebno je imati Vladu koja zna što radi.

Aktualna tema je o broju ministarstava. Koliko biste vi imali ministarstava?

Imali bi manje ministarstva nego sada, ali o tome nakon izbora.

Plenković: Žele me se riješiti samoizolacijom; taj film neće gledati

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari