Pratite nas

Razgovor

Dražen Barbarić: Društvo u BiH nalazi se u identitetskoj paralizi

Objavljeno

na

Presudno je dosljedno provoditi federalizam ili krenuti u konfederalizam

Stalni institucionalni grč, borba s identitetom, vanjski patronat, blokada vlasti, iseljavanje i siromaštvo, loši odnosi sa susjedima, samo su neki od problema Federacije Bosne i Hercegovine. Kakav je u svemu tome položaj Hrvata, kazao je za Glas-Slavonije neposredni svjedok i politolog nove generacije, dr. Dražen Barbarić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Na koji način se vrši desubjektivizacija Hrvata u BiH i zbog čega ona prisiljava Hrvate da Daytonski sporazum, od nekada privremenog rješenja, danas prizivaju kao trajno rješenje?

– Spomenuti proces desubjektivizacije Hrvata u BiH vrši se na perfidan način u domeni kulturnoga identiteta i na eksplicitan način u dimenziji političkoga. Što se tiče kulturnoga identiteta, on se ugrađuje u “bogatstvo različitosti” kojim BiH obiluje. Hrvatski katolički identitet sveden je na razinu kulturološkoga artefakta, svojevrsnoga folklora koji upotpunjuje multikulturalnu narav bosanskohercegovačkoga društva. Međutim, spomenuta raznolikost tu se zadržava, tj. ne prepoznaje se relevantnost kulturnoga identiteta u političkoj sferi te ona ostaje kao životni stil ili dio tradicijske baštine. To znači da se u sferi političkoga često nameće patriotski diskurs “građanskoga modela” u kojemu se Hrvati svode na etnonacionalnu zabludu koja egzistira tek kao kulturni privjesak državnom konceptu građana. Najvidljiviji element spomenute desubjektivizacije jest potpuno ignoriranje političke volje Hrvata iskazane na prošlim izborima gdje se gotovo plebiscitarna volja po pitanju izbora za člana Predsjedništva BiH potpuno ignorirala, te se nametanje Željka Komšića naknadno legitimiralo građanskom opravdanošću i poželjnošću takvoga modela.

Kanadski model?

Zagovornik ste kanadskog modela kao rješenja za BiH. Je li takav integrativni pluralizam moguć i na koji način bi se provodio s obzirom na antropološke, geografske, vjerske, povijesne i političke silnice u BiH koje više naginju “korporativnom” pluralizmu kao svojevrsnoj ostavštini SFRJ?

– Ne znam je li moguć ili izvediv, ali je jedini put izlasku iz društveno-identitetske paralize u kojoj se BiH trenutno nalazi. U kanadskom modelu “diferenciranoga građanstva” nacionalna pripadnost nije tek puki kulturni fenomen ili folklor nego politička činjenica koja se uvažava. Dakle, različitost se priznaje kao politički fakt i ugrađuje u javnu sferu. To omogućuje da se frankofona zajednica osjeća udobno u svom kulturološko-političkom identitetu, ali bez zazora prema zajedničkom građanskom identitetu na razini cijele države. Ako u zapadnoj demokraciji kanadskoga tipa nije kontradiktorno istovremeno postojanje partikularnih nacionalnih i zajedničkoga građanskoga identiteta i njihova komplementarna artikulacija, ne vidim razloga zašto bi u BiH takav model bio difamiran kao boljševički ili čak fašistički.

Ističete da tzv. tranzicija iz komunizma u demokraciju nikada nije zamišljena za višenacionalna društva. Treba li zbog toga što prije podvući crtu ispod današnjeg federalizma i krenuti prema organskom konfederalizmu kao jedinoj opciji za opstojnost buduće BiH?

– Zaista pažljivom promatraču ne može promaknuti činjenica da su stotine eksperata i milijuni eura uloženi u tranzicijske procese u BiH, a osjećaj građana je kao da se nismo pomaknuli s mrtve točke. Zapravo jesmo, BiH je uz sve svoje mane ipak kakav-takav demokratski režim, ali s nefunkcionalnim političkim sustavom. Problem je u tome što se cijela stručna, znanstvena i politička elita usmjerila na provođenje gotovih recepata tranzicije koji su provedeni u ostalim zemljama tzv. istočnoga lagera. Međutim, ti modeli nikada nisu bili kreirani za posttraumatska društva s dubokim nacionalnim podjelama i nepovjerenjem. Stvar je u tome da se postojeći tranzicijski modeli preprave s ciljem veće inkluzivnosti i osjetljivosti institucija na postojeće razlike. Politički sustav definitivno bi postao funkcionalniji, a nacionalne zajednice privrženije državi jer bi se njihovi interesi i mogućnosti participacije u političkim institucijama definitivno povećali.

Kakvo je stanje na terenu u pogledu zastupljenosti Hrvata u izvršnoj vlasti Federacije BiH i kolika je njihova kulturna, politička, akademska, medijska i svaka druga prisutnost i vidljivost u svakodnevnom životu?

– Osobno smatram da se ravnopravnost konstitutivnoga naroda teško može mjeriti postotcima zastupljenost pripadnika toga naroda u izvršnim institucijama, te bi se svako upuštanje u takvu vrstu analize ili procjene moglo diskreditirati kao “brojenje krvnih zrnaca”. Stoga je mnogo simptomatičnija činjenica medijske skučenosti Hrvata u BiH. Njihova participacija u medijskome prostoru je izuzetno parcijalna, svedena na improvizaciju i ad hoc snalaženje unutar resursa koji su im dostupni. Dakle, sistematsko i javno financirano artikuliranje i prenošenje, uvjetno rečeno hrvatskih perspektiva, gotovo je pa minimalno. Javni servis začahuren u ideološku matricu sotoniziranja Hrvata ili ignoriranja njihovih interesa obavlja svakodnevni posao kontaminacije i perpetuiranja međunacionalnih nesnošljivosti. Klasični primjer je slučaj Adisa Pokvića iz Gornjeg Vakufa koji je fašističkim obilježjima na automobilima stvorio svojevrsni medijski linč prema Hrvatima dok se nije ispostavilo da se radi o Bošnjaku i namjernom činu izazivanja međunacionalne nesnošljivosti. Medijska isprika je, uz rijetke izuzetke, izostala, a šteta učinjena lokalnim Hrvatima potpuno ignorirana bez velike potrebe iskazivanja njihove strane cijele priče.

Opcija koja generira mržnju

Rastaču li tzv. građanska platforma i Željko Komšić Daytonski sporazum i hoće li unitaristička politika koju provodi u sprezi s SDA-om potpuno uništiti ionako majorizirane Hrvate u BiH?

– Rastače i više nego što je u ovom trenutku zamislivo. Građanska opcija u BiH je zapravo pravi generator mržnje. Dovoljno je samo pogledati predizbornu kampanju u kojoj korifeji građanske opcije metaforički okreću mitraljez prema Hrvatima u Hercegovini, gdje se poziva na odlazak u šumu kao 1941., gdje se skandaloznim parolama na izbornim skupovima prijeti hrvatskoj predsjednici, gdje se prijeti izmišljanjem afere o vehabijama radi uništavanja turističke sezone na Jadranu, gdje se bezočno psuje ustaška majka hrvatskoj predsjednici itd. U svim slučajevima se ne radi o anonimnim internetskim trolovima, nego ozbiljnim akterima na javnoj sceni, od člana Predsjedništva BiH, parlamentarnih zastupnika, dekana privatnih fakulteta do uglednih novinara. Problem građanske opcije je u načelnom stavu da joj je mrzak svaki nacionalizam, međutim, u trenutku krucijalnih političkih odluka njezini stavovi u najvećoj mjeri preklapaju se ili priklanjaju većinskom nacionalizmu utjelovljenom kroz politiku SDA-a. Zaključno, kada ova država postane pluralna demokratska zemlja, politički likovi poput Željka Komšića i ostalih građanskih prvaka ostat će zapamćeni kao agresivni populistički kriptonacionalisti koji su stvarali državu po kalupu većinskoga nacionalizma na štetu i preko leđa najmalobrojnijega konstitutivnoga naroda.

Razgovarao: Dario Majetić/glas-slavonije.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Koronavirus je Kalvarija našeg života, ali nije sve završilo na Velikom Petku

Objavljeno

na

Objavio

Sanja Pažin

Trebamo se znati smijati i smiješiti u trenucima patnje. Lako se smijati kad sve ide kako treba, ali kad patimo i prolazimo kroz teška vremena teško je izmamiti samima sebi, ali i drugima osmijeh na lice. Ipak, važno se sjetiti da osmijeh liječi. Divno mi je vidjeti kako su ljudi maštoviti ovih dana pa smišljaju svakakve fore da nasmiju druge. I mislim da im stvarno uspijeva. Dobivam svakodnevno od svojih prijatelja takve poruke s pratećom porukom koja glasi “evo da se malo nasmiješ”. Bogu dragom hvala što imam takve prijatelje! Mislim da bismo svi sad trebali biti prijatelji jedni drugima. Jednostavne male stvari nekome mogu puno značiti i izmamiti toj osobi osmijeh na lice.

 Sanja Pažin je naša mlada, ali renomirana književnica. Studira na II. godini Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. No, iako je mlada, mnogi bismo mi stariji mogli dosta naučiti od nje.

Živimo u teškom vremenu. Snašao nas koronavirus. Kako to izgleda iz pozicije studenta?

-Pa mislim da je svakom studentu ovo vrlo neobična situacija, ali zar nije svima nama? Navikli smo imati neku svoju svakodnevnu rutinu, a sada smo morali izaći iz zone comforta na koju smo navikli i shvatiti da se naš život mijenja i da gotovo ništa nije kao prije. Profesori se, bar na mom faksu, a čini mi se i na drugima, trude poslati materijale na vrijeme da se stignemo pripremiti, ali svima nam je ovo jedna velika nepoznanica i treba vremena da se svi naviknemo na novonastalu situaciju.

Kao mlada, ali već renomirana književnica kršćanskoga pristupa, kako ti gledaš na novonastalu situaciju?

-Mnogi će ljudi ovo gledati kao “kaznu” za naše grijehe, opomenu za ono što činimo krivo i, istina doista je, da smo kao ljudi; kao čovječanstvo mnoge stvari radili krivo. Ali ja to ne gledam na takav način. Dok proživljavamo sve ovo, svakodnevno gledajući vijesti i potresne događaje prvo s koronavirusom, onda s potresima u Zagrebu mogli bismo pomisliti navedene stvari, ali ja ne gledam na našeg Boga kao nekoga tko gleda odozgo dolje na nas i samo traži način da nas kazni. Pomalo me ovo razdoblje kroz koje sad prolazimo podsjeća na Veliki petak, muku koju je Isus prolazio dok je hodio putem Kalvarije. Moguće da je ovo Kalvarija našeg života. Ali nije sve stalo na Velikom petku i toga moramo u svakom trenu biti svjesni – jer nakon muke i smrti, kad se činilo da je svemu došao kraj, Isus je uskrsnuo na život. Tako da duboko vjerujem kao mlada djevojka odrasla u katoličkoj sredini da neće sve stati na ovome, nego će doći dan kada će sve ovo proći i kada ćemo izaći ponovno iz svojih kuća i vratiti se normalnom životu. Ipak, voljela bih naglasiti kako ćemo kao i Krist biti preobraženi nakon što sve ovo prođe – preobraženi u bolje osobe, koje će se vratiti onim istinskim vrijednostima.

Kako ljudima vratiti osmjeh u ovom vremenu?

-Mislim da je ovo idealno vrijeme da se svima nama vrati osmijeh na lice. Trebamo se znati smijati i smiješiti u trenucima patnje. Lako se smijati kad sve ide kako treba, ali kad patimo i prolazimo kroz teška vremena teško je izmamiti samima sebi, ali i drugima osmijeh na lice. Ipak, važno se sjetiti da osmijeh liječi. Divno mi je vidjeti kako su ljudi maštoviti ovih dana pa smišljaju svakakve fore da nasmiju druge. I mislim da im stvarno uspijeva. Dobivam svakodnevno od svojih prijatelja takve poruke s pratećom porukom koja glasi “evo da se malo nasmiješ”. Bogu dragom hvala što imam takve prijatelje! Mislim da bismo svi sad trebali biti prijatelji jedni drugima. Jednostavne male stvari nekome mogu puno značiti i izmamiti toj osobi osmijeh na lice. Nazovite nekoga, recite dragim ljudima da ih volite, pošaljite neki smiješan gif prijateljima u inbox, neki video, sliku, budite zajedno (naučimo cijeniti to zajedništvo) – sve su to stvari koje ljudima mogu vratiti osmijeh na lice.

Pored nas živi veliki broj bolesnih i ljudi u potrebi kako pristupiti tim ljudima. Uče li danas o tim stvarima na našim fakultetima?

-Da, mnogo je potrebitih ljudi u našem okruženju, pogotovo u ovim teškim vremenima. Ipak, ne mislim da bi uopće smjelo biti potrebe da o tome i sličnome uče na našim fakultetima jer mišljenja sam da od malih nogu trebamo imati usađeno poštovanje prema svakom čovjeku, a osobito prema onome u potrebi. I mislim da to današnja naša mladež ima u sebi. To pokazuju mnogim primjerima volontiranja i nesebičnog davanja, osobito u vremenima krize kao što je ova. Kako pristupiti tim ljudima, pitate? Onako kako je Isus prilazio bolesnima, ljudima u potrebi i grešnicima – s poštovanjem i samilošću; Pažljivo i s puno ljubavi. I naravno bez ikakvog osuđivanja.

Koliko ti fali Sveta misa?

– Iskreno, ovo pitanje me pogađa ravno u srce. Sad shvaćam koliko sam zapravo uzimala Euharistiju zdravo za gotovo. Iako, bilo bi mi još teže da nema ove moderne tehnologije. Bogu hvala na našim svećenicima – pastirima koji znaju da nama – stadu Kristovom – fali Euharistija pa pronalaze sve moguće načine da nam donesu Krista. Svaki dan imamo priliku pratiti svetu misu online i duhovno se pričestiti. To puno pomaže sad kad ne možemo fizički prisustvovati na misi. Don Damir je u svom vjeronauku ove srijede rekao da sad moramo naučiti čeznuti za Isusom. Mislim da ovo vrijeme uistinu možemo i moramo iskoristiti upravo za to – da čeznemo i time jačamo i produbljujemo našu vjeru i povjerenje u Isusa. Biblija, obiteljska molitva, praćenje svete mise online, čitanje duhovnog štiva – sve to može biti način da se baš u ovo vrijeme korizme približimo Isusu i tako blizu njemu dočekamo Uskrs. Istina je bolna da nam svima sad fali jako Sveta misa, ali upravo je to onda razlog da idući put kad se svi okupimo u crkvi na misi budemo pripravni i da shvatimo da je uistinu Krist ondje prisutan; onaj Krist za kojim sad toliko čeznemo. Jedva čekam taj trenutak.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Udruga Altruist traži načine kako olakšati život Hrvatima Prijedora i okolice u borbi protiv zloglasnog COVIDA-19

Objavljeno

na

Objavio

Mirko Pandža, predsjednik udruge Altruist iz Prijedora govori o aktualnim zbivanjima u prijedorskom kraju

I prije izbijanja ove krize, potpore Hrvatima ovog kraja da opstanu na svojim imanjima, od vlasti RS kao i grada Prijedora skoro da i nije bilo. Izbijanjem krize ostavljeni smo sami sebi da se snalazimo svojim snagama. Jedino svjetlo na kraju tunela vidimo od Središnjeg državnog Ureda za Hrvate izvan RH gosp. Zvonke Milasa i Ureda za stambeno zbrinjavanje gosp. Nikole Madžara, koji su Hrvatima prijedorskog kraja u veliko pomogli prije izbijanja ove krize izazvane COVIDom-19.

Ovih dana Vi osobno i udruga Altruist pomažete  ljudima u ovoj teškoj situaciji? Altruist altruistički.

-Hrvati grada Prijedora i okolnih mjesta su i prije izbijanja krize izazvane virusom COVID-19 su bili u veoma teškoj materijalnoj situaciji. Nastankom krize situacija je postala neizdrživa. Pored neimaštine u narod se uvukao strah-zebnja od bolesti, znajući ako ih virus sustigne da su prepušteni sami sebi.Većina ljudi je starije životne dobi,nesposobni za rad, na pomoć od djece i rodbine u ovo vrijeme ne mogu računati jer su im izvan BiH a granice su zatvorene. Jedinu pomoć danas i tračak svjetla im pružamo mi iz udruge Altruist.

U čemu se sastoji Vaša pomoć?

-Udruga Altruist na sve moguće načine pokušava da im koliko može olakša život u ova krizna vremena. Svakodnevno prevaljujući stotine kilometara nastoji bolesne odvesti na liječenje, nabavu potrebnih lijekova, rješavanje njihovih administrativnih potreba-sudovi-policija-općina.Također, nabava i dostava svakodnevnih potrepštine-hrane neophodne za život a u vrijeme velike nestašice i izvanrednog stanja to u nekim trenucima postane nemoguće.

Kako Vas ljudi primaju?

-Iako je i za nas to veliki napor, trenutno se vratila zima i snijeg zatrpao puteve, uz veliki napor uspijevamo stići do svih obitelji, samaca kojima je pomoć neophodna. Nagrada nam je sreća koju vidimo na licima tih ljudi i riječi zahvale koje govore.

Što im donosite? Vidjeli smo da čak osiguravate i ogrjev?

– Pored namirnica neophodnih za njihov život, brašno, ulje, sol, kvasac, šećer,jaja, mliječni proizvodi, grah, krumpir, sokovi,sredstva za suđe, sredstva za osobnu higijenu,toaletni papir, nekim obiteljima koji imaju koju ovcu, kozu, kokoš je neophodna i hrana za iste, te im i to nabavimo.

Udruga Altruist mnogo radi. No, potpora od vlasti u RS, prema Vašim riječima, nije odgovarajuća. No, Središpnji državni ured za Hrvate izvan RH Vam pruža pomoć?

-I prije izbijanja ove krize, potpore Hrvatima ovog kraja da opstanu na svojim imanjima, od vlasti RS kao i grada Prijedora skoro da i nije bilo. Izbijanjem krize ostavljeni smo sami sebi da se snalazimo svojim snagama. Jedino svjetlo na kraju tunela vidimo od Središnjeg državnog Ureda za Hrvate izvan RH gosp. Zvonke Milasa i Ureda za stambeno zbrinjavanje gosp. Nikole Madžara, koji su Hrvatima prijedorskog kraja u veliko pomogli prije izbijanja ove krize izazvane COVIDom-19.

Koje su aktivnosti udruge Altruist koje kanite poduzeti u vrmeenu koje dolazi?

-Ovu inzvarednu situaciju u kojoj se našla cijela civilizacija, pa tako i Hrvatska, kao i Hrvati prijedorskog kraja, uz puno muke i truda će prebroditi. Mi iz udruge Altruist ćemo upotrijebiti sve svoje snage- mogućnosti da našem narodu pomognemo kao i do sada, ali to će u ovoj situaciji biti jako teško i sa razlogom očekujemo još jednom da nam se pomogne od strane Ureda za Hrvate izvan RH i gosp. Zvonke Milasa. Također nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti našeg konzula RH u Banja Luci gosp. Piličića od kojeg smo uvijek dobivali nesebičnu podršku. Da nije došlo do ove inzvaredne situacije već je bilo dogovoreno održati sastanak u Prijedoru, ali za sada to nismo u mogućnosti.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari