Pratite nas

Dražen Petrović izabran za najboljeg Europljanina u povijesti

Objavljeno

na

Igrači su trebali odabrati pet najboljih Europljana, a pokojni je Dražen uvjerljivo osvojio prvo mjesto. Slijede Francuz Tony Parker, Litvanac Arvidas Sabonis, Srbin Dejan Bodiroga te Nijemac Dirk Nowitzki.

Dražen Petrović izabran je za najboljeg Europljanina u povijesti u anketi koju je među 38 košarkaša ovogodišnjeg Eurobasketa u Sloveniji proveo košarkaši portal HoopsHype.com.

Igrači su trebali odabrati pet najboljih Europljana, a pokojni je Dražen uvjerljivo osvojio prvo mjesto. Slijede Francuz Tony Parker, Litvanac Arvidas Sabonis, Srbin Dejan Bodiroga te Nijemac Dirk Nowitzki.

Od hrvatskih igrača na visokom sedmom mjestu je Toni Kukoč, dok je Dino Rađa 16.

1. Dražen Petrović (Hrvatska)
2. Tony Parker (Francuska)
3. Arvydas Sabonis (Litva)
4. Dejan Bodiroga (Srbija)
5. Dirk Nowitzki (Njemačka)
6. Pau Gasol (Španjolska)
7. Toni Kukoč (Hrvatska)
8. Predrag Danilović (Srbija)
9. Juan Carlos Navarro (Španjolska)
10. Andrei Kirilenko (Rusija)
11. Dimitrios Diamantidis (Grčka)
12. Marc Gasol (Španjolska)
13. Aleksandr Đorđević (Srbija)
14. Aleksandr Volkov (Ukrajina)
15. Nando Gentile (Italija)
16. Dino Rađa (Hrvatska)
17. Radivoj Korać (Srbija)
17. Vincenzo Esposito (Italija)
17. Žarko Paspalj (Srbija)
20. Rudy Fernandez (Španjolska)
21. Linas Kleiza (Litva)
22. Vlade Divac (Srbija)
23. Dino Meneghin (Italija)
23. Andrea Bargnani (Italija)
23. Jorge Garbajosa (Španjolska)
23. Zoran Savić (Srbija)
27. Marco Belinelli (Italija)
28. Vassilis Spanoulis (Grčka)
29. Jim Bilba (Francuska)

[vsw id=”HLlPtBsGbYo” source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

vlm

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Naš se reporter  uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

HSP iz Zmijavaca poručio: ‘Bugojanci i njihove obitelji moraju dobiti svu moguću zadovoljštinu!’

Objavljeno

na

Objavio

U subotu je u Zmijavcima obilježena 46. obljetnica operacije Fenix i stradanja pripadnika Bugojanske skupine. Prisjetili smo se skupine hrabrih ljudi koji su u ljeto 1972. godine došli iz Australije s ciljem rušenja velikosrpskog i komunističkog jarma s hrvatskog naroda i ponovne uspostave hrvatske države. Bili su to danas slobodno možemo reći prvi hrvatski branitelji i preteče branitelja u Domovinskom ratu, stoji u dopisu ureda za odnose s javnošću HSP-a.

Oni bi da nije nas koji poštujemo njihovu žrtvu, da nije Stipana Ivkošića bili zaboravljeni, bili proglašavani teroristima, a tako bi se i odnosili prema njima.

Podsjeća li vas to i na sadašnje stanje gdje i branitelje iz Domovinskog rata sile mraka hoće ocrniti, prikazati parazitima, a Domovinski rat proglasiti „građanskim ratom“!

Nećemo im to dopustiti, jer ni u Domovinskom ratu, ni u Operaciji FENIX Hrvati nisu ratovali za svoje osobne interese, pozicije ili sinekure već za HRVATSKU, nezavisnu, slobodnu i suverenu. Za hrvatsku Hrvatsku!

Ono što mi tražimo od današnje vladajuće oligarhije je da se bojovnicima iz skupine Fenix oda dostojno i priznanje i poštovanje njihovoj žrtvi i spremnosti poginuti za sveti cilj. Da im se da zadovoljština, i moralna i simbolička!

Također tražimo da se konačno utvrdi istina o tomu kako su svi pripadnici Bugojanske skupine u operaciji Fenix završili svoj ovozemaljski život i gdje su sahranjeni, kako bi njihova rodbina, prijatelji i poštovatelji imali mjesto na kojem će zapaliti svijeću, položiti cvijeće i pomoliti se za pokoj njihovih duša.

U ime HSP-a nazočnima se obratio Ranko Topić dopredsjednik ŽV HSP-a SDŽ i predsjednik Podružnice Imotski koji je s izaslanstvom položio cvijeće i zapalio svijeće. Skup je nastavljen uz kulturno umjetnički program lokalnih KUD-ova iz Im otske krajine i Hercegovine, priopćeno je iz ureda za odnose s javnošću HSP-a.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari