Pratite nas

Kultura

Dražen Zetić – Svjetlo i sjena

Objavljeno

na

Umjetnost fotografije stara je više od 150 godina. Koliko je užitaka pružila u tom razdoblju, znaju zaljubljenici u to magično oko kamere koje bilježi i zaustavlja život što je nestao, prohujao u vremenu i prostoru. Nije fotografija samo dokument, ona je i to, ali čim uhvati onaj diskurs refleksivnog, mističnog, snovitog ili tajnovitog, fotografski se zapis pretvara u solilokvij  snimatelja, u  priču, problematizira  topos (pejzaž), sugerira vrijeme kao četvrtu dimenziju, odaje se gotovo sakralnom pokušaju tajnovitih namjera sačuvanja onoga što je bilo.

Auktor ovog fotografskog artizma, Dražen Zetić,  tematski se veže za prostor Bokokotorskoga zaljeva, tragajući ne samo za veličanstvom planinskih gromada koje se ogledaju u moru, nego i za naoko beznačajnim partikulicama ruzinaste ljepote: olinjaloga kajića, zahrđaloga lanca, prozora otpalih škura, nagrizenoga kamenog stupovlja, smeđkastih kaleža ili keramičke posude koja podsjeća na mrtve prirode majstora Chardina.

Sklonost ovim temama mrtvih priroda odaje melankoličnu dušu, traganje za nadnaravnim prostorima, pomalo prožetih Thanatosom i tamninom koja podsjeća na barokne ugođaje i slutnje smrti. Sve materijalno je prolazno, sve odlazi u zaborav, sve tone u vrijeme koje kronosovski guta naše uspomene, osame naših predaka i ostatke neponovljive prošlosti.  U vitičastom ukrasu nad bucalom čuva se i znalački kovački dar davno umrloga majstora, kakvih više nema, u pomno složenim kamenovima prazne kuće još ječe glasovi, ispod raspuknute makulature stare knjige zapis je kojega bi trebalo odgonetnuti, u odsjaju i sjeni kaleža tajna je života i smrti, u osamljenu cvijetu skrivena je ljepota koju pjesnik kamere pronalazi, u akantusu na vrhu sačuvana kapitela jeka je antike koja je dodirnula obalu…

Osnovno sredstvo Zetićeve umjetnosti fotografije odnos je svjetla i sjene. Svjetlo će razotkriti strukture kamena, drveta, metala, flore, obasjati uzbibane ili glatke površine mora, prodrijeti kroz neke otvore u drevnim utvrdama, stvoriti čarobne prizore sunčeva zalaska i planine obliti rumenilom, a površje mora zlatom. Sjene su dio života pa i zapisa o njemu: one su slojevite i javljaju se u pretapanju sa svjetlom, kao u filmu, pastelno preuzimajući svjetlu glavnu ulogu i utapajući u duboku tamu i tišinu ono jasno i zvonko u sunčevu sjaju. Time se pjesničko i sjetno obraća gledatelju nudeći nezamjetnu partikulicu u sjeni.

Kompozicija kao element slikarstva i ovdje zauzima važno mjesto: od uvećanja pojedinosti, do ritma kakve arhitektonske građevine, sudara oblih i ravnih linija, pa do veličanstvenih veduta otoka u čistom impresionističkom izboru boja i doba dana, a isto tako i divljenja pred uznemirenim i razbarušenim nebom, koje luduje ponad statične stare crkve. Kotor počiva u ljušturi zidina s masivom modrikastih planina iza leđa i čuva misao o vrijednosti prošloga. O tome je veliki Tin rekao: pjesnici su povjesnici. Zar umjetnici fotografije to nisu?

Nevenka Nekić, prof.

Dražen Zetić široj javnosti predstavlja se u Boki kotorskoj 2011. godine svojom prvom izložbom fotografija pod naslovom Verige. 2012. godine izlaže fotografije u Hrvatskoj kulturnoj zakladi „Hrvatsko slovo“ u Zagrebu na temu Harna djeca Boke kotorske. Izložbu fotografija postavlja 2014. godine u Galeriji Svratišta Cinkuš s naslovom Iz vjedara mora (Zapisi o Boki) te naposljetku isti postav izlaže 2015. godine u Galeriji „Montenegrina“ (Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb –  Crnogorski dom) i u Hrvatskoj paneuropskoj uniji. Na području dokumentarnoga filma Zetić je autor dvaju kratkometražnih uradaka: Za jedan zub (Priča o beskućnicima) iz 2013. i U zaljevu svetaca 2017. godine.

Član je Društva hrvatskih književnikaHrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 ZagrebKršćanskog akademskog kruga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Kad je teško uzdaj se u Boga!

Objavljeno

na

Objavio

Uzdaj se u Boga

Nismo rođeni u bogatog oca,
nit gospođom majku su nam zvali
podigla nas ruka Hercegovca,
zadnju koru kruha bi nam dali.

Nismo rođeni u svili i zlatu,
nit je život bilo k’o iz bajke.
Često brime visilo o vratu
a kako je tek bez oca i majke!?

Kako je tek bez roditeljske ruke?
Kada nemaš koga zvati oče.
Kad pritisnu nevolje i muke
bez majke si veliko siroče!

Koliko je prijatelja mojih
pregazilo tu tešku Golgotu?!
Ostali su bez najdražih svojih
bez oslonca u svome životu!

Ali Bog se opet za sve brine,
da ti ruku kad toneš duboko,
spusti svoju milost sa visine
jer sve vidi milostivo oko!

Kad je teško uzdaj se u Boga.
Njemu predaj nevolju i muku.
Bog će poslat anđela svoga
on će nježno uzet te za ruku.

I provest kroz bure i oluje,
dovesti do tvoje mirne luke,
Bog te voli i Bog te čuje,
sa Njim ćeš pobjedit nevolje i muke!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Trobojnico moja mila!

Objavljeno

na

Objavio

Trobojnico moja mila!

Na tebe nasloniti ću glavu.
Sklopit oči s ponosom na licu.
Prošla si kroz patnju i slavu
izrasla u pravu pobjednicu.

Na tebi usnuti ću snove!
Usnut’ tvoje tri najljepše boje.
Čut ću majku kako opet zove
iz djetinjstva prijatelje moje.

Neki će se glasom odazvati,
ali neki s nama nisu više.
I u snu ću tiho zaplakati,
na kamenu sad im ime piše.

Prekrila si najveće heroje,
što su tebe podigli visoko,
prekrila si prijatelje moje,
koliko fale, reći će ti oko!

A ja samo mogu reći: Hvala!
Da njih nije, ne bi ni nas bilo!
Svaka riječ u suzu je stala,
sve što vrijedi niz lice se slilo!

I zato, trobojnico mila,
vijori u inat dušmanima,
klicat će ti s Velebita vila,
još smo živi, još Hrvata ima!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

MODRIĆ! LUKA, imenom se krsti, Velebitski on je kamen čvrsti!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari