Pratite nas

Kultura

Dražen Zetić – Svjetlo i sjena

Objavljeno

na

Umjetnost fotografije stara je više od 150 godina. Koliko je užitaka pružila u tom razdoblju, znaju zaljubljenici u to magično oko kamere koje bilježi i zaustavlja život što je nestao, prohujao u vremenu i prostoru. Nije fotografija samo dokument, ona je i to, ali čim uhvati onaj diskurs refleksivnog, mističnog, snovitog ili tajnovitog, fotografski se zapis pretvara u solilokvij  snimatelja, u  priču, problematizira  topos (pejzaž), sugerira vrijeme kao četvrtu dimenziju, odaje se gotovo sakralnom pokušaju tajnovitih namjera sačuvanja onoga što je bilo.

Auktor ovog fotografskog artizma, Dražen Zetić,  tematski se veže za prostor Bokokotorskoga zaljeva, tragajući ne samo za veličanstvom planinskih gromada koje se ogledaju u moru, nego i za naoko beznačajnim partikulicama ruzinaste ljepote: olinjaloga kajića, zahrđaloga lanca, prozora otpalih škura, nagrizenoga kamenog stupovlja, smeđkastih kaleža ili keramičke posude koja podsjeća na mrtve prirode majstora Chardina.

Sklonost ovim temama mrtvih priroda odaje melankoličnu dušu, traganje za nadnaravnim prostorima, pomalo prožetih Thanatosom i tamninom koja podsjeća na barokne ugođaje i slutnje smrti. Sve materijalno je prolazno, sve odlazi u zaborav, sve tone u vrijeme koje kronosovski guta naše uspomene, osame naših predaka i ostatke neponovljive prošlosti.  U vitičastom ukrasu nad bucalom čuva se i znalački kovački dar davno umrloga majstora, kakvih više nema, u pomno složenim kamenovima prazne kuće još ječe glasovi, ispod raspuknute makulature stare knjige zapis je kojega bi trebalo odgonetnuti, u odsjaju i sjeni kaleža tajna je života i smrti, u osamljenu cvijetu skrivena je ljepota koju pjesnik kamere pronalazi, u akantusu na vrhu sačuvana kapitela jeka je antike koja je dodirnula obalu…

Osnovno sredstvo Zetićeve umjetnosti fotografije odnos je svjetla i sjene. Svjetlo će razotkriti strukture kamena, drveta, metala, flore, obasjati uzbibane ili glatke površine mora, prodrijeti kroz neke otvore u drevnim utvrdama, stvoriti čarobne prizore sunčeva zalaska i planine obliti rumenilom, a površje mora zlatom. Sjene su dio života pa i zapisa o njemu: one su slojevite i javljaju se u pretapanju sa svjetlom, kao u filmu, pastelno preuzimajući svjetlu glavnu ulogu i utapajući u duboku tamu i tišinu ono jasno i zvonko u sunčevu sjaju. Time se pjesničko i sjetno obraća gledatelju nudeći nezamjetnu partikulicu u sjeni.

Kompozicija kao element slikarstva i ovdje zauzima važno mjesto: od uvećanja pojedinosti, do ritma kakve arhitektonske građevine, sudara oblih i ravnih linija, pa do veličanstvenih veduta otoka u čistom impresionističkom izboru boja i doba dana, a isto tako i divljenja pred uznemirenim i razbarušenim nebom, koje luduje ponad statične stare crkve. Kotor počiva u ljušturi zidina s masivom modrikastih planina iza leđa i čuva misao o vrijednosti prošloga. O tome je veliki Tin rekao: pjesnici su povjesnici. Zar umjetnici fotografije to nisu?

Nevenka Nekić, prof.

Dražen Zetić široj javnosti predstavlja se u Boki kotorskoj 2011. godine svojom prvom izložbom fotografija pod naslovom Verige. 2012. godine izlaže fotografije u Hrvatskoj kulturnoj zakladi „Hrvatsko slovo“ u Zagrebu na temu Harna djeca Boke kotorske. Izložbu fotografija postavlja 2014. godine u Galeriji Svratišta Cinkuš s naslovom Iz vjedara mora (Zapisi o Boki) te naposljetku isti postav izlaže 2015. godine u Galeriji „Montenegrina“ (Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb –  Crnogorski dom) i u Hrvatskoj paneuropskoj uniji. Na području dokumentarnoga filma Zetić je autor dvaju kratkometražnih uradaka: Za jedan zub (Priča o beskućnicima) iz 2013. i U zaljevu svetaca 2017. godine.

Član je Društva hrvatskih književnikaHrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 ZagrebKršćanskog akademskog kruga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Fra Karlo Lovrić opjevao veliki uspjeh Luke Modrića

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska ima najboljeg nogometaša svijeta! Prestižnu Fifinu nagradu The Best u ponedjeljak je u Londonu dobio Luka Modrić. Inspiriran ovim velikim uspjehom, fra Karlo Lovrić, bivši misionar u Švicarskoj, Lukin je uspjeh opjevao u pjesmi:

Zlatna nogometna lopta 2018. – Luka Modrić

Sve novine, svi pišu portali,
Luka Modrić onaj dječak mali,
Što čuvaše koze svoga oca
U zabiti negdje kod Obrovca.

Premda mali, vuka se ne boji
I u uspjeh životni ne dvoji.
S tugom svoje on ostavlja koze,
Roditelji najnužnije voze,

Kad četnici ubiše mu djeda,
Od njeg pogled odvojit se ne da.
On iz sela u grad Zadar stiže,
Stalno oči prema gore diže.

Traži djeda, koze svoje traži
I on tako svoje snove blaži.
Mrtvom djedu obećava Luka
Zaigrati on će u Hajduka.

U Zadru se uklopio mali,
U školu ga roditelji dali.
Uči, igra …lopta mu je draga,
Tu počinje životna mu saga.

I opet su prepreke na putu,
Uvijek dečko u istom kaputu…
Mali, žgoljav… tu talenta nema,
U Hajduku… Luka nije tema.

U Dinamu… u njem nešto vide…
Ima sumnje, kao da se stide
Javno reći, kapital je mali,
Sa osamnaest Zrinjskom su ga dali.

Tu je mnogo naučio Luka,
Udaralo, bio na sto muka…
Nakon kušnje Dinamu se vraća
I ozbiljnog nogometa laća.

S Dinamom je titule osvaja,
Pljeskala mu navijačka raja.
Mnogi su ga primijetili vani
Za Modića stigli bolji dani.

Međ prvima Tottenham se javi,
Dinamo mu probleme ne pravi.
U tom klubu pokaza umijeće,
Ubrzo će on na staze veće.

Real Madrid njega hitno želi,
To i Luku bome razveseli.
Nije išlo glatko prvih dana,
Kritičara bilo sa svih strana.

Promašaj je, za Real on nije,
Ali Luka u srcu se smije.
Kao dječak ne bojah se vuka
Izdržat ću, ne bojim se muka.

Izdržao, sad ga Real slavi,
Kad on igra, tek onda je pravi.
U Vatrenim razmišljanja ista,
K’o tobože, nikad nije blista.

U Rusiji pokazao svima,
Da on mjesta, gdje god bio, ima
Zato FIF(A)-i to promaklo nije,
Da se Luka Zlatnoj lopti smije.

Konkurente pomeo je svoje,
Neki u to još i dalje dvoje,
Pogotovo, Ronaldo i klapa…
Salah prizna, skida mu se kapa.

S trideset i tri osvoji je Luka,
Mnogima je on zadao muka.
Kad on loptu uza desnu drži
I pogledom i loptom je brži.

Lopta ide kamo on je vodi.
Protivniku, dakako, ne godi,
Ali zato hrvatskome puku
BOG podari Lijepoj Našoj Luku!

Međugorje, 25.9 rujna 2018.

hrvati.ch

 

Modrićev pobjednički emotivni govor: Pozdrav mojoj Hrvatskoj

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Današnja mlađarija gledana starinskim očima!

Objavljeno

na

Objavio

hercegovina
Foto: Perica Biško

Današnja mlađarija
gledana starinskim očima!

Bože sačuvaj

Faljen Isus moj narode mali,
di smo ono zadnji puta stali
čini mi se da je bilo ovo,
kada kineš reci “MISUSOVO”!

Kad zapivaš prst u uvo stavi,
kućetinu na tri sprata pravi,
i neka se susjed malo stidi,
njegova se od naše ne vidi!

A makinja nek plovi ko lađa,
malo veća a i malo mlađa,
za to mora odrišit se kesa,
al kupit će ćaća Mercedesa!

Mora malo i podignut s banke
a i tamo veze su mu jake,
manji kredit podići se mora,
kupit slabo ,ne bi bila fora!

Od kad mater ženi sina brale
svadbene se proširiše sale,
nove prave one stare ruše
mora zovnut bar iljadu duše!

Tu ti sala nesmi bit mala,
nemoj otić da ne kažeš fala
mada i to desiti se znade,
Ercegovac pošteno je čeljade!

A u kući di no žive stari
vatrenika više se ne vari,
ni to nije više rađa laka,
lakše je pomust iz tetrapaka!

A šta ćeš, tako vrime gazi,
mlađarija na njive ne slazi,
ni u jesen, kamol u srid lita,
a svako malo za ćevapa pita!

Prije mladost kopala kanale
a danas gonjaju signale,
čim na vrata, eto ti ga vraže
za wifi svi lozinku traže!

Nema više oni lipi stvari
sa’ momak curu priko veze bari,
nema više lale moja mila
da po selim skupljaju se sila .

Nit matere više dicu biju,
niti oće a niti li smiju,
ne pije se lozovača ljuta
sada viski baca pored puta!

Danas mladost nikoga ne šljivi!
Noćni život ona sada živi
i ne da se nikom zajebavat,
čeljad ustaje a oni iđu spavat!

I još ovo, Bože oslobodi,
raspale gaćetine sad su u modi,
kad od plaće isčanča o’ ćaće
ode kupit te raspale gaće.

A bez tetovaže nema niko više,
išaralo se ko da roman piše,
nakvom varbom navarbalo kosu
a minđuše nose i u nosu!

Bože sačuvaj, današnje mladosti,
prije bi ti ćaća polomijo kosti,
fratar bi te navistijo s oltara,
ka’ bi ti iz džepa ispala cigara!

Nema se više spokoja ni mir,
od kad nesta ovaca i pastira,
nitko više za staro ne mari
sad nas šišaju samo političari!

A o njima ću rano moja ljuta
napisati nešto neki drugi puta!
Živjeli!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

HERCEGOVINA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari