Pratite nas

Herceg Bosna

Druga strana garevačkog Sajma!

Objavljeno

na

Već smo pisali da se u Garevcu pod pokroviteljstvom i organizacijom Napretkove Zaklade Otvorena kuća – Centar za mir i kulturu dijaloga održao Sajam ekološki uzgojenih poljoprivrednih kultura  “Zelena oaza Garevac 2014“.

sajam garevac1

Projekt hvale vrijedan na kojem je učestvovalo oko 40 izlagača iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine pa čak i Srbije.
Na Sajmu se našlo izvrsnih voćnih sokova, likera, sireva, pekmeza, ljekovitih krema, pletenih korpi od pruća i drugim atraktivnih, ekološki uzgojenih proizvoda.

Sajam je službeno otvorio ministar u RS Davor Čordaš. Projekt je organiziran kroz prekograničnu suradnju Green Oasis-Zelena oaza koji su zajednički provodili Napretkova zaklada Otvorena kuća s partnerom iz Hrvatske Srednja škola Matija Antun Reljković iz Slavonskog Broda a financiran sredstvima iz IPA II programa Europske unije a sam projekt vrijedan je 553.000 eura.

U okviru sajma predstavljen je i nacrt Memoranduma o suradnji i organiziranju klastera ekološke poljoprivrede i ruralnog turizma Posavine.

Kako se ističe, projekt ‘Zelena oaza’ izuzetno je značajan za Garevac, u kojem je prije rata živjelo 3.000 stanovnika. Raseljeni su diljem zemalja zapadne Europe, a danas ih se vratilo nešto manje od stotinu i uglavnom se radi o osobama treće životne dobi. Mladi će se teško vratiti, pogotovo ako nemaju šanse za bilo kakav posao.

Ovaj projekt želi dokazati kako je život na ovom području itekako moguć. Iako je pred svima koji su uključeni u ovaj projekt još uvijek puno posla, sudeći po broju izlagača, posjetitelja i atmosferi koja je vladala na sajmu, on je već ostvario svoje glavne ciljeve.

Iz medija se saznaje kako je Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe RS-a obnovilo dvorišnu zgradu stare Osnovne škole u Garevcu,  a isto tako ministar i član Predsjedništva HDZ BiH Davor Čordaš s voditeljicom Slavicom Mijić-Lukač je nedavno potpisao novi ugovor o suradnji i partnerstvu u procesu realiziranja projekta izgradnje Banke sjemena u Garevcu.

Ministar Čordaš je izrazio veliko zadovoljstvo djelovanjem Zaklade Otvorena kuća, te istaknuo da je projekt izgradnje Banke sjemena veoma značajan za sve povratnike u Modriči, ali i čitavoj Republici Srpskoj, jer suvremen pristup očuvanju i proizvodnji sjemena omogućava poljoprivrednim proizvođačima bolje rezultate njihovog rada i bolje prinose, a ovo je osobito značajno za veliki broj povratnika koji izvore prihoda ostvaruju upravo kroz poljoprivrednu, ali i stočarsku proizvodnju, čiji uspjeh također ovisi od kvalitetnog prinosa žitarica.

Dakle iz ovoga se vidi da Napretkova zaklada Otvorena kuća organizira zanimljiva druženja uz okuse i mirise Bosanske Posavine.

Stoga smo i mi rasuti Garevljani diljem svijeta ponosni da Garevac živi i da se u njemu nešto događa. Drago nam je da ima ovakvih ideja koje pozitivno sprovedene u djelo i nadamo se da će ih i u buduće biti jer kako sam kazao ovaj projekt je hvale vrijedan.

Međutim ako ovaj događaj kao i neke druge do sada analiziramo vidjet ćemo kako tu ima i puno propusta.

Pa krenimo redom.

Zanimljiva je činjenica kako se projekt Green Oasis-Zelena oaza vrijedan 553.000 € ili preko milijun KM privodi kraju, a da mi Garevljani ne vidimo nikakvu promjenu u Otvorenoj kući i oko nje.

Ovo je novac o kojem drugi mogu samo maštati jer svjesni su da ga za vrijeme svoga životnog doba ne mogu zaraditi. Toliko je novca dobiveno i utrošeno, a da se nije mogao barem jedan Garevljanin sezonski uposliti da bi održavao dvorište ili obavljao neke slične poslove  te svojim radom zaradio kruh i mlijeko za sebe i svoju obitelj.

Ako gledamo vizualno o kojoj svoti novca je tu riječ pred postavljam da smo mogli redajući marku do marke prekriti cijelo Napredkovo imanje koje je dosta veće od jednog hektra.

Zatim, kako saznajemo Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe RS-a obnovilo je dvorišnu zgradu stare Osnovne škole u Garevcu i to je vrlo dobro i hvale vrijedno djelo Ministarstva, ali čemu ona služi. Da imamo u selu samo jedna zaključana vrata više.

Mi mislimo da bi dosta vrjednije bilo da je u Garevcu obnovljena trgovina jer Garevljani trebaju kruh i mlijeko a ne hladovinu kod Otvorene kuće.

Kako se ističe, projekt ‘Zelena oaza’ izuzetno je značajan za Garevac jer se navodi kako će se mladi teško vratiti, pogotovo ako nemaju šanse za nekakav posao.

A što nam to nudi Otvorena kuća? Lončarstvo, tkanje, preradu voska, voćarstvo!

Sve je to lijepo, ali Garevljani su takvu tehniku obrade sahranili 70-ih godina, a voćarstvom se bave brdski krajevi a ne mi, mi smo voće imali za svoje potrebe i to nam je bilo dosta.

Posavskoj ravnici i našoj plodnoj oranici su potrebne žuljevite ruke, duboka brazda, motika i hibridna sjemena koja daju dvostruke rodove. Nama je potrebna Zadruga i teški motorni strojevi da se povratnička zemlja ponovo pođe obrađivati, a sve ostalo je samo mašta na ovim prostorima.

Lijepo je bilo vidjeti ovaj Sajam jer je to i jedino mjesto gdje ljudi mogu pokazati ono čime se bave i što proizvode jer je to kod nas još uvijek prerada voća i povrća za svoje obiteljske potrebe.
Svima je naime poznato da mi na žalost nemamo prerađivačku industriju koja bi nam te plodove otkupila po nekoj svjetskoj prihvatljivoj cijeni.

Kazao sam kako je za nas svaki događaj nešto novo i plemenito, ali je zanimljivo bilo pogledati kako na tom Sajmu nije bilo Garevačkih posjetitelja. Zna se i zašto. Organizator je Sajam organizirao baš na drugu subotu listopada kada Garevljani  skupa s Vrhbosanskom nadbiskupijom tradicionalno hodočaste u Mariju Bistricu. Ne čudi nas to, jer kada vidimo i pratimo imena koordinatora ovih projekata vidjet ćemo da se tu radi o ljudima koje niti jedan Garevljanin ne poznaje, a ako će onda oni poznavati naše običaje i tradiciju.

Isto tako zanimljivo je kako se na pozornici uz Evropsku, Bosanku i Hrvatsku zastavu nije mogla staviti i Garevačka? Nije jer koordinator Sajma se ne zna ni da zastava postoji!

I na kraju mislim da je bio red da se izlagačima, posjetiteljima Sajma kao i visokim gostima predstavi predsjednik MZ Garevac te da mu se barem upriliči mogućnost da im se obrati i kratko ih pozdravi jer je toliko sigurno zaslužio. On je onaj koji uređuje infrastrukturu Garevca i bori se za ljepši i sigurniji život u njemu.

No to nikome nije palo na pamet i ako bi trebali znati tko je gdje domaćin i koju dužnost obnaša. Isto tako je nedostajao i garevački župnik koji bi po nekom redu takve Sajmove trebao i blagosloviti..

izvor: Posavina org, Piše Mišo Perak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Tko je kome dužan?

Objavljeno

na

Objavio

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu…

Hamdija Abdić odgovorio Kolindi: Peti korpus je oslobodio dio Hrvatske, vi biste nas trebali odlikovati!“ (faktor.ba, 1. 8. 2019.)

Nakon razbuktavanja polemike između predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i bošnjačke elite predvođene Željkom Komšićem, u neugodnu raspravu uključio se i nekadašnji pukovnik muslimanske vojske Hamdija Abdić zvani „Tigar“, koji je hrvatskoj predsjednici zamjerio na izjavama o spašavanju Bihaća od strane Hrvatske vojske 1995. godine.

Da podsjetimo, predsjednica je na svečanoj akademiji povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti izjavila kako je „operacija Oluja spasila Bosnu i Hercegovinu i voljela bih da naši susjedi nikada ne zaborave tko im je pružio ruku u najtežim danima“. Takve izjave naši su političari i dosada davali, najčešće u vrijeme proslave Oluje, pa tim prije začuđuje oštra retorika muslimanske strane koja se odjednom našla „pogođenom“.

Bošnjački general protiv Kolinde Grabar-Kitarović: Armija BiH je štitila Hrvatsku

Najviše truda u opovrgavanju povijesnih činjenica dao si je već spomenuti Hamdija Abdić, ratni zapovjednik 505. Viteške brigade Armije RBiH, koji kaže: „U Bihaću se praktično čuvao i Zagreb. Zasluge za očuvanje naroda u  HVO ABiHBosanskoj krajini, koja je bila opkoljena sa svih strana i napadnuta i od domaćih izdajnika, ima samo Peti korpus. Pa nas je napadalo i sa hrvatske teritorije tri i po godine. Borili smo se sa tri neprijatelja i eto sad će nam neko pričati kako nismo mogli i ’95, da bi tad bili gotovi. Kako da ne! Oni su se uvježbavali tri i po godine dok smo se mi borili i ratovali. Dozvolili su samo da poneki helikopter poleti iz Zagreba u svrhu pomoći, a i to su znali po godinu da ne dozvole kad su izbili sukobi dolje u Hercegovini između Armije RBiH i HVO-a. Po godinu dana onda ni ptica sa te strane nije dolazila u Bihać. Tako da ta njihova priča o oslobađanju Krajine i spašavanju Petog korpusa ne pije vode. To valjda zna svako živ. Samo oni ne žele to tako da sagledaju. Oni bi ustvari trebali odlikovati Peti korpus jer im je sačuvao ovamo taj dio Hrvatske. Lika njihova ne bi bila, i ovaj ovamo dio zaleđa, da nije bilo Petog korpusa… Da nas nisu zaustavili, možda bih im ja i u Karlovac došao“ – kaže (skromno) pukovnik Abdić, protiv kojega je tužiteljstvo BiH prošle godine konačno podiglo optužnicu zbog ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića. Što bi rekao narod – pravi se našao da odgovara Kolindi!

Alijina „Sjećanja“

Istine radi, mora se priznati da na muslimansko-bošnjačkoj strani postoje i drukčija razmišljanja! Jedno od njih iznio je IzetbegovićAlija Izetbegović u svojim „Sjećanjima“, u kojima potpuno opovrgava pukovnika Hamdiju: „Devetnaestog jula 1995. vojska hrvatskih (kninskih) Srba napala je sa zapadne strane bihaćki džep. Peti korpus se povlačio, ali je pružao ogorčen otpor i usporavao neprijateljsko napredovanje. Obavio sam više telefonskih razgovora sa generalom Dudakovićem. Prvi put Dudek nije bio optimist… Međutim dogodilo se čudo. Kada je kriza bila na vrhuncu, neočekivano me Tuđman pozvao i predložio da dođem u Split na, kako je rekao, ‘važne razgovore’. Tamo nas je dočekala visoka hrvatska vojno-politička delegacija. Predložili su zajedničku vojnu akciju… Ponudu smo odmah prihvatili. Akcija je počela u petak 4. augusta u ranim jutarnjim satima i uspješno završena za manje od tri dana. Hrvati su oslobodili Kninsku krajinu, a mi probili trogodišnju blokadu bihaćke regije. Spas je došao odakle sam se najmanje nadao.“ – zapisao je Alija Izetbegović. Što se u međuvremenu dogodilo, da ni Alijini najvjerniji sljedbenici više ne drže do riječi svog „oca nacije“?!

Igra brojki

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu, pri  HVčemu se ne preza ni od najluđih pretjerivanja, poput često ponavljane tvrdnje da se u HV-u tijekom rata borilo više od 20.000 Muslimana! Mediji u Hrvatskoj redovito objavljuju takve podvale bez ikakvog komentara, ili barem sumnje u točnost navedene procjene.

Poznati novinar Davor Ivanković, u članku posvećenom „histeriji koja se širi iz BiH“, također nekritički prenosi propagandne izmišljotine: „Pa u HV-u se borilo 25.000 Bošnjaka, to Hrvati ne zaboravljaju, koga oni misle posvađati?“ (Večernji list, 4.8.2019.) U međuvremenu, na internetu se pojavio dokument koji govori da je tijekom rata u HV-u služilo 928 Muslimana, što otprilike odgovara udjelu te nacionalne manjine u hrvatskom stanovništvu. Naime, 1991. godine u Hrvatskoj je popisano 40.000 Muslimana, današnjih Bošnjaka. Ako odbijemo žene, djecu i starce, nesposobne i pacifiste, jasno je da stvarni broj Muslimana koji su se u Domovinskom ratu borili na našoj strani nikako ne može biti puno veći od gore spomenutih 928. Čemu, dakle, pretjerivanja o nečemu što se lako može provjeriti?! Osim toga, nikako ne smijemo zaboraviti ni velik broj Muslimana s prostora BiH, koji su se 1991./1992. stavili na stranu agresorske JNA i tako dali nemali doprinos uništavanju Hrvatske. Ekstremisti u Sarajevu o toj mračnoj epizodi svoje prošlosti šute k’o zaliveni, baš kao i njihovi plaćenici u Zagrebu. Za ovu prigodu spomenimo samo trojicu UZP-ovaca koji su se 1991. istaknuli u neprijateljskim redovima!

Tri ratna druga

Prvi među njima, Izet Nanić iz Bužima, zanat je ispekao ratujući kao oficir JNA u Vukovaru. Početkom rata u BiH priključio se obrani Cazinske krajine i dogurao do zapovjednika 505. Bužimske brigade Armije RBiH. Poginuo je 1995. JNAgodine braneći svoj rodni kraj od srpskog agresora; međutim, to ga nimalo ne ispričava od odgovornosti za vukovarsku tragediju. Ako je za svoj narod heroj, za Vukovarce sigurno nije!

Drugi, široj javnosti nešto poznatiji muslimanski oficir je pilot nekadašnjeg Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva Emir Šišić, koji se istaknuo rušenjem helikoptera s europskim promatračima iznad Hrvatskog zagorja početkom 1992. godine. Naš Emir je, inače, porijeklom stopostotni Bosanac iz Živinica kraj Tuzle, a za svoje „junaštvo“ nagrađen je s 15 godina zatvora koje je djelomično odslužio u Italiji i Srbiji.

Treći, najmanje poznati član veličanstvene trojke je Sead Muračkić iz Kozarca pokraj Prijedora, mladi snajperist koji se u redovima svojih suboraca proslavio ratujući protiv „ustaša“ u zapadnoj Slavoniji. Svoje „uspjehe“ ovjekovječio je zarezima na pušci, a njegovu priču zabilježili su video-kamerom amaterski snimatelji. (v. youtube, „komšije LIPIK PAKRAC NOVSKA“). Ovakvih slučajeva ima na tisuće, pa, da ne bi ispalo kako su samo Muslimani nešto krivi, bilo bi dobro da se istraži i udio drugih naroda bivše SFRJ u agresiji na Hrvatsku (primjerice Crnogoraca i Makedonaca) kako nam jednog dana medijska peta kolona ne bi servirala priče o njihovim zaslugama za našu pobjedu. S te strane gledano, istup Hamdije Abdića možemo samo pozdraviti!

Dinko Pejčinović/hkv.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Šuica: Obnovljen mural stilizirane zastave hrvatskog naroda u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Na inicijativu Šuičana 2008. godine napravljena je-iscrtana zastava na magistralnom putu u Šujici. Od tada do dan danas renovirana je jedan put i to u ljeto 2013. godine. I nakon 6 godina ponovno je pokrenuta inicijativa da se zastava renovira, jer je bila izblijedjela , opržena suncem, izgrižena solju i kišom, više se nisu ni boje ni crteži raspoznavali, javlja Tomislav news.

I evo, danas je ponovno zasjala u punom sjaju, zahvaljujući dobrim ljudima i donacijama lokalnih ljudi ali i prolaznika, dovršena je i stvarno je kao nova.

Ne treba zaboraviti kako se renoviranju odazvalo veliki broj ljudi koji su svojim trudom i radom ovo sve omogućili, bez njih ovo ne bi bilo moguće, kao i 2008. godine, kada je povijest ove zastave počela.

Inače, zastava je nešto preko 4 metra visine, oko 20 metara duljine, uglavnom oko 80 kvadrata.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari