Pratite nas

U potrazi za Istinom

Drugi djed Saše Broz, Julius Kosinc iz Pakraca, bio je ustaški časnik, nestao je na Bleiburgu 1945.

Objavljeno

na

Djeca obično imaju dva djeda. Ako nisu iz Hrvatske. Zbog jednog djeda Aleksandra Saša Broz nikad nije upoznala drugog djeda.  

[ad id=”68099″]

Piše: Marko Marković/Maxportal.hr

Saša Broz je početkom listopada prošle godine kritizirala intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci Olivera Frljića jer je za Dan neovisnosti na pročelje riječkog HNK umjesto hrvatske, izvjesio zastavu duginih boja te natpis ‘Čestitamo Dan nezavisnosti – Hrvatsko LGBT kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka’.

Frljić joj je odgovorio u Biltenu HNK-a Rijeka novom provokacijom (Frljić od umjetnosti ima jedino dar za prvokacije i incidente da i došao u medije). Prozvao je Sašu Broz da je 1991. godine, kao asistentica Jakova Sedlara u projektu “Ognjišta” Mile Budaka, sudjelovala u rehabilitaciji ustaškog doglavnika.

Titova unuka Frljiću je odgovorila na svom Facebooku kazavši kako bi ”Saša Broz – ustaška nevjesta’ mogao biti naslov novog autorskog projekta na daskama koje nekom život znače a drugima u glavi fale’ te kako joj je drago to da je njezin ‘višegodišnji trud kao ustaške aktivistice u ilegali napokon prepoznat‘.

Godinu dana ranije, u vrijeme Refarenduma o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene, Saša Broz aktivno je sudjelovala agitirajući protiv. Objavila je sliku djedom Josipom Brozom i porukom”I Tito bi bio protiv”. Tada vjerojatno nije znala da su u Titovo vrijeme homoseksualci bili strijeljani (samo u partizanima njih oko 80) te da je homoseksualizam do 1977. u bivšoj državi bio kazneno djelo.

Tad smo na Maxporalu zapitali tko je drugi djed Saše Broz? Onaj s majčine strane. Kako je živio, čime se bavio, gdje je sahranjen. Zna li Saša bilo što o njemu?

Što joj je majka ispričala o svojim roditeljima. Vjerojatno ništa, jer da joj je bilo što ispričala teško je za povjerovati da bi Saša obračun s neistomišljenicima na društvenim mrežama započela rečenicom “… ‘Saša Broz, ustaška nevjesta’, mogao bi biti naslov autorskog projekta na daskama koje nekom život znače, a drugima u glavi fale. Drago mi je da je moj dugogodišnji trud ustaške aktivistice u ilegali napokon prepoznat.”

E Saša…. a da si samo malo….  No, za to je kriv netko drugi. Poznaješ li tu ženu?

Tko je Mira Kosinc?

Mira Kosinc rođena je u Pakracu 27. rujna 10942. godine. Njen otac Julius Kosinc uspostavom NDH priključio se ustašama. Tijekom rata zaslužio je i čin pa je postao časnik vojske NDH. Poginuo je ili ubijen na kraju Drugog svjetskog rata. Zna se da je s vojskom u povlačenju krenuo prema Bleiburgu. Nije se vratio.

60868669-sasa-broz-tito-slika-zunuka-djevojcica1

Julius Kosinc imao je da brata. Pero Kosinc, bio je pakrački mesar, drugi je bio Andrija Kosinc. Pero je imao kći Silvu, nešto stariju od Mire Kosinc. Stric Pero i kći mu Silva brinuli se o malodobnoj Miri kao ratnim siročetu koje je izgubilo oca. Mirina majka Ana Kosinc radila je u školi kao domarka. S malim primanjima teško je uzdržavala i školovala dvije kćeri.

Mira je majčin posao smatrala ponižavajućim. Sramila rođene majke jer je čistila u školi koju je ona pohađala. Okretala bi glavu kad je njena majka donosila drva za kamin u školsku učionicu. Kasnije se sramila i rođene sestre Blanke s kojom je prekinula sve kontakte.

Mira Kosinc je već 15 godina bila je vesela cura. Iako maloljetna znala je biti viđena u društvu lokalnih obrtnika u Pakracu, ali na širem području zapadne Slavonije.  Stariji pakračani prepričavaju kako je upravo ona bila prva osoba koja je u njhov grada dovela svog tadašnjeg momka crnca. “Ljudi su mu prilazili, dodirivali, pokušavali strugati boju s kože kad su prvi put vidili crnca”, prepričao je za Maxportal jedan od svjedoka mladanačkih pustolovina Mire Broz.

Kako je Mira upoznala Mišu?

Mišo Broz, jedan od sinova Josipa Broza Tita, studirao je pravo u Zagrebu. Njegov tadašnji bliski prijatelj bio je Ratko Z., čji je otac bio direktor OTP-a u Zagrebu. Kasnije će i sam Ratko postati direktor OTP-a, a uspostavom samostalne Hrvatske postao je vlasnik poznatod dućana u zagrebačkoj Ilici.

Ratko Z. upoznao je Mišu Broz i Miru Kosinc. Svom studentskom prijatelju doveo je veselu djevojku da se zabavi za vikend. Zabava se produžila jer se Mišio Broz dva dana nije pojavljivao na fakultetu. Došo je tek u srijedu i Ratku i ostalim prijateljima objavio da se ženi. Ratko je bio šokiran. Pale su teške riječi o ženama za ženidbu i onim drugima. Spominjo se seks, novci i neke druge neprilične izjave. Mišo Broz naljutio se na Ratka pa godinama nisu razgovarali.

Kao Titov sin Mišo Broz bio je štićena osoba. Za njegovo druženje s Mirom Kosinc brzo su saznale kontraobavještajne službe pa je Tito obavijepten s kim sin Mišo dijeli postelju. Naređena je provjerna Mišine priležnice.

Kad su tajne službe tadašnje države obijvijestile J.B. Tita da mu sin spava s kćeri ustaškog časnika, Mišo je pozvan na raport kod Tita. Partizanski maršal nagovarao je sina da prekine vezu, ali je Miro bio uporan u obrani ljubavi prema Miri Kosinc. Tito, koji je i sam slovio kao veliki ženskar, prihvatio je da se Mišo vjenča s kćeri ustaše, ali njegova pomajka Jovanka Budisavljević Broz nije htheli ni čuti za tu ustašicu. Ni kad su se oženili Jovanka je nije prihvatila, nije joj dopuštala posjete ni boravjk u svojoj blizini. U arhivama nije pronađena ni jedna fotografija na kojoj su Jovanka i Mira Broz skupa. Čak ni protokolarna.

Nevjesta druga Tita u Pakracu

Prije udaje za Mišu Broza Mira Kosinc posjetila je rodni Pakrac. Tadašnjem načelniku policije Tereru najavila se kao “nevjesta druga Tita”. Od Terera je tražila da joj izda potvrdu kako njen otac Julius Kosinc nikad nije bio ustaša. Argument da je ona buduća Titove snaha bila je dovoljan da joj Terer potpiše potvrdu koja nitko drugi nikada ne bi dobio. Niti osporio njenu autentičnost. Mišo broz nikad  s njim nije posjetio Pakrac, a svi tragovi koji su upućivali na političko opredjeljenje njenog oca i tragičnu smrt kao ustaše, pažljivo su uklonjeni.

Kad smo istaživali ovu priču na brojnim mjestima državne uprave uvjerili su se da su obrisni podaci o postojanju Juliusa Kosinca.

No, istina se ne može sakriti. Agenti Titove tajne službe nisu obrisali upise u crkvene knjige. U matičnim knjigama Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakracu zabilježeno da je Julius Kosinc, rođen 23. rujna 1914. godine u Pakracu, a 1937. je oženio Anu Pavelić (rođenu 1914. u Filipovcu). U braku su dobili troje djece Tomislava, Blanku i Miru. Tomislav je preminuo kao jednogodišnje dijete.

Mira Kosinc rođena je  27. rujna 1942. godine a na krštenju u rodnoj župi dobila je crkveno ime Marija.

Kad je postala Titova snaha i ‘ustaško’ prezime Kosinc zamijenila komunističkim Broz, Miri su se sva vrata otvorila. Upisla je Stomatološki fakultet u zagrebu a po svršetku studija zaposlila se u JNA. I napredovala do pokovnice sanitetske službe.

Bila je miljenica nekadašnjeg Saveznog sekretata za narodnu obranu admirala flote Branka Mamule. Mamula je volio žensko društvo, posljednja supruga mu je Splićanska Mirjana Jakelić, bivša predsjednica Izvršnog vijeća Općine Centar u Zagrebu i čelnica Pokreta za Jugoslaviju. Umirovljeničke dane provode u Tivtu u Boki Kotorskoj.

Prijateljstvo Mire Broz i Branka Mamule važno je za njenu karijeru jer joj je upravo Mamula omogućo da bude voditelj izgradnje Vojne bolnice u Zagrebu. Po otvorenju te važne medicinske ustanove Mira Broz u noj je radila kao stomatolog, ali i kao pomoćnica ravnatelja.

Mučni pregovori s Hebrangom

Tijekom Domovinskog rata Broz sudjelovala je u pregovorima i primopredaji Vojne bolnice između tadašnje JNA i Hrvatske vojske. Mira je prva suradnica poznatog nam generala JNA Andrije Rašete. Voditelj hrvatskog tima na pregovorima ministar dr. Andrija Hebrang svjedočio da je bila tvrđa od Rašete.

Kad je JNA otjerana iz Hrvatske Mira je priskočila upomoć pobjedniku. Ostala je u Zagrebu i u Vojnoj bolnici nastavila raditi do umirovljenja 31. listopada 1992. Prije toga u svibnu 1992. predsjednik Tuđman je njen čin pukovnice JNA preveo u čin brigadira Hrvatske vojske. S tim činom je umirovljena, a po umirovljenju je otišla u Moskvu gdje je suprug Mišo Broz bio u diplomaciji.

Davadesetak godina kasnije (prosinac 2011.) u vrijeme predsjednikovanja Ive Josipovića, Mira Broz je, zajedno s 12 djelatnika bivše Vojne bolnice u Dubravi, odlikovana Redom hrvatskog pletera za zasluge u Domovinskom ratu. Navodno je bila član Tajnog stožer unutar Vojne bolnice.

Uručivanje tih odlikovanja izazvalo je niz kontroverzi u hrvatskoj javnosti. Najžešće je reagirao ratni ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang koji je ime Vlade vodio pregovore oko predaje Vojne bolnice. Hebrang je kazao da nije postojao nikav Tajni stožer kojem je, navodno, pripadala Mira Broz. Štoviše, za Miru Broz Hebrang tvrdi da je u razgovorima sjedila uz generala Rašetu i potpukovnika KOS-a Stamenkovića te da je u zahtjevima bila militantnija od njih dvojice. “Niti jednim znakom nije dala da radi za našu Vladu. Bio sam uvjeren da će otići u Srbiju.”

Ostao je samo kaktus u kupaonci

Kći Saša Broz je pokušala sačuvati stan od 92 kvadrata na zagrebačkoj Savici koji je majka Mira dobila od beogradskog SSNO-a, a u kojem je Saša živjela s tadašnjim suprugom. No kad je svu imovinu bivše JNA preuzela Hrvatska, korektno ga je ispraznila i vratila Ministarstvu obrane. U stanu je, baćen u kadu, ostao samo jedan kaktus, bez vaze, a današnji korisnik stana kaže da još uvijek cvjeta.

Komentirajući u RTL direktu odluku predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o uklanjanju Titove biste s Pantovčaka te govoreći o tome kako je upoznala djeda, Saša Broz je kazala:

“O njemu kao političaru znam isto što znate i svi vi ili neko tko je još donedavno u školi učio o tom razdoblju. Dakle, znam ga isključivo kao djeda, kao čovjeka. I budući da ga nisam mogla uspoređovati ni s čim drugim, svakako da taj odnos nije bio klasičan kakav su imali moji prijatelji.”

Draga Saša, u tome i je kvaka. Djeda maršala “nisi mogla uspoređivati ni s kim drugim”, a pogotovo ne s drugim djedom – ustašom, kojega nisi ni upoznala, ali si za njega trebala znati. Tada bi i Tvoj odos zasigurno bio klasičniji i primjereniji odnosu kakav su imali tvoji prijatelji prema svojim djedovima. Tek tada bi shvatila i više cijenila zašto “daske nekome život znače, a drugima u glavi fale”

Zbog Tvog djeda mnogi u Hrvatkoj nisu upozali svog djeda. Nažalost, i Ti si jedna od njih.

Marko Marković/Maxportal.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Aluminij za projekt bošnjačkog lobista plaćao članarinu od 30.000 dolara

Objavljeno

na

Objavio

Jeste li ikada čuli za Sašu Toperića? Vjerojatno niste. Radi se o bivšem savjetniku Bakira Izetbegovića s odličnim vezama u Washingtonu. Iako se po raznim web stranicama može naći podatak kako je Toperić vrhunski pianist, te kako je dobivao nagrade po raznim natjecanjima, pa i u Dubrovniku, on je u biti jedan od najozbiljnijih bošnjačkih lobista u SAD-u.

Saša Toperić vodi Projekt Mediteranskog bazena Centra za transatlanske odnose SAIS pri Johns Hopkins Sveučilišta u Washingtonu. Zanimljivo, radi se o visokoobrazovnoj instituciji koja daje veliki broj dužnosnika američkog State Departmenta.

Ono što je još zanimljivije jest podatak da je mostarski Aluminiji članarinu u Toperićevom Mediteranskom bazenu plaćao 30 000 dolara godišnje. Ugovor između američke strane i Aluminija datira od 20. lipnja 2017. godine, a navodno je produžen 2018. godine, odnosno, uplaćena je još jedna tranša od 30 000 dolara.

-Aluminij će imati višestruke koristi od ovoga članstva jer između ostaloga isto će omogućiti i pristup brojnim svjetskim fondovima – navedeno je u Ugovoru. Ove bajke koje se navode u ugovoru su samo bile pokriće za stvarne razloge potpisivanja ovoga akta. A stvarni razlozi su otkriveni u članu 4. u kojem se navodi kako će Toperićev projekt promovirati Aluminij i ČLANOVE UPRAVE PODUZEĆA.

I to se zaista događalo, ali ne u svrhu promocije i pomoći Aluminiju nego pokušaja stvaranja nove političke elite hrvatskog naroda u BiH. A da bi došla nova, aktualna mora otići, piše Ero.tel

Više izvora nam je potvrdilo kako je glavna osoba za komunikaciju za Toperićem bio prvi čovjek Nadzornog odbora Aluminija Dalibor Miloš. Upravo je on u nekoliko navrata išao u posjete Americi koje je plaćao Aluminiji, a propali mostarski gigant je Toperiću prilikom posjeta Mostaru plaćao troškove smještaja, osiguravao službenog vozača i niz drugih pogodnosti. I ako je taj gost bio toliko važan zašto nikada s njim nije napravljena konferencija za novinare na kojoj bi se predstavilo ono što on radi? Ili bio barem službeno najavljen dolazak tako važnog gosta?

Ostaje nejasno zašto je Toperić toliko zadužio Aluminij, što je učinio za ovu tvrtku da njezino čelništvo plaća članarinu u njegovom projektu u iznosu od 30 000 dolara godišnje, osigurava mu pažnju i prijeme dostojne predsjednika država i još mnogo toga? To bi javnosti trebali pojasniti Dalibor Miloš kao Toperićev glavni sugovornik ili pak bivši direktor Mario Gadžić koji je potpisao ugovor.

Neslužbene informacije našega portala kažu kako su glavne teme Toperićevig i Miloševih razgovora bile političke prirode, a ne metalske. U konačnici, možda nije ni važno više jer je gigant ugašen. Ali je važno da se radnicima i javnosti pojasni zašto je Aluminij sklapao ovakve ugovore i radi li se o zlouporabama novca tvrtke zbog ostvarivanja osobnih interesa?

I da, ovaj put nećemo objaviti cijeli ugovor nego samo njegovo zaglavlje. Naš mali prosvjed jer nitko drugi se ne usudi još postaviti mnoga pitanja oko Aluminija. Ali ćemo zato poslati pitanja Upravi tvrtke u kojima ćemo tražiti da nam se pojasni što je Aluminij dobio ovim ugovorom? I koliko ih ima još? I nije čudo što je Aluminij propao nego je čudo što je živio toliko dugo s ovakvim vodstvom, piše Ero.tel

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Kako je osoba s ‘nadnaravnim moćima’, bliska vrhu SDA i Safetu Oručeviću, došla do ugovora s mostarskim ‘Aluminijem’?

Objavljeno

na

Objavio

Dok radnici ugašenog mostarskog Aluminija očekuju “slamku spasa”, a istražne agencije i nadležna tužiteljstva bave se nezakonitim radnjama koje su dug ugašenog giganta dovele do enormnih 200 milijuna eura, iz dana u dan u javnosti se pojavljuju novi ugovori koje je ova tvrtka imala s drugim subjektima.

Jedan od takvih ugovora svakako je i onaj sa Centrom za komercijalni menadžment d.o.o. Mostar (CKM) kojem je suvlasnik poznati Edib Šarić, mostarski travar osumnjičen za nadriliječništvo, koji je osim po svom kontroverznom radu na polju “medicine” poznat i po iznimno dobrim odnosima sa čelništvom SDA, bivšim mostarskim gradonačelnikom Safetom Oručevićem, ali i čitavim nizom javnih osoba iz BiH, Srbije i Hrvatske.

Sudeći prema dostupnim pokazateljima, na mjestu direktora CKM-a je nalazi se Amina Šarić, Edibova kćer, i upravo je ona potpisala ugovora sa Aluminijem na temelju kojega je posrnuli hercegovački gigant Šarićevom “Centru za komercijalni menadžment” mjesečno za usluge plaćao 6000 maraka.

-CKM je prema ovome ugovoru za Aluminij prebao obavljati poslove trajnog pregovaranja u promoviranju rješenja od interesa za Aluminij pri državnim i drugim institucijama, trebao je raditi na projektima u području zaštite čovjekove okoline i održivog razvoja, projektima obnovljivih izvora energije, trebao je davati potporu poslovnim aktivnostima, stručno usavršavati zaposlenike Aluminija, pomoći proširivanje proizvodnje, te sudjelovati u pregovaračkim i sličnim aktivnostima prema različitim interesnim stranama, tvrdi portal ero.tel koji je spomenutu dokumentaciju i objavio.

Spomenuti ugovor potpisao je Mario Gadžić i stupio je na snagu 1. prosinca 2017. godine a trebao je trajati šest mjeseci. Šest mjeseci kasnije Gadžić je smijenjen, ali je ugovor sa Šarićevim CKM-om produžen, a ovaj put ga je potpisao još uvijek aktualni direktor Dražen Pandža, koji je odlučio kako Aluminiji treba platiti PDV na taj iznos.

Naime, u prvom ugovoru posrnuli gigant nije snosio troškove poreza nego su oni bili u sklopu iznosa od 6000 maraka. Drugi ugovor potpisan je na šest mjeseci, odnosno, od 1. lipnja 2018. do 31.12. 2018. godine. Je li CKM potpisao ugovor s Aluminijem i za ovu godinu nije poznato?

Aluminij plaćao 6000 KM mjesečno za usluge CKM-u kojem je suvlasnik Edib Šarić

Tko je Edib Šarić?

Sudeći prema pisanju dijela medija, Edib Šarić je travar koji već duže vrijeme slovi za špijuna i obavještajca, voli se navodno hvaliti svojim političkim zaštitnicima iz vrha SDA, pa se često među njegovim bivšim ogorčenim pacijentima komentira da upravo zbog toga spomenutiu nije bio predmet inspekcijskih i pravosudnih instanci.

Za jedne je jedan od glavnih okultista u ovom djelu svjeta, za druge je stručnjak za sve bolesti, od psihosomatskih do dermatoloških. Oni koji su s Šarićem dolazili u kontakt tvrde kako je riječ o pobožnoj osobi odanoj islamu, koga karakteriziraju ” neke posebne moći”.

Tijekom rata, Edib Šarić je jedno vrijeme bio pritvoren u Zenici, zbog nerazjašnjenih okolnosti vezanih za ubojstvo Fadila Đoze i ranjavanje Mirsada Ćatića na Igmanu, o čemu je dio medija u više navrata pisao. Njegovo ime spominje se i u kontekstu Grabovice, gdje su pripadnici Armije BiH, u rujnu 1993., počinili stravičan zločin nad civilnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti.

Bez obzira na sve to njegove “posebne moći” koristio je, i koristi, čitav spektar javnih osoba iz Republike Hrvatske, BiH i Srbije, prenosi Hrsvijet.net.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari