Pratite nas

Kolumne

Drugi Domovinski rat: Obrambeni rat protiv agresije nove ideologije

Objavljeno

na

‘Hrvati su se suočili s tri ideologije: Komunističkom, velikosrpskom i rodnom’

Kao i svaki obrambeni rat protiv nametnute agresije, tako i hrvatski obrambeni rat protiv nametanja rodne ideologije Istanbulske konvencije, zahtijeva sve oblike organiziranja, no, prije svega jasnu definiciju agresora i strategiju obrane. Hrvati su 1945. prepušteni jugokomunističkoj ideologiji. Oni su, međutim, jedan od rijetkih europskih naroda koji je početkom devedesetih doživio i nametnutu vojnu agresiju jugokomunističke ideologije.

I u ratu i u miru Hrvati imaju iskustva s obranom i samoorganiziranjem odozdo. Devedesetih su definirali agresora, nametnutoga odozgo i izvana: Srbija, Crna Gora, JNA i pobunjeni Srbi u Hrvatskoj. Napravili su strategiju obrane i oslobađanja. Oslonili su se na vlastite snage i pomoć Božju. I pobijedili odobrenu vojnu agresiju jugokomunističke ideologije. Nisu Hrvati bez razloga i povijesnih zasluga – „narod nade“.

Dugogodišnja priprema za ideološku agresiju

Ratifikacijom Istanbulske konvencije, koja jest najava i nametanje dugotrajne agresije do istrjebljenja, jasno su se razotkrili agresori na osobe hrvatskoga državljanstva, na hrvatsku obitelj – oca, mater i osobito djecu, te na nacionalnu državu hrvatskoga naroda. Agresori iz prethodne agresije, okupili su se na programu nove agresije. S novom ideologijom koja im je zamijenila jugokomunističku. Uz pomoć ideologija vladalo se državama i narodima. S novom ideologijom hoće se vladati puno šire i dalekosežnije. Nova ideologija napušta slogan „podijeli pa vladaj“ i usvaja taktiku „razori pa vladaj“.

Nova ideologija nije izraz volje hrvatskoga naroda. Nametnuti rat za rodnu ideologiju u Hrvatsku dolazi izvana i odozgo. Bez pomoći pete kolone rat za rodnu ideologiju i rodnu državu osuđen je na poraz, budući da se bez nje ne može ni pokrenuti, kamoli pobijediti. Zbog toga je peta kolona skoro dva desetljeća pripremala agresiju gradeći pozicije i zapovjedna mjesta po dubini i širini države i društva. Zauzeta su i obnovljena strateški važna zapovjedna mjesta – na njima su jučer „komandovali“ komesari očevi, danas njihovi sineki. Zauzete su ustanove, mediji, banke i stranke. Zauzeto je sve osim stijene koju ni vrata paklena ne će razvaliti.

Peta kolona je presudan i ključan čimbenik bez kojega agresija rodne ideologije i na Hrvatice i Hrvate nije moguća. Vrhunac demonstracije zauzete moći peta je kolona demonstrirala kad je danas (13. travnja 2018.) ratificirala u Hrvatskom (državnom!) saboru agresiju nove ideologije. Bez demokratske verifikacije. „Tko se mača laća, od mača i pogiba“ (G. Jandroković, 13. travnja 2018. u Hrvatskom saboru) poručeno je usred tog i takvoga Sabora „panjevima“, ako se suprotstave petoj koloni, ideološkim komesarima i njihovim politikama.

Ujedinjenim snagama za novu ideologiju

Uoči jugokomunističke agresije Srbije, Crne Gore, JNA i pobunjenih Srba, Račan, šef bivše vladajuće ideologije, prijetio je onima koji su se odupirali hrvatskoj šutnji i nametnutoj agresiji jugokomunističke ideologije. Rekao je da su „opasna namjera“. U današnjim okolnostima Jandroković prijeti „mačem“ nepokorenim, a izabranim zastupnicima. Račan je, napunivši gaće od straha za svoju ideološku glavu i Partiju, pristao na višestranačje, ne ono demokratskoga tipa, već kao protezu socijalističkoga saveza radnoga naroda. I uspio je! Evo nam danas saborsko jednoumlje socijalističkoga saveza radnoga naroda Hrvatske. Ujedinjeno je u nametanju ideologije! Umjesto da makar račanovsko-njonjistički raspišu referendum, ili nove izbore, što je u ovoj situaciji demokratski minimum… nastavljaju agoniju inkluzivizma s agresijom nove ideologije. Prema kriteriju ideoloških kolonizatora narod je između dva izbora skup „panjeva“. U rodnoj državi, on je skup zombija.

Istodobno agresorski panjevi uveli su šutnju o izvještaju Europske komisije, koja zamjera inkluzivnoj vladi Plenkovića, Vrdoljaka i Pupovca, te upozorava kako nije učinila ništa na planu gospodarskih reformi. Umjesto s politikama općega dobra nas se suočava s nametanjem nove ideologije. Otpor takvoj politici moralni je imperativ. Otpor takvoj politici spašava što se još spasiti može. Otpor takvoj politici preduvjet je zaustavljanja pražnjenja prostora, demografskoga procvata, zaustavljanja iseljavanja i povratak u smisao i svrhu nacionalne države. Otpor takvoj politici pozicije i oporbe spada u legalni i legitimni drugi Domovinski rat.

Prethodna nametnuta agresija jugokomunističke ideologije provodila se „svim raspoloživim sredstvima“, uključujući na kraju i zločin protiv mira – vojnu agresiju s elementima genocida. Ova s kojom smo sada suočeni provodi se istim sredstvima, osim oružanim. Kolonizatori nove ideološke agresije amnestirali su staru jugokomunističku. U političkom smislu preimenovali su ju i inkluzivirali.

Dobrodošli u rodni pravni poredak

Prethodna ideološka (jugokomunistička) agresija na hrvatski narod i njegovu državu trajala je od 1945. do 1990., a Garašaninoružana sastavnica te agresije – gotovo osam godina, do završetka mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja (1998.). Na čelu otpora stajao je predsjednik države, akademik Franjo Tuđman oslonjen na „moralnu snagu hrvatskoga naroda“. Aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, vrhovna zapovjednica i odgovorna osoba za ustavnopravni poredak (koji je od danas rodni poredak), agresiju promatra nezainteresirano i ignorantski. Moralna snaga hrvatskoga naroda, ostavši bez političkoga oslonca u strankama i osobama kojima je dala politički legitimitet, otpor aktualnoj ideološkoj agresiji mora stvarati odozdo. Bit će i jest u tom otporu ugrađenih i samodostatnih „lažnih proroka“, no, bez obzira na to, otpor nema alternativu. Važno je lažnjake na vrijeme raskrinkati.

Koliko će trajati obrana od agresije nove ideologije nitko ne može predvidjeti. Posljedice agresije dramatično će se razotkriti tek za koju godinu, budući da je agresorima jasno kako bi trenutno i dosljedno provođenje slova i duha rodne ideologije iz Istanbulske konvencije bilo kontraproduktivno po same agresore. Glede novoga pravnoga poretka, treba reći da on vjerojatno uključuje i usklađivanje Ustava s postulatima rodne ideologije. Vodu za kuhanje žabe treba podgrijavati malo pomalo. Korak po korak, kako je propisao Ilija Garašanin, ideolog velikosrpske ideologije. Nju pak aktualni poredak nije ni definirao kao povijesno, kontinuirano i trajno protuhrvatsko zlo. Zato ju je, valjda, Plenković „inkluzivirao“. Od 1945. Hrvati su se suočili s tri ideologije: Komunističkom, velikosrpskom i rodnom. Pobijedio je prve dvije. Zašto ne bi i treću, koju nameću ostatci prve dvije?

Sigurno je da će se drugi Domovinski rat, koji je formalno počeo 13. travnja 2018., voditi „demokratskim sredstvima“ do pobjede hrvatskoga naroda. Do demokratske Oluje. Povijest ideološki nadahnutih totalitarizma, međutim, govori kako će kolonizatori (agresori) protiv nepokorenih Hrvatica i Hrvata upotrijebiti i krajnja totalitarna sredstva. Nema straha!

Prijestolje Mudrosti, moli za nas

Pouzdani oslonci obrambenim snagama hrvatski su velikani, sveti dr. Alojzije Stepinac i prvi demokratski izabrani Stepinacpredsjednik dr. Franjo Tuđman. Stepinac kao uzor zdrave hrvatske i katoličke pameti prema svim totalitarizmima i Tuđman kao „veliki graditelj“ obnove, obrane, oslobođenja i afirmacije hrvatske nacionalne države.

Negativni primjeri ne bi smjeli pokolebati pokret otpora nametnutoj agresiji nove ideologije. Istina, na rodnu državu neki su naknadno pristali, pljucnuvši na najsvjetlije dane nacionalne povijesti i time priznali da su se, siroti, borili na krivoj strani. Koliko sam izračunao, naime, čak četiri hrvatska generala koja su se u jugokomunističkoj agresiji borili za nacionalnu državu, proteklih su se dva tjedna odrekli nacionalne (Tuđmanove!) u korist rodne države (Rade Borić).

General Slobodan Praljak prije četiri mjeseca dao je u tuđini život za istinu i pravdu, a ovima je teško, ovdje, doma, reći „ne“ rodnoj ideologiji. Dakle, ima i takvih neugodnih, ali i još gorih primjera. Viteza mu čuvara svetoga jeruzalemskoga groba, ako lažem. Sluđeno je sve što se sluditi, zavesti, kupiti, preplašiti, uhljebiti dalo.

Prijestolje Mudrosti, moli za nas.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Europa gori, a baba se češlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Idu europski izbori, prazni temama, samo neke parole i prenemaganja, s mnogo etiketa populisti, suverenisti, briselski ćate… Propitivanja Europe i svijeta nigdje.

Sve gluposti hrvatske politike kada su međunarodne integracije u pitanju, pa i EU članstvo, mogu se svesti na jednu: brkanje svrhe i sredstava. Za razliku od Poljaka, Mađara, Čeha…, koji su svoje članstvo u EU-u shvatili kao sredstvo, a ne svrhu, mi smo napravili obrnuto.

Nevidljiva ruka

Isto je bilo i s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ista glupost radi se i s uvođenjem eura, iako već i njemački think tank “CEP”, ne grčki ili talijanski, u izvješću “Dvadeset godina eura: dobitnici i gubitnici”, jasno kaže da su od uvođenja eura najviše koristi imale ekonomije tipa Njemačke ili Nizozemske, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena.

Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost, čitaj snagu izvoza.

Euro, pojednostavljeno, je deprecirana dojčmarka, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, rasplinu se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Kod nas se opet čini ista pogreška, euro i njegovo uvođenje gleda se kao svrha, bez izračuna koristi i šteta, samo zato što je neko suho zlato tako odlučilo. Mi nismo, u kontekstu opasne ideje “više Europe” i stvaranja neke nadnacionalne megadržava, nigdje u javnosti vidjeli ozbiljnu raspravu, iako je nakon Trumpa jasno da ideologija globalizma, pa onda i EU ideologija europeizma kao njena inačica, postaje stvar prošlosti.

Umjesto toga – plašenja naroda, discipliniranja raznih Orbana i prosipanje prevladanih neoliberalnih dogmi i laži. Tako se Trumpa optužuje za protekcionizam, za rušenje temeljnog pravila tzv. slobodne trgovine.

Zato ću ponoviti što već napisah u Slobodnoj, jer, kažu, ponavljanje je majka znanja: Dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo “providnošću” koju je Adam Smith nazvao “nevidljiva ruka”, sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape – nezabludivo. Ma nemoj! Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti.

Tiha invazija na Europu

Kako nisam ekonomist nego također moralni filozof kao Smith, kako sam kao mazohist išao čitati Smithove goleme knjižurine – ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samoregulatora, kao “nevidljivu ruku”, on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti “savršene konkurentnosti”.

No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu. Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su “ali” i “ako”.

“Protekcionizam” je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio “slobodnog” tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.Evo nekoliko službenih podataka kada je “slobodno tržište” u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (“Prvo Amerika”), uvodi nikada viđeni protekcionizam.

Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014. do 2017. godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do tada 90. Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185…, da dalje ne nabrajam.

Praznina

Što se, pak, eura tiče, pardon, deprecirane dojčmarke, on nije suverena moneta, jer mu ni jedna europska država nije vlasnik, on je izmišljotina bankara, pa je samim time jasno kome služi.

U tom smislu nije pitanje ili dilema ostati ili izići iz EU-a, dilema je njeno redefiniranje u eri trumpizma i galopirajućeg postglobalizma, na dobrobit svih suverenih naroda Europe unutar šengena, zajedničke granice.

EU koja će biti sredstvo, a ne svrha narodima Europe, koja će služiti njima, a ne bankarima i nadnacionalnim, netransparentnim plutokratima. A kod nas glavna tema – Nutela, kao metafora praznine euroizbora u vremenu koje možemo nazvati “Europa gori, a baba se češlja”.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Nino Raspudić: Kada je izgorjela Notre-Dame?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tiha invazija na Europu

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame – islamistička Bastilja

Pad Bastilje – Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Povijesno je nepravedno da se taj događaj, kojeg nikada nije ni bilo, slavi kao dan “Pobjede” revolucionarnih snaga. I to, tu laž, slave već punih 230 godina u jednoj Francuskoj.

Mnogo bi dostojnije bilo da su slavili pobjede jedne djevojke, više djevojčice najveće heroine u povijesti svijeta – Ivane Orleanske. A nju su zbog nacionalnih uspjeha splili na lomači kao najveću zločinku. Zašto je to tako?!

Nije teško odgonetnuti jer svi revolucionari, u povijesti svijeta, bili su skloni lažima i izmišljanju, a tadanjim francuskim revolucionarima trebao je simbol. I našli su ga upravo u lažnom jurišu i tzv. padu Bastilje u njihove ruke.

Baklja koja je zapaljena u Notre Dame, njen plam buktinje vidio je cijeli svijet. Jedni su bili indiferentni, drugi su plakali, a treći su likovali.

A četvrti i oni najopasniji u toj baklji su vidjeli svoj simbol, simbol tihoh islamskog pohoda na kršćansku vjeru, a da ne kažem na kršćansku Francusku ili kršćansku Europsku uniju. I Francuska i Europska unija (bolje rečeno njihove vlasti) već je odavno prestala biti kršćanska, i taj atribut gotovo im više i ne treba.

Ne ulazeći u to tko ili što je potpalilo taj veliki simbol kršćanstva, to nimalo nije značajno. Značajno je to da će crkvu Notre Dame proglasiti simbolom pobjede islamističkog nasrtaja na Europu. Bez obzira na to, netko, tipa isilovca, svojatat će paljenje te baklje, i svi će to prihvatiti kao istinu.

Tiha najezda islamista

Već su brojne kršćanske crkve u arapskom svijetu, Kini i drugdje (kao najnovije veliki pokolji u više crkava u Šri Lanki i sl.) zapaljene i to s živim izgorjelim vjernicima u velikom broju. To se jedva gdje spominje, kao da se nije ni dogodilo. I to ne može imati status simbola. Crkva Notre Dame bit će simbol pobjede islamističkog osvajanja Europe.

Kao što nikoga nije bilo da brani Bastilju od ulaska revolucionrnih hordi, jer u njoj je bilo samo nekliko duševnih bolesnika, jednako danas nema tko da brani Europu, od tihe najezde islamista, već u milijunima i to pretežno zdravih mladih ljudi.

Europsku “tvrđavu” ne mogu braniti današnji političari, kao duhovni slabići, koji se nalaze na vrhu njene vlasti. Sav otpor koji bi Europa pod njima pružila, bio bi po prilici takav kao da prolaze kroz paučinu.

Odreda, osim jedne iznimke u Mađarskoj, svi odreda nisu dorasli situaciji u Europi, situaciji u svijetu. Obična su politički i moralno nedorasla činovničija, koja će u datom trentku samo dati petama vjetra.

Grčki junaci izišli su iz Trojanskog konja tek nakon što je dovučen u prostor grada Troje, a iz današnjeg islamskog Trojanskog konja izišlo ih je u prostor Europe njih u ogromnom broju – u milijunima.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet

križ

Čak ni trenutni Romanus Pontifex, ne uspijeva sagledati oblake tame koji se nadvili nad kršćanstvo, nad cijelu Europu, a posebno na njeno katoličanstvo.

Masovno ubijanje kršćana, a posebno katolika u svijetu kao da se prešućuje i u samom Vatikanu. Trebao bi se čuti glas boli, krik do nebesa i to svaki dan.

Nema nikakvog protesta, a ni s najvišeg mjesta crkvenih vlasti u svijetu, jedva se mledno izgovara glas kritike kojeg malo tko čuje.

U svim društvima u Europi zavladao je liberalizam, što simboliziraju riječi – Pa što onda, neka dolaze! To im je manji problem, nego da negdje na vlast dođe nacionalna domoljubna koalicija.

Makar koliko da je poštena i plemenita, u redovima liberala i komunističkih sljednika uvijek će biti nacionalistička, antiliberalna, nedemokratska, pa često će joj davati i atribut – fašistička i nacistička.

>>> Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Kao što su velikosrpski teroristi ulaskom u Hrvatsku i BiH, odmah počeli spaljivati i rušiti ponajprije crkve, samostane, potom i džamije, rušli groblja, stare objekte kulture – zapravo uništavan je povijesni identitet jednog naroda. U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet.

Tragedija cijeloj Europi tek slijedi, domaće stanovništvo neće se smjeti okupiti ni u crkvama, ni na bilo kojim humanističkim institucijama, divlje zvijeri ekstremnog islamizma, ne priznaju čovjeka, ne priznaju humanizam, ne priznaju živote djece – i svi će se kajati na svoj način što su to dopustili, ali svima će biti kasno.

Gorko zvuči “proročanstvo” Babe Vange o invaziji islama na Europu, svi su mislili da je riječ o oružanoj invaziji, pa su se tome smijali, ali ta tiha invazija sve pred sobom plavi poput plime. A zlokobno zvuči i njeno proročanstvo, da će za trideset godina u Vatikanu biti uspostavljen islamski kalifat.

Više se ne bi smjelo u Rusiji gledati neprijatelja, već treba tražiti savez svih kršćanskih država – nikada kao dosada je nužno uspostaviti novo Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva).

Bez kršćanstva nije ni pod kojim uvjetima moguć opstanak Europe. To nam svima treba biti jasno. To je otok spasa.

Mile Prpa / HKV

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari