Pratite nas

Drugi vatikanski sabor nije ispunio očekivanja Velikoga oka

Objavljeno

na

Kao što je poznato, najveću manipulaciju ljudima i cijelim narodima „Veliko oko“ provodi putem „novog poganstva“. Budući da je pravovjernog kršćanina teško slomiti idolatrijom i krivovjerjem, nužno se osvrnuti na jedan od projekata osmišljen u „kuhinjama“ „Velikog oka“.

To je program transformacije kršćanina u fundamentalnog pseudokršćanskog cionista koji nakon „ispiranja mozga“ postaje zombi-vojnik koji je doslovno spreman „ubijati za Krista“. Svi ovi preobraženi kršćani poznati su pod istim nazivom ponovo rođeni kršćani. Zastrašujuće je kako se provedenim programom, od minornog broja pripadnika tih sekti iz prve polovice prošlog stoljeća, njihov broj ustostručio. Procjenjuje se da je danas samo u SAD-u oko trideset milijuna pripadnika ponovno rođenih kršćana. Najznačajniji među njima su pripadnici Baptističkih crkava koje same priznaju da je u njihovim redovima oko 500.000 pripadnika masonskog bratstva, Pentekostalne crkve (njima još od početka dvadesetog stoljeća upravlja britanska tajna služba MI6), Crkva ujedinjenja pokojnog kontroverznog „velečasnog“ Moona, Scijentološka crkva, Jehovini svjedoci itd.

http://www.pastoralmladih.hr/getattachment/5e4628c5-c4af-4960-b7b8-24422558d90f/II--vatikanski-koncil.aspx?maxsidesize=460

Odmetnuti irski svećenik John Nelson Darby (1800.-1882.) u kršćanskom cionizmu stvorio je pojmom „uzašašća“. Prema njegovoj viziji, posebni ljudi, koje je on nazvao ponovo rođenim kršćanima,bit će uzneseni na nebo prije drugog Kristovog dolaska i time biti pošteđeni strahota na Armagedonu – biti će to njihovo uzašašće. Darby je u središte svoje nove teologije stavio Izrael tvrdeći kako će buduća država Izrael postati „glavni Božji instrument“ kojim će Bog ostvariti svoj plan o završnom boju na Armagedonu. Prema tom nauku svi ti pseudokršćanski evangelički fundamentalisti smatraju kako se svi Židovi trebaju vratiti u Palestinu pošto je Bog dao tu zemlju njima. Jeruzalem mora postati središte svijeta u kojem se mora sazidati novi Salomonov hram na mjestu džamije Al Akse. Židovi moraju na cijelom svom biblijskom prostoru izgraditi državu Izrael kako bi omogućili drugi Kristov dolazak. Tada će doći do odlučnog boja, neke vrste mahinejske borbe između sila dobra i zla, u kojemu će samo „odabrani“ biti uzneseni u nebo, dok će nevjernici (i svi Židovi koji se ne obrate) izginuti u međusobnom pokolju, nuklearnom holokaustu Armagedona. (F. William Engdhal: stoljeće rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 203. i 225.).

U kršćanstvu se izraz „nanovo rođen“ ili „ponovo rođen“ odnosi na duhovno i metaforičko ponovo rođenje, prihvaćanjem Isusa Krista kao Mesije i prihvaćanjem Duha Svetoga. U Bibliji (Iv 3, 3)Isus kaže da će Nebo vidjeti samo nanovo rođeni: „Zaista, zaista kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevska Božjeg!“ Darbyjeva uvrnuta sintagma ponovo rođenih kršćana smatra se da je „nanovo rođen“ ujedno i spašen što su vrlo brzo prihvatile evangeličke, fundamentalističke, pentekosalne i neke glavne protestantske grane kršćanstva. Što to ustvari znači? Taj tip kršćana nema potrebu da se odupire zlu, jer su „milošću spašeni po vjeri, a ne po djelima“. Za njih nije potrebito da se drže Deset Božjih zapovjedi jer su ionako spašeni, nije im potrebno da čine dobra djela, da pridonose stvaranju boljeg svijeta itd. Za njih ne vrijede Isusove riječi: „Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen“ (Mt 24, 13), znači ustrajati cijeli život na svom obraćenju. Na taj način su „ponovo rođeni kršćani“ kršćanstvo kao najdublju, najznačajniju i najnadahnutiju vrstu vjera svih vremena, veličanstvenu pokretačku snagu civilizacija zapadnog svijeta i transcendentnu nadu čovjekove budućnosti pretvorili u karikaturu vjere. (David Kupelian: Marketing zla, Harfa, Split, 2010., str. 221. i 242.).

https://i1.wp.com/www.newble.co.uk/writers/Darby/darby1.jpg?resize=230%2C230

John Nelson Darby

 Na tim nasadima „odabranosti“ i „posebnosti“ CIA je pedesetih godina 20. stoljeća pokrenula strategiju stvaranja ponovno rođenih kršćana prema programu duhovne razgradnje čovjekovog uma braće Rockefeller – Nelsona, Laurancea i Davida. Program pod kontrolom Zaklade Rockefeller krenuo je u dva smjera. Jedan smjer je vodio prema Latinskoj Americi koja je trebala poslužiti kao pokusni laboratorij projekta uništenja doktrinarne katoličke religije koju je trebalo zamijeniti raznim inačicama vjere, navodnim „znakovima i čudima“, odnosno raznim karizmatskim i pentekostalnim kultovima. Kako bi se katolike preobrazilo u pseudokršćane, iz redova ponovo rođenih kršćana novačili su se poznati misionari, prevoditelji i prodavači Biblije (obvezno se koristi Biblija kralja Jamesa, ona ista koju je poznati ezoterik i okultist Francis Bacon u 17. stoljeću preveo s 36 191. „pogrješkom“ za uporabu Anglikanske crkve) koji se upućuju u pastoralnu službu Latinske Amerike. Osim  posijane hereze na katoličkom tlu, propovjednici su kao pripadnici tajnih službi pripravljali teren za skoru ekonomsku i vojnu okupaciju južnoameričkih država od strane masonskih oligarha.

 Drugi krak projekta američka tajna služba usmjerila je prema vlastitom narodu. U takozvanom „biblijskom pojasu“ siromašnih država američkog juga (Alabama, Sjeverna i Južna Karolina, Georgija, Mississipi, Louisiana, Texas i Oklahama), gdje je ultrakonzervativna južnjačka baptistička sekta bila najsnažnija, stvarale su se ekstremne kršćanske sekte ponovno rođenih kršćana. To je tradicionalno područje gdje se i poslije Američkog građanskog rata gaji rasistička mržnja prema crncima, katolicima i Židovima kao „inferiornim“ rasama. Sada je to postalo područje ultranacionalističkog militarizma i rasizma iz kojega se gotovo isključivo novače dragovoljci za Američku vojsku. Stvorene su falange izmanipuliranih siromašnih američkih bijelaca, stvorena je „svjetska vojska“ pseudokršćanskih ortodoksnih borbenih cionista koja bespogovorno podupire dvojbene osvajačke pohode američke i izraelske države.

Netko se sa čuđenjem može upitati kako je moguće da antisemitski ponovo rođeni evangelički karizmatici tako žestoko podupiru državu Izrael? Kako je moguća takva njihova metamorfoza? Što je to sljubilo fundamentalističke kršćane, čak i one najkorumpiranije, s najortodoksnijom židovskom desnicom, kao i s čelništvom izraelske stranke Likud? Harmoniju i međusobnu ljubav između toliko oprečnih cionističkih zajednica usadilo je „Veliko oko“, posebice između politički moćnih kršćanskih fundamentalista i Američkog odbora za javna pitanja Izraela (AIPAC). Jednima i drugima cilj je gotovo istovjetan, iako jedna promovira rasistički fundamentalizam, a druga nacionalistički i cionistički judaizam. Jedni i drugi teže za biblijskim granicama Izraela i protive se bilo kakovoj uspostavi palestinske države, jedni i drugi željno iščekuju završnu dramu čovječanstva, jedni i drugi očekuju svoga Spasitelja. Tko je taj Spasitelj, Krist ili Mesija, o tome se ne govori. Jedni i drugi drže da će stići njihov Spasitelj. „Veliko oko“ u svemu tome igra svoju igru, potiče jedne i druge, a vjeruje u skori dolazak svog „spasitelja“, Antikrista kojeg će prihvatiti obje zavedene strane.

Na širenje idolatrijskih sekti i kultova u SAD-u imala su utjecaj dva događaja. Prvi je ubojstvo katoličkog predsjednika J. F. Kennedyja 1963. godine kada su tajnim službama odriješene ruke u poticanju većine pseudoreligijskih lakrdija, posebice evangeličkog kršćanstva ponovo rođenih kršćana. Glavnu ulogu u toj manipulaciji ima i danas tajnovito Vijeće za nacionalnu politiku (Council for National Policy, CNP). CNP popunjavaju pripadnici raznoraznih bljutavih tzv. kršćanskih organizacija: Crkva ujedinjena, Žarište za obitelj, Sveučilišna križarska vojna za Krista, Pastirska skupina Maranatha, Gideonci, Mladež za Krista, Vizija svijeta, Wycliffeovi prevoditelji Biblije, Evangelističko udruženje, Međunarodne karizmatske biblijske službe, Ispunitelji obećanja i još mnoge druge organizacije koje su kršćanske samo po svom nazivu.

https://i0.wp.com/crostojkovic1958.blog.hr/slike/m/yr_pocetna.jpg?resize=285%2C285

Drugi događaj je bio Drugi vatikanski sabor koji nije ispunio očekivanja „Velikog oka“ glede Konstitucije (decentralizacije) u Katoličkoj Crkvi kao i izostanka njenog programa o skorom ujedinjenju s „jednakom kršćanskom braćom“ gdje bi Papa bio izjednačen s ostalih dvjestotinjak vjerskih poglavara raskolničkih vjerskih zajednica, zadržavši pritom samo titulu primum inter pares (prvi među jednakima).

Koliko je Koncil razočarao „Veliko oko“ najbolje se vidi u jednom dokumentu iz 1969. godine koji je američkom predsjedniku Richardu Nixonu poslao Nelson A. Rockefeller. U tom Rockefellerovom dokumentu među ostalim je pisalo: „Katolička crkva više nije pouzdan saveznik za Sjedinjene Američke Države ni jamac socijalne stabilnosti na južnoameričkom kontinentu…“ Dalje u tekstu Rockefeller ističe potrebnim da se katolike u Latinskoj Americi pretvori u neke druge kršćane. Velika Britanija nije zaostajala za svojim prekooceanskim partnerom. Nezadovoljna odlukama Koncila ubrzala je projekt stvaranja umjetne duhovne baze gdje se ljudska bića pretvaraju u pokusne kuniće čiji su životi vrlo jeftina roba. Tom nakanom je 1978. godine u Canterburyju održan važan međunarodni skup pod vodstvom nadbiskupa kraljice Elizabete, Donalda Coggana. Svrha skupa je bila: pod pokroviteljstvom Anglikanske crkve pokrenuti po cijelom svijetu kampanju širenja prakse „karizmatskih“ događaja zvanih „Darovi duha“. (F. William Engdhal: Stoljeće rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 182., 186. i 188.).

Utemeljitelj Rockefellerove poddinastije „Bush“, George Herbert Walker Bush postao je 1976. godine direktor Središnje obavještajne službe, CIA-e. To je značilo nov uzlet u stvaranju sve borbenijih, ortodoksnijih i isključivijih pseudokršćanskih protestantskih sekti. Pošto je znano da su gotovo svi pripadnici poddinastije Bush članovi najmoćnije masonske organizacije Državnog Vrhovnog vijeća škotskog obreda (Supreme Council of the Scottish Rite), kao i okultnog bratstva Lubanje i kosti (Skull and Bones), onda je i jasniji smjerokaz u kojem pravcu se još brže pokrenula religijska duhovnost SAD-a , a time i cijelog svijeta. Posebice je zanimljiv pojam „ponovo rođeni“. Nije slučajno da se isti pojam koristi i u okultnom obredu Lubanja i kosti, kada inicirani član liježe u mrtvački sanduk te nakon okultnog simboličkog putovanja kroz podzemni svijet umire u sadašnjem svijetu i ponovo se rađa samo za služenje Redu. Postaje ponovo rođeni. Dolaskom bushizma na čelo SAD-a ponovo rođeni kršćani okupljeni u CNP postali su najsnažniji stroj američke hegemonističke politike. Stroj koji melje sve pred sobom…

Nakon Drugog vatikanskog sabora, od 1965. godine, prema podacima Centra za primijenjeno istraživanje apostolata (CARA) Sveučilišta u Georgetownu, broj katolika u SAD-u se samo neznatno smanjio, s 24% na 22%. Na prvi pogled ove statistike, ne bi se trebalo odviše brinuti i posvećivati preveliku pozornost na okultni program „Velikog oka“ u preobrazbi katolika u neke druge kršćane. Međutim, stvarnost je više nego zabrinjavajuća. U četrdesetak godina nakon Koncila u SAD se uselilo nešto više od 18 milijuna katolika iz Meksika, Filipina, Indije itd. Da nije bilo tih useljeničkih katolika, Crkva u SAD-u bi se srozala na samo 15% katoličkih vjernika od ukupne populacije.

Novi uzlet kvazikršćanskih sekti ponovno rođenih dogodio se poslije 11. rujna 2001. godine. Demagoško manipuliranje tim događajem od strane jednog od pripadnika ponovo rođenih, američkog predsjednika Gergea W. Busha mlađeg, postalo je zastrašujuće. Horde „televizijskih evangelista“ i kršćanskih cionista otvoreno su pozivali na „sveti križarski rat“ protiv islama. Tako primjerice kršćanski cionist, pastor Pat Robertson otvoreno je propovijedao kako su muslimani „gori od nacista“, njegov kolega pastor Jerry Falwell u jednoj emisiji televizije CBS iz 2002. godine izjavljuje: „Mislim da je Muhamed bio terorist, nasilnik, čovjek rata…“ Skinuta je zadnja kočnica s hegemonističkog kotača „Velikog oka“. Budući da im predviđeni ishod obračuna s Katoličkom Crkvom ide u prilog, porobljavanje islamskog svijeta postao je završni program prije Armagedona. (F. William Engdhal: stoljeće rata 2, Detecta, Zagreb, 2008., str. 205.).

Što sve to govori? Je li se uz svesrdnu pripomoć kršćanskih cionistaostvaruje davno zacrtani plan masonskih okultista o univerzalnom manifestu „čistog“ Luciferovog nauka koji će napokon biti iznesen na svjetlo javnosti? Sve je to predvidio američki general, sotonist, lider Ku Klux Klana i masonski ideolog Albert Pike u svom pismu iz davne 1871. godine svom kolegi Giuseppe Mazziniju. Točno predviđajući prva dva svjetska rata te njene protagoniste i ostavštinu, predvidio je i treći svjetski rat između političkih cionista i vođa islamskog svijeta. Prema programu „Velikog oka“, u tom ratu ne bi se samo međusobno uništili islam, muslimanski arapski svijet, i politički cionizam, država Izrael (ovdje treba naglasiti da u  vrijeme kada je Pike pisao pismo svom bratu Mazziniju nitko iz „običnog“ svijeta nije mogao niti naslutiti o osnivanju buduće izraelske države jer u to vrijeme uopće nije bilo Židova u Palestini), već bi se isprovocirala i zastrašujuća socijalna kataklizma. Pustili bi se s lanca nihilisti i ateisti (zar nisu već pušteni?), i nastat će divljaštvo i krvavi meteži.

Tada će građani diljem svijeta ustati u obranu i istrijebiti „uništavače“ civilizacije. Na tom putu će planetarni puk razočaran kršćanstvom, svoj deistički duh usmjeriti u drugom pravcu. Istodobnim uništenjem ateizma i kršćanstva građani će svoj ideal usmjeriti k obožavanju Lucifera. Je su li to samo tlapnje i snoviđenja Velikog oka?

Mladen Lojkić, hrvatski fokus

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Tako to bude kada pustiš ekipu na svoje i daš im ovlasti…

Objavljeno

na

Objavio

Krenulo me nešto s bajkama. Danas razmišljam o Pepeljugi.

E, da je u ono doba bilo Istanbulske konvencije pa da kazni sve te silne zlostavljače .

U Pepeljuge definitivno zlu maćehu i njene transrodne kćeri (ups , one bi bile pomilovane jer su drugačije i kao takve ne mrze … da, nikako ne mrze ) .
I onog oca kojeg nikako nema.

Lijepo se lik oženio, i ostavio kćer  na milost i nemilost onoj koju je doveo u svoju kući i na svoje .
Tako nekako počinje priča.

Gospon tata i gazda imanja ostavlja nakon ženine smrti svoju kćer novoj ženi i njenim kćerima .
Kako oca i gazde nema , zla maćeha se dobrano razmahala .

Pravu vlasnicu i nasljednicu natjerala u dronjke , zatvorila na tavan i natjerala da radi najgore poslove .
Haljine i nakit njene pokojne majke podijelile spodobe međusobno i počele gospodariti nečim što nije njihovo .

Tragična priča zlostavljane vlasnice imanja koja ne zna kako se suprotstaviti uzurpatoru.
Njena prava su joj potpuno nepoznata.

Tragedija je tim veća što nigdje i nikako famoznog tate i gazde koji se ubija od posla negdje da tu cijelu priču može financirati.
I obilato šalje.
Niti piše niti dolazi .
Samo šalje.
A maćeha troši i zlostavlja.

Tako to bude kada pustiš ekipu na svoje i daš im ovlasti.
Bez kontrole.

Okrenu ti kuću naopako, zanovijetaju, kradu i zlostavljaju .
Sve gledam kako najbolje i najljepše u ovoj zemlji biva pokriveno pepelom .
Kako plače u siromaštvu i bijedi na tavanima i podrumima dok uljez gospodari u kući njihovih otaca .
Uljez kojega obilato plaća onaj koji bi svoga trebao zaštititi .
I tako uljez napravi i ono najgore .

Uljez ode na komemoraciju .
Nepozvan.

Ne dati pijetet nego popljuvati svaku osobu i uspomenu na one koji su mu omogućili da živi i radi u njihovoj kući .
Uljez najgorim riječima nazove svaku svetinju svoga domaćina i još od istoga biva nagrađen .

Uljez pljuje na grobove .
I na žive.
I misli ako prospe pepeo po vlasnici da je nitko neće prepoznati ?!!

Dok odsutni otac radi i financira zlostavljače u vlastitoj kući
u očekivanju nekog princa koji će prepoznati i spasiti Pepeljugu, lagano čitam naslovnicu Novosti .
Da, onih koje obilato financira Republika Hrvatska .

Čitam kako joj pljuju i žive i mrtve koji su je stvarali i gradili .
Kako joj djecu nazivaju najpogrdnijim imenima .

I ne mogu ništa .
Baš ništa .

Jer ja sam blokirana  na Fb radi objave Evanđelja po Mateju. I svijeće za heroja . To je nepoćudni sadržaj .
Ali oni nisu .
Oni zadovoljavaju sve standarde ove izopačene zajednice .

Čekam kraj priče, kada dolazi princ i odvodi Pepeljugu daleko iz rodne kuće u kojoj je uljezi zlostavljaju .
I živim za dan kada će i neodgovorni otac koji sve to financira biti isto prijavljen nekoj pravobraniteljici za zlostavljanu djecu.

Jer i on je sudionik, zar ne ?
I to glavni.

Najvažniji, iako se nigdje nikako pojavio nije .

dr. Gordana Zelenika/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Razvaljivanje Pavičićevih infatilnih konstrukcija

Objavljeno

na

Objavio

Malo ću se osvrnuti na današnju kolumnu Jurice Pavičića u Jutarnjem listu. Kolumna još nije dostupna na njihovim web.stranicama, a ionako se može ispričati u par rečenica:

Kaže Pavičić da Željka Markić želi “zaustaviti Reuters” zato jer je tražila od Plenkovića da RH intervenira prema Facebooku zbog cenzure, te da se pozvala na njemački slučaj, kad je Facebook uvažio neke primjedbe njemačke vlade i učinio određene korekcije, piše Predrag Nebihi.

Tu Pavičić, iako nema čime, počinje mudrijati pa kaže kako “ljubitelji lika i djela Slobodana Praljka ne znaju što traže”, jer da je Njemačka od Facebooka koji je privatna firma, a Željka Markić to kao ne shvaća, tražila da facebook stvori algoritme koji će smanjiti “govor mržnje”, i da je ta privatna firma Facebook izašla u susret njemačkoj vladi tako što je, pojednostavljeno rečeno sankcionirala ljubitelje nacizma i ljubitele ISIL-a. I onda je ljude koji imaju pozitivno mišljenje o Praljku ugurao u isti koš s naacistima i ISIL-om, a Željki Markić držao predavanja kako ona ne razumije kako funkcionira kapitalizam pa joj on, kao proklamirani ljubitelj kapitalizma koji se gnuša socijalizma, pogotovo etatisičkog tipa jelte, pokušava objasniti.
I to je sažetak tog pamfletića koji izgleda kao da ga je pisala osoba čiji IQ nije veći od sobne temperature.

Odakle krenuti u razvaljivanje Pavičićevih infatilnih konstrukcija?

Možemo od mog statusa kojeg mi je facebook izbrisao, a u kojem nije bilo ništa ni nalik obliku verbalnog delikta koji se u ideologiji političke korektnosti naziva “govor mržnje”.

Screenshot tog statusa stavljam ovdje  kako bi svi znali o čemu se radi i vidjeli da tu nema ničeg spornog.
Radi se o videu u kojem se vidi kako general Praljak svojim tijelom staje između žena i puške iz koje se puca na žene. (video možete pogledati ovdje )
I meni je to dovoljno da kažem da osoba koja napravi takav moralan čin nema psihološki profil ratnog zločinca.
I to je dovoljno da me Pavičić svrsta u istu skupinu s ISIL-om i SS-Waffenom. Jer ja time što bacam drugačije svjetlo na istu temu “širim govor mržnje”.


O čemu se radi? Jurica Pavičić je ratni dezerter kojeg je država negdje u jesen 1993. godine konačlno uspjela mobilizirati u 6. domobransku pukovniju iz Splita. On je tvrdio da je “Hrvatska izvršila agresiju na BiH” i da je on tome svjedok, jer da je sa 6. DP bio u Stocu, a to je u BiH, i to je kao dokaz agresije. Nikad nije rekao koja muslimanska ostrojba mu je stajala sučelice. Štoviše, nakon što je izrekao tu laž, Praljak je s njim ušao u polemiku, i nakon što ga je argumentima ispreskakao kao Miru Salćinu ili Seida Sajkića Haagu, Pavičić je počeo reterirati pa je rekao da nije bio u Stocu nego da se s položaja na kojem je on bio mogao vidjeti Stolac. I otkad ga je u toj priči Praljak ponizio i prokazao kao patološkog lažljivca ovaj se sveti. Iz posve subjektivnih razloga.

Uspoređuje Pavičić Praljka s nacističkim liderima, a nas koji se drznemo usuditi ne složiti se s presudom sa sljedbenicima nacizma i ISIL-a, pa prisnažuje opetovanom laži o “koncetracijskim logorima” koje je držao HVO.
Vrlo kratkom analizom pokazat ću vam zašto je ova teza krajnje maloumna.
U pravomoćnoj presudi koja je na web-stranicama haškog suda dostupna samo na engleskom jeziku u tri svezka na preko 1400 stranica, pojam “koncetracijski logor” pojavljuje se samo jednom, a ispravan naziv, “detenacijski centar” pojavljuje se 522 puta. Po svezcima presude to izgleda ovako:

1. svezak, pojam “detenacijski centar” pojavljuje se 20 puta. U istom svezku pojam “koncetracijski logor” pojavljuje se jednom u paragrafu 43. i to kao navod tužiteljstva, a ne kao zaključak sudskog vijeća (nek Pavičić ode kod nekog odvjetnika da mu objasni razliku, ali ne kod Nobila nego kod nekog pismenijeg).
2. svezak, pojam “detenacijski centar” spominje se 418 puta dok se pojam “koncetracijski logor” ne spominje nijednom.
3. svezak, pojam “detenacijski centar” pojavljuje se 84 puta, a pojam “koncetracijski logor” ne spominje se nijednom.

Shodno navedenome, mi koji ne poštujemo ovu presudu čak bi i mogli koristiti termin “logor” ali ovi kao Pavičić, koji poštuju presudu, morali bi koristiti pojam “detenacijski centar” ili “zatočenički centar” ili “centar za zadržavanje”.
Stvar je ista i s nepravomoćnom presudom.

Budući da Pavičić u tom tekstu Markićki docira s pozicije kapitalista aka ekonomskog desničara obraćajući joj se kao da ona predstavlja etatističku socijalističku ljevicu, Pavičić čini novi salto-mortale kojeg njegove zakržljale mozgovne vijuge nisu ni svjesne. Naime on spominje pojam “logor” u klasičnom presereavajućem ljevičarskom pseudo-humanističkom stilu; Njemu je okrutno kako uopće može postojati mjesto gdje se nekog zatvara, stavlja u izolaciju, oduzima mu se slobodan, to je jelte udar na njegove ljevičarske “humanističke” principe.

A zapravo iz njega progovara onaj pravi ljevičar, socijalistički jugo-etatist koji je zapravo na istoj osi kao ovaj, za potrebe javnosti ad hoc skucani “ljevićar-humanist”. Naime, kao i njegovi predšasnici-ljevičari, njemu je neshvatljivo da se nekog vodi u detenacijski centar, jer su njegovi predšasnici pokazali djelom kako se rješava ratni protivnik: zazida se živ u Hudu jamu; Naveze ih se nad protutenkovski rov, sve ih se likvidira metkom u zatiljak i zatrpa bagerima; jednostavno ih se pobije i pobaca u jamu… Tako su ljevičari činili 1945. sa svojim ratnim protivnicima i ideološkim neistomišljenicima.

Zato nije ni čudo da Pavičić kao takav koristi omiljeno oružje KOS-a – inverziju i potpunu zamjenu teza, kad kaže da se Željka Markić svojim zahtjevom za ukidanje cenzure zapravo zalaže za cenzuru, pa sve svodi na parolu “zaustavite Reuters”. Kaže, o tome su “izvjestili ugledni Der Spiegel, New York Times … pa i taj famozni Reuters”.
Oni su kao izvjestili ono što Pavičić vidi kao istinu, i to je kao dokaz da je cijeli svijet u pravu, samo da nisu u pravu pola sabora, portali po Hercegovini, desničarski mediji bla bla bla..

Nabrojao Pavičić cijelu bulumentu onih koje je Nino Raspudić u svojoj kolumni od prije 8 dana u Večernjaku vrhunski sortirao u grupu “Travnik na Drini”. To je ekipa koja misli da je Travnik na Drini. To je ekipa koja bi meni određivala što je istina a ne mogu naći Busovaču na zemljopisnoj karti.
To je kao u onom sjajnom upisu profesora Stjepana Šterca kojeg sam jučer pročitao na zidu jednog prijatelja. Kaže:

“Prepričavali su mi tog dana njihove posljednje razgovore, pa i anegdotu u kojoj mu francuski časnik drži predavanje o tome kako bi i što trebalo. Praljak ga potom krene ispitivati o francuskoj književnosti o čemu dotični nije ništa znao, pa o njegovim sirevima i vinima; stade mu ih opisivati i nabrajati iz koje su regije, kakve su kvalitete i slično, o čemu isto nije znao ništa. Na kraju ga upita: ‘Vidiš, o svojoj zemlji jako malo znaš, pa kako misliš da mene možeš učiti o mojoj?’”

Kao primjer uzmimo Der Spiegel. On je kao jelte “ugledan”. Pa u tom “uglednom” listu nakon presude piše kako je Praljak srušio stari most u Mostaru. Nepravomoćna presuda u ovom predmetu pročitana je 29. svibnja 2013. godine, dakle prije više od 4 i pol godine, i u toj presudi apsolutno nigdje ne piše da je Praljak srušio stari most niti da s tim ima ikakve veze. Štoviše, u toj presudi piše da je Praljak već otišao iz Mostara kad je taj most srušen, jer je general Roso od njega već bio preuzeo dužnost Zapovjednika GS HVO-a.

Ali, to ne spriječava “ugledni” list da laž koja je pala prije 4 i pol godine odlukom suda za kojeg nam kažu da ga moramo poštovati oni koji ga uopće ne poštuju. Jer da Der Spiegel, Žarko Puhovski, Jurica Pavičić i slični poštuju taj sud i njegove presude, onda ne bi spominjali “koncetracijske logore” niti bi ponavljali LAŽ da je general Praljak srušio most. Ali to nije sve. Ovo žalbeno vijeće je zaključilo, uz suprotno mišljenje suca Pocara, da rušenje tog mosta uopće ne predstavlja zločin protiv čovječnosti, i da je s te strane sve čisto kao suza.

Očito, “ugledni” Špiglovi i Pavičići ne priznaju nalaze iz presuda. Ili te nalaze tumače selektivno, kako im odgovara.
Infatilno licemjerje ekipe “Travnik na Drini”, kronično neznanje, nepoznavanje predmeta, nekompetencija, kao onda kad je Ante Tomić za MIchelangela napisao da se preziva Buonarotti umjesto Buonarroti. dok je nas “seljake” učio o tome što znači Michelangelova umjetnost.

Umjesto zaključka recimo otvoreno o čemu se ovdje radi. Postoji sedam darova Duha Svetoga. Jedan od tih darova je razum. Moj razum meni ne dopušta prihvatiti i poštovati ovakvu presudu. Moj razum mi nalaže da se moram boriti protiv takve presude i osporavati je dok sam živ. Prihvatiti takvu presudu za koju ZNAm da je protivna zdravom razumu znači odbaciti zdrav razum, odnosno odbaciti dar Duha Svetoga, i time počiniti najveći grijeg kojeg jedan Katolik može počiniti – hulu na Duha Svetoga!
I to je ono što oni hoće. Svi ti “ugledni” pseudohumanisti,. punjači Hudih jama i njihovi apologeti koje se ja osobno ne bih usudio svrstati u isti koš s nacistima i ISIL.
Jer ne želim ovom zgodom vrijeđati naciste.
A ne želim vrijeđati ni ISIL.

Oni su jako loši ali ne toliko loši kao “ugledni” pseudohumanisti, drinski Travničani, čija se cijela ideologija može sabiti u jednu jedinu rečenicu:
“Sve što je normalno treba prikazati nenormalnim i obrnuto, sve što je nenormalno treba prikazati normalnim”.

Predrag Nebihi/Kamenjar.com

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari