Connect with us

Reagiranja

DRUGO PISMO VELEPOSLANIKU RUSKE FEDERACIJE – ZAŠTO NEISTINE I O THOMPSONU?

Published

on

Poštovani Veleposlaniče Ruske federacije,

Poštovani g. dr. Roberte Markaryane,

S nevjericom sam pročitao kako je Vaša država podržala Republiku Srbiju u Vijeću sigurnosti UN-a u njezinom osporavanju prava Republike Hrvatske u oslobađanju okupiranih područja.

Nevjerojatno mi je bilo to pročitati, jer to znači kako Vaša država podržava agresiju i poistovjećujete je s obranom.

Nevjerojatno mi je bilo pročitati, kako time, jer to znači kako Vaša država podržava genocid u Srebrenici i osuđuje Republiku Hrvatsku zato što je Olujom spriječila još veći genocid u Bihaću. Pa zar u Vašoj državi ne živi veliki broj muslimana (tada ih je u napadnutom Bihaću koji je bio zaštićena zona UN-a bilo 160 do 180 tisića ljudi)?

Kako sam Vam u više navrata poslao pismo tridesetak hrvatskih biskupa i akademika VS UN-a, koje je supotpisao veliki broj hrvatskih ljudi, kao i svoja pisma Predsjedniku Vlade RH da za spašavanje tolikog broja muslimana predloži generala Gotovinu za Nobelovu nagradu, bilo je za očekivati da će te zbog tih svojih sunarodnjaka podržati prijedlog za dodjeljivanje Nobelove nagrade onome koji je najzaslužniji za spas toliko velikog broja muslimana, a ne protestirati zato što su njihovi spasitelji oslobođeni sramotne (rasističke) presude.

Zar vaše političare nije sram majki iz Srebrenice koje su pozdravile te oslobađajuće presude? Zar ih nije sram podržavati zemlju koja je odgovorna za jedini genocid u Europi u drugoj polovici dvadesetog stoljeća?

Pri tome ne mislim da je opravdanje što se hrvatski političari ponašaju slično, tj. izjednačavaju agresiju na svoju državu s obranom, jer je Rusija velika zemlja. Hrvatski političari se osjećaju malenim i misle da moraju slušati svjetske moćnike. Mnogi u RH ih osuđuju, ali mediji o takvim osudama ne govore. Zato Vam u prilogu šaljem svoj govor sa predstavljanja jedne knjige (13. prosinca 2012.).

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

Zagreb, 15. 12. 2012.

Kao što vidite već u tom pismu sam Vam pisao o nevjerojatnoj činjenici da Vaša država podržava velikosrpsku fašističku agresiju. A proslavljeni hrvatski admiral Davor Domazet Lošo gostovao je 25. 05. 2015. u emisiji Bujica na Osječkoj TV i pridruženim televizijama. Podsjetio nas je na činjenicu kako je strategija agresora i svjetskih moćnika bila optužiti Hrvatsku kao sljedbenicu NDH i tako opravdati i velikosrpski fašizam i potporu tzv. antifašističkih sila velikosrpskom fašizmu. Naš admiral je rekao, ono što već dulje vrijeme uporno i sam ponavljam, kako su jedini istinski antifašisti zapravo bili hrvatski branitelji. 

[ad id=”68099″]

Svjedoci smo i ovih dana kako je Ruska diplomacija ovih dana izdala posebno izvješće u kome optužuje Hrvatsku za neo-nacizam. (izvorIzvor)

Dakle, podržavate velikosrpski fašizam i agresiju na RH, a one koji su se obranili proglašavate neo-nacistima! Pri tome se – sramotno – vaše Ministarstvo služi nizom neistina.

Međutim,ne obraćam Vam se zbog toga već zbog neistina koje Vaše Ministarstvo piše o najpoznatijem hrvatskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu o kome sam kao autor ili suautor objavio knjige:

  1. M. Kovačević i J. Pečarić, Thompson u očima hrvatskih intelektualaca – Bilo je i to jednom u Hrvatskoj, Fortuna,Zagreb, 2008.
  2. J. Pečarić, Hajka na Thompsona, Zagreb, 2012.

Nastavak ove druge knjige dan je u knjizi:

  1. J. Pečarić, Propade im crvena Hrvatska, Zagreb, 2015. pp.372

http://www.mid.ru/bdomp/ns-dgpch.nsf/03c344d01162d351442579510044415b/7aca4b43518e14b843257e31004a2e6d/$FILE/Doklad_Eng.pdf

Vjerujem da Vam se naslov ove treće knjige neće dopasti jer se u Izvješću spominje kako neki u RH zahtijevaju od vlade da zabrani crvenu zvijezdu kao simbol crvenih partizana i Titovog doba. Naravno, Vama je poznato kako je velikosrpska  fašistička  agresija na Hrvatsku izvršena pod znakom petokrake, i s obzirom na podršku koju Vaša država daje fašističkom agresoru na RH, jasno je da Vašem Ministarstvu smeta što je RH pobijedila taj fašizam.

Ali vratimo se Marku Perkovicu Thompsonu za koga se kaže:

Marko Perković “Thompson”, a rock musician, is propagating ustaše activities by singing their songs. In one of the songs — “Jasenovac I Gradiska Stara” — he praised the actions of ustaše in Jasenovac concentration camp during the World War II, where Serbs, Jews and other “subhumans” were exterminated.

Gospodine Veleposlaniče,

Dugo ste u Hrvatskoj i znate da pjesma koja se spominje nije Thompsonova pjesma. Zapravo, Vaše Ministarstvo podržava one koji su pjevali:

SLOBODANE, ŠALJI NAM SALATE.

BIT ĆE MESA, KLAT ĆEMO HRVATE!

Ili doista je ruska kultura takova da su vama Thompsonove pjesme nacizam i sl.?

Zato Vam u prilogu Šaljem tekst mr. art.  Eve KIRCHMAYER-BILIĆ u kome ima dosta Thompsonovih pjesama.

Nadam se da je vaš boravak u Hrvatskoj utjecao na Vas i da prepoznajete u tim stihovima što je ljubav prema Bogu i svom narodu, što je istinsko domoljublje, pa se nadam da će te ih pokazati i ljudima u Vašem Ministarstvu.

Bilo bi veoma dobro za cijeli svijet kada bi u Ministarstvu jedne tako velike zemlje kao što je Rusija, naučili što je ljubav prema Bogu i svom narodu, što je istinsko domoljublje, zar ne?

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

PRILOG: FENOMEN THOMPSON – Na kraju Početak

Više je nego znakovito da je jedan od najvećih glazbenih događaja  i okupljanja u Hrvatskoj na samom kraju godine, priredio, organizirao i održao hrvatski glazbenik, kantautor, veteran Domovinskog rata, dobitnik najprestižnije Nagrade Porin za hit 2013. Godine, Marko Perković Thompson.

Marko Perković Thompson ne samo da je jedini glazbenik, nego i jedina osoba u Hrvatskoj koja bez veće promidžbe, može okupiti nekoliko desetaka, pa i stotina tisuća ljudi svih uzrasta na jednom mjestu, na jedan sadržaj. Sadržaj je primarno glazbeni, no njega čine vrijednosti koje posjetitelji njegovih koncerata nose u sebi, traže ih, prepoznaju i žele se njima ‘hraniti’; domoljublje, Bogoljublje i čovjekoljublje. Toliki broj ljudi mogu još jedino okupiti hrvatski generali, hrvatski branitelji, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i posjeti papâ Hrvatskoj (Ivan Pavao II i Benedikt XVI). Zajednička im je veza upravo ljubav prema Bogu, čovjeku i Domovini.

U aktualnom vremenu pomanjkanja i urušavanja temeljnih vrijednosti i etičkih načela, čije se izvrnute ‘vrijednosti’ nameću u svim porama društva, od odgoja i obrazovanja, pa sve do kulturnih i umjetničkih, te glazbenih sadržaja i programa, vrijedno je podsjetiti se riječi Pape Benedikta XVI  hrvatskim kulturnim djelatnicima u dupkom ispunjenom Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, 4. lipnja 2011. Nažalost, nisam uočila da su ju ‘kulturnjaci’ pomno i savjesno protumačili, razmatrali, čuli, prihvatili i usvojili. Papa je tada rekao: „Ako se savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature,onda ima nade za budućnost…Zahvalan sam profesoru Zuraku jer je spomenuo kršćanske korijene brojnih kulturnih i znanstvenih ustanova ove zemlje… Treba spominjati te začetke, pa i zbog povijesne istine, i vrlo je važno znati pomno iščitavati te korijene, jer oni mogu i danas nadahnjivati. Ključno je otkriti snagu nekog događaja…Valja shvatiti zašto i kako je do toga došlo, kako bi se i danas vrjednovala ta snaga, koja je duhovna stvarnost, a postaju kulturnom i onda i društvenom. U temelju svega su muškarci i žene, dakle, osobe – savjesti, vođene snagom istine i dobra.“

Uistinu je fenomen da riječi papine poruke već niz godina promiče upravo jedan hrvatski rock glazbenik, porijeklom iz malenog sela Čavoglave u Dalmatinskoj Zagori. Mjesto rođenja, u koje smo trajno ukorijenjeni, po kojemu smo to što jesmo, u slučaju Marka Perkovića je hrvatsko tlo, bremenitom poviješću ispunjeno. Uistinu je Providonosno da upravo putem glazbe, tog iznimno značajnog medija, na čiji utjecaj niti jedna čovjek nije imun, taj jednostavan i običan čovjek, iznimnog glazbenog dara i instinkta, izrastao iz korijena hrvatskih korijena, upijavši od djetinjstva zvuk i stih drevne ojkalice, koja je danas na UNESCO-voj listi svjetske nematerijalne baštine kojoj je potrebita hitna zaštita, osjetivši bîlo svoga hrvatskoga naroda i ostavši mu uvijek i do kraja vjeran, pojavio upravo u današnjem vremenu i trenutku u kojemu se negira i dovodi u pitanje sve što je hrvatsko. Marko Perković uz Katoličku je Crkvu i samozatajne pojedince, osoba koja čuva, upozorava i njeguje tu gaženu, satiranu,  iskrivljavanu hrvatsku riječ, istinu, povijest. On itekako dobro poznaje povijest svoga naroda, njegove, u kulturi i znanosti, nikad dovoljno ili uopće neistražene pojedince i događaje čije djelovanje, junaštvo i herojstvo upravo opisuju hrvatskoga čovjeka i njegovu povijest i putem glazbe ih približava, prenosi i donosi do svakog čovjeka.

Marko Perković Thompson od promocije nosača zvuka „Ora et labora“ u travnju i svibnju 2013., preko veličanstvenih koncerata na stadionima u Splitu, Zagrebu i diljem Hrvatske i svijeta, do jedinstvenoga doživljaja pobjede na Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti u Čavoglavama, svoj je krug zatvorio i novi otvorio na koncertima u zagrebačkoj Areni i splitskoj Spaladium areni 20., odnosno 23. prosinca. Kako kod Marka ništa nije prepušteno slučaju, tako ni ovi znakoviti adventski, predbožićni datumi i završni dani 2014-te godine, u danima kada se ‘rezimiraju’ prošli događaji i otvara se nada prema novim početcima, on je još jednom, pred svoju publiku, prostro jednu velebnu osobnu i hrvatsku zaokruženu priču s vječnom porukom: Moli i radi. Svaki je njegov koncert podignut na jednu razinu više od prethodnog u produkcijskom, tehničkom, izvedbenom, programskom i cjelokupnom umjetničkom pogledu. I ovaj zagrebački susret u glazbi s njim donio je nešto novo: pozornica nad kojom je, kao dio scenografije, ozvučenja i rasvjete, dominirao veliki križ, rasvjeta, čije su pomno birane boje pratile smisao, poruku i ritam svake pojedine pjesme, znakoviti i simbolični prizori na velikom ekranu, uz ogroman prostor dupkom ispunjene dvorane mladih i starih, brojnih hrvatskih stijegova, trobojnica, crveno-bijelih kvadrata, imena manjih i većih hrvatskih mjesta i napokon odabir i raspored pjesama koji je uokviren u jedinstvenu, zaokruženu cjelinu. Upravo je to bilo fascinantno uočiti i prepoznati: Markov opus od njegovih samih početaka do današnjih dana, taj sustavni glazbeni i osobni  râst,  kako po oblikovanju riječi i stihova, tako i u glazbenom pogledu, koji je sve zreliji, kvalitetniji, ozbiljniji, upravo melodijskim temama bogat, proširen polifonim ispreplitanjima, a koji samo potvrđuju neosporni i izraziti Markov talent.

Thompson je već svojom pojavom i dolaskom na pozornicu Arene, s nezaobilaznim zatvorskim brojem Zvonka Bušića,  unio toplinu u suodnos s publikom upravo po pozdravu ‘Hvaljen Isus i Marija“, pozdravu do prije par desetljeća uobičajenim u svim hrvatskim krajevima. Prethodili su mu dakako, sokol, taj već godinama lajtmotiv Thompsonovog postojanja i određenja; taj Sokolov krik i njegova poruka, te čuveni govor predsjednika Tuđmana o izdaji kao temeljnom zlu iz koje proizlazi svako drugo zlo, riječi koje smo zahvaljujući Marku, svi naučili i što je najvažnije, usvojili. Pozdrav su i veliki pljesak od Marka i dvadesetak tisuća nazočnih, dobili hrabri hrvatski veterani koji prosvjeduju u Savskoj ulici u Zagrebu, kao i brojni nazočni članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara s predsjednikom Tomislavom Josićem. Red kojim su se nizale pjesme, nije bio slučajan, a stihovi pjesama od prije petnaest i dvadeset godina, danas su se osjetile i doživjele potresno proročkima, živima, aktualnima. Gotovo da bi se moglo citirati gotovo sve stihove, gotovo svih Markovih pjesama, da bi se doživjela i osjetila njihova aktualnost. Neprekinuta snažna energija koja je trajala puna tri sata, bila je ispunjena pjesmama koje su se nizale u promišljenom i logičnom nizu, ritmu i slijedu, od Nema predaje, Prijatelja, Ratnika, Početka, Maranatha i dramski umjetnik Zlatko Vitez, Uvijek vjerni, Bosna, Iza devet sela, Moj dida i ja, Vjetre s Dinare, Moj Ivane, Stari se, Geni kameni s motivima Gotovčevog „Era“, čarobna Samo je ljubav tajna dvaju svjetova, nezaobilaznog Markovog ‘prvijenca’, neugaslog plamena Bojne Čavoglave, do ‘druge’ hrvatske himne ‘Lijepa li si’, koju je publika samostalno otpjevala uz pratnju Markove prateće skupine svirača. Cijela, brojna, marljiva i samozatajna ekipa Markovih suradnika zaslužuje svaku pohvalu na besprijekornoj organizaciji, koja je rezultat međusobne usklađenosti, od menadžmenta, preko marketinga, do svih pojedinih segmenata pripreme i izvedbe.

Poseban dojam i divljenje izaziva Markov stav, izraz lica, emocija, zavidna razina energije, kondicije, koncentracije i smirenosti, koja ne oscilira tijekom koncerta, nego dapače, raste, te poruka teksta i glazbe koju izvodi, uvjerenost u nju i istinu koju promiče; koju prenosi na publiku i koju publika prihvaća kao svoju. Također i koju Djeca, mladi, roditelji, stariji, bake, djedovi, unuci, posebno ratni veterani i stradalnici, svi ljudi dobre volje ohrabreni su i osnaženi Markovom božićnom bajkom, božićnom i novogodišnjom čestitkom u bolje i hrabrije sutra. Ova je zaokružena i prekrasno ispjevana glazbena i hrvatska priča kako albuma Ora et labora, tako i dosadašnjeg Thompsonovog djelovanja, otvaranje i iščekivanje slijedeće, nove i više Markove glazbene stepenice i priče.

Teško je staviti u riječi glazbeni doživljaj Markovih koncerata. To se jednostavno mora doživjeti.

„Prodali su naše snove Judini sinovi 
suho zlato bacili u blato.
Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno
i nevinom krvlju plaćeno.“

„Bori se za narod i za boje doma svog, 
Pobjedu donesi, danas sa nama je Bog,
Neka zvone zvona,
nek’ na moru zapjeni se val,
kada čuješ himnu bori se za Vukovar…
Sjeti se slavnih dana,
Zrinskih, Frankopana,
onih što su pali
i živote dali,
mladosti pokošene,
krvi prolivene,
kako trnje bode
na putu slobode.“

„Prijatelji, često mislim na vas, 
nije ovo vrijeme dobro za nas…
Rado bih vas sve vidio zdrave,
samo da nas opet skupa stave,
pa da k o na prvoj crti
zapjevajmo protiv smrti.“

„Neću izdat’ ja, Boga nikada 
neću gasit’ sunce koje s neba sja.
Neću zbog tebe, rukom na sebe,
jer ti me voliš i ti se moliš za mene.“

„Uvijek je bilo i uvijek će biti 
onih što će dušu vragu prodati
a vi zato bdijte, jer morate bditi
Domovini ponos vratiti.“

„Od vremena još od Krista 
nova lica, scena ista
vražje sile se trude
da nas ne bude“

„Napadaju ta sluganska pera 
k o da oni branili su sela
miševi iz rupa izišli.
 Eh, što im se povampire lica
kad se vije naša šahovnica,
sveta zastava…
Domoljublje prozvali fašizam
tako brani njihov komunizam
prozirna demagogija.“

 „Jučer svetinja, 
danas raspeta,
Bosna ponosna, ranjena.“

„Poštenim putem ići bit će teško, znaj, 
al samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj.“

 „Stari se, stari se…“

„Vjetre s Dinare, poslušaj me, 
gdje sam rođen, tu ponesi me.“

„Ako me voliš draga, 
nije zadnja stanica,
samo je ljubav tajna dvaju svjetova.“

„Nije nas, nije nas 
nije nas ostavio Bog.“

mr. art.  Eva KIRCHMAYER-BILIĆ

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari