Pratite nas

Kolumne

Drugovi „antifašisti“, zar petokraka nije kompromitirana!?

Objavljeno

na

Huda jama – djevojačke  pletenice kao dokaz monstruoznih komunističkih zločina

Ovo je prešlo već svaku mjeru! Doista! Ne znam što ovi iz mainstream medija i Vlade imaju na pameti, ali očito da i jedni i drugi misle kako smo mi građani (najblaže rečeno) udareni u glavu, odnosno, j….. u mozak, kako bi se to malo slobodnijim izričajem reklo.

Ima već gotovo godinu dana kako nam ispiru sivu moždanu koru beznačajnom i trivijalnom „aferom“ koja to nije, a tiče se famozne spomen-ploče u Jasenovcu koja je podignuta u čas 11 pripadnika HOS-a koji su na tom području dali svoje živote braneći Hrvatsku.

Prije svega, treba reći jednu istinu koju (koliko sam barem ja upućen) do sada nitko nije javno izrekao osim Ante Đapića a to je sljedeće:

„Sporna“ spomen-ploča postavljena je u 11. mjesecu prošle godine, bez ikakve pozornosti medija, jer se na tu malu i skromnu svečanost nitko od onih medija koji su pozvani nije udostojio doći. Mjesec dana nakon toga, diže se halabuka.

Ali, kako i zašto?

Grudu je zakotrljao srpski fašist i rasist Aleksandar Vulin, Vučićev dežurni pas gonič, koji doduše mnogo više laje nego ujeda. I to je, naravno, bilo dovoljno da se naši dežurni, profesionalni „antifašisti“, „dušobrižnici“ i „branitelji“ vječito „ugroženog srpstva“ od zanata (i etno-biznismeni – kako reče prije nekoliko godina Ivo Josipović) propnu na stražnje noge i imitirajući lavež beogradskog fašista nalegnu na istu rudu.

Već viđeno, zar ne?

Nije to prvi put da Milorad Pupovac, Zoran Pusić i ostali profesionalni „zaštitnici“ jedne jedine i konstantno „ugrožene“ (srpske) manjine, prema svome planu i programu stupaju u akciju. Dreka koju dižu mogla bi bez ikakve sumnje ući u anale najprljavije propagande koja se u Hrvatskoj vodi od 1990. do danas.

Oni to rade svako malo – uporno, sustavno, planski, beskrupulozno i bezobrazno, jer žive na polarizaciji ovog društva. Njihova profesija je proizvodnja društvenog konflikta i to na jednoj toliko olinjaloj špranci da to već spada u sferu crnog humora.

Može im se – s pravom će reći neki.

Naravno, može im se.

Jer država koja dopušta da jedan PRLJAVI SMRAD OD NOVINA KAKVE SU SRPSKE „NOVOSTI“ truje medijski prostor bolesnim i prizemnim fašističkim, rasističkim i šovinističkim tekstovima kakvi u Hrvatskoj nisu viđeni još od razdoblja „Srbobrana“ s kraja XIX i početka XX stoljeća (dok mu je urednik bio opskurni lažac Sima Lukin Lazić) I TO JOŠ FINANCIRA VLASTITIM NOVCEM, NIJE NIKAKVA DRŽAVA I NEMA SVOJE DOSTOJANSTVO!

Ali, kad se jedan (tragikomični) lik u vidu Dražena Keleminca pojavi s nekoliko svojih (isto tako tragikomičnih likova i marginalaca) i zapali na Jelačić placu taj FAŠISTIČKI SMRAD OD NOVINA, eto ti pravne države! Hrvatska policija promptno stupa u akciju.

Ma jel’te molim Vas gospon premijer i Vi gospon ministar policije, SLOBODNO JE JAVNO ŠIRITI MRŽNJU, ŠOVINIZAM, FAŠIZAM, RASIZAM I GODINAMA PLJUVATI PO HRVATSKOM NARODU, A CRIMEN JE ZAPALITI SMRAD OD NOVINA PREKO KOJEGA SE TO ČINI!?

Gdje ste to čuli i vidjeli?

Pitajte Francuze, Nijemce ili Britance je li kod njih dopušteno bilo komu da piše kako su pripadnici većinskog naroda „jebeni u glavu“, „bolesni“, „ljigavi“, „sluđeni“…itd., itd.

Jeste li Vi pri sebi, gospodo u vlasti?

Do kada mislite sve nas skupa j….. u zdrav mozak na tako bezobrazan i drzak način?

Što je sporno s HOS-ovom pločom?

Natpis „Za dom spremni“?

Piše li igdje u zakonu da je to zabranjeno i da spada u govor mržnje, rasnu ili nacionalnu netrpeljivost?

Ne piše.

I što hoćete onda?

Znate li kako je glasio ustaški pozdrav? Koliko mi je poznato, „Za dom i poglavnika spremni“. I gdje u Hrvatskoj imate takvu parolu ili natpis? Nigdje. Dakle, u Hrvatskoj ustaškog pozdrava nema.

To vam „sliči ustaškom pozdravu“?

Aha…a meni najviše sliči pozdravu Nikole Šubića Zrinskog koji je svojoj vojsci uzvikivao: „Za dom!“, a oni odgovarali „Spremni umrijeti!“. Eto, vidite kako imamo drugačije poglede na jednu te istu stvar!

I što sad? Hoćemo li se malo igrati etimologije i baviti lingvističkim smicalicama i enigmatikom?

Znate li na koliko se mjesta (od sredine XVI do XX) stoljeća u izvorima pojavljuju razne inačice tog pozdrava (od „Za dom“, do „Spremni za dom“ ili „Za dom spremni“)? Ne znate? Pogledajte što o tomu kažu izvori koji su se posljednjih 20-ak godina redovito pojavljivali u medijima.

I na kraju, što me briga od kada i kako se pojavljuje taj pozdrav!? Naši prijatelji i suborci ginuli su pod tim znakom i nema te sile koja ga može i smije taknuti!

Vama smeta „Za dom spremni“? A meni uopće ne!

Meni smetaju okrvavljene i zločinačke petokrake na vašim lažnim „antifašističkim“ spomenicima i spomen pločama i krvave četničke kokarde u Borovu selu i na Petrovoj gori. I one ne da sliče, nego to JESU ZLOČINAČKE ČETNIČKE KOKARDE I ZLOČINAČKE KOMUNISTIČKE PETOKRAKE! I to nije sankcionirano nikakvim zakonom? To ne vrijeđa nikoga? Kokarda nije uvredljiva za Hrvate? I petokraka? One ne nanose nikomu od nas duševne boli?

Ono što je „nalik na ustaški pozdrav“ vrijeđa „neke građane“, a originalne kokarde i petokrake ne? Ma dajte, molim vas.

Te građane koje „vrijeđa“ pozdrav „Za dom spremni“ nije briga ŠTO JE JASENOVAC JEDNA VELIKA LAŽ SKROJENA SAMO ZATO DA SE HRVATIMA NAMAKNE HIPOTEKA KOLEKTIVNE KRIVNJE I DA SE CIJELI NAŠ NAROD OBILJEŽI KAO GENOCIDAN!? I NE SMETA IM ŠTO SE TA PRLJAVA, MONSTRUOZNA PROPAGANDA VODI VEĆ 70 GODINA? TO IM NE STVARA DUŠEVNE BOLI!?

Mi jako dobro znamo da bi vi našli nešto drugo da nije toga. U vrijeme referenduma o braku (2013.) nije bilo ni HOS-ove ploče ni prosvjeda branitelja u Savskoj pa smo za vas bili „filonacisti“, „ustaše“, „talibani“, „teroristi“!?

Vama ne smetaju znamenja agresora koji razarao, uništavao i pljačkao tuđe domove, ali vam smeta pozdrav pod kojim su neki od branitelja branili svoje domove!? Pa zašto se od 1991. do 1995. godine niste bunili ako vam to nanosi „duševne boli“?

Koga farbate, boljševici i samozvani „antifašisti“?

Ja recimo, spadam među „neke građane“ koje STRAŠNO VRIJEĐA I KOKARDA I PETOKRAKA, ali koga je briga za to? Ja nemam svoga Pupovca ili Pusića, svoju Radu Borić ili Teršelićku, ni Rajka Ostojića da me zaštite od „duševnih boli“, pa zar me zato treba i dalje tlačiti?

Premrežili ste Hrvatsku zločinačkom petokrakom uzduž i poprijeko u zadnjih 70 godina, a ni kokarde nisu rijetkost, ali samo vi imate pravo na „duševne boli“ i samo ste vi „povrijeđeni“?

Mene i mnoge druge građane u Hrvatskoj, dakle, itekako vrijeđa ZLOČINAČKA I SOTONSKA KOMUNISTIČKA PETOKRAKA koja je okrvavljena u zadnjih stotinu godina kao ni jedan drugi poznati simbol u povijesti ljudskog roda. Pod tim znakom, u XX stoljeću u svijetu je ubijeno između 120 i 150 milijuna ljudi, a samo u dvije vodeće i najzloglasnije komunističke zemlje (SSSR-u i Kini) preko 100 milijuna.

Petokraka je svoje krvave tragove ostavila i u vrijeme Drugoga svjetskog rata i godinama poraća na cijelom području Jugoslavije.

Više su ljudi pobili partizani i komunisti nego svi fašisti, nacisti i njihovi pomagači skupa, ali vi to zovete „antifašizmom“!? Je li antifašizam u masama i bez suđenja ubijati na desetke tisuća ljudi, civile i zarobljenike žive zazidati u rudarska okna, djecu trpati u logore? Je li to antifašizam?

Ako ste možda zaboravili, drugovi boljševici i hrvatski „antifašisti“ PETOKRAKA I KOKARDA SKUPA SU RAZARALE I UBIJALE DILJEM HRVATSKE  90-ih godina, od Tovarnika i Bapske, preko Sotina, Vukovara, Borova sela, Dalja, Erduta, Aljmaša, Vinkovaca, Nuštra, Osijeka, Lipika, Pakraca, Daruvara, Siska, Petrinje, Gline, Topuskog, Baćina do Gospića, Lovinca, Škabrnje, Široke Kule, Konavala, Cavtata i Dubrovnika. Nema mjesta na okupiranim područjima Republike Hrvatske gdje tijekom agresije 1991/92. godine kokarda i petokraka nisu skupa zagazile.

Nakon što je zločinačka komunistička „JNA“ promijenila ime u „JA“, na glavama su umjesto petokraka počeli nositi srpske trobojke i na kraju su se ovi kripto-četnici koji su glumili „antifašiste“ vratili kokardama – u četničko jato kud i spadaju.

Ali, petokraka unatoč svemu nije kompromitirana!?

Čiji su generali vodili rat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine?

Tko je krojio osvajačke planove i provodio strategiju spaljene zemlje, Marsijanci ili komunistički zločinci iz Titove vojske s petokrakama na glavama (Blagoje Adžić, Veljko Kadijević, Pavle Strugar, Stane Brovet, Branko Mamula, Zvonko Jurjević, Ratko Mladić i drugi)?

Tko je poslužio kao oslonac Miloševiću i bio i udarna šaka srpskog naci-fašizma?

Bili su to sve zločinci s petokrakama na glavama, a četnici su im bili pomoćne čete.

„JNA“ je razarala topništvom, uništavala i rušila tenkovima, a potom su njezini vojnici i rezervisti skupa s arkanovcima, šešeljevcima i drugim četnicima, s plaćenim ubojicama i zločinačkim Martićevim i Karadžićevim šljamom klali civile i zarobljenike, palili, silovali, pljačkali i jurišali na granice „Velike Srbije“.

Jugovojska i četnici počinili su najveća zla u Europi poslije Drugoga svjetskog rata.

Treba li to još komu dokazivati!?

Na prste se mogu izbrojati tekstovi u kojima se obrađuje ova tema (kompromitirane petokrake).

Danas sam slučajno naišao na jedan iz prosinca 2016., zamislite, na N1 portalu (tko bi rek’o?) i vjerovali ili ne, u njemu među ostalim stoji:

Istina, pod znakom crvene zvijezde jedinice JNA su i razarale tijekom agresije na Hrvatsku brojne hrvatske gradove i sela. Poginule su tisuće ljudi u obrani Hrvatske, mnogi su ostali doživotnim invalidima, a zbog čega i ne treba čuditi opravdana averzija prema zvijezdi.“

(Vidi: http://hr.n1info.com/a170954/Vijesti/Sto-zapravo-predstavlja-zvijezda-petokraka.html; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 8.9.2017.).

N1 nam priznaje pravo na „averziju“ prema zvijezdi petokraki. Eto i to smo doživjeli, da nam Jugo-portal nešto prizna. Bravo N1! Šteta što se autor teksta nije potpisao.

Boljševici i „antifašisti“ džaba slinite i pjenite se.

Dok ovako piše N1, znači, doći će na red i vaša petokraka.

Ako se bude išlo za tragovima komunističkih zločina i masovnih grobnica posijanih diljem Hrvatske, malo gdje će naći svoje mjesto.

Da je pravde, ta zabrana bi bila već odavno ozakonjena. I zabrana simbola svih totalitarnih režima, dakako.

Kao što bi se zakonski kažnjavalo i iz javnosti udaljavlo i opskurne tipove koji na tiskovne konferencije dolaze s imidžom Hitlera i nastupaju „u ime branitelja“!

Kojih i čijih branitelja!?

Relikti takve prošlosti nikako ne mogu služiti kao uzor normalnim ljudima, a pogotovu to ne može biti temelj sadašnjosti i budućnosti. Nama ne trebaju ni fašisti, ni antife, ni nacisti ni ustaše ni komunisti.

Hrvatska je nastala na Domovinskom ratu i žrtvi njezinih građana, hrvatskoga naroda i branitelja 90-ih godina.

Nije li već vrijeme da se oslobodimo balasta prošlosti i povijest prepustimo ljudima kojima je to struka ili ćemo unedogled nastaviti s buđenjem zlih duhova i sami sebi zaplitati noge?

Nemamo pravo djeci uskratiti budućnost radi vlastitih trauma i fikcija.

 

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Što sam novo naučio o Vukovaru?

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga povjesničara Ive Lučića “Vukovarska bolnica, svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka” vrijedan je prilog novijoj hrvatskoj povijesti i povijesti zdravstva u Hrvatskoj. Pokazuje se kako Vukovar nije samo grad na kojem se materijalno nasukala sila jugoslavenske vojske već i mjesto definitivnog moralnog kraha jugoslavenštine

Je li došlo vrijeme da se, nakon gotovo trideset godina od samostalnosti hrvatske države, konačno počne razlučivati žito od kukolja u njenim temeljima?

Ovih dana, u vrijeme kada obilježavamo obljetnicu pada Vukovara, traje ispitivanje visokih dužnosnika iz ‘90-ih pred saborskim istražnim povjerenstvom.

Kao neku vrstu alternative emisiji Dobro jutro Hrvatska na četvrtom programu HRT-a, od deset ujutro možemo gledati kako se neki sjećaju, neki ne sjećaju, a neki kažu kako su u to ratno vrijeme bili zabavljeni važnijim poslovima pa nisu obraćali pozornost na dubiozne privatizacije, ali ne objašnjavaju zašto se u takvom vremenu nije moglo odgoditi te procese za vrijeme poslije rata.

Koliko god sve to bilo mučno gledati, radi se o zdravom procesu, koji ni po čemu ne može uzdrmati temelje države, kako bi neki htjeli, već ih samo eventualno očistiti i ojačati, piše Nino Raspudić / Večernji list

U tim temeljima leži i herojska obrana i stradanje Vukovara, velika priča čije brojne segmente još treba obraditi. Ovog tjedna javnosti je predstavljena knjiga “Vukovarska bolnica: svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka” povjesničara Ive Lučića, čiji su izdavači Hrvatska liječnička komora i Hrvatski institut za povijest.

Na temelju svih raspoloživih dokumenata i razgovora s još živim akterima, od liječnika vukovarske bolnice, do zapovjednika obrane grada, knjiga govori o vukovarskoj bolnici, ali daje i širi povijesni i politički kontekst bez kojeg nije moguće u potpunosti shvatiti što se i zašto u jesen 1991. dogodilo u Vukovaru. 
Primjerice, iako se smatram barem prosječno upućenim u hrvatsku povijest, veliku su mi novost predstavljala događanja u Srijemu u revolucionarnoj 1848., prezentirana u novoj knjizi o vukovarskoj ratnoj bolnici, a koja se frapantno podudaraju s nekim stvarima koje će se dogoditi stoljeće i pol kasnije.

U svibnju 1848. pobunjeni Srbi su proglasili “srpsku Vojvodinu” koja je obuhvaćala Srijem, Banat i Bačku, tražeći “političku slobodu i nezavisnost srpskog naroda pod carskim austrijskim domom i ugarskom krunom”. Lokalni srpski pobunjenici potpomognuti “dobrovoljcima” iz Kneževine Srbije koje je organizirao i poslao Aleksandar Karađorđević, sukobljavali se s Vukovarcima koji su organizirali obranu, u sklopu koje je bila i “narodna garda” koja je štitila gradske ulice. Pobunjenici su tijekom te revolucionarne godine počinili brojne pljačke i teže zločine, poput mučkog ubojstva mladog grofa Huge Karla Eltza ispred njegova dvorca. Nakon što su im srpski pobunjenici opljačkali vino, Iločani početkom kolovoza 1848. pišu Glavnom odboru da se protive “dopisima pisanim ćirilicom”. Ponavljam 1848. godine! Zlikovci će kasnije postati “pobunjenici kojima je oprošteno”, radi mirne reintegracije u, tada, “austrougarskoj kući”.

Knjiga daje i presjek povijesti zdravstva u Vukovaru i okolici, između ostalog i podatak da je u Prvom svjetskom ratu u Bršadinu pokraj Vukovara otvorena najveća vojna bolnica u Austro-Ugarskoj monarhiji, bolje reći cijeli bolnički grad kapaciteta 7000 ležajeva. U vukovarskim i okolnim bolnicama već do ožujka 1915. liječen je 142.971 bolesnik i ranjenik. Zasjenjen Drugim svjetskim ratom, kojeg još raščišćavamo, Prvi svjetski rat je u svijesti naših ljudi odavno pao u drugi plan, iako je i on donio golema ljudska stradanja o čemu svjedoče i navedene brojke iz vukovarskih bolnica. Uslijedila je prva Jugoslavija pod snažnom srpskom dominacijom, koja se u vukovarskom kraju iskazala i naseljavanjem tzv. solunaša, srpskih dragovoljaca iz Prvog svjetskog rata kojih je bilo 30 tisuća, da bi nakon rata broj osoba kojima je priznat taj povlašteni status narastao na 200 tisuća, od kojih je dobar dio korišten za etnički inženjering doseljavanjem u nacionalno miješane sredine poput Srijema.
 Drugi svjetski rat donio je velike zločine nad Srbima u Srijemu – samo su u Dudiku kraj Vukovara ustaše strijeljale 455 ljudi.

Uslijedili su zločini pobjednika, protjerivanje Nijemaca i novo koloniziranje.
 Jugoslavija i bratstvo i jedinstvo u Vukovaru su izgledali tako da je od 13 sudaca općinskog suda 12 bilo srpske nacionalnosti, iako su po popisu iz 1991. Hrvati bili brojniji. To je samo jedan od primjera nerazmjerne zastupljenosti Srba u vlasti u Hrvatskoj u odnosu na udio u stanovništvu za vrijeme Jugoslavije, što dijelom baca i novo svjetlo na srpsku pobunu nakon pada komunizma.

Uz medijskom manipulacijom utjeran strah od hrvatske države kao nove NDH, otpor prema samostalnoj Hrvatskoj djelom je zasigurno bio i otpor prema gubitku privilegija, jer u situaciji slobodnih, višestranačkih izbora, i bez tutorstva Beograda bilo je očekivano da će participiranje u vlasti ići prema barem približnoj razmjernosti u odnosu na udio u stanovništvu.
Toliko o mitu o bratstvu i jedinstvu. Nacionalna borba u Vukovaru i Srijemu neprekinuto traje već od 1848., a pred rat se “bratstvo” iskazivalo golemim nerazmjerom na rukovodećim pozicijama .
Ne čudi stoga da je srpski interes na prvim izborima isprva inkorporiran u SKH-SDP, koja je dobila više od 50% na prvim izborima u Vukovaru 1990. Gradonačelnik postaje njihov kandidat Slavko Dokmanović.

SDS nije sudjelovala na tim izborima pa su Srbi mahom glasovali za SKH-SDP, kao i dio Hrvata. No kad dolazi do definitivnog pucanja, vukovarski SKH-SDP-ovci listom prelaze u SDS, a naročito će se “proslaviti” Dokmanović i Goran Hadžić.
Među onima koji su razorili Vukovar “četnici” su bili malobrojniji od ideoloških i ikonografskih sljednika “partizana”. Agresiju na Vukovar u srpskoj propagandi pokušavalo se legitimirati pričom o antifašizmu i borbi protiv ustaša. Osiguranje operacije i sprečavanje deblokade grada bio je zadatak Prve proleterske gardijske mehanizirane divizije, koja je bila sljednik Prve proleterske, najpoznatije partizanske postrojbe iz Drugog svjetskog rata.

Veliku ulogu u razaranju i zauzimanju grada imala je i Gardijska motorizirana brigada SSNO-a sljednica Pratećega bataljona Vrhovnoga štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Zapovijedao joj je pukovnik Mile Mrkšić. Izaslanstvo te brigade je 4.11. 1991. posjetilo grob Josipa Broza Tita u Beogradu i u spomen knjigu upisalo sljedeću prisegu: “Pripadnici gardijske motorizovane brigade se obavezuju da će nesebičnim i maksimalnim zalaganjem i herojskim držanjem, po ugledu na proslavljene borce pratećeg bataljona, pobedonosno završiti povereni nam zadatak u oslobađanju Vukovara.”
 “Oslobodili” su ga, između ostalog, kršeći ne samo tzv. Zagrebački sporazum već i brojne međunarodne konvencije. Odveli su zarobljenike iz bolnice i skloništa, uključujući i ranjenike i – strijeljali ih na Ovčari.

Najmlađa žrtva na Ovčari bio je 16-godišnji Igor Kačić, a najstarija Dragutin Bosanac, koji je imao 72. Ubijena je u visokoj trudnoći Ružica Markobašić, a nije bilo milosti ni za 60-godišnju Janju Podhorski.
Ono što upada u oči je da je takav model egzekucije zarobljenika i ranjenika već viđen. Jugoslavenska vojska i komunističke tajne službe ranjenike su izvlačili i ubijali bez suda i 1945., koristeći isti model prethodnog dehumaniziranja, stavljanja žrtava u kategoriju ne-ljudi, ustaša, za koje ih onda ne obvezuju konvencije, pravo na suđenje, ljudskost i drugi obziri.

Knjiga o vukovarskoj bolnici u objašnjavanju političkog konteksta podsjeća i koliko su dugo kadrovi iz Hrvatske poput predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Ante Markovića i njegovog sekretara za inozemne poslove Budimira Lončara ostali u Beogradu u vrhu vlasti Jugoslavije. Marković je tek mjesec i dva dana nakon pada Vukovara, 20. prosinca 1991. podnio ostavku, i to ne radi agresije JNA na Hrvatsku, već zato što se nije slagao s proračunom za iduću godinu, valjda jer nije bio dovoljno razvojni. Lončar se povukao tjedan dana prije. Nasuprot njima, treba spomenuti hrvatske građane ljude srpske i crnogorske nacionalnosti koji su sudjelovali u obrani Vukovara i demokratske Hrvatske, a koje bilježi i knjiga o vukovarskoj bolnici.

Pokazuje se kako Vukovar nije samo grad na kojem se materijalno nasukala sila jugoslavenske vojske već i mjesto definitivnog moralnog kraha jugoslavenštine. Knjiga “Vukovarska bolnica, svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka” vrijedan je prilog novijoj hrvatskoj povijesti i povijesti zdravstva u Hrvatskoj. Ona je i podsjetnik i poticaj drugim povjesničarima, piscima, dokumentaristima da iskoriste ovaj pogodan trenutak, jer nakon 26 godina povijesni odmak od ključnih događaja ugrađenih u temelje hrvatske države je dovoljno veliki, a, istovremeno, dobar dio protagonista još je živ i može biti dragocjen izvor i korektiv autorima.

Nino Raspudić / Večernji list

Škabrnja Vukovar ljubi, Vukovar Škabrnju voli!

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Pero Kovačević: Važnost oslobađajuće Haaške presude

Objavljeno

na

Objavio

Oslobađajuća presude Haaškog suda generalima Gotovini, Markaču, Čermaku i svim drugim „znanim i neznanim” sudionicima fantomskog „udruženog zločinačkog pothvata” na čelu kojeg su prema optužnici bili predsjednik Republike i vrhovni zapovjedni dr. Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera Zvonimir Červenko skinula je zastrašujući teret optužbe da je naša domovina Hrvatska stvorena i oslobođena „udruženim zločinačkim pothvatom”.

Piše: Pero Kovačević

Skinula je ljagu i stigmu da je Hrvatska stvorena na zločini, da su Hrvati genocidni i ustašoidni, da je Domovinski rat bio građanski rat. Nakon odbacivanja tog, za svaku zemlju, teškog povijesnog, pravnog, psihološkog i ljudskog tereta, neizdržljivog tereta otvorena je nova svijetla stranica hrvatske prošlosti i budućnosti.

Vlast je plesala kao su Carla Del Ponte i Serge Brammertz dirigirali Budimo realni i objektivni, sve hrvatske vlade uz puni doprinos Stjepana Mesića od 2000 godine do presude nisu puno marile za sudbinu generala, poglavito se to odnosi na Vladu Ive Sanadera, dapače vodili su politiku svjesnog žrtvovanja generala uz veliku pomoć dijela hrvatskih medija koji su sustavno sotonizirali generale i Domovinski rat te ih unaprijed osudili. Stjepan Mesić se preko generala obračunavao i pokrenuo proces protiv predsjednika Tuđmana.

Hoće li hrvatsko pravosuđe konačno upitati Mesića zašto je bez obavljene deklasifikacije otvorio arhiv. Glavni strateški vanjski i unutarnji cilj svih Vlada bio je ulazak u Europsku uniju. Sve su bile podredili tom cilju, te su plesali kako su Carla Del Ponte i Serge Brammertz dirigirali i sustavno otežavale poziciju obranu generala i obranu Hrvatske. Kako je tužiteljstvu slabila pozicija u suđenju tako su vlasti bile oštro krenule na timove obrana generala, poglavito na tim obrane generala Gotovine i započele kazneni progon za navodno uništavanje nepostojećih topničkih dnevnika.

Presuda Hrvatskoj za „udruženi zločinački pothvat” koštala bi nas najmanje 9 milijardi eura Financije? Ne zaboravite da je Europski sud presudio Sloveniji da je svakom od svojih „izbrisani” građana dužna isplatiti naknadu od 20.000 eura na ime nematerijalne štete i da se s njima mora nagoditi oko iznosa materijalne štete.

Prema tome, Hrvatska je presudom izbjegla financijski bankrot jer bi svaki na bijeg natjeran i odbjegli Srbin od strane režima Slobodana Miloševića i njegovih prečanskih zločinaca koštao državu najmanje 45.000 eura. Hrvatska javnost treba biti svjesna činjenice da je Haag drukčije presudio te osudio Hrvatsku za „udruženi zločinački pothvat”to bi državu koštalo najmanje 9 milijardi eura.

Takva presuda protiv Hrvatske omogućila bi svakom od 221.000 hrvatskih Srba koji su zapravo – kako je to i presudom potvrđeno – natjerani u egzodus od strane režima Slobodana Miloševića i njegovih prečanskih zločinaca da građanskom tužbom pred Europskim sudom za ljudska prava od Hrvatske traže i dobiju nadoknadu nematerijalne i materijalne štete za zločin etničkog čišćenja i prisilne deportacije.

Ne zaboravite da je Europski sud presudio Sloveniji da je svakom od svojih „izbrisani” građana dužna isplatiti naknadu od 20.000 eura na ime nematerijalne štete i da se s njima mora nagoditi oko iznosa materijalne štete.

Prema tome, Hrvatska je presudom izbjegla financijski bankrot jer bi svaki na bijeg natjeran i odbjegli Srbin od strane režima Slobodana Miloševića i njegovih prečanskih zločinaca koštao državu najmanje 45.000 eura. Nakon odbacivanja iz optužbe da je naša domovina Hrvatska stvorena i oslobođena „udruženim zločinačkim pothvatom pravosuđe naše zemlje može puno lakše tragati za odgovorima na pitanje, koje se s punim pravom postavlja, tko je odgovoran za počinjena kaznena djela ubojstava, uništenja i paljenja imovine i kuća nakon Oluje.

I na kraju, Mesiću i svi ostali koji ste sotonizirali generala, Domovinski rat, hrvatske branitelje, Tuđmana, Šuška, Červenka i sve druge odgovorite na pitanje hrvatske javnosti i svoje savjesti. Što vam je to trebalo? Zagreb je veličanstvenim dočekom generala rekao što misli o vašoj politici i postupcima.

Pero Kovačević / Kamenjar.com

16.11.2012. – Konačno oslobođenje Ante Gotovine i Mladena Markača

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari