Pratite nas

Komentar

Društvo u luđačkoj košulji

Objavljeno

na

Već nekoliko godina hrvatsko gospodarstvo ima samo jedan smjer: prema dolje. Gubitak radnih mjesta je postao svakodnevna sudbina, iseljavanje je u zadnje vrijeme problem broj jedan.

Mogli bismo u toj situaciji očekivati da se javno objavljeno mišljenje najviše bavi upravo tim temama i pronalaskom izlza iz krize.

No, upravo suprotno je slučaj. Takozvana javnost bavi sprdačinama koje nam vladari serviraju skoro svaki dan.

Tako je na prvo mjesto, nakon fašističkih prosvjeda protiv invalida, izbio ton prepiske između premijera i nove predsjednice. Znameniti novinari i vrli intelektualci su skoro počeli obavljati masovna novinarska samoubojstva od srama u kojem to okruženju oni kao predstavnici intelektualne elite moraju živjeti. Retci su im puni krokodilkih suza nad Kolindinim imageom zbog prvih poteza koji joj ugrožavaju tako teško dobivene simpatije u prsvijetljenom dijelu nacije. Šmrc, šmrc.

Na udaru je naravno posredno uvijek nezaobilazni Karamarko koji kao despot neumoljivo, po mišljenju tih novinara, vuče konce iz prikrajka i drži mjesto najomraženijeg političara, iako je do sada dobio sve izbore.

Najjednostavnije činjenice međutim ne zanimaju naše vrle “intelektualce”. Oni i dalje vrte svoju priču o nepomirljivoj retorici koju navodno Karamarko koristi, prosvjetljavaju naciju o neophodnosti gospodarskog uzleta i zaboravu ideoloških podjela.

U državi u kojoj je u ime ideologije osmišljen sustav FINA, pozatvaran mali milijun obrta i malih poduzeća uz istovremeno zapošlajvanje čitavih armija državnih parazita nama na silu objašnjavaju da gospodarstvo nema ama baš nikakve veze s ideologijom. U državi u kojoj i dan danas sva gospodarska kretanja dirigiraju isti oni ljudi koji su dočekali rušenje komunizma na pozicijama direktora i tako postali novi tajkuni, nama se objašnajva da je vrijeme za okretanje budućnosti bez uzimanja u obzir ideoloških razlika u poimanju države, nacije i gospodarstva.

Stilom razmažene djece, koja su uvjerena da ih svi moraju slušati jer su im roditelji objašnjavali da su najpametnija, naša novinarska piskarala se svim silama trude pojasniti naciji da je vrijeme za navodno zajedništvo, za neku imaginarnu pomirbu i okretanje nekom imaginarnom uspjehu. Ratoborni instant desničarski novinari odjednom se zalažu da Titina bista ostane na Pantovčaku, drugi su šokirani stilom kojim predsjednički ured odgovara na pubertetske provokacije nedoraslog premijera, a sve to zbog navodnog zajedništva i brige za narod. Svaki njihov upis odiše ideologijom i povikom da nam treba pomak bez ideologije.

U tom kontekstu se postavlja pitanje tko je ovdje lud i tko to drži luđačku košulju u koju nas stalno trpaju javni mediji? Je li moguć izlazak iz krize bez jasnog razgraniačvanja ideoloških razlika? Je li moguće govoriti o gospodarstvu bez govora o motivima za neke reforme, koje su sigurno neizbježne?
Koga to smeta retorika koja zaziva konačno pročišćavanje struktura koje su zemlju dovele pred bankrot, a narod opet utjerale u vlakove za Hamburg i Malmoe?

Gospodarstvo je uvijek povezano s ljudima, a govoriti o narodu i građanima kao o bićima koje zanima samo novac je zadnji izdanak neoloberalnog kapitalizma.

Kad pišu o zajedništvu onda najveći broj hrvatskih novinara misli na zajedništvo koje njima garantira povlašteni položaj kao skupini parazitarnih elitista kao što su i vladajući političari.

Dok narod navodno kopa po kontejnerima ta novinarska elita uživa u visokim honorarima da bi kao dvorska pudlica lajala na one koje nisu na vlasti, a čim se promijeni vlast da bi promijenila i dvorište.
Gospodarskog pomaka nema bez reformi, a reforme nužno znače i ideološko sukoblajvanje jer je ova država već od 45. ideološki okupirana u njezinoj unutrašnjosti, u birokraciji i na onim mjetima na kojima se troši novac poreznih obveznika.

Novinarska elita uobičajeno narodu tumači da je država pokradena nakon stvaranje samostalne Hrvatske i zaboravlja naglasiti da je bivša država bila bankrotirala, a nekadašnji direktori su današnji tajkuni. Dovoljno je samo ne govoriti o imenima nego paušalno sve tajkune, lopove i kriminalce strpati u takozvane domoljube. Tu šprancu kolektivne optužbe slijede skoro svi novinari, svi ljevičari i skoro svi ljevičarski intelektualci koji se i dan danas javno diče svojim simpatijama zločincu Titu.
Je li Hrvatskoj potrebna lustracija da bi se oporavili gospodarski? Da. Bez nje nema pomaka prema onomu što navodno svi priželjkuju, prema oporavku.

Zašto je tu lustraciju skoro teško provesti?

Ogromna količina birokratskih parazita i onih koji svoju plaću dobivaju iz raznih fondova, agencija i udruga, je spremna na borbu za svoj kruh uz stalne povike: “drž te lopova” jer oni i dan danas žive relativno bolje od onih koji svoj kruh moraju sami zaraditi.
Njihov glavni “argument” je navodna potreba da se gospodarstvo razvija bez ideologije, da nema više ni komunizma ni Jugoslavije niti postoji potreba za podjelama. oni su glasnogovornici općejavne obmane čije žrtve sve više psotaje sam narod.

No narod je amorfna masa, on sluša i slijedi jer je naučio slijediti. Slijedio je crkvu, feudalce, careve, Tita, Sanadera i svakoga tko je bio neka važna osoba u javnosti.
Poslejdica političkog sljepila i ekonomske nepismenosti je činjenica da je za hrvatsku javnost normalno da se zatvaraju poduzeća zbog par kuna viška u kasi, to je uvođenje reda.
Za naše umirovljenike je normalno da misle da im je netko ukrao njihovu mirovinu iako su radna mjesta nestala, a birokracija se uvećala.

Za ovo društvo je normalno da se i dan danas raznim udrugama plaćaju milijuni da bi se u njima tovili paraziti, da se okupatorskoj vojsci plaćaju mirovine za mlađahne ljubavnice koje su pred smrt ženili nekadašnji zločinci.

Za ovo društvo je normalno da se nitko ne usuđuje ogromnu vojsku državnih parazita, pri tomu ne mislim ni na vojsku, ni na policiju, ni na nastavnike i medicinsko osoblje, otpustiti i poslati umjesto mladeži da se iskažu na bauštelama u Njemačkoj.
U ovom društvu je očito postalo normalno da su novine pune optužbi onih koji su već u zatvoru, a ne onih koji nas svaki dan vode jedan korak bliže provaliji.
U ovom društvu je postalo normalno da se ne demonstrira protiv vlasti nego protiv ljudi u invalidskim kolicima.

I nemojmo se bojati. U ovom društvu ćemo pronaći dosta “intelektualaca” koji će pokušati opravdati očitu perverziju.

Onaj tko prvi razreže luđačku košulju javne obmane bi mogao biti ujedno i onaj koji će omogućiti pomak u gospodarskom smislu.

Zato zaboravimo na zajedništvo i hinjenu ljubav jer bi to značilo nastavak samoobmane da je luđačka košulja misna oprava.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari