Pratite nas

Kolumne

Država građena na lažima, je kao kuća na pijesku

Objavljeno

na

Bosanskohercegovačka istina, bilo ona iz prošlosti ili u sadašnjosti, nikako nije onakva, bila i jest, kakvom je pokušavaju svjetskoj javnosti prikazati, a u Bosni i Hercegovini nametnuti, muslimanska strana iz vremena građansko vjerskog beha sukoba, i bošnjačka iz ove beha suvremenosti. Velik se trud, psihički i fizički, kao i financijska sredstva, uložila u lažno prikazivanje ratne prošlosti i poratne sadašnjosti.

Za to su se pobrinuli svi segmenti muslimansko bošnjačkog društva, pa čak i po cijenu siromašenja, siromašnog, naroda do razine gladi i prosjačenja. Sve to su činili, i čine, da bi sakrili odgovornost za rat, i silne zločine počinjene u tom vremenu, kroz proces etničkog i vjerskog čiščenja, što ga izveli uz pomoć vjerski islamskih boraca, koje je pozvao, i udomio, Alija Izetbegović.

Izetbegović stariji poznat po tome da jedno misli, drugo govori, i treće radi, čovjek s kojim se nije mogao postići niti jedan dogovor koji bi trajao duže od samog sastanka na kojem se dogovorio, nacionalist koji je izigrao sve svoje sugovornike, i hrvatski narod kroz referendum a kasnije udarivši mu nož u leđa. Danas čak i u Bosni ostali mudžahedini i vehabije govore da je i njih izigrao i prevario.

Naime, nakon što im je obečao sve kuće iz kojih protjeraju Hrvate, dijelom i Srbe, i sva imanja prognanih, Izetbegović na samrtnoj postelji okupirane hrvatske prostore predaje u amanet sultan Erdoganu. Mudžahedini i vehabije, kao i dio zločinaca iz redova vjerske muslimanske armije Bosne i Hercegovine, oni koje su Srbi prognali i koji su promijenili nacionalni odnos Hrvata i Muslimana u Središnjoj Bosni, i sudjelovali u zločinima nad Hrvatima, ostaju, njih jedan dio, bez obečanih hrvatskih kuća i imanja. Alija je darovao sve Erdoganu u amanet, i zbog toga su mudžahedini i vehabije ogradili svoje entitete, i napravili državice unutar Bosne i Hercegovine koje ne spadaju u Alijin amanet ostavljen Erdoganu.

Zbog toga je beha politička sadašnjost sve ratobojnija, sve se glasnije prijeti ratom, koji bi po svemu sudeći mogao početi u bošnjačkom korpusu, između onih koji su u ratu dobili sve, i onih koji su u ratu izgubili pak sve. Rat između mudžahedina i vehabija na jednoj, i bivši pripadnika Armije Bosne i Hercegovine na drugoj strani, koji provode Alijinu oporuku, darivanja zemlje Turcima.

Cijepa se i runi ratna muslimanska partija, Stranka Demokratske Akcije, te poslije svakog odvaljenog i izbačenog „kamena” i „kamenčića“ rat u Bosni i Hercegovini je sve bliži, i nažalost, izgledniji.

Sva krivnja čelnistva te partije, bilo iz rata ili poslije, za neostvarene ciljeve i neispunjena obećanja ratnicima, prebacuje se na hrvatski narod. On je kriv što se branio, i dijelom obranio u muslimanskoj agresiji, kriva je njegova vojna komponenta Hrvatsko Vijeće Obrane, i politički ustroj Hrvatska Republika Herceg Bosna. Zahvaljujući upravo tim dvijema ratnim hrvatskim komponentama, na što su Hrvati bili prisiljeni da ih organiziraju kao odgovor na ratno stvaranje nacionalnih vojski i teritorija, srpske i muslimanske, obranjen je, nažalost ne svugdje, hrvatski nacionalni i katolički vjerski identitet od potpunog iskorijenjivanja u hrvatskoj kraljevskoj, Tvrtkovoj, Kulinovo i Katarininoj Bosni i Hercegovini.

Te dvije tisućljeće stare, hrvatska i katolička, odrednice danas su na žeščem bošnjačkom udaru, negoli u vrijeme muslimanske vojne agresije. Sada se na njih ne agresira oružjem, mada se i to koristi na hrvatske povratnike, već jednako opasno ubojitim sredstvom laži. Laž je oružje kojim se u povijesti koristili svi agresori i okupatori.

Na temeljima muslimanske oružane agresije Bošnjaci su do u najmanje sitnice razvili, i u svijet uspješno plasirali laž, kao oružje finaliziranja progona Hrvata, kako bi mogli ispuniti obećanja data mudžahedinima, vehabijama i muslimanskim Krajišnicima, kao brutalnim sudionicima ratnih zločina nad hrvatskim narodom, napose na teritoriju Srednje Bosne.

Bošnjačka laž o beha građansko vjerskom sukobu, u kojem su po njihovoj „istini” tih tragičnih događaja samo oni bili žrtve i branitelji Bosne i Hercegovine, ne spominju zbog Svjetske zajednice mudžahedine i vehabije, a svi drugi su ubojice i agresori, zaustavila je svaki korak u mirniju, sretniju, prosperitetniju, snošljiviju, tolerantniju, i slobodniju budućnost jednakopravni i ravnopravnih naroda. Koliko god je zaustavila beha put u budućnost, toliko jednako zemlju vraća u ratno stanje.

Pod pritiskom laži, za koju hrvatski narod u Bosni i Hercegovini kaže „da je ni pas u melu ne bi pojeo”, izgurnute, protjerane su sve vrijednosti suvremenog slobodnog svijeta. Nema više ni spomena o snošljivosti, lažima se širi nesnošljivost, nema ni traga o demokraciji koju bošnjačka strana zamijenjuje unitarizmom i centralizmom, nema više ni riječi dijalog budući da svatko onaj koji pokuša dijalogom i argumentima dolaziti do nekog riješenja za opće dobro naziva ga se, ne više po imenu, već četnikom ili ustašom.

Sve i jedan nemusliman, pa i onaj koji je bio u sastavu muslimanske ABiH, i ostao u nekom muslimanskom gradu, Sarajevu, cijelo ratno vrijeme boreći se čak i protiv svog naroda, ako se ne zove Bakir, Alija, Mustafa, Hasan, ili bilo koje drugo muslimansko ime, u gradskim vijećima nema pravo sudjelovati u njima. Svaki Anto ili Slobodan je ustaša i četnik.

Sve to govori o cilju za kakvu su se Bosnu i Hercegovinu borili Muslimani, i danas se bore Bošnjaci. Sasvim normalno je da se za takvu Bosnu i Hercegovinu nisu, a niti će se ikada boriti, i voljeti je kao domovinu, Srbi i Hrvati, ili bilo koji drugi nemusliman.

I nije to njihov izabir, to je muslimansko bošnjački progon i izgon svih onih koji Bosnu i Hercegovinu vide drugačijom od njih, vide je kao zajednicu slobodni, suverenih, konstitutivni, jednakopravnih i ravnopravnih naroda. Naroda koji će u svakom beha gradu moći slobodno sudjelovati u njegovoj političkoj i svakoj drugoj izgradnji. Takvu Bosnu i Hercegovinu Bošnjaci ne žele, i zbog toga se zveckaju oružjem, i prijete Hrvatima novim ili nastavkom zaustavljenog rata, na svaki njihov spomen Hrvatskog Vijeća Obrane, Hrvatske Republike Herceg Bosna, ili trećeg entiteta, okvira koji jedino mogu jamčiti njihovu ravnopravnost i jednakost, njihov opstanak i ostanak u Bosni i Hercegovini. U zemlji slobodni, ravnopravni i jednakopravnih naroda.

O takvoj Bosni i Hercegovini Muslimani su u ratu, a Bošnjaci poslije rata, govorili i govore s figom u džepu pred svjetskim zvaničnicima, i poput Alije koji nije mogao dočekati ni da se potpis na papiru kojeg je stavio na neki dogovor osuši već ga se odricao i nije priznavao.

Država građena na lažima je kao kuća na pijesku. Potvrđuje to i današnje tonjenje, i klizanje Bosne i Hercegovine u dubine pijeska, laži, na kojima je bezuspješno Bošnjaci grade.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari